Broj: Ppž-574/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. T. S., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. T. S., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba Nova Gradiška, Prekršajni odjel od 23. prosinca 2021., broj: 32 Pp-3440/2021-3, u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba okr. T. S., preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te izriče da je okr. T. S., djelom za koje je tom presudom proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se na temelju te zakonske odredbe izriče novčana kazna od 5.000,00 (pet tisuća) kuna, u koju se na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13, 152/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) uračunava oduzimanje slobode okrivljenika 22. prosinca 2021. u 16,20 sati do 23. prosinca 2021. u 07,05 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 4.400,00 (četiri tisuće četiristo) kuna novčane kazne te se na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona određuje obročna otplata preostale novčane kazne u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. T. S. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.

III. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okr. T. S. se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl.138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba Nova Gradiška, Prekršajni odjel od 23. prosinca 2021., broj: 32 Pp-3440/2021-3 proglašen je krivim okr. T. S. da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna u iznosu 7.100,00 kuna, u koju je uračunato uhićenje okrivljenika kao 600,00 kuna novčane kazne, koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene (preostale) novčane kazne.

1.1. Na temelju čl. 17. u vezi čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva u C., SV. R. xx, u trajanju od 4 mjeseca.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka od 100,00 kuna te stvarni trošak postupka od 156,66 kuna.

2. Protiv te presude okr. T. S. po braniteljici odvjetnici S. Đ. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede procesnog prava, a time i materijalnog prava u dijelu odluke o visini kazne i zaštitne mjere, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je prvostupanjski sud počinilo povredu materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, jer je glede prekršaja primijenjen propis koji se ne može primijeniti, na što osnovano žalbom ukazuje i žalitelj.

4.1. Naime, izrekom pobijane presude pravilno je utvrđeno činjenično stanje, ali je prekršaj pogrešno pravno kvalificiran. Prvostupanjski je sud postupanje okrivljenika opisano u izreci presude pravno označio kao prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojim je propisano je da će se kazniti za prekršaj tko ponovi nasilje iz st. 1. toga članka, dakle, radi se o kvalificiranom obliku djela prekršaja iz st. 1. istog članka kojim je propisano da će se kazniti za prekršaj tko počini nasilje iz čl. 10. toga Zakona. Stoga, da bi se u radnjama počinitelja stekla obilježja kvalificiranog djela ovog prekršaja, pravomoćnom sudskom odlukom treba biti utvrđena krivnja za počinjenje osnovnog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. U ovom prekršajnom postupku nije utvrđeno da bi okr. T. S. ponovio nasilje u obitelji, već suprotno tome, kako se ističe i žalbom, sud dosadašnje prekršajno nekažnjavanje za nasilje u obitelji uzima kao olakotnu okolnost.

4.2. Međutim, iz izreke pobijane presude razvidno je da je okrivljenik počinio nasilje u obitelji u nazočnosti djeteta E. S., rođ. 15. 6. 2017., čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je kvalificirani oblik prekršaja i po propisanim sankcijama teži prekršaj od prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je okrivljenik proglašen krivim. Obzirom na činjenicu da je protiv pobijane presude žalbu podnio samo okrivljenik, a ne i tužitelj, a rukovodeći se načelom zabrane reformatio in peius, odnosno da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika, ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud je, obzirom na činjenicu dosadašnje neosuđuvanosti okrivljenika za nasilje u obitelji, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela na način da je okr. T. S. proglasio krivim za počinjenje osnovnog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

4.3. Stoga, trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

5. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalbom se navodi da se odluka temelji na djelomičnom priznanju okrivljenika u odnosu na prekršaj od 22. prosinca 2021., a okrivljenik se tereti i za psihičko zlostavljanje unazad nekoliko mjeseci, iako za to nema nikakvih dokaza osim izjave oštećene, pa je u odnosu na ovaj dio sud trebao primijeniti načelo „in dubio pro reo“.

5.1. Nije u pravu podnositelj žalbe da je činjenično stanje u postupku pogrešno utvrđeno. Prvenstveno, treba navesti da se nasilje u obitelji u pravilu odvija u određenom krugu osoba bez nazočnosti trećih, neposrednih očevidaca koji bi svjedočili o istom. Prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je svoju odluku o počinjenom prekršaju temeljio na obrani okrivljenika, iskazu svjedokinje ošt. I. S., njihovom suočenju i materijalnim dokazima izvedenim u postupku. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje I. S. i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Opravdano je prvostupanjski sud svjedočenje I. S. prihvatio vjerodostojnim, budući je svjedokinja pred sudom detaljno, okolnosno i emotivno svjedočila kako o događaju od 22. prosinca 2021., tako i o ponašanju okrivljenika unazad nekoliko mjeseci. Nema elemenata koji bi ukazivali na nevjerodostojnost njenog iskaza koji ne ostavlja nikakvu dvojbu u odnosu na odlučne činjenice, a u dokaznom postupku nema dokaza koji bi ukazivali suprotno. Cijeneći sadržaj iskaza oštećenice, kao i njezino držanje prilikom suočenja, koje je sud i zapisnički konstatirao, opravdano je na iskazu oštećenice, povezanom sa materijalnim dokazima izvedenim u postupku, prvostupanjski sud temeljio odluku o krivnji okr. T. S. za počinjeni prekršaj. Žalbeni navodi kojima se pokušava osporiti vjerodostojnost iskaza oštećenice jer „ista ima određene zdravstvene probleme radi kojih se više od godine dana liječi i koristi određene lijekove po preporuci liječnika“ nemaju uporište u stanju spisa predmeta, izneseni su na razini paušalne tvrdnje i ne dovode u sumnju vjerodostojnost iskaza oštećenice.

