Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 26 Gž Ovr-1673/2019-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja V. zapadne S. d.o.o., N. G., …, OIB: … (kao pravnog sljednika S. d.o.o. za komunalne djelatnosti, N. G., …), kojeg zastupaju punomoćnici I. J. i R. D., odvjetnici iz O. društva J. i dr. j.t.d., N. G., …, protiv ovršenika G. D. iz P., …, OIB: …, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-259/2019-4 od 21. ožujka 2019., 2. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja Vodovoda zapadne Slavonije d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-259/2019-4 od 21. ožujka 2019., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-259/2019-4 od 21. ožujka 2019., povodom prijedloga ovrhovoditelja kao pravnog sljednika Slavče d.o.o., određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika (točka I. izreke), s time da ovrhovoditelju nije dosuđen zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 825,00 kuna (točka II. izreke).
2. Protiv navedenog rješenja, zbog odluke o troškovima postupka pod točkom II. izreke, žali se ovrhovoditelj ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), pozivajući se na odredbu čl. 50. st. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u odluci o troškovima postupka, na način da mu se priznaju zatraženi troškovi ovršnog postupka, uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 390,63 kuna te troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 78,13 kuna.
3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
4. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja i postupka koji mu je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.
5. Iz predmetnog spisa, konkretno podneska ovrhovoditelja od 20. ožujka 2019. (list 1-2 spisa), proizlazi da ovrhovoditelj, iz razloga što ovršenik nije izvršio svoju obvezu po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-2295/15-2 od 17. lipnja 2015. koje je doneseno po prijedlogu pravnog prednika ovrhovoditelja, Slavče d.o.o., a kojim rješenjem o ovrsi je istom dosuđen i zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 825,00 kuna (koji trošak u identičnom iznosu ovrhovoditelj sada potražuje u ovom konkretnom postupku), predlaže radi namirenja iste tražbine, na temelju čl. 204. st. 1. OZ-a te u pogledu troškova postupka, donošenje novog rješenja.
6. Iz predmetnog spisa proizlazi i to da je po navedenom prijedlogu ovrhovoditelja, za istu tražbinu, temeljem iste ovršne isprave, pobijanim rješenjem o ovrsi određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika.
7. Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda, ovrhovoditelj u žalbi navodi da se ranije rješenje o ovrsi nije moglo provesti u odnosu na pravnog prednika ovrhovoditelja (S. d.o.o.), jer isti ne postoji od 8. studenog 2017. (kada je pripojen ovrhovoditelju), niti je u funkciji njegov račun, s time da je F. ranije rješenje o ovrsi koje je doneseno po prijedlogu pravnog prednika ovrhovoditelja, isknjižila iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, („Narodne novine“ broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20 i 133/20), tako da ranije rješenje u kojem je priznat trošak ovrhe ranijeg ovrhovoditelja (u iznosu od 825,00 kuna), nije moguće provesti putem F.. Smatra da on kao novi ovrhovoditelj, nije u mogućnosti zatražiti ponovnu naplatu dosuđenih troškova temeljem ranijeg rješenja o ovrsi, kao niti naplatu glavne tražbine, s tvrdnjom da se u konkretnom slučaju radi o nastavku postupka od strane pravnog sljednika kao novog ovrhovoditelja po čl. 32. st. 3. OZ-a, te da se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari.
8. Suprotno žalbenim prigovorima ovrhovoditelja, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada ovrhovoditelju pobijanim rješenjem nije dosudio zatražene troškove.
9. Naime, pogrešno se ovrhovoditelj u žalbi poziva na odredbu čl. 32. OZ-a koja se odnosi na prijenos tražbine, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju ne radi o prijenosu tražbine, već o pravnom sljedništvu ovrhovoditelja, u kojem slučaju ne dolazi do primjene odredbe čl. 32. OZ-a, već se sukladno odredbi čl. 21. OZ-a, imaju primijeniti odredbe ZPP-a koje propisuju institut prekida i nastavka postupka (čl. 212.-218. ZPP-a). Ovršni zakon ne sadrži posebna pravila o pretpostavkama i razlozima za prekid postupka, pa se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju pravila Zakona o parničnom postupku. Ne radi se, dakle, o novom ovrhovoditelju, već o pravnom sljedniku ranijeg ovrhovoditelja, koji je nakon donošenja rješenja o ovrsi prestao postojati kao samostalni pravni subjekt.
10. Kako je zatraženi trošak ovrhovoditelja u iznosu od 825,00 kuna, prethodno već bio priznat njegovom pravnom predniku ranijim rješenjem o ovrsi i to u istom iznosu od 825,00 kuna (rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2295/15-2 od 17. lipnja 2015.), radi se, suprotno prigovorima ovrhovoditelja, o presuđenoj stvari.
11. Naime, povodom prijedloga pravnog prednika ovrhovoditelja, prvostupanjski sud je donio rješenje o ovrsi te odredio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate istovjetne novčane tražbine, uključujući i troškove postupka i to na način da „sud usvaja predloženu ovrhu na računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika i predniku ovrhovoditelja određuje trošak od 825,00 kuina“, a koje rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno 15. listopada 2015. (list 14 spisa).
12. Takvo pravomoćno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2295/15-2 od 17. lipnja 2015. doneseno po prijedlogu pravnog prednika ovrhovoditelja, u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate troškova ovršnog postupka i kojim su dosuđeni („određeni“) troškovi ovršnog postupka u iznosu od 825,00 kuna, sadrži sve potrebne pretpostavke iz čl. 23., čl. 25. st. 1. i čl. 29. st. 1. OZ-a, dok time što u tekstu citiranog pravomoćnog rješenja o ovrsi nije posebno naloženo ispunjenje tražbine - troškova ovršnog postupka, već su troškovi „određeni“, ne dovodi u pitanje da se radi o pravomoćnoj odluci o troškovima ovršnog postupka, jer prijedlog za ovrhu zajedno s određenom ovrhom i dosuđenim troškovima, predstavljaju jedinstveno rješenje o ovrsi.
13. Zaključno, o zahtjevu o kojem je pravomoćno odlučeno, više se ne može odlučivati, što u konkretnom ovršnom postupku znači da se ne može ponovno odlučivati o troškovima postupka o kojima je već odlučeno.
14. S obzirom na opisanu činjeničnu i pravnu situaciju, prvostupanjski je sud pravilno odlučio o navedenim troškovima ovršnog postupka, s time da je pravilnom primjenom odredbe čl. 333. st. 2. i čl. 334. ZPP-a, takav zahtjev ovrhovoditelja trebalo odbaciti, međutim, time što o navedenom zahtjevu prvostupanjski sud nije odlučio na opisani način, nije dovedeno u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
15. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pod točkom I., primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a te je žalbu ovrhovoditelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
16. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 2. veljače 2022.
Sutkinja:
Roberta Pandža
