Poslovni broj Gž-2445/2021

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić-Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja V.S. , OIB:...... i 2. tužiteljice M. S., OIB:.......oboje iz D. R., oboje zastupani po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u K., protiv 1. tuženika Grada D. R., D. R., OIB:...., zastupanog po punom. ZOU J. J. i dr. iz K., 2. tužene Općine T., T.j, OIB:..... i 3. tuženice RH, OIB: ....., zastupane po zz. ODO-u u K., radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke odlučujući o žalbi 1. tuženika Grada D.R. i 3. tuženice RH OIB ........, rješavajući žalbe 1. i 3. tuženika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 19 P- 182/2016-50 od 30. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

1.Uvaženjem žalbe 1. tuženika Općine D. R. i 3. tuženice RH preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 19 P-182/2016-50 od 30. rujna 2021. u odnosu na sve tuženike (1. tuženika Grad D. R., 2. tuženika Općinu T. i 3. tuženicu RH), te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužitelja V. S. i 2. tužiteljice M. S. u odnosu na 1. tuženika Grad D. R., 2. tuženika Općinu T. i 3. tuženika RH koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je pravno valjana usmena oporuka ostaviteljice A. M., kćeri I. iz D. R., OIB:...., rođene dana 22.rujna 1930. godine a umrle dana 30.siječnja 2015. godine, koju je usmenu oporuku oporučiteljica očitovala sredinom mjeseca siječnja 2015. godine, pred svjedocima Z. F. i B. K., a koja su posvjedočenja sastavljena u formi javnobilježničkog zapisnika dana 11. veljače 2015. godine, pri I. A., javnom bilježniku iz K., a koja je oporuka proglašena dana 25. veljače 2015. godine, pri Z. B., javnom bilježniku iz D. R., te se utvrđuje da su 1/ tužitelj V.S., OIB:.... i 2/ tužiteljica M. S., OIB:...., oboje iz D. R., oporučni nasljednici iza pokojne ostaviteljice A. M..

II. Nalaže se 1. tuženiku Gradu D. R., D. R., OIB:...., i 3. tuženiku RH, OIB:...., da 1. i 2. tužiteljima solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka 1.100,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Nalaže se 1. tužitelju V. S. i 2. tužiteljici M. . da 1. tuženiku nadoknade parnični trošak u iznosu od 12.187,50 kn u roku od 15 dana.

3. Nalaže se 1. tužitelju V. S. i 2. tužiteljici M. S. da nadoknade 3. tuženiku RH parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se 1. tužitelju V. S. i 2. tužiteljici M. S. da nadoknade trošak žalbenog postupka i to 1. tuženiku Gradu D.R. u iznosu od 1.562,00 kn i 3. tuženici RH u iznosu od 1.250,00 kn u roku od 15 dana.

5. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu u točki 2. izreke u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Utvrđuje se da je pravno valjana usmena oporuka ostaviteljice A. M., kćeri I. iz D.R., OIB:51648544014, rođene dana 22.rujna 1930. godine a umrle dana 30.siječnja 2015. godine, koju je usmenu oporuku oporučiteljica očitovala sredinom mjeseca siječnja 2015. godine, pred svjedocima Z. F. i B. K., a koja su posvjedočenja sastavljena u formi javnobilježničkog zapisnika dana 11. veljače 2015. godine, pri I. A., javnom bilježniku iz K., a koja je oporuka proglašena dana 25. veljače 2015. godine, pri Z. B., javnom bilježniku iz D. R., te se utvrđuje da su 1/ tužitelj V. S., OIB:.... i 2/ tužiteljica M. S., OIB:...., oboje iz D. R., oporučni nasljednici iza pokojne ostaviteljice A. M..

II. Nalaže se 1. tuženiku Gradu D. R., D. R., OIB:..., i 3. tuženiku RHj, OIB:......., da 1. i 2. tužiteljima solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka 1.100,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Protiv te presude žale se tužitelji, 1. tuženik i 3. tuženik.

Tužitelji presudu pobijaju u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava .

Bitnu povredu nalaze u tome što obrazloženje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno što presuda u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama. Smatraju da činjenica što je tužiteljima odobren zahtjev za priznavanje prava na oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka, u visini od 90% iznosa sudskih troškova, a temeljem rješenja Službe za zajedničke poslove, Ureda državne uprave u K. županiji, od 3. siječnja 2018., ne može biti od nikakvog utjecaja na odlučivanje suda o naknadi troškova istog parničnog postupka, a koju su naknadu tuženici dužni isplatiti tužiteljima, obzirom da je presudom utvrđena osnovanost tužbenog zahtjeva.

