Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 2 Gž R-3/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. V. H. iz M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. l. h. d.d. D., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica N. A. S., odvjetnica u D., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj Pr-206/16 od 18. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Pr-206/16 od 18. svibnja 2021.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju naknadu neimovinsku štetu u iznosu od 60.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od4. rujna 2012. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od01. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju naknadu imovinske štete u iznosu od 9.840,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2021. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 17.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. rujna 2012.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 21.312,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2021. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv odbijajućeg dijela presude (točka III izreke) zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati, presudu preinači u pobijanom dijelu sukladno žalbenim navodima, i dosudi troškove prvostupanjskog postupka u skladu s uspjehom u sporu, kao i trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Tuženik je izjavio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati i presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Žalba je pravovremena i dopuštena.

7. Na žalbu nije odgovoreno.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Tužitelj je kao zaposlenik tuženika dana 16. travnja 2010. doživio ozljedu na radu. Predmet ovog spora je zahtjev za naknadu štete nastale zbog ozljede na radu.

10. Tužitelj je radio kao mesar kod tuženika a ozljeda se dogodila dok je obavljao povremene poslove na drugom radnom mjestu, tj. dok je prenosio grede zajedno sa drugim zaposlenicima. Kod tužitelja je došlo do ablacije retine. Poslodavac je prijavio ozljedu na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, a u toj prijavi je u izviješću dr. medicine rada navedeno da je tužitelj, noseći grede ispred „H. D. P.“, osjetio bol u oku i da mu je ustanovljena dijagnoza ablatio retinae deks, te da se radi o ozljedi na radu.

11. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj dana 16. travnja 2010. pomagao kolegama M. Ć., V. P. i M. M. u nošenju greda unutar prostora tuženika te da je tijekom nošenja greda osjetio trenutnu bol u oku, da mu je vid bio mutan, odnosno da bi mu na desnom oku slika bila „u dva dijela“, od kojih je jedan dio bio bistar a drugi mutan, no da je smatrao da će navedeno proći jer je inače kratkovidan i nosi leće, a o svemu je obavijestio kolege s kojima je radio;

- da je u bolnicu otišao nakon 9 dana po ovom događaju jer mu nije bilo bolje;

- da je vještakinja Z. H. u nalazu i mišljenju navela da je moguće da kod kratkovidne osobe poput tužitelja, uslijed dizanja većeg tereta dođe do ablacije retine koja uzrokuje da osoba trenutno ne vidi ili ispred sebe vidi veliku zavjesu, a da je moguće da nastane rupica koja, u slučaju da nije liječena odmah, dovede do ablacije retine, s tim da je vještakinja navela da ne može utvrditi da je u konkretnom slučaju dizanje tereta dovelo do ablacije retine jer je tužitelj na liječenje došao tek 9 dana nakon što je dizao predmetni teret, no isto tako je tvrdila da do ove ozljede može doći i bez ikakvog dizanja tereta kod kratkovidnih osoba poput tužitelja;

- da vještakinja uprkos izričitoj uputi suda nije osobno pregledala tužitelja;

- da je prvostupanjski sud ocijenio da je nalaz i mišljenje vještakinje Z. H., koji je utemeljen isključivo na pisanoj dokumentaciji i bez pregleda tužitelja, dan protivno pravilima struke i nepotpuno, zbog čega je odredio novo vještačenje po vještaku iste specijalizacije i to specijalistu oftalmologije prof.dr. B. C.;

- da je stalni sudski vještak B. C. osobno pregledao tužitelja i medicinsku dokumentaciju, te je naveo da je dizanje teških tereta poznati čimbenik za razvoj ablacije mrežnice, a to stoga što dizanje takvog tereta dovodi do naglog povećanja očnog tlaka a utječe i na arterijski, abdominalni i intraokularni tlak, dok latencija i postupnost razvoja ablacije retine može biti kraća ili dulja, pa ako je tužitelj relativno mlađa osoba, takva osoba ima kompaktniju staklovinu i bolju adheziju prema mrežnici, zbog čega razvoj ablacije može potrajati;

