Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj:10 Gž-63/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Nade Krnjak kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. (OIB:…) iz V., zastupanog po punomoćnici M. B.-P., odvjetnici iz Z., protiv tužene Đ. Š. (OIB:…) iz V., zastupane po punomoćnici K. T., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja postojanja pravne osnove stjecanja prava vlasništva, a povodom protutužbe tužene -radi utvrđenja prava na uknjižbu, povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu broj P-1920/2017-47 od 16. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 2. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Žalba tužene djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu broj P-1920/2017-47 od 16. studenog 2021. u toč.II- i toč.III izreke.

II/ Žalba tužene se djelomično usvaja pa se navedena presuda preinačuje u toč.I izreke i dosuđujućem dijelu toč.IV izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva čkbr.2595/1 sa 465 m2 i čkbr.2595/2 sa 450 m2, svaku i za daljnji udjel od 450/910 dijela, obje nastale cijepanjem matične čkbr.2595 sve k.o. V., slijedom kojeg utvrđenja je ovlašten u zemljišnoj knjizi ishoditi upis svoga prava vlasništva na obje označene nekretnine, na svakoj za udio od 450/910 dijela na svoje ime uz istodobno upis brisanja postojećeg upisa sa imena tužene“.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III/ U nepobijanom, odbijajućem dijelu sadržanom u toč.IV izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I izreke usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je stekao valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva čkbr. 2595/1 sa 465 m2 i čkbr.2595/2 sa 450 m2 – sve u opsegu od 450/910 i da je slijedom toga ovlašten ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi uz istodobno brisanje postojećeg upisa sa imena tužene. Toč. IV izreke naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni trošak postupka u iznosu od 28.500,00 kn. Toč.II izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tužene radi utvrđenja da tužena ima pravo na uknjižbu prava vlasništva u cijelosti u odnosu na čkbr. 2595/2 što da je tužitelj dužan priznati, a da u protivnom takvo priznanje zamjenjuje prvostupanjska presuda te da je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužene u odnosu na 460/910 dijela navedene čkbr. 2595/2 k.o. V.. Toč.III izreke odbijen je i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužena vlasnica čkbr. 2595/2 u cijelosti što da je tužitelj dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u odnosu na 460/910 dijela čkbr. 2595/2.

2. Navedenu presudu (osim u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka) pravodobnom žalbom pobija tužena iz svih zakonskih žalbenih razloga i s prijedlogom ovom sudu da je preinači, odbije tužbeni – a usvoji protutužbeni zahtjev, podredno da je ukine u cijelosti i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak, no pred drugim sucem pojedincem, time da takav žalbeni prijedlog ne obrazlaže.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužene odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti, uz dosudu mu troškova žalbenog postupka – nagrade za sastav odgovora na žalbu tužene i izdatak s osnova sudske pristojbe, koji moli "pripisati".

4. Naime, polazeći od tužbenog zahtjeva tužitelja koji pretendira na samovlasništvu obje predmetne nekretnine te protutužbenog zahtjeva tužene koja pretendira na samovlasništvu čkbr. 2595/2, nesporne činjenice da su parnične stranke u odnosu na obje predmetne nekretnine - čkbr.2595/1 stambenu zgradu sa 206 m2 i dvorište sa 259 m2 te čkbr.2595/2 izgrađeno zemljište sa 70 m2 i dvorište sa 380 m2, sve upisano u zk.ul.282 k.o. V., uknjižene kao suvlasnici i to tužitelj u 460/910 dijela, a tužena u 450/910 dijela, od priznanja tužene činjenice da je tužitelj samovlasnik novoformirane čkbr. 2595/1, od činjeničnog supstrata tužbe – da je predmetnu čkbr.2595/2 – koja odgovara nekadašnjoj čkbr. 677/324 k.o. V. stekao tužiteljev djed M. P. u diobi tzv. seoskih muša, da su djeda naslijedili njegovi sinovi (F. P. i tužiteljev otac D. P.), da je tužiteljev stric F. P. svoju polovicu predmetne čestice mijenjao s G. P. da bi je navedeni G. P. potom 1996. darovao svojoj nećakinji - supruzi tužitelja, a ona tužitelju, dok je čkbr.2595/1 tužitelj stekao darovanjem od svog oca D. P. te od činjeničnog supstrata protutužbe prema kojemu je tužena samovlasništvo čkbr.2595/2 stekla kupnjom od R. P. - prvostupanjski sud je po opširno provedenom dokaznom postupku svoje stajalište o osnovanosti tužbenog, a neosnovanosti protutužbenih zahtjeva obrazložio slijedećim iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

-da su današnje čkbr.2595/1 i čkbr.2595/2 obje nastale od matične čkbr.2595 u odnosu na koju su parnične stranke uknjižene suvlasnicima i to tužitelj u 460/910 dijela, a tužena u 450/910 dijela i to po provedenom postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. V. dana 24. ožujka 2003.;

-da je do parcelacije čkbr.2595 na čkbr. 2595/1 i čkbr. 2595/2 k.o. V. došlo tijekom trajanja prvostupanjskog postupka;

-da je sudski vještak identificirao prijepor utvrdivši da čkbr. 2595/1 sa 465 m2 odgovora ranijoj čkbr.677/38 sa 458 m2 koja da je prema skici izmjere iz 1986. nastala od čkbr.677/24, a čkbr. 2595/2 sa 450 m2 da odgovara ranijoj čkbr. 677/324 sa 450 m2 koja da je prema skici izmjere iz 1998. nastala također od nekadašnje čkbr.677/24, da od formiranja čkbr.677/38 i čkbr. 677/324 nije bilo nikakvih promjena, te da u sačinjenoj skici izmjere po sudskom vještaku F. V. od 9.6.2015. linija A-B odgovara liniji razgraničenja između ranijih čkbr.677/38 i čkbr. 677/324, što potvrđuje i skica iz 1998. time da je na toj liniji topografskom oznakom prikazan zid iako u naravi takav zid ne postoji već tek betonirana podloga malo iznad razine tla;

-da je prema Povijesti posjeda, 1981. diobom čkbr. 677/1 posjednika Šumsko gospodarstvo Z. formirana čkbr. 677/24 uz upis u korist istog posjednika, da je 1986. na osnovu urbanističkih uvjeta diobom čkbr.677/24 nastala čkbr. 677/38 sa 458 m2, istog posjednika, da se 1987. kao posjednik čkbr. 677/24 upisuje Grad Z., a potom 1997. Grad N., da 1998. diobom iz čkbr.677/24 nastaje čkbr. 677/324 sa 450 m2 uz upis posjednika R. P., a od 1999. temeljem kupoprodaje – tužena dok se 2000. kao posjednik čkbr.677/38 upisuje tužitelj;

-da iz povijesti zemljišnoknjižnih upisa proizlazi da je čkbr. 677/1 izvorno bila u državnom vlasništvu i upisana od osnutka zemljišne knjige u zk.ul.br. 125 u korist Porezne Općine V., a od 1948. kao općenarodna imovina uz organ upravljanja MNO V., od 1970. čestica je otpisana u zk.ul. 449 iste k.o. kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Šumskog gospodarstva u Z., da je od navedene čkbr.677/1 1984. nastala 677/24 sa 563762 m2, a višekratnim parcelacijama narednih godina da je 1986. formirana – između ostalih – čkbr.677/38 sa 458 m2, da bi 1988. brisano pravo upravljanja pa su nekretnine u tom zk.ul. ostale upisane kao društveno vlasništvo bez ovlaštenika upravljanja ili korištenja, a da je 1998. formirana i čkbr.677/324 pašnjak 370 m2 i neplodno temelji sa 80 m2 dakle sa sveukupno 420 m2;

-da iz zapisnika sastavljenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. V. od 20. studenog 2002. proizlazi da je tužitelj bio upisan posjednikom čkbr.2595 u pl. 949 kuća i dvorište sa 910 m2 koja odgovara čkbr. 677/38 i čkbr. 677/324 upisanih u zk.ul. 449 u korist Grada N., a da je po prigovoru tužene određena uknjižba prava vlasništva u odnosu na čkbr. 2595 u korist tužitelja u 460/910 dijela, a tužene u 450/910 dijela;

-da iz suglasnih iskaza svjedoka E. P. (sina F.), A. P., Ž. P. te tužitelja proizlazi da je nekretnina koja odgovara sadašnjim čkbr. 2595/1 i 2595/2 obje u k.o. V., diobom seoskih muša pripala tužiteljevu djedu M. P., da je nakon njegove smrti 1974. južni dio parcele (sada 2595/2) pripao tužiteljevu stricu F. P., a sjeverni tužiteljevom ocu D. P. (sada 2595/1), da je F. svoj dio kasnije, 80-ih godina prošlog stoljeća zamijenio s G. P., dobivši zauzvrat drugu nekretninu;

