Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 22 Gž Ob-73/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B., OIB:…, iz Z., zastupane po punomoćniku L. P., odvjetnici u Zagrebu, protiv prvo tužene S. H., OIB:…, iz Nj., D. i drugo tužene M. K., OIB:…, iz Nj., D., obje zastupane po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda M. Š. i V. R., odvjetnicima u K., radi utvrđivanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi prvo i drugo tuženica protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-255/19-28 od 28. rujna 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 2. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvo i drugo tuženica kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-255/19-28 od 28. rujna 2021. godine.

II. Odbijaju se prvo i drugo tuženice sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice D. B. i pok. J. H. za vrijeme od 31. ožujka 2013. do smrti J. H. 2. travnja 2018. (toč. I), te je naloženo tuženicama da nadoknade tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.240,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2021. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijele tuženice zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st.1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine ili preinači uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

3. U svom odgovoru na žalbu tužiteljica je porekla žalbene navode i predložila da se tuženice sa žalbom odbiju kao neosnovanom, uz naknadu troška odgovora.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je postojala izvanbračna zajednica između nje i pok. J. H. za vrijeme od 31. ožujka 2013. do smrti J. H. 2. travnja 2018.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a, na koju ukazuju tuženice, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ista se može ispitati.

8. U odnosu na žalbene navode tuženica koji s odnose na ocjenu provedenih dokaza s tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaze svjedoka, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani, jer je prvostupanjski sud dao detaljne, jasne i valjane razloge glede ocjene njihovih iskaza, dok se prigovori žaliteljica u suštini svode na procjenjivanje istih i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8 ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuju tuženice.

9. Ocjena svih provedenih dokaza dana je u skladu s odredbom čl. 8 ZPP.

10. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj viši sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

11. Nije sporno da je tužiteljica pokrenula i izvanparnični postupak radi utvrđivanja izvanbračne zajednice između nje i sada pok. J. H., a sve radi ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu iza pok. J. H., te je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-567/20-11 od 21.siječnja 2021. utvrđeno da je postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice i sada pok. J. H., koja je trajala od ožujka 2013. pa do smrti J. H. 2. travnja 2018., radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu, koje rješenje je postalo pravomoćno 10. veljače 2021.

12. Izvanbračnom zajednicom smatra se zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme (a koja je prestala ostaviteljevom smrću) pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka, u smislu odredbe čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19).

13. Prema odredbi čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19) odredbe toga zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

14. Prvostupanjski je sud utvrdio, sa kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj sud:

- da su tužiteljica i sada pok. J. H. živjeli kao bračni partneri, da su imali trajnu emotivnu zajednicu od ožujka 2013. pa do smrti J. H., u kojem razdoblju su živjeli zajedno, spavali zajedno, kuhali zajedno, obrađivali vrt, išli zajedno u kupovinu, putovali zajedno, dijelili troškove, tužiteljica je u bolesti brinula o njemu, on nije imao nikoga osim nje, ona je osigurala sprovod i karmine, o čemu su iskazivali svjedoci M. P., B. P., M. K., M. V. i M. V., na čije iskaze nije bilo primjedbi i čije je iskaze sud u cijelosti prihvatio budući svjedoci imaju neposredna saznanja o životu tužiteljice sa sada pok. J. H. i njihovom odnosu kao dugogodišnji susjedi, prijatelji, poznanici, kumovi, čiji su iskazi u međusobnom suglasju, objektivni, te nema razloga ne prihvatiti njihove iskaze kao vjerodostojne,

- da svjedoci M. B., ujna tuženih i T. B., bratić tuženih, nemaju neposrednih saznanja o životu i radu sada pok. J. H, nisu se međusobno posjećivali,

- da je svjedok B. Ć., doktor neurolog Opće bolnice K., potvrdila navode tužiteljice da je tužiteljica u bolnici bila navedena kao osoba za kontakt, navodi da je tužiteljici davala informacije o pacijentu J. H., ne sjeća se da li je tko drugi osim nje dolazio, sjeća se da joj je tužiteljica rekla da je partnerica J. H., s njom je razgovarala o njegovom zdravstvenom stanju, po dolasku on je bio u jako lošem stanju, nije bio pričljiv i ništa nije spominjao o svom odnosu s tužiteljicom ili bilo kim drugim - stoga da je neodlučno što je u potvrdi (o provođenju obdukcije) tužiteljica navedena kao skrbnik, obzirom iz neosporenog iskaza svjedoka B. Ć. proizlazi da je tužiteljica u bolnici bila navedena kao kontakt osoba koja se predstavila kao partnerica pok. J. H., te obzirom na provedene dokaze, posebice prihvaćene iskaze svjedoka iz kojih proizlazi kako su tužiteljica i sada pok. Josip Halužan živjeli kao bračni partneri,