6. Nisu od značaja žalbeni navodi kojima se pokušava osporiti utvrđenu alkoholiziranost okrivljenika. Okrivljenik je sam pred prvostupanjskim sudom priznao da je kritične zgode bio pod utjecajem alkohola, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola bez primjedbe je potpisao. Osim navedenog, okrivljenik tijekom prvostupanjskog postupka nije iznosio naveden činjenice, uslijed čega se, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, navedene činjenice, istaknute tek sada u žalbenom postupku, ukazuju zakašnjelim. Također, zapisnik o saslušanju okrivljenika i provedenom suočenju ne ostavlja nikakvu dvojbu glede sposobnosti okrivljenika da sudjeluje u postupku.

7. Nije u pravu okrivljenik da je prvostupanjski sud okrivljenika i oštećenu trebao ispitati o činjenici da je oštećenica prethodno napala i okrivljenika, nazivala ga pogrdnim nazivima i vrijeđala ga, pa je on bio psihički zlostavljan od svoje supruge, jer navedeno ne proizlazi iz provedenih dokaza, a osim toga, prvostupanjski sud nije ovlašten odlučivati o bilo kakvom postupanju oštećenice za koje od ovlaštenog tužitelja (tijela državne uprave ili okrivljenika u svojstvu oštećenika) nije podnesen optužni prijedlog.

8. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik navodi da je ista previsoko odmjerena uvažavajući prihode okrivljenika, napose da ima obvezu uzdržavanja dvoje maloljetne djece, otplaćuje tri kredita. Ističe da bi plaćanjem ovako visoke novčane kazne, pa makar i na obroke, bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje cijele obitelji.

Uz žalbu okrivljenik je dostavio preslike potvrde Zagrebačke banke od 3. siječnja 2022., ugovora o zajmu od 12. ožujka 2020., rodnih listova za M. i E. S. i vjenčanog lista.

10. Odluka o izrečenoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela prekršaja te uslijed podnesene žalbe. Ovaj drugostupanjski sud preinačio je pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela te okr. T. O. proglasio krivim za počinjenje osnovnog prekršaja nasilja u obitelji iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, iz razloga koji se navode u odjeljku 4.2. ove presude, za koji prekršaj je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, te imajući u vidu olakotne i otegotne okolnosti koje ja na strani okrivljenika utvrdio prvostupanjski sud, te sukladno čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona i njegovo imovinsko stanje, ovaj drugostupanjski sud smatra da je novčana kazna u visini od 5.000,00 kuna, izrečena okrivljeniku ovom presudom za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, primjerena stupnju krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. U izrečenu novčanu kaznu, sukladno odredbi čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunato je uhićenje okrivljenika kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 4.400,00 kuna novčane kazne.

10.1. Međutim, cijeneći visinu izrečene novčane kazne i financijsku situaciju okrivljenika koju je dokazao odgovarajućim dokazima, ovaj sud smatra da je u ovoj situaciji opravdano dopustiti okrivljeniku obročnu otplatu novčane kazne u vremenu od 6 mjeseci, što je najdulji mogući rok za obročnu otplatu novčane kazne propisan čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, a što će okrivljeniku svakako olakšati plaćanje novčane kazne, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine preostale novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).

11. U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru okrivljenik je smatra preuranjeno izrečenom bez pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a izricanjem iste se krše i prava zajedničke djece okrivljenika i oštećene.

11.1. Prema ocjeni ovog suda, pravilna je i zakonita odluka prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva, budući je okrivljenik počinio nasilje prema članu obitelji s kojim živi u stanu, kako bi se spriječilo nasilje u obitelji, budući postoji opasnost da bi bez provođenja ove mjere mogao ponovno počiniti nasilje te da bi se otklonile okolnosti koje pogoduju počinjenju prekršaja koji je predmet ovog postupka i zaštitile žrtve nasilja u obitelji. Imajući u vidu da je prekršaj počinjen u nazočnosti djeteta E. S. (rođ. 2017.) kao sekundarne žrtve nasilja u obitelji, evidentno je da se od činjenja novog prekršaja štite i djeca okrivljenika, a ne da se krše prava zajedničke djece, kako to pogrešno smatra okrivljenik u žalbi. Osim navedenog, izrečena zaštitna mjera nema nikakvog utjecaja na održavanje kontakata okrivljenika sa zajedničkom djecom. Imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere od četiri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

12. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3 c). Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da bi, obzirom na materijalno stanje okrivljenika, plaćanjem troškova prekršajnog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao i osoba koje je dužan uzdržavati te je okrivljenika oslobodio obveze da naknadi troškove ovog žalbenog postupka.

13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. veljače 2022.

Zapisničar :

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.