-da su ugovorom o diobi od 10. rujna 1996. sklopljenog između A. R. (rođ. P., pok. J.) i G. P. (pok. J.) ugovorne stranke konstatirale da su sa ostalim nasljednicima pok. J. P. još 1968. izvršili diobu i da je tada G. P. „posjed“ ustupio svojoj sestri A. R. „da mu pridrži do međusobne diobe“, između ostalog i parcelu zv. Mulo koju je dobio zamjenom s F. P., te da mu je tom diobom pripala čkbr.677/38 zv. Mulo u ½ dijela;

-da je istog dana - 10. rujna 1996. G. P. darovao svojoj nećakinji A. P. (tužiteljevoj supruzi) čkbr. 677/38 no pri čemu prvostupanjski sud zaključuje da se radi o očiglednoj greški u pisanju obzirom da je čkbr.677/38 formirana još 1986. od čkbr.677/24 i to na prijedlog tužitelja koji je tada sukladno rješenju o uvjetima građenja krenuo sa gradnjom kuće na istoj, a da je i nesporno da je upravo čkbr.2595/1 (koja je nastala iz čkbr.677/38 sa 458 m2) tužitelj stekao darovanjem od svog oca D. P. i da čkbr.677/38 nikad nije pripadala F. P., pa niti njegovom slijedniku G. P. zbog čega zaključuje da se radilo zapravo o današnjoj čkbr. 2595/2 (ranije čkbr. 677/324, a prije toga dio čkbr.677/24);

-da je dakle predmet oba ugovora – i diobe i darovanja od 10. rujna 1996. bila ona nekretnina koju je G. P. stekao zamjenom s F. P. - čkbr. 677/324 iz koje je kasnije formirana današnja čkbr.2595/2;

-da je A. P. darovanu joj čkbr. 677/324 potom darovala tužitelju.

4.1. Prosuđujući prethodno iznesene činjenice primjenom odredbe čl. 115. stav. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak) koja propisuje da temeljem valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva iste za cijelo, odnosno za preostalih 450/910 dijela obzirom na darovanje učinjeno po supruzi A. P..

4.2. Tvrdnju tužene da je samovlasnica čkbr.2595/2 bila L. P. (prednica G. P.), prvostupanjski sud je otklonio kao neosnovanu jer je utvrdio da L. P. tu nekretninu nije mogla steći ni zamjenom sa F. P. niti raspolaganjem G. P., a što njezinom unuku – svjedoku R. P., koji je sa tuženom sklopio kupoprodajni ugovor vezan upravo uz čkbr.2595/2, nije moglo ostati nepoznato, obzirom na dio njegovog iskaza da se obitelji pričalo kako G. zemlju hoće dati A. P. iz čega prvostupanjski sud zaključuje da je svjedok znao da je ta nekretnina G., radi čega kupoprodaja između L. P. i R. P. nije mogla rezultirati stjecanjem valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva čkbr.2595/2, a što potvrđuju i izjave nasljednika L. P. - G. P., A. P., A. R., L. R., V. R. i M. P. danih za potrebe ostavinskog postupka iza njezine smrti, slijedom čega eventualno raspolaganje L. P. u korist R. P. nema pravnog učinka kao niti raspolaganje R. P. od 22.5.1998. u korist tužene , toviše što se sukladno odredbi čl. 115. stav. 2. ZV na temelju pravnog posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. Po ocjeni prvostupanjskog suda, tuženu ne štiti dobra vjera budući da je prodavatelj R. P. bio upisan samo kao posjednik iste, dok je u zemljišnoj knjizi pravo vlasništva bilo upisano na G. N. (koji je presudom na temelju priznanja broj P- 1306/00 od 13. listopada 2000. priznao tamo postavljen tužbeni zahtjev (da je tužena temeljem ugovora o prodaji od 22.5.1998. stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva čkbr.677/324 k.o. V.) pa dakle ni ona nije postupala s povjerenjem u zemljišne knjige jer je znala da zemljišno knjižno stanje ne odgovara stvarnom.

4.3. Na osnovu prethodno iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, a protutužbeni - i eventualno istaknuti protutužbeni zahtjev – neosnovanima.

5. Žalba tužene je osnovana u odnosu na usvojeni tužbeni zahtjev, a neosnovana u odnosu na odbijeni protutužbeni zahtjev.

6. No ponajprije u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.117.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 70/19 uz izuzetke propisane odredbama čl.117.stav.2. i 3. i čl.119.stav.2. ZID ZPP/19) valja navesti da je ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu tužene utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a.