- da je utvrđeno da su tužiteljica i sada pok. J. H. živjeli zajedno kao bračni partneri od 31. ožujka 2013. pa do njegove smrti 2. travnja 2018., da su živjeli u B. C. u njegovoj kući na kbr. 18, dok su u njenoj naslijeđenoj kući na kbr. 17 držali drva za ogrjev, alate, uređivali okoliš, obrađivali vrt, uzgajali voćke, cvjetnjak, zajedno su sudjelovali u svim poslovima u kući i oko kuće, zajedno kupovali, dijelili troškove, obilježavali blagdane, brinuli jedan o drugome, izlazili zajedno, imali zajedničke prijatelje,

- da činjenica kontinuiranog zajedničkog življenja, zajedničkog sudjelovanja u tekućim životnim poslovima, međusobna briga, pažnja, pomaganje, dijeljenje troškova dokazuju postojanje trajne i stabilne emotivne zajednice tužiteljice i sada pok. J. H.,

- da se prvo tužena s ocem J. H. nije čula 28 godina, a niti vidjela više od toga, te sama navodi da od smrti očeve druge supruge M. 1997/98 nema nikakvih spoznaja o tome s kim je i kako je živio njen otac, dok drugo tužena nije viđala oca, kratko je s njim razgovarala u tri navrata, nije došla niti na sprovod oca,

- da na utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice tužiteljice i sada pok. J. H. ne utječe činjenica što tužiteljica i sada pok. J. H. nisu imali iste prijavljene adrese stanovanja, obzirom iz provedenih dokaza proizlazi da su povremeno živjeli u kući J. H., a povremeno u kući tužiteljice u Z., što ukazuje da su se tužiteljica i sada pok. J. H. ponašali kao bračni partneri, prilagođavali jedan drugome, nadopunjavali se, pomagali jedan drugome u ispunjavanju životnih potreba, time da je tužiteljica navela kako u Z. živi njen sin koji boluje od parnoidne shizofrenie, a i sama boluje od više auto imunih bolesti od kojih se godinama liječi, pa je razumljivo i prihvatljivo da tužiteljica nije mijenjala prijavljenu adresu prebivališta, a niti boravište na drugoj adresi, koja činjenica ne umanjuje značaj trajanja životne zajednice koja je postojala između tužiteljice i sada pok. J. H. kao bračnih partnera.

15. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica dokazala u ovom postupku da je između nje i sada pok. J. H. postojala izvanbračna zajednica, od 31. ožujka 2013. pa do njegove smrti 2. travnja 2018., te je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

16. U žalbenom stadiju postupka tuženice osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući sve navode i prigovore koje su istaknule i tijekom postupka (da se tužiteljica u bolnici predstavila kao skrbnica, a ne kao izvanbračna supruga, da nije imala prijavljeno prebivalište ili boravište na adresi J. H., da tužiteljica nije ničim dokazala da bi bila u bilo kakvoj vezi s pok. H., da je isti na dan kad mu je pozlilo bio sam, dok je tužiteljica bila u Z., gdje da živi sa sinom, da pok. H. nije s tužiteljicom sklopio nikakav ugovor niti u njenu korist sastavio oporuku), a koje je sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama, koje nisu u suprotnosti s provedenim dokazima.

17. Na navode žalbe je za ponoviti da preslušani svjedoci M. P., B. P., M. K., M. V. i M. V. imaju neposrednih saznanja duži niz godina na koji način su tužiteljica i J. H. ostvarivali svoju izvanbračnu zajednicu, koja je stvarno postojala te da nije bitno što je ista u bolnici kao skrbnik istog, da bračni supružnici odnosno izvanbračni suprug ili supruga ne moraju imati punomoć na računima, već mogu imati samostalnost nad svojim računima, niti trebaju sastaviti neke ugovore ili oporuke, da je tužiteljica priložila karte kojima dokazuje da je išla u bolnicu u posjetu J. H., a povremeno i autom, dok tuženice dugi niz godina nisu dolazile, niti kontaktirale s ocem, da su tužiteljica i J. H., iako su imali prijavljene različite adrese prebivališta, živjeli i u kući tužiteljice i u kući J. H., te da svjedoci M. i T. B. nemaju nikakvih neposrednih saznanja o životu tužiteljice i J. H., niti su se posjećivali.

18. Iz navedenih razloga, budući žalbeni prigovori nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, trebalo je temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP-a odlučiti kao u izreci.

19. Odluci o troškovima parničnog postupka žaliteljice određeno ne prigovaraju pa istu ovaj sud nije razmatrao.

20. Tuženice su odbijene sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa istom nisu uspjele (čl. 154 st.1 ZPP).

21. Odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban (čl. 155 st.1 ZPP).

U Zagrebu 2. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.