Poslovni broj Gž-397/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz S., OIB: ........, protiv tuženika: 1. Grada S., OIB: ..... i 2. Ustanove "M" , S., OIB: ........, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. tuženika izjavljeni protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-409/2016 od 14. lipnja 2019., 2. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba 1. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-409/2016 od 14. lipnja 2019. u točki I. i III. izreke osim u dijelu kojim je određen paricijski rok od 8 dana.

2. Djelomičnim uvaženjem žalbe 1.tuženika Grada S. preinačuje se prvostupanjska presuda u točki I. i III. izreke u dijelu dijelu kojim je određen paricijski rok od 8 dana, te se nalaže 1. tuženiku Gradu S. da sve isplate izvrši u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev 1. tuženika Grada S. za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda pravog stupnja u točki I. izreke naloženo je 1. tuženiku Gradu S. i 2. tuženiku Ustanove u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na jednake dijelove isplatiti tužitelju J. P. iznos od 9.015,33 kuna sa zakonskom zateznom kamatama tekućom na taj iznos od 14. lipnja 2019. pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu 1. tuženik Grad S. i 2. tuženik na jednake dijelove isplate iznos od 10.984,67 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 15. rujna 2016. do isplate, kao i zatezne kamate na dosuđeni iznos od 9.015,33 kuna za razdoblje od 15. rujna 2016. do 14. lipnja 2019.

U točki III. izreke naloženo je tuženicima da tužitelju u roku od 8 dana na jednake dijelove naknade parnični trošak u iznosu od 2.688,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

Protiv te presude u točki I. i III. izreke žali se 1. tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Prije svega ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 328. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19

- dalje: ZPP) budući rok za izvršenje činidbe iznosi 15 dana, a ne 8 dana kako to pogrešno navodi sud prvog stupnja. Nadalje navodi da je sud počinio i bitnu povredu kada je izvršio uvid u zemljišne knjige putem interneta tj. samostalno utvrđujući granice P. š. "M.". Navodi kako u konkretnom slučaju nije razvidno s obzirom da nije provedeno vještačenje po vještaku mjerniku, je li se biljka nalazila na na katastarskoj čestici koju navodi tužitelj, te koji je uopće njen odgovarajući zemljišnoknjižni broj. Smatra da izvod iz katastarskog plana i google karte , te priložene fotografije ne predstavljaju službene izvode iz katastarskih planova koje izdaje isključivo Državna geodetska uprava, niti sadrže preklop katastarskih i odgovarajućih zemljišnoknjižnih čestica. Navodi da sud nije adekvatno ocijenio važnost izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku mjerničke struke, budući se radi o odlučnim činjenicama u ovom postupku jer upravo mjesto na kojem se nalazila predmetna biljka je odlučno za utvrđenje pasivne legitimacije i odgovornosti tuženika. U pogledu dosuđenih troškova ističe kako je sud neosnovano priznao u cijelosti tužitelju trošak izvedenog vještačenja, ne uzevši u obzir njegov neuspjeh u parnici u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u odnosu na ovog tuženika, uz obvezivanje tužitelja na plaćanje troškova postupka podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe, na postojanje neke druge od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13., 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od tih povreda.

U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je biljka Agava pala na tužiteljevo vozilo i da je 1. tuženik Grad S.osnivač 2. tuženika Ustanove ,

- da iz spisa I PP S. sa priloženim fotografijama i potvrde I PP S. od 24. rujna 2015., izvoda iz katastarskog plana i google karte proizlazi da je tužiteljevo vozilo bilo parkirano na kč. br. ....... (z.k. ........, zk. ul. .....) K.O. S., označene kao M. (kulturno dobro),

- da se navedena čestica nalazi u vlasništvu 1. tuženika Grada S., a što je utvrđeno uvidom u zemljišne knjige putem interneta,

- da iz navedenih isprava proizlazi da je biljka Agava je pala na tužiteljevo vozilo, također nalazila na citiranoj čestici, a ne na kč. br. ..... kako tvrdi 2. tuženik jer ova čestica pruža se istočno od kč. br. ........ i ne nalazi se iznad obilježenih parkirnih mjesta na kojima se nalazilo tužiteljevo vozilo,

-da je tužitelj saslušan kao stranka i u bitnome naveo da su na njegovo vozilo pale tri biljke Agave, da je pozvao policiju koja je napravila očevid, da su stanari okolnih zgrada željeli očistiti područje sa kojih su pale biljke Agave, međutim da je 2. tuženik to zabranio navodeći da to mogu raditi samo ovlaštene osobe, pa da je tako ipak očišćen samo jedan dio iznad parkinga gdje se nalaze kontejneri, ali da nije očišćeno mjesto gdje se nalazilo njegovo vozilo,