- da je kratkovidnost važan čimbenik rizika, i da kao takva može dovesti do retinskih degenerativnih promjena, pa i do ablacije ukoliko postoje sile naprezanja, no da činjenica da se liječniku javio 9 dana kasnije ne znači da podizanje tereta nije uzrok ablacije retine, stoga što se pacijenti obično jave liječniku tek kada shvate da im je ugrožen centralni vid;

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao mesar i da je osposobljen za rad na radnom mjestu mesar, a koje po logici stvari ne podrazumijeva da se na tom radnom mjestu nose grede, dakle ne poduzima teži fizički napor;

- da je tužitelj zbog ove ozljede trpio fizičke bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju 4 dana, sve uslijed kirurške intervencije, kao i fizičke bolove slabog intenziteta u trajanju 3 tjedna a koji su u vezi s liječničkom intervencijom;

- da je tužitelj zbog ozljeđivanja i posljedica ozljeđivanja trpio strah jačeg stupnja u trajanju od 8 dana, potom strah srednjeg stupnja u trajanju 1 mjesec, a u vezi sa zabrinutosti za zdravlje, kao i strah lakog stupnja u trajanju od 4 mjeseca zbog bojazni i strahovanja za ishod liječenja;

- da je kod tužitelja zaostalo oštećenje vida koje je stabilizirano na 0.2 vida, a kako je utvrđeno 23. svibnja 2012., koje se zbog glaukoma i rizika reablacije može i pogoršati, a ocjena je vještaka da s osnove teškog oštećenja vida na desnom oku tužitelj ima trajne posljedice procijenjene na 26,4% koje ga ometaju u dnevnim aktivnostima u smislu odmaranja kod napora vida na blizinu, slabije procjene dubine prostora, nužnosti okretanja glave da zapazi nekoga tko mu prilazi s desne strane;

- da je tužitelju nakon bolničkog liječenja trebala tuđa nestručna pomoć i njega u svakodnevnom životu, u vidu obavljanja poslova po kući i oko kuće, u prašini, na visini, nabavi i odlascima liječniku, i to u trajanju od 6 tjedana po 4 sata dnevno, te potom kroz 5 mjeseci 8 sati tjedno, dakle ukupno 328 sati;

- da je cijena sata naknade za nestručnu pomoć i njegu prema podacima S. u D., S. centra D..

12. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka B. C. kao stručan i objektivan, te mu je u svemu poklonio vjeru, dok je nalaz vještakinje Z. H. otklonio zbog razloga navedenih pod točkom 11., alineja peta obrazloženja. Naime sud je zaključio na temelju nalaza vještaka koji je naveo da je kod kratkovidne osobe poput tužitelja moguće da dizanje tereta dovede do ozljeda kakvu je tužitelj pretrpio, pa kada je to doveo u vezu s iskazom tužitelja, prijavom ozljede na radu te liječničkim kartonom tužitelja u kojem nisu evidentirane bolesti tužitelja izuzev kratkovidnosti zaključio da je upravo dizanje tereta, kao poslova koje je tužitelj radio u ime i za račun poslodavca na radnom mjestu, uzrok nastanka ozljede. Pri tom je sud pošao od toga da tužitelj do navedenog događaja nije imao ablaciju retine, iako je bio kratkovidan, a niti je u postupku utvrđen neki drugi događaj koji bi mogao uzrokovati navedenu ozljedu. Kod ovakvog zaključivanja prvostupanjski sud je pošao i od toga da je do ozljede tužitelja došlo dok je obavljao poslove za tuženika, da se radi o ozljedi na radu, pa je tuženik bio dužan dokazati da postoji drugi uzrok nastanka ove štete za koju on ne bi odgovarao, ali to tuženik u postupku nije uspio uraditi. Konačno sud zaključuje da nema tužiteljevog doprinosa nastanku štete. Kod utvrđivanja visine štete sud je primijenio Orijentacijske kriterije iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio 29. studenog 2002. uz dopunu istih 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete je dosudio od podnošenja zahtjeva tuženiku. Visinu imovinske štete, tj. naknada za tuđu pomoć i njegu je utvrdio na temelju podataka zadobivenih od S. centra D. o cijeni sata za nestručnu tuđu pomoć i njegu, a potreban broj sati je utvrdio vještačenjem po vještaku B. C..

