Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

- 1 -

Poslovni broj: Usž-753/2023-6

 

                           

Poslovni broj: Usž-753/2023-6

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Senke Orlić Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja

N. Lj. iz Š., kojeg zastupa opunomoćenik J. T., odvjetnik u Z. protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Z. radi izdavanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-1646/2022-6 od 17. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-1646/2022-6 od 17. studenog 2022.

II.               Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-1646/22-6 od 17. studenog 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-335-06/22-01/532, Urbroj: 529-06- 03-02-01/2-22-2 od 9. lipnja 2022. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora (točka II. izreke) i zahtjev tuženika za naknadom troškova spora (točka III. izreke).

1.1.              Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-335-06/22-01/532, Urbroj: 529-06- 03-02-01/2-22-2 od 9. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Š.–k. županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, turizam, poljoprivredu, ruralni razvoj i EU fondove Klasa: UP/I-335-02/22-03/157, Urbroj: 2182-09-01/1-22-6  od 5. travnja 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, za objekt na adresi: (pored vrtnog centra D.).

2.               Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.- dalje: ZUS). Predlaže ovom sudu uvažiti žalbene navode kao osnovane i ukinuti pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji tužba i tužbeni zahtjev, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje troškove sastava žalbe.

2.1.               U žalbi, u bitnom navodi da prvostupanjska presuda nije valjano obrazložena, čime nije zadovoljeno Ustavom zajamčeno pravo tužitelja na pravično suđenje . Ističe da prvostupanjski sud nije na adekvatan način cijenio činjenicu da između tužitelja i S. K. očigledno vladaju poremećeni odnosi zbog čega je i sama S. K. pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem R1- 14/20 pokrenula izvanparnični postupak radi uređenja osobnih odnosa u pogledu načina korištenja nekretnina kojih su ona i tužitelj suvlasnici. Rješenjem tog suda od 23. rujna 2021. određeno je da će tužitelj koristiti predmetnu nekretninu u punom opsegu i ima pravo ishoditi Rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Smatra da je S. K., ovdje tužitelja željela ograničiti raspolaganjem predmetnom nekretninom tada bi takvo ograničenje i navela u svom zahtjevu kojim je tražila uređenja odnosa među suvlasnicima. S obzirom da to nije učinila i da je zatražila (a što joj je sud i usvojio) da ovdje podnositelj zahtjeva predmetnu nekretninu može koristiti bez ikakvih ograničenja. Isto tako, sud pogrešno smatra da nije dostavio dokaz da građevina – objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, odnosno da tužitelj nije priložio rješenje o izvedenom stanju. Smatra da je bilo dovoljno da je podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu nekretninu što je sasvim dovoljno za izdavanje traženog rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

3.               Tuženik je odgovorio na žalbu. Smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4.               Žalba nije osnovana.

5.               Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6.               Nije osnovan žalbeni prigovor tužitelja kojima upire na postojanje bitne povrede pravila sudskog postupka zbog toga što obrazloženje presude ne sadrži jasne razloge temeljem kojih je odbijen njegov tužbeni zahtjev. Upravo suprotno, po ocjeni ovoga Suda, osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. Zakona o upravnim sporovima pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude. Pritom Sud nalazi potrebnim dodatno napomenuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno.

7.              Iz podataka spisa predmeta, proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu vrte Kuća za odmor, Š., D., a koji zahtjev je odbijen iz razloga što tužitelj nema suglasnost drugog suvlasnika nekretnine (bivše supruge) sukladno odredbi članka 41. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) odnosno zbog neispunjenja uvjeta iz odredbe članka 34. stavak 2. točka 1. te odredbe članka 34. stavak 2. točka 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj: 88/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21, dalje u tekstu ZUD).

8.               U prvom redu valja navesti da se prema članku 30. stavku 3. ZUD, ugostiteljskim uslugama u domaćinstvu u smislu toga zakona smatraju ugostiteljske usluge smještaja u sobi, apartmanu i kući za odmor, kojih je iznajmljivač vlasnik. Dakle, preduvjet da bi se radilo o ugostiteljskim uslugama smještaja u apartmanu je da je iznajmljivač vlasnik tog apartmana. U predmetnom slučaju radi se o suvlasništvu.

8.1.               Odredbom članka 34. stavka 1. Zakona propisano je da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač dužan ishoditi rješenje nadležnog ureda o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (u daljnjem tekstu: rješenje o odobrenju). Stavkom 2. istog članka Zakona propisani su uvjeti koji trebaju biti ispunjeni da bi se iznajmljivaču izdalo rješenje o odobrenju.

8.2.               Ti uvjeti su slijedeći: 1. da je vlasnik objekta (soba, apartman ili kuća za odmor i slično) ili vlasnik zemljišta za kamp, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu i 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja.

8.3.               Prema stavku 3. istog članka Zakona iznimno od stavka 2. točke 1. toga članka, iznajmljivač može pružati usluge i u objektu (soba, apartman ili kuća za odmor i slično) koji su u vlasništvu njegovog bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera sukladno posebnom propisu koji regulira životno partnerstvo osoba istog spola (u daljnjem tekstu: životni partner), srodnika u ravnoj liniji ili člana obitelji, uz njihovu pisanu suglasnost za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Dakle, iznimno se, uz pisanu suglasnost vlasnika, može navedenim osobama izdati odobrenje za pružanje usluga i u objektu koji nije u vlasništvu iznajmljivača.

8.4.               Odredbom članka 34. stavka 4. Zakona propisano je da će se iznimno od stavka 2. toga članka, ako je u roku podnesen zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine nadležnom upravnom tijelu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, sukladno posebnom propisu kojim je uređeno postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama, izdati privremeno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o zahtjevu iznajmljivača za izdavanje rješenja o odobrenju, a najdulje do 31. prosinca 2020., ako ispunjava uvjete iz stavka 2. točke 2. ovoga članka.

9.               U okolnostima konkretnog slučaja kada drugi suvlasnik ne daje suglasnost za izdavanje odobrenja za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u nekretnini koja je u suvlasništvu, a sukladno odredbi članka 41. stavak 1 ZVDSP, radi se o poslovima izvanredne uprave nekretnine (tako i ovaj Sud u odluci Usž-143/21 od 18. ožujka 2021.), to tužitelj, iako je 2013. godine nesporno podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom za nekretnine označene kao čkbr. 58/2, dio 55/2 , dio 58/3 i dio 39/3 k.o. dubrava, ne ispunjava uvjete za udovoljenju zahtjeva jer nema potrebnu suglasnost suvlasnika.

10.               Način na koji su suvlasnici, bivši supružnici, privremeno uredili način korištenja nekretnine (do okončanja postupka koji se vodi radi diobe bračne stečevine) nije od utjecaja na izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, jer su zemljišnoj knjizi kao javnoj ispravi i nadalje tužitelj i njegova bivša supruga upisani kao suvlasnici nekretnina.

11.               Kako, dakle, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene postupovnog i mjerodavnog materijalnog prava, to je valjalo na temelju članka 74. stavka 1. ZUS, odlučiti kao u izreci pod točkom I.

12.               Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a ( točka II. izreke).

 

U Zagrebu, 6. ožujka 2024.

 

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu