Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-2133/2018

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. S. J. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okr. S. M., podnesenoj putem branitelja iz Odvjetničkog društva V. i partneri u Z., protiv presude Prekršajnog suda u Zadru, broj:

Pp 21 J-559/18 od 31. srpnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. S. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na žaliteljicu.

II. Temeljem odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. S. M. obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. S. J. i okr. S. M. proglašene su krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je na temelju istog propisa okr. S. J. izrečena novčana kazna u iznosu od 755,00 kune (u protuvrijednosti od 200 DEM, odnosno 102 EUR), a okr. S. M. novčana kazna u iznosu od 302,27 kune (u protuvrijednosti od 80 DEM, odnosno 40,90 EUR), time da ukoliko okrivljenice u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

1.1. Istom presudom je određeno da su okr S. J. i okr. S. M. dužne naknaditi trošak prekršajnog postupka, svaka u paušalnom iznosu od po 100,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. S. M. je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenicu od optužbe, a podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. PZ-a, odnosno, nerazumljivost izreke, nejasnoća i nedostatak razloga o odlučnim činjenicama te proturječnost iznesenih razloga, ukazuje se žaliteljici da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naprotiv, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni te je ovaj sud ocijenio da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana. Iz izreke presude jasno proizlazi zakonsko obilježje prekršaja za koji je okr. S. M. proglašena krivom te je prvostupanjski sud, postupajući sukladno odredbi čl. 183. st. 1. t. 1. PZ-a, jasno i dovoljno opisao samu radnju izvršenja žaliteljice te odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet prekršaja, koji u konkretnom slučaju predstavlja zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pa je sud pravilno primijenio i materijalno prekršajno pravo, a suprotno žalbenim navodima.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žaliteljica u ističe da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je i ona počinila prekršaj za koji se tereti jer iz iskaza ispitanih svjedoka ne proizlazi da bi se ona fizički sukobila s okr. S. J. već da je ona, koja je i isprovocirala događaj, napala žaliteljicu koja je postupala u nužnoj obrani. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

7. Naime, bezuspješno žaliteljica u žalbi pokušava dati vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, odnosno, iskaza ispitanih svjedoka na način da ih relativizira i tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilnom. I iz iskaza svjedoka D. N. koji je doslovno rekao: „Došavši do njih vidio sam da je u tijeku nekakav fizički obračun između njih dvije“, kao i iz iskaza svjedoka R. R. koji je izjavio: „..vidio sam kod ograde ispod koje se nalazi plaža dvije ženske osobe koje se čupaju, šamaraju, udaraju, čupaju za kosu onako kako se već žene znaju fizički obračunavati …zatekao sam ih u tuči“, nedvojbeno i za ovaj sud proizlazi da su se obje okrivljenice fizički sukobile na javnom mjestu. Prvostupanjski je sud iskaze tih svjedoka opravdano prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, osobito iskaz nepristranog i nezainteresiranog za ishod postupka svjedoka R. R., na temelju kojih je imao dovoljno osnova za zaključak da je i okr. S. M. ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Pritom se ukazuje žaliteljici da nije od važnosti tko je prvi započeo fizički sukob, već je odlučna činjenica aktivnog sudjelovanja u njemu, a iz rezultata izvedenog dokaznog postupka proizlazi da se žaliteljica upustila u tuču s okr. S. J., čime je manifestirala svoju volju za tjelesnim obračunom. Da je prvostupanjski sud utvrđene činjenice iniciranja događaja od strane okr. S. J. s jedne strane te neprimjerenog ponašanja okr. S. M. s druge strane, pravilno uzeo u obzir, vidljivo je i iz odmjeravanja prekršajnopravne sankcije prilikom koje je upravo žaliteljici odmjerena manja novčana kazna.

7.1. Prvostupanjski je sud pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a odluku o krivnji je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao u svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

7.2. U odnosu na žalbeni navod kojim se ističe da je okr. S. M. predmetne zgode postupala u nužnoj obrani što je sud propustio utvrđivati pa je povrijedio i odredbe materijalnog prava jer bi okrivljenica bila oslobođena od optužbe, ističe se da je isti neosnovan iz razloga što to očito nije činjenica koja nije postojala u vrijeme prvostupanjskog postupka niti je to činjenica za koju žaliteljica ne bi znala u to vrijeme pa ju ne može s uspjehom isticati niti u žalbi, a u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žaliteljica ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu navedene odredbe, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, a niti je povrijeđena odredba materijalnog prava u smislu čl. 196. st. 1. t. 1. PZ-a.

8. Razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je žaliteljici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, s obzirom da je za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisana kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žaliteljice. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, dao mogućnost žaliteljici da ukoliko u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), prema kojem je predviđen minimalni paušalni iznos troška postupka od 100,00 kuna pa do 5.000,00 kuna te ovaj sud smatra da određivanje naknade troška u gotovo minimalnom mogućem iznosu, neće ugroziti egzistenciju žaliteljice niti osoba koja je eventualno dužna uzdržavati, a imajući u vidu složenost i trajanje postupka.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. veljače 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 4 otpravka: za spis, okr. S. M., branitelja i tužitelja.