REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj:Gž-759/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Srečec Fletko, predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz P.,OIB: ….kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik iz Č., protiv tuženika J. C. iz B., OIB: ….radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, rješavajući žalbu tužitelja, podnesenu protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, posl. br. 7P-236/2019-10 od 20. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, posl. br. 7P-236/2019-10 od 20. prosinca 2019. u točkama 1. i dijelu toč. 2. izreke u odnosu na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.200,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. prosinca 2019. do isplate, uz ispravljanje poslovnog broja ovršnog postupka Općinskog suda u Čakovcu koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-418/08, a ne Ovr-418/18.

II.Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se preinačuje citirana presuda u dijelu toč.2. izreke u odnosu na dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na iznos od 600,00 kn počev od 10. rujna 2019. do 19. prosinca 2019. i na iznos od 600,00 kn počev od 26. studenoga 2019. do 19. prosinca 2019. na način da se zahtjev tuženika za isplatu zakonske zatezne kamate na navedene dosuđene parnične troškove odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se proglasi nedopuštenom ovrha tuženika protiv tužitelja koja se vodi kod Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem Ovr-418/08, prema rješenju o ovrsi od 6. listopada 2008., te da se naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka.

2. U točki 2. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospjelosti navedenih iznosa pa do isplate.

3. Protiv citirane presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te da se tužitelju nadoknade troškovi parničnog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-418/08, a u kojem postupku je tužitelj kao ovršenik upućen na parnicu radi proglašenja da je ovrha u tom predmetu nedopuštena iz razloga koje je istakao u žalbi protiv rješenja o ovrsi pozivajući se na razlog iz čl. 46. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 - dalje OZ), a to je da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

7.Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja navodi da je sporno da li je tužitelj s osnova dvije pozajmice vratio dug tuženiku iz ovršne isprave i da li je taj iznos vraćen nakon donošenja pravomoćne i ovšne presude suda prvog stupnja poslovni broj P-842/00.

8.Utvrđeno je da je ovrha pokrenuta na nekretnini tužitelja radi namirenja iznosa od 7.000,00 kn sa zateznim kamatama od 21. prosinca 1997.,do isplate i iznosa od 2.046,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti sa kamatama od 10. prosinca 1997.pa do isplate, a sve temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-842/00 od 7. veljače 2001.

9. Iz žalbe tužitelja protiv rješenja o ovrsi proizlazi da je dugovanje iz ovršne isprave platio robom, da je također platio dio iznosa sa tekućeg računa njegove supruge B. S..

10. Uvidom u spis suda prvog stupnja poslovni broj P-842/00 sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik protiv tužitelja podnio tužbu radi povrata zajma u iznosu od 7.000,00 kn i 4.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, da je u tom postupku tužitelj sudjelovao, da je pravomoćno odlučeno na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i da je na temelju te presude kao ovršne isprave pokrenut ovršni postupak pod posl.br. Ovr- 418/08.

11. Uvidom u svu priloženu dokumentaciju sud prvog stupnja zaključuje da se ona odnosi na razdoblje od 1995. do 1997., da su čekovi o kojima govori svjedokinja B. S. naplaćeni još tijekom 1997.što proizlazi iz potvrde M. b.

12. Utvrđeno je nadalje da se tužitelj pozivao na poslovne i druge odnose između stranaka kao fizičkih osoba, odnosno između njihovih firmi, a što se sve događalo u razdoblju prije 2000. nakon što je podnesena tužba radi povrata zajma i da je sve te činjenice tužitelj mogao istaknuti u tom postupku. Stoga je zaključak suda prvog stupnja da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan jer da tražbina iz ovršne isprave nije prestala na temelju činjenica koje bi nastale u vrijeme kada ih ovršenik tj. tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

13. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te priznaje tuženiku putne troškove dolaska na sud u Č. iz B..

14. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke. Stoga nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj, jer presuda nema nedostataka i može se ispitati, izreka presuda je razumljiva i nije proturječna razlozima koji su navedeni u presudi, a u presudi se navode razlozi o odlučnim činjenicama.

15. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije postupio sukladno čl. 8. ZPP-a jer je sud prvog stupnja naveo koje je dokaze proveo te je naveo činjenice koje je utvrdio temeljem tih dokaza.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da sud prvog stupnja ne analizira stanje predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1079/98 koji je pokrenut između pravnih osoba temeljem zaključenih ugovora br. 1/95 i 2/95 jer je sud prvog stupnja relevantne činjenice utvrdio iz provedenog dokaznog postupka, a to su da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan jer nije utvrđeno da je tražbina tuženika prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna odluka. Tako navodi iz žalbe o prijenosu predmetnog potraživanja na tuženika kao fizičke osobe sa njegove firme Siving s.p.o., niti o pravnom sljedništvu, stečaju i likvidaciji ne utječu na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

17. U odnosu na daljnje navode iz žalbe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer da je tuženik priznao da je od glavnog duga dobio 13.000,00 kn na svoju firmu S., navodi da su te činjenice utvrđene u tijeku parničnog postupka koji predstavlja ovršnu ispravu u ovom postupku, ali tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je platio iznose koji su navedeni u pravomoćnoj presudi pod posl.br. P- 842/00.

18. U odnosu na čekove koje je izdala B. S., sud prvog stupnja je dao relevantne razloge navodeći da su navedeni čekovi realizirani još tijekom 1997., dakle prije što je uopće započeo parnični postupak kod suda prvog stupnja pod posl.br. P-842/00, pa je sve te činjenice tužitelj mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka koja predstavlja ovršnu ispravu u navedenom ovršnom postupku, pa stoga tražbina iz ovršne isprave nije prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna odluka.

19. U odnosu na žalbene navode tužitelja da sud prvog stupnja nije analizirao niti utvrđivao ugovorenu kamatu od 10 % i da zajam temeljem čl. 10. st. 4. Zakona o osnovana deviznog sustava deviznog poslovanja i prometa zlata («Narodne novine» br. 91 A/93) u odnosu na plaćanje i naplatu u devizama nije bila dopuštena, te da je takav pravni posao ništav u smislu čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; ZOO/05), navodi se da je sve te činjenice tužitelj trebao isticati prilikom vođenja parničnog postupka pod posl.br. P-842/00, a u parnicama radi nedopuštenosti ovrhe ispituju se činjenice i razlozi koje je ovršenik, odnosno tužitelj isticao u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

20. Stoga proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod suda prvog stupnja posl.br. Ovr-418/08 neosnovan, jer je pravilno utvrdio da tražbina iz navedene ovršne isprave nije prestala na temelju činjenice koje bi nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava. I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1 u svezi čl. 155. ZPP-a, međutim na dosuđeni parnični trošak sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) tuženiku pripada zatezna kamata od dana donošenja prvostupanjske presude u ovom postupku tj. od 20. prosinca 2019.

21. Stoga je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točke 2. izreke kojom je dosuđena kamata prije 20. prosinca 2019. na parnični trošak, na način da je u tom dijelu zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.

22. Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke ove presude, s time što je ispravljena očita greška u toč. 1. izreke u 4-tom redu na način da je pogrešno naznačen poslovni broj Ovr- 418/18, umjesto Ovr-418/08.

U Rijeci, 2. veljače 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dubravka Srečec Fletko