Predlažu u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti shodno žalbenim navodima.

Prvotuženik presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno što postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, te iskazima danim u postupku. Prvotuženik smatra kako iz iskaza svjedoka Z. F. ne proizlazi da bi pok. A. M. decidirano pred istodobno prisutnim svjedocima iskazala da za slučaj svoje smrti ostavlja svoju pokretnu i nepokretnu imovinu tužiteljima. Navodi kako iz iskaza svjedoka Z. F. proizlazi da je pok. A. M. normalno se kretala, sa svjedok pričala, te da mu je 1. tužitelj tom prilikom rekao da vodi brigu o A. M. te da je vodi doktoru. Također iz navedenog iskaza ne slijedi da je pok. A. M. pred njim i svjedokom B. K. iskazala da ona nakon svoje smrti ostavlja stan tužiteljima. Navodi kako je B. K. iskazao da je njemu pok. A. M. rekla da će ona tužiteljima ostaviti stan kada nje više ne bude. Za ishod spora smatra nebitnim iskaz svjedoka M. V.. Prvotuženik navodi kako iz iskaza svjedoka proizlazi da je pok. A. M. normalno se kretala, normalno razgovarala, pa smatra da je mogla i pred navodno prisutnim svjedocima sredinom siječnja 2015. sačiniti pisanu oporuku da je to željela. Navodi da tijekom postupka ničim nije utvrđeno da pok. A. M. nije mogla sačiniti pisanu oporuku. Navedeno, odnosno činjenica da nisu postojale izvanredne okolnosti da proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka N. C. iz kojeg proizlazi da je pok. A. M. u vrijeme koje je označeno kao vrijeme sačinjena usmene oporuke bila sposobna dati valjano očitovanje za raspolaganje imovinom za slučaj smrti, kao i nalaza i mišljenja vještaka D. P. iz kojeg također proizlazi da je pok. A. M. u vrijeme sačinjena navodne usmene oporuke bila sposobna dati valjano očitovanje za raspolaganje imovinom za slučaj smrti. Slijedom navedenog 1. tuženik smatra kako u konkretnom slučaju nisu postojale subjektivne ni objektivne okolnosti koje su onemogućavale oporučiteljicu da sastavi oporuku u pisanom obliku prije odlaska u Opću bolnicu K.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti te odbiti tužitelje sa tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka prema troškovniku koji se nalazi u spisu kao i troškova žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

Trećetuženik presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; ZPP) nalazi u tome što su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni. Navodi da je sud propustio iznijeti jasno utvrđenje koje su to izvanredne okolnosti zbog kojih je utvrđeno da je usmena oporuka pravovaljana. Navodi da je medicinskim vještačenjem utvrđeno kako u medicinskoj dokumentaciji se nigdje ne navode simptomi bolesti koji bi ukazivali da bi ostaviteljica sredinom siječnja 2015. bila u takvom psihofizičkom stanju da ne bi mogla oporučiti svoju posljednju volju i u drugom obliku osim usmeno. Također ukazuje da je prilikom zaprimanja u Službu za interne bolesti Opće bolnice K., 23. siječnja 2015. zbog pogoršanja općeg stanja, ostaviteljica bila pri svijesti, kontaktibilna, orijentirana, pokretna, dakle, medicinski vještaci prema medicinskoj dokumentaciji nisu potvrdili da bi u vrijeme davanja usmene oporuke sredinom siječnja 2015. mogla se očekivati skora smrt ostaviteljice koja je uslijedila 30. siječnja 2015. S obzirom na zdravstveni status oporučiteljice sredinom siječnja 2015. odnosno prema iskazima svjedoka konkretnog dana kada je oporučiteljica izjavila usmenu oporuku, smrt ostaviteljice nije se mogla očekivati, ona je normalno komunicirala sa okolinom i bila je pokretna, pila je kavu, čak su svjedoci svojim iskazima naveli da je možda i sama skuhala kavu, nisu naveli da bi pokazivala nemogućnost kretanja rukama i da nije bila sposobna pisati, zbog čega se jedino može zaključiti da se nije radilo o izvanrednim okolnostima kada je moguće izjaviti usmenu oporuku u skladu s odredbom čl. 78. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19- dalje ZN). Navodi da je oporučiteljica bila pismena i sposobna sastaviti pisanu oporuku. Prema iskazima svjedoka u vrijeme izjavljivanja usmene oporuke normalno je komunicirala i normalno se kretala. Svjedoci nisu iskazivali o nikakvim izvanrednim okolnostima u to vrijeme. Također, prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da je kod prijema u bolnicu 23. siječnja 2015., uslijed pogoršanja općeg stanja, nije imala poremećaj svijesti, nije imala motoričkih slabosti ekstremiteta niti nekih drugih neuroloških ispada te su joj kognitivne funkcije bile u skladu sa godinama starosti, pa zaključuje da je oko tjedan dana prije, bila u stanju sastaviti oporuku u pisanom obliku.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti i naložiti tužiteljima da solidarno naknade 3. tuženiku trošak postupka uz zateznu kamatu koja teče od dana presude do isplate.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba 1. tuženika i 3. tuženika osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. točka. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