13. Ta odluka suda je pravilna.

14. Mjerodavno pravo u ovom predmetu su odredbe članaka 103. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 – u daljnjem tekstu: ZR), članak 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09- u daljnjem tekstu: ZZR), članak 1067., 1100. i 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO).

15. Za štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom odgovara poslodavac po općim propisima obveznog prava (članak 103. stavak 1. ZR-a). Odredbom članka 15. ZZR-a je propisano da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornostI (uzročnosti). Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati (članak 15. stavak 2. ZZR).

16. Poslodavac se može odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz članka 1067. ZOO kojim je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, te ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužan je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje.

17. Prema odredbi članka 1100. u slučaju povrede prava osobnosti sud je ovlašten, ako nađe da to težina povrede ili okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s tim da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga (članak 1103. ZOO.

18. Prvostupanjski sud je pravilno, na temelju izvedenih dokaza, zaključio da je tjelesna ozljeda nastala kod tužitelja nastala na radu, da se radi o tjelesnoj ozljedi na radu. Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke sud je dao jasne i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u pitanje navodima žalbe. Da se radi o ozljedi na radu proizlazi kao prvo iz činjenice da je poslodavac prijavio predmetni događaj kao ozljedu na radu, a da postoji uzročna veza između događaja koji se ticao nošenja greda kod poslodavca i ozljede tužitelja jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka B. C., koji je prvostupanjski sud s pravom ocijenio kao stručan i objektivan i u svemu mu je poklonio vjeru. U takvoj materijalnopravnoj situaciji teret dokaza da se radilo o događaju nastalom zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile na koju poslodavac nije mogao utjecati unatoč njegovoj dužnoj pažnji je prešao na tuženika. Prvostupanjski sud je također pravilno zaključio da tuženik nije dokazao da bi postojao drugi uzrok štete za koju on ne bi odgovarao tj. da nije dokazao da se radi o višoj sili ili šteti nastaloj uslijed radnje trećega.

19. S obzirom na pretrpljene fizičke bolove i strah te duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti za 26,4% do kojih dolazi zbog brzog umaranja kod napora vida na blizinu, slabije procjene dubine prostora, nužnosti okretanja glave da zapazi nekoga tko mu prilazi s desne strane prvostupanjski sud je pravilno utvrdio pravičnu novčanu naknadu za tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 60.000,00 kuna, pa je tuženiku naložio plaćanje navedene svote. Žalbeni navodi stranaka kojima se dovodi u pitanje visina utvrđene pravične novčane naknade nemaju svoga opravdanja. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio konkretne okolnosti slučaja, a kod donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete rukovodio se Orijentacijskim kriterijima iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio 29. studenog 2002., te dopunio 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Na dosuđene iznose pravilno je priznata i zakonska zatezna kamata od podnošenja zahtjeva tuženiku.

20. Isto tako prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu imovinske štete koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu.

21. Ocjenjujući važnije žalbene navode valja istaknuti slijedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

22. U odnosu na žalbu tužitelja valja navesti da prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo, kako to tvrdi žalitelj, naprotiv, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, i to odredbe citiranih članaka Zakona o obveznim odnosima. Protivno shvaćanju žalitelja sud nije visinu neimovinsku štetu utvrdio automatizmom u primjeni orjentacijskih kriterija, već je pravilno cijenio konkretne okolnosti slučaja i utvrdio visinu pravične novčane naknade.

