Broj: Jž-3/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D. N. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okr. M. V., podnesenoj putem braniteljice V. P. M., odvjetnice u Z., protiv presude Prekršajnog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, od 5. prosinca 2018., broj: 14. Pp J- 841/18, u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba okr. M. V., ukida prvostupanjska presuda u odnosu na okr. M.

V. te u povodu te žalbe i o službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i u odnosu na okr. Z. N. te predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U povodu žalbe okr. M. V., a po službenoj dužnosti, na temelju čl. 155. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 11/18., dalje PZ), obustavlja se prekršajni postupak protiv okr. D. N. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka u odnosu na tog okr. padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom su okr. D. N., okr. Z. N. i okr. M. V. proglašeni krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji je okr. D. N. i okr. Z. N., na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od po 187,00 kuna (protuvrijednost od 50 DEM, odnosno, 25 EUR), dok je okr. M. V. na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 375,00 kuna (protuvrijednost od 100 DEM, odnosno, 50 EUR), uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od mjesec dana te su svi okrivljenici oslobođeni dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno putem braniteljice podnijela okr. M. V. iz svih žalbenih razloga, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi žaliteljicu od optužbe, odnosno, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Rješavajući o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku

po

činjenično stanje pogrešno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje žaliteljica, dok je službenoj dužnosti utvrdio da je okr. D. N. preminuo dana 17. lipnja 2021., što je utvrđeno uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, zbog čega je protiv tog okrivljenika predmetni prekršajni postupak obustavljen na temelju čl. 155. st. 1. PZ-a te troškovi prekršajnog postupka u odnosu na tog okrivljenika, na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

4. Nadalje, žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okr. M.

V. ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na element javnosti, konkretno, da se predmetni događaj dogodio u voćnjaku koji je u privatnom vlasništvu te ne predstavlja neograničeno javno mjesto, niti se ponašanje okrivljenica reflektiralo u javnosti, a okolnost da ga je vidjela ili čula jedna svjedokinja koja je bila na svojoj zemlji, ne čini to mjesto javnim mjestom, a što se moglo utvrditi predloženim dokazom, izvođenjem očevida.

4.1. Ispravno žaliteljica navodi da je prvostupanjski sud u postupku pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu koja čini bitno obilježje prekršaja, odnosno, da se predmetni događaj dogodio na javnom mjestu. Naime, nakon izvedenog dokaznog postupka, prvostupanjski je sud utvrdio da je „..mjesto gdje je došlo do takve svađe i vike dostupno pogledima trećih osoba koje s incidentnom situacijom nemaju neposredne veze pa je utvrđen element javnosti, pogotovo nakon što je izvršeno saslušanje susjede okrivljenih koja je potvrdila da je vidjela i čula cijeli događaj za vrijeme dok je u neposrednoj blizini brala grah“, zbog čega su prema mišljenju prvostupanjskog suda, ostvarena sva zakonska obilježja predmetnog prekršaja. Međutim, da bi se djelo koje je izvršeno na određenom mjestu, a koje nije neograničeno otvoreno javno mjesto, kao što je konkretni voćnjak, smatralo izvršenim na javnom mjestu, potrebno je da je takvo mjesto dostupno vidiku ili čujnosti s javnog mjesta ili da je posljedica nastupila na javnom mjestu, dakle, na ulici, javnom putu i sličnoj javnoj površini, kao neograničeno otvorenom javnom mjestu.

4.2. Iz naprijed navedenog zaključka prvostupanjskog suda proizlazi da je predmetno ponašanje okrivljenica čula i vidjela susjeda M. B., koja je bila na svom posjedu u blizini (i brala grah) zbog čega se po mišljenju prvostupanjskog suda događaj reflektirao u javnosti, iako je očito da ta svjedokinja nije bila na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već na svom posjedu koji nije neograničeno otvoreno javno mjesto. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud trebao utvrditi koliko je predmetni voćnjak bio udaljen od javnog puta, ulice ili druge javne površine, da bi mogao ocijeniti je li se ponašanje okrivljenica moglo čuti ili vidjeti s takve javne površine u kojem slučaju bi voćnjak bio fiktivno javno mjesto. Stoga je pogrešno utvrđenje da se predmetni događaj zbio na javnom mjestu te da je ostvareno bitno obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu okr. M. V. te ukinuti pobijanu presudu i dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je u povodu njene žalbe utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba ukinuti postoje i u odnosu na okr. Z. N., a koja nije podnijela žalbu, to je primjenom načela blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis) na temelju čl. 202. st. 6. PZ-a, po službenoj dužnosti, kao da takva žalba postoji, pobijana presuda ukinuta i u odnosu na tu okrivljenicu. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud ispitati okrivljenice, provesti očevid na mjestu događaja, kao i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

6. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno čl. 206. st. 1. PZ-a (t. I. izreke) i čl. 155. st. 1. PZ-a (t. II. izreke), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. veljače 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenice, braniteljicu i tužitelja.