U provedenom postupku je utvrđeno:

-da iz Posvjedočenja javne bilježnice I. A. od 11. veljače 2015. proizlazi da je u ured javne bilježnice pristupio Z. Fi. kao svjedok usmene oporuke te izjavio da je sredinom mjeseca siječnja ove godine (2015) bio kod sada pok. A. M. po zamolbi V. S., a vezano za nabavku štednjaka jer da ima problema sa štednjakom i nakon završenog posla pok. A. M. ih je ponudila sa pićem tako da su svi sjeli i popili neko piće, čini mu se konjak, u tom razgovoru dobro se sjeća da je sada pok. A. M. rekla da stan i svoju imovinu želi ostaviti V. S. i njegovoj ženi M. S. jer da oni o njoj već dulje vrijeme brinu i pomažu joj i da nema zapravo nikog drugog, pri tom je spominjala i neke papire, tj pribavila je neke papire da sve to i napravi, i da nedvosmisleno ako joj se nešto desi da znaju da sve svoje ostavlja V. i M.i S.,

-da iz Posvjedočenja javne bilježnice I. A. od 11. veljače 2015. proizlazi da je u njezin ured pristupio B. K. kao svjedok usmene oporuke, te izjavio da je negdje sredinom mjeseca siječnja ove godine bio kod pok. A. M., da je došao kod nje zajedno sa Z. F. jer mu je pomagao oko nabavke i dopreme štednjaka i nakon završenog posla da je pok. A. M. pozvala ih da sjednu i ponudila pićem, tu su sjedili kraće vrijeme i zadržali se, te se dobro sjeća da je pok. A. M. pred njim i Z. F. rekla da ovaj stan i svu imovinu ostavlja V. S. i njegovoj ženi M. S. jer da se oni o njoj već dulje vrijeme brinu i pomažu joj, a dobro se sjeća da je još naglasila da obojica znamo ako joj se nešto desi da potvrdimo da ona svoju imovinu kao što je već navela ostavlja V. i M. S.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj O- 255/15 od 18.veljače 2016. određen prekid ostavinskog postupka iza umrle ostaviteljice A. (I.) M. i tužitelji upućeni na parnicu radi utvrđenja da je usmena oporuka A. M. iz siječnja 2015. dana pred svjedocima Z. F. i B. K. pravno valjana, te radi utvrđenja da su oni oporučni nasljednici,

- da je Z. F. saslušan kao svjedok u ovom postupku pozvao se na sve ono što je rekao pred javnim bilježnikom, jer sada se ne može sjetiti od riječi do riječi,

- da je svjedok B. K. saslušan kao svjedok u ovom postupku naveo da mu A. M. nije bila poznata, dok ga V. S. nije pozvao da mu pomogne unijeti u stan pok. A. M. nekakav štednjak zajedno a Z. F., da su pomogli tužitelju unijeti štednjak u njezin stan, a poslije su svi zajedno sjeli i popili kavu i malo pričali i tom prilikom i u tom razgovoru pok. A. rekla za tužitelje V. i njegovu ženu M. kako su dobri i da će njima ostaviti stan kada je više ne bude, da su nakon 15-ak minuta otišli iz stana, te pridodao da je A. M.bila starija žena na kojoj se vidjelo da nije baš u kondiciji iako je bila pokretna,