- da je Ž. Š., saslušan kao svjedok, u bitnom iskazao da je susjed tužitelja i da je vidio kako biljka Agave pada na tužiteljevo vozilo, a što je odmah javio tužitelju, da su potom izašli na lice mjesta i da im se pridružio susjed R. M., pa je tužitelj pozvao policiju radi provođenja očevida, da nitko ne održava (čisti) područje iznad predmetnog parkirališta iako su stanari okolnih kuća to tražili od 1. tuženika, da predmetni parking predstavlja javnu površinu na kojoj se parkiraju stanari ulica: M.,

V., B. i S. ulica, da se predmetni parking ne naplaćuje, da su oznake parkirnih mjesta iscrtali djelatnici 1. tuženika,

- da je R. M., saslušan kao svjedok , u bitnome iskazao da je vidio vozilo tužitelja nakon što je na isto pala biljka Agave, da su se slične stvari događale ranije, a i poslije ovog događaja, pa da je njegova supruga kontaktirala 1. tuženike i 2. tuženika da pokušaju riješiti ove probleme, međutim da isti nisu riješeni do današnjeg dana budući da bi na lice mjesta izašli samo djelatnici tvrtke "P. i n." i počistili ono što je palo na parking i cestu,

- da je vještačenjem po vještaku prometno-tehničke struke M. Ž. utvrđeno da je popravak vozila tužitelja ekonomski neopravdan i da se šteta treba obračunati kao totalna, te visina štete na predmetnom automobilu po današnjim cijenama iznosi 9.015,33 kn.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da 1. i 2. tuženik odgovaraju tužitelju za štetu budući da katastarska čestica sa koje je pala biljka Agava nalazi se u vlasništvu 1. tuženika G. S., odnosno predmetna čestica se nalazi unutar granice P.-š. "M." jer to proizlazi iz granica P.-š. "M.", a osim toga sporna čestica je u zemljišnim knjigama i označena kao M. (kulturno dobro) te je i sam 2. tuženik u svom podnesku od 14. prosinca 2018. potvrdio da se vjerojatno na tom području nisu izvodile nikakve aktivnost (raščišćavanje) zbog manjka radne snage i obveze na drugim dijelovima šume.

Uz navedeno sud prvog stupnja utvrđuje kako je 1. tuženik Grad S. osnovao 2. tuženika Ustanove a koji poslovi obuhvaćaju aktivnosti održavanja predmetne P.-š.. Stoga, 1. tuženik odgovara za štetu i sukladno odredbi čl. 59. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) a kojom odredbom je propisano da ustanova odgovara za obveze cijelom svojom imovinom, dok osnivač ustanove odgovara solidarno i neograničeno, a osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njezine obveze.

Stoga prema ocjeni suda prvog stupnja navedena biljka Agava koja je pala na tužiteljevo vozilo, obzirom na svoj položaj (blizina parkirališta) predstavlja opasnu stvar od koje prijeti povećana opasnost za okolinu i kao takva je trebala biti pažljivije nadgledana od strane oba tuženika. Prvotuženik kao vlasnik čestice na kojoj se nalazila biljka Agava i tužiteljevo vozilo nije dokazao postojanje nekog od razloga iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 125/11- dalje: ZOO) koji bi se mogao osloboditi odgovornosti, dok 2. tuženik nije osigurao da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete drugima.

Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 9.015,33 kn, na ime tzv. totalne štete na vozilu tužitelja.

Na dosuđeni iznos tužitelju je priznao zatezne kamate od presuđenja do isplate budući da je visina totalne štete na automobilu tužitelja imovinska nenovčana šteta pa mu pripada u visini novčanog iznosa koji predstavlja protuvrijednost za uništeno vozilo. Kako je visina štete utvrđena prema visini procijenjene totalne štene na vozilu sukladno nalazu i mišljenju prometno-tehničkog vještaka, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tek s tim danom ova nenovčana materijalna šteta dobiva značenje novčane obveze. Zbog navedenog početak tijeka zatezne kamate i određuje od dana kada je ova nenovčana materijalna šteta dobila značaj novčane obveze, dakle od dana kada ju je sud utvrdio, a što je bilo tek danom donošenja prvostupanjske presude.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, koja utvrđenja žalbenim navodima 1. tuženika nisu dovedena u pitanje.

Naime, na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio da je vozilo tužitelja koje je kritičnog dana bilo parkirano u M. ulici, izvan kolnika na dijelu gdje se nalazi prometnim znakom označeni asfaltirani parkirališni prostor sa nizom od ukupno sedam parkirališnih mjesta obilježenih parkirnim linijama na način da su na vozilo tužitelja pale ukupno tri samonikle biljke Agave koje su se nalazile na k.č. br. ..... k.o. M. (kulturno dobro), unutar granica P.-š. "M.", pa 2. tuženik koji upravlja P.-š. "M.", a koji poslovi obuhvaćaju aktivnosti i održavanja predmetne šume odgovara za štetu tužitelju budući da nije osigurao da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima.