23. U odnosu na žalbu tuženika u kojoj se navodi da je nakon ukidanja ranije presude sud trebao provesti prethodni postupak, jer se na glavnoj raspravi ne mogu predlagati novi dokazi valja navesti da je parnični postupak pokrenut 2012., i da se u ovom slučaju primjenjuje odredba članka 157. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 117/03) kojom je propisano da stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, ali su dužne naknaditi troškove koji time budu izazvani protivnoj stranci, osim ako potreba za iznošenje novih činjenica i predlaganja novih dokaza nije izazvana ponašanjem protivne stranke. Dakle, nije bilo zapreka za predlaganje novih dokaza na glavnoj raspravi.

24. Tuženik tvrdi da je sud propustio prije nego je odredio osobu vještaka, a radi se o vještaku prof. B. C., omogućiti tuženiku izjašnjenje, s tim da odredbu članka 251. ZPP-a tumači na način da stranka ne mora dati razloge zbog čega se protivi osobi vještaka. Odredbom članka 251. stavak 1. ZPP-a je propisano da stranka koja predlaže izvođenje dokaza vještačenjem može predložiti osobu vještaka, s tim da će sud omogućiti protivnoj stranci da se izjasni o predloženom vještaku (stavak 2.). U konkretnom slučaju sud je bio odredio vještačenje po M. fakultetu S. u Z., ali M. fakultet nije bio u mogućnosti izvesti taj dokaz, pa je sud, na prijedlog tužitelja, odredio prof.dr. B. C. inače prof. na M. fakultetu S. u Z.. Istina je da sud nije postupio po odredbi članka 251. stavak 2. ZPP-a ali se radi o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka koja nije imala utjecaj na donošenje zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari. Tuženik ne tumači pravilno odredbu članka 251. stavak 2. ZPP-a. Naime navedenu odredbu treba tumačiti u smislu da se stranci omogući da se izjasni o osobi vještaka kako u pogledu njenih stručnih kvalifikacija, te eventualne zainteresiranosti za spor. Ovaj propust prema stajalištu ovog suda nije utjecao na zakonitost pobijane odluke, jer tuženik ni nakon provedenog vještačenja nije naveo zbog čega se protivi određivanju za vješaka prof.dr. B. C. već se samo načelno protivio vještačenju tvrdeći da nije potrebno ponovno određivati vještačenje u ovom predmetu.

25. Žalbenim navodima u kojima tvrdi da je tužitelj radio od nastanka nezgode pa do prijave u bolnicu, te tvrdnja da okolnost što je prijavio ozljedu na radu ne znači da postoji uzročno posljedična veza između procesa rada i ozljede na radu, se u biti dovodi u pitanje nalaz i mišljenje vještaka, ali po stajalištu ovoga suda bez uspjeha. Vještak je u svom nalazu i mišljenju dao jasne, logične i uvjerljive razloge zbog kojih je smatrao da postoji uzročno posljedična veza između ozljede na radu i posljedica koje je tužitelj zadobio.

26. Protivno shvaćanju tuženika ovaj sud nalazi da pobijana presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, da ti razlozi imaju utemeljenja u provedenim dokazima, tj. da je prvostupanjski sud provedene dokaze ocijenio po slobodnoj volji ali je stečeno uvjerenje opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima, da ne postoji proturječje između izreke i obrazloženja presude, tj. da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. U odnosu na žalbeni navod da je tijekom postupka sud propuštao dostaviti pozive i pismena umješaču pa mu nije dana mogućnost da raspravlja u ovom postupku valja navesti da je presuda dostavljena umješaču, ali da on nije izjavio žalbu protiv presude, a tuženik se ne može pozivati na eventualne propuste koji se tiču umješača.

27. Prvostupanjski sud je pravilno naložio tuženiku plaćanje parničnih troškova sukladno uspjehu spora oslonom na odredbu članka 154. stavak 2. i 5., u vezi sa člankom 155. ZPP.

28. Radi izloženog oslonom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 2. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Marija Vetma