7. Nadalje, imajući u vidu odredbu čl.375.stav.1. ZPP-a koja obvezuje drugostupanjski sud da ocijeni žalbene navode od odlučnog značaja, valja izdvojiti žalbeni sadržaj tužene kojim ista ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava ističući da je uknjižba prava suvlasništva u korist parničnih stranaka, u današnjim suvlasničkim omjerima u odnosu na čkbr.2595 izvršena povodom prigovora tužene istaknutog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. V. i to proglasom raspravnog rješenja broj Z-4690/2002/282 od 20. studenog 2002., a zbog čega da je tužitelj takav upis trebao pobijati sukladno rokovima i pretpostavkama propisanim odredbama čl.197.stav.2. u vezi sa čl.129. tada važećeg Zakona o zemljišnim knjigama, a što je isti propustio učiniti.

8. Razmatrajući sadržaj prvostupanjskog predmeta iz aspekta isticanog žalbenog razloga valja navesti da je doista uknjižba prava suvlasništva parničnih stranaka u današnjim suvlasničkim omjerima izvršena u provedenom postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. V. na osnovu zapisnika broj Z-4690/2002/282, a po raspravi prigovora tužene – dana 24.3.2003.

9. Prema odredbi čl. 197. stav.1. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK - „Narodne novine“, broj 91/96 i 114/01, mjerodavnog obzirom na vrijeme upisa u postupku preoblikovanja zemljišne knjige), osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, mogu zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom tužbom za ispravak, time da im pravo da tužbom zahtijevaju ispravak, prestaje protekom rokova određenih ZZK za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora (stav.2.).

9.1. U konkretnom slučaju tužitelj je, kao što to proizlazi iz sadržaja prvostupanjskog postupka, nakon okončanja postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. V. podnio tužbu protiv tužene u postupku vođenom kod Općinskog suda u Zadru pod brojem P-2830/07 koji je okončan odbijajućom pravomoćnom presudom broj P- 2830/07 od 5. travnja 2013. kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora između prodavatelja R. P. i kupca Đ. Š. 22. svibnja 1998. upravo I. P. bio isključivi vlasnik čkbr.2595 sijedom čega da je ovlašten ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i za suvlasnički dio Đ. Š. od 450/910.

9.2. Ne ulazeći u pravnu analizu samog sadržaja prethodno iznesenog tužbenog zahtjeva, a niti predmetnog, koji glasi na "utvrđenje da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva" suvlasničkog dijela tužene u predmetnim nekretninama, a koju pravnu osnovu tužitelj određuje ugovorom o darovanju sklopljenog sa svojom suprugom A. P., valja tek kratko navesti da rješenje doneseno u završenom postupku obnove/preoblikovanja zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku a koje nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu ranije citirane odredbe čl. 197. ZZK.

10. Polazeći od činjenice, da je tužitelj predmetnu tužbu podnio 31. prosinca 2013., a tužena protutužbu 22. listopada 2020., dakle evidentno izvan svih rokova propisanih odredbom čl. 197. ZZK u vezi sa čl.129. istog Zakona, kraj činjenice što su parnične stranke tužbu i protutužbu utemeljile na potpuno istovjetnom činjeničnom supstratu na kojemu su utemeljile svoje zahtjeve u provedenom postupku preoblikovanja zemljišne knjige, to valja navesti da ih veže rješenje doneseno u završenom postupku obnove/preoblikovanja zemljišne knjige pa je prvostupanjski sud, u pravilnoj primjeni materijalnog prava i tužbeni, a i protutužbeni zahtjev trebao odbiti kao neosnovane. Istovjetno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zaključku broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015.

11. Obzirom na izneseno, valjalo je djelomičnim usvajanjem žalbe tužene preinačiti toč.I izreke prvostupanjske presude pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP-a i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a djelomičnim odbijanjem žalbe tužene potvrditi toč.II/- i toč.III izreke pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a.

12. Sukladno odredbama čl.166. stav.2. ZPP-a i čl.154.stav.4. ZPP-a odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, uvažavajući pri tom i žalbeni uspjeh tužene (kojeg valja izjednačiti sa žalbenim uspjehom tužitelja u ranijem žalbenom postupku koji je rezultirao ovosudnim ukidnim rješenjem broj Gž- Gž-887/17-2 od 19.10.2017.).

13. U nepobijanom, odbijajućem dijelu sadržanom u toč.IV izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 2. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Bosilj, v.r.