Prema mišljenju ovog suda ne stoji tvrdnja 1.tuženika da je sud prvog stupnja postupio protivno odredbi čl. 7. ZPP-a. Ovo zato jer je tužitelj predlagao provođenje dokaza mjerničkim vještačenjem radi identifikacije nekretnine na kojoj su rasle agave a radi utvrđenja vlasnika nekretnine, pa takav dokazni prijedlog svakako u sebi uključuje i uvid u zemljišne knjige. Osim toga, zemljišne knjige su javne knjige i svatko može izvršiti uvid u zemljišne knjige i sve pomoćne knjige te iz njih dobiti izvatke, odnosno isprave i prijepise. Prema tome, prvotuženik se mogao upoznati sa stanjem zemljišne knjige, odnosno da je nekretnina označena kao kč.br. ....... k.o. S. upisana kao vlasništvo 1. tuženika.

Prvotuženik u žalbi argumentirano niti ne tvrdi da bi agave koje su oštetile vozilo tužitelja rasle na nekoj drugoj nekretnini, odnosno nekretnini koja ne bi bila u njegovom vlasništvu, pa su bez osnove njegove tvrdnje da je sud prvog stupnja trebao provesti mjerničko vještačenje radi identifikacije nekretnine. Upravo stoga, a imajući u vidu da fotografije, izvod iz katastarskog plana i google karte, koje prileže spisu ne potkrjepljuju tvrdnje 1,tuženika, već upravo suprotno, ukazuju da su agave nalazile se na nekretnini označenoj kao kč.br. ........

Prema tome, s pravom sud prvog stupnja smatra s obzirom na konkretne okolnosti - položaj i okruženje (blizina parkirališta) u kojem su se nalazile navedene biljke Agave koje su pale na tužiteljevo vozilo, predstavljaju opasnu stvar od koje prijeti povećana opasnost za okolinu, pa slijedom navedenog, a kako 1.tuženik kao vlasnik čestice na kojoj su se nalazile biljke Agave i tužiteljevo vozilo nije dokazao postojanje nekog od razloga iz čl. 1067. ZOO-a koji bi se mogao osloboditi odgovornosti, odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio padom Agava na vozilo. Osim toga imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je Grad S., a 1. tuženik u ovom sporu, osnivač je 2. tuženika, tada 1. tuženik odgovara solidarno i na isti način kao i 2. tuženik za njegove obveze sukladno odredbi čl. 59. Zakona o ustanovama. S obzirom da je pravomoćnom presudom utvrđena odgovornost 2.tuženika zbog toga što 2.tuženik nije osigurao da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete drugima, to je valjalo 1.tuženiku kao njenom osnivaču i po navedenoj osnovi naložiti njezino plaćanje u utvrđenoj visini sa zateznim kamatama po propisanim stopama.

Pravilno je sud prvog stupnja obvezao 1. tuženika da tužitelju plati novčanu naknadu u vezi s pretrpljenom štetom u iznosu navedenom u točki 1. izreke pobijane presude primjenom odredbe čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a.

Na dosuđeni iznos naknade štete pravilno je dosuđena i zatezna kamata (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

Međutim, osnovano 1. tuženik u žalbi ukazuje na odredbom članka 328. ZPP- a, a kojom je propisano da kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i rok u kojemu je tu činidbu dužna izvršiti ( stavak 1. ), ako posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe jest petnaest dana, ali za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti dulji rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok osam dana ( stavak 2. ). Parnica između stranaka vodi se povodom tužbe u kojoj tužitelj traži isplatu naknade štete, a što znači da se ne radi niti o parnici iz radnih odnosa, niti o parnici zbog smetanja posjeda ili postupku pred trgovačkim sudom, kao ni u postupku za izdavanje platnog naloga u smislu odredbe članka 448. stavak 2. ZPP-a, a u svezi mjeničnog ili čekovnog spora. Stoga nije bilo nikakve pravne mogućnosti da prvostupanjski sud mimo odredbe članka 328. stavak 2. ZPP-a odredi kraći paricijski rok, jer takvo što zakon ne dopušta.

Jednako tako odluka o parničnom trošku rezultat je pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a. Naime, provedeno prometno tehničko vještačenje u konkretnom slučaju bilo je nužno radi utvrđivanja visine štete, a time i vođenja parnice, pa je sud prvog stupnja pravilno tužitelju priznao troškove vještačenja koje je podmirio i koji su isplaćeni vještaku.

Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u točki 1. i 2. izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a.

Prvotuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da je uspio samo u odnosu na paricijski rok, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi.

Presuda suda prvog stupnja u odnosu na 2,tuženika kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 2. veljače 2022.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara