REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 642/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. S. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženika T. P. C. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu B. i p. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-513/2020-2 od 25. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1856/2019-24 od 4. svibnja 2020., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-513/2020-2 od 25. veljače 2021. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1856/2019-24 od 4. svibnja 2020., kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom od 29. travnja 2019. i Odlukom od 16. svibnja 2019. tako da radni odnos tužiteljici nije prestao kod tuženika te nalaganje tuženiku vratiti tužiteljicu na rad radi na obavljanje poslova za koje je sklopila ugovor o radu s tuženikom, te ujedno tužiteljici naloženo isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 2.500,00 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga "bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava" predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu joj troškova postupka.
3. Tuženik je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbijanje.
4. Revizija nije osnovana.
5. Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužiteljice iz čl. 382. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o svim, za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost istih baš kao i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, odnosno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a. S tim u vezi treba reći da je u pobijanoj presudi, a vezano za navode tužiteljice o nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, kojom nije obuhvaćen i dodatak ugovora o radu od 1. lipnja 2017., taj prigovor valjano obrazložen i otklonjen uz pravilno izraženo shvaćanje kako dodatak ugovora čini sastavni dio otkazanog ugovora o radu i kao takav, a bez otkazanog ugovora o radu i ne može samostalno opstojati i kao takav ne može utjecati na učinak otkaza ugovora o radu tužiteljici.
U skladu s tim, očita greška u pisanju prilikom izrade prvostupanjske presude u kojoj je kao datum sklapanja dodatka ugovora pogrešno naznačen 1. lipnja 2016. umjesto ispravno 1. lipnja 2017., je potpuno neodlučno i ne utječe na pravilnost sudske odluke na bilo koji način.
7. Revizijski navodi tužiteljice kojima pokušavajući osporiti pravilnost nižestupanjskih presuda vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP. Utoliko i čudi u reviziji navođenje kao jednog od revizijskog razloga "pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje" i ovaj sud želi vjerovati da se ipak radi samo o slučajnoj greški nastaloj prilikom pisanja revizije!
8. Predmet spora je dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom od 29. travnja 2019. do tada zaposlenoj kod tuženika na radnom mjestu: Medical Advisor/PV za Hrvatsku, a time i osnovanost zahtjeva za vraćanje tužiteljice na rad kod tuženika.
9. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenivši ga neosnovanim, polazeći od rezultata provedenog postupka, a prema kojima je otkaz ugovora o radu tužiteljici posljedica reorganizacije poslovanja tuženika i s tim u vezi ukidanja radnog mjesta na kojem je tužiteljica do tada radila, a što je ocijenjeno kao autonomno pravo poslodavca.
10. Osporavajući pravilnost takve ocjene nižestupanjskih sudova, tužiteljica u reviziji ustraje u shvaćanju da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nedopuštena, jer da kod tuženika i dalje postoji potreba za obavljanjem poslova koje je vršila radeći kod tuženika, baš kao što ustraje u prigovoru da odluka o ukidanju njezinog radnog mjesta nije provedena na zakonom propisani način.
11. Bespredmetan je prigovor tužiteljice da reorganizacija poslovanja tuženika nije provedena, a kada je takva odluka donesena 26. travnja 2019. i njome uz ostalo odlučeno da se zbog reorganizacije ukida radno mjesto: Medical Advisor/PV za Hrvatsku (ono na kojem je tužiteljica radila) i Brand Manager IBD za Hrvatsku i Sloveniju, a odlučeno da se uvodi novo radno mjesto: Patient Engagment and Support Programs Lead, za kojim se pojavila potreba.
12. Kod nesporne činjenice da je tuženik poslodavac koji je zapošljavao manje od 20 radnika (zapošljavao je 17 radnika!), onda je pravilna ocjena iz pobijane presude da tuženik u smislu odredbe čl. 26. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 27/17
– dalje: ZR) nije bio dužan donijeti i objaviti Pravilnik o radu kojim se uređuju plaće, organizacija rada, postupak i mjere za zaštitu i dostojanstvo radnika, mjere za zaštitu diskriminacije i druga pitanja važna za radnike i zaposlene kod tog poslodavca, ako ta pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom. No to ne isključuje pravo tuženika da donosi odluke o kojima ovisi njegovo poslovanje, uz ostalo i odluku o reorganizaciji poslovanja, a na temelju koje je ukinuto radno mjesto tužiteljice.
Odluka poslodavca o reorganizaciji je akt poslovanja tuženika, a ne opći akt, zbog čega se na njezino donošenje i stupanje na snagu ne primjenjuju odredbe čl. 27. ZR, a kako to tužiteljica pogrešno smatra.
13. Kako to iz sadržaja odluke o reorganizaciji poslovanja tuženika tako i rezultata provedenog postupka proizlazi, radno mjesto tužiteljice je uz još jedno radno mjesto ukinuto, a nakon što je poslodavac ocijenio da za tim radnim mjestom više nema potrebe, a sve zbog smanjenja obima poslova koje je obavljala tužiteljica, a preostali poslovi koje je do ukidanja radnog mjesta tužiteljica obavljala su preraspoređeni na poslove druga dva radna mjesta (ono koje je to tada obavljao I. P. i V. U.)
.
14. Kako će poslodavac organizirati svoje poslovanje, a što obuhvaća broj i vrstu radnih mjesta, njegovo je autonomno pravo, u pravilnost kojih odluka sud ne može ulaziti.
Kada je poslodavac u nastojanju optimalizacije njegovog poslovanja ocijenio da je zbog smanjenja obima određenih poslova, a koji se odnose na radno mjesto: Medical Advisor/PV za Hrvatsku na kojem je tužiteljica radila, objektivno prestala potreba za tim radnim mjestom, jer preostali poslovi, a za kojima i dalje postoji potreba se mogu rasporediti na poslove drugih, postojećih radnih mjesta, onda je ocijeniti da su se ostvarile zakonske pretpostavke iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici, zbog čega je takva odluka tuženika zakonita i dopuštena.
15. Kako je dakle odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju trebalo odbiti te odlučiti kao u izreci, sve na temelju odrede čl. 393. st. 2. ZPP.
16. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o reviziji tužiteljice.
Zagreb, 2. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