- da je M. V. saslušan kao svjedok potvrdio volju ostaviteljice da svoju imovinu ostavi onom tko će ju uzdržavati, a kako se to nesporno utvrđuje obzirom na izneseno napose u njegovom iskazu koji potvrđuje da je takve osobe našla u tužiteljima,

-da je vještak dr. N. C. dao nalaz, čiji je sadržaj kasnije potvrdio u pisanom očitovanju i usmeno na ročištu, u kojem nalazu je zaključno iznio; kako je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji pok. A. M., u vrijeme koje je označeno kao vrijeme sačinjenja usmene oporuke bila sposobna dati valjano očitovanje o raspolaganju imovinom za slučaj smrti,

-da vještak dr. D. P. dao je nalaz i dodatno očitovanje iz kojeg proizlazi da pok. ostaviteljica u vrijeme koje označava kao vrijeme sačinjena usmene oporuke (sredina siječnja 2015.) bila je sposobna dati valjano očitovanje raspolaganja imovinom za slučaj smrti.

Na temelju tako provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da pok. A. M. nije znala koliko joj je malo vremena života preostalo i nije htjela vjerovati da neće imati novu priliku za dati možda drugačije očitovanje, pa se osigurala kroz naglašavanje ostavljanja ovakve usmene oporuke za slučaj smrti, a kako to proizlazi iz posvjedočenja oba svjedoka oporuke. Obzirom na takav splet okolnosti ocjenjuje da su dakle na navedeni način ostvareni uvjeti da se ovakva usmena oporuka može smatrati usmenom oporukom danom u izvanrednim okolnostima i da istu treba priznati kao valjanu.

S obzirom na navedeno sud prvog stupnja pozivom na odredbu iz čl. 37. ZN-a zaključuje da je ostaviteljica A. M. jasno pokazala namjeru da svoju imovinu ostavi upravo onom tko će je uzdržavati, a to su nesumnjivo bili tužitelji, te je to očitovala pred svjedocima koji su u zakonskom vremenu potvrdili takvo njezino svjedočanstvo u formalnom obliku u postupku kod javne bilježnice I. A., u posljednjoj prilici kada je mogla izraziti takvu svoju volju, a radi se o pravoj volji ostaviteljice kako tvrde tužitelji i potvrđuju saslušani svjedoci. U svakom istovrsnom postupku cilj je upravo utvrditi stvarnu volju oporučitelja, a ona je utvrđena kroz ovako provedene dokaze, pa ju je kao takvu trebalo prihvatiti, tim više što 1. tuženik, 2. tuženik a niti 3. tuženik nisu ispunili uvjete koje je ona tražila, niti je od njih dobila odnosno tražila pomoć, a niti je iskazala volju da njima pripadne njena imovina. Stoga u zadanim okolnostima nalazi opravdanim priznati navedenu usmenu oporuku valjanom i prihvatiti tužbeni zahtjev. Pritom, sud smatra da treba zanemariti pogrešno i nepotrebno postavljene zadatke sudskim vještacima koji su vršili vještačenja u ovom predmetu, a temeljem čijih nalaza se a contrario nedvojbeno može utvrditi da je pok. ostaviteljica u vrijeme izricanja takve svoje posljednje volje sredinom mjeseca 2015. iskazala takvu svoju posljednju volju, ni ne znajući da je to njezina posljednja prilika.

Na utvrđeno činjenično stanje pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu.

Naime, A. M. bila je osoba visoke životne dobi (85 godina), tijekom života imala je visoki krvni tlak, bila je srčani bolesnik i operirala je čir na želucu u dobi kad je imala 50-ak godina, dok drugih ozbiljnih bolesti nije imala, bila je pokretna, kontaktibilna, odnosno nije imala motoričke slabosti ekstremiteta niti drugih neuroloških ispada, kognitivnih funkcija u skladu s godinama. Unatoč tome što se njezino zdravstveno stanje pogoršalo oko 12. siječnja 2015. zbog čega joj je liječnik obiteljske medicine propisao antibiotike, njezino zdravstveno stanje na dan iskazivanja usmene oporuke pred svjedocima Z. F. i B. K. je bilo takvo da je bila samostalna u kretanju, bila je svjesna i razgovarala je sa svjedocima. Zbog pogoršanja zdravstvenog stanja 23. siječnja 2015. je primljena u Opću bolnicu K.te nije bila u očekivanju smrti. Dakle, A. M. kao osoba pri punoj svijesti, jasno i razumno je mogla sastaviti svoju oporuku i zato su postojale objektivne okolnosti. Ukoliko je osjećala fizičku slabost s obzirom na anamnezu prilikom zaprimanja u bolnicu, pa zbog navedenog razloga nije mogla napraviti vlastoručnu oporuku, mogla je sastaviti pisanu oporuku pred svjedocima, obzirom da su labarotorijski nalazi prilikom otpusta iz Opće bolnice K. 27. siječnja 2015. pokazivali poboljšanje njezina zdravstvenog stanja, odnosno tek nakon 27. siječnja 2015. njezino zdravstveno stanje se naglo pogoršalo uslijed moždanog udara te je ona preminula 30. siječnja 2015.

Prema odredbi čl. 37. ZN-a oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku (stavak 1.), usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena (stavak 2.). U skladu s tom zakonskom odredbom za pravnu valjanost usmene oporuke moraju biti ispunjene slijedeće pretpostavke: da oporučitelj svoju posljednju volju očituje usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka koji su nazočni da budu svjedoci oporuke, da se oporučitelj u trenutku očitovanja posljednje volje nalazi u takvim izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

U pravu su žalitelji kad pobijaju pravilnost zaključka suda prvog stupnja da su postojale izvanredne okolnosti koje bi isključivale mogućnost pok. A. M. sastavljanja bilo vlastoručne bilo pisane oporuke pred svjedocima ili javne oporuke. U subjektivnom smislu te izvanredne okolnosti podrazumijevaju subjektivno stanje oporučitelja, ali ne isključivo i njegovo zdravstveno stanje.

Objektivni uvjet za valjanost usmene oporuke jest postojanje izvanrednih okolnosti u vrijeme činjenja iste.

Po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nisu postojale niti su dokazane izvanredne okolnosti jer je oporučiteljica mogla kod svog opisanog dugogodišnjeg zdravstvenog stanja, kao i kritične prigode sačiniti vlastoručnu ili pisanu oporuku pred svjedocima, odnosno pozvati javnog bilježnika radi sastavljanja oporuke.

Pojam izvanrednih prilika obuhvaća sve okolnosti objektivne i subjektivne naravi zbog kojih oporučiteljica nije bila u mogućnosti napraviti pisanu oporuku, a jesu li takve prilike postojale, procjenjuje sud od slučaja do slučaja.

U konkretnom slučaju iz činjenica koje su u postupku utvrđene, ne proizlazi da je s jedne strane zdravstveno stanje oporučiteljice A. M. u trenutku kad je sačinjena usmena oporuka (sredina siječnja 2015.) bilo takvo da je jedini prihvatljivi oblik očitovanja posljednje volje bila usmena oporuka, s druge strane niti subjektivni doživljaj u kojemu se oporučiteljica nalazila nije bio takav da nije mogla sačiniti vlastitu oporuku ili pisanu oporuku pred svjedocima kojom bi raspolagala svojom imovinom.

Naime, zdravstveno stanje oporučiteljice A. M. unatoč tvrdnji da se pogoršalo 12. siječnja 2015. nije potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom tužitelja. Unatoč tvrdnji o lošem zdravstvenom stanju oporučiteljice ne postoji opis somatskog ili psihičkog stanja liječnika opće medicine osim potvrde o kućnoj posjeti i izdanog recepta za antibiotike, te s tim u vezi se ukazuje da zdravstveno stanje oporučiteljice na dan usmenog očitovanja volje, subjektivno nije bilo narušeno u mjeri da bi se objektivno moglo smatrati da postoje izvanredne okolnosti radi kojih nije mogla odlučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

Na temelju svega navedenog, ovaj sud smatra da sredinom siječnja 2015. nisu postojale izvanredne okolnosti zbog kojih A. M. nije bila u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku. Nisu postojale takve iznimne okolnosti u objektivnom i subjektivnom smislu koje bi isključivale mogućnost da oporučiteljica pozove javnog bilježnika radi sastavljanja oporuke ili sačiniti vlastoručnu oporuku ili pisanu oporuku pred svjedocima. Naime, prema utvrđenju suda prvog stanje A.M., kada je navodno izricala usmenu oporuku je bila u svom domu, u nazočnosti osoba koje su prijavljene kao svjedoci usmene oporuke. Ona je u to vrijeme bila pokretna, normalno se kretala, bila je vesela i razgovarala.

Pritom nije odlučno da je prilikom prijema u Opću bolnicu u K. 23. siječnja 2015. u heteroanamnestičkim podacima navedeno da je prije od prilike 12 dana prestala jesti, nije imala temperaturu, nije ima zimice niti tresavice, da je malo sviralo i pritiskalo u prsima, malo je kašljala, prije svega iz razloga što se to odnosi na razdoblje nakon što je sačinjena oporuka, ali isto tako iz razloga što heteroanamnestički podaci nisu objektivni nalaz, a prema nalazu i mišljenju vještaka D. P., proizlazi da kada bi takvi heteroanamnestički podaci bili točni, nalazi krvi urina ne bi bili takvi kao što su u priloženim nalazima.

Obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, pa kako su tužitelji izgubili ovu parnicu u obvezi su 1. tuženiku i 3. tuženiku naknaditi parnični trošak na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Odlučujući o zahtjevu 1. tuženika za naknadu troškova prvostupanjskog postupka prema troškovniku u spisu primjenom odredbe čl. 155. a u vezi s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, 1. tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 15. prosinca 2017., 12. listopada 2018., 16. rujna 2019. i 5. prosinca 2019. po 1.000,00 kn za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastav podneska od 13. travnja 2017., 13. veljače 2020., 2. lipnja 2020. i 17. lipnja 2020. u iznosu od 250,00 kn za svaki (Tbr. 8. t. 3. Tarife), zastupanje na ročištu od 16. listopada 2018., 18. rujna 2019. i 16. travnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanje na ročištu od 9. veljače 2017. i 3. lipnja 2020. u iznosu od 500,00 kn za svako (Tbr.9. t. 2. Tarife), zastupanje na ročištu od 16. ožujka 2021. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9. t. 5. Tarife) i zastupanje na ročištu od 30. rujna 2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. t. 3. Tarife), što ukupno daje iznos od 9.750,00 kn uvećano za PDV od 25% što iznosi 2.637,50 kn (Tbr. 42. Tarife) i daje ukupan iznos od 12.187,50 kn. Prvotuženiku nije dosuđen trošak pristojbe odgovora na tužbu budući da spisu ne prileži dokaz da je 1. tuženik taj trošak imao.

Odlučujući o zahtjevu 3. tuženika za naknadu troškova prvostupanjskog postupka, 3. tuženiku je valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i sastav podneska od 6. lipnja 2018. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife), te zastupanja na ročištu od 16. listopada 2018. i 18. rujna 2019. u iznosu od po 1.000,00 kn za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 9. veljače 2017., 3. lipnja 2020. u iznosu od po 500,00 kn za svako (Tbr. 9. t. 2. Tarife), zastupanje na ročištu od 16. ožujka 2021. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9. t. 3. tarife) i zastupanje na ročištu od 30. rujna 2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. t. 3. Tarife) što ukupno daje iznos od 5.000,00 kn.

Tuženici su uspjeli u žalbenom postupku pa im pripada trošak sastava žalbe i to 1. tuženiku u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10. t. 1. Tarife) uvećano za PDV za 25% (Tbr. 12. Tarife) što iznosi 312,50 kn i daje ukupni iznos od 1.562,00 kn te 3. tuženiku iznos od 1.250,00 kn (Tbr. 10. t. 1. Tarife).

Naime, odredbom čl. 201. ZPP-a propisano je da ako se prema zakonu ili prirodi pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari) smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.

Po mišljenju ovog suda, a imajući u vidu da su tužitelji upućeni na parnicu protiv 1. tuženika Grada D.R., 2. tuženika Općine T. i 3. tuženika RH, a radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke te da iza pok. A. M. nije doneseno rješenje o nasljeđivanju, između nasljednika postoji nasljednička zajednica u smislu odredbe čl. 141. ZN-a, zbog čega su tuženici jedinstveni suparničari, a glede kojih se donosi jedinstvena odluka suda. Ako jedan ili neki od jedinstvenih suparničara podnese žalbu, uzima se da su je podnijeli svi jedinstveni suparničari, što znači da ex lege učinci tog pravnog lijeka protežu se i na ostale suparničare.

Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe 1. tuženika i 3. tuženika presudu suda prvog stupnja preinačiti u odnosu na 1. tuženika grad D. R., 2. tuženika Općinu T. i 3. tuženika RH, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl.373. toč. 3. ZPP-a.

Istovremeno je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, a kako je odlučeno u točki 5. izreke ove presude pozivom na odredbu iz članka 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 2. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan