Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž-2839/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Željki Rožić Kaleb, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. S. iz P., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik R. M.-B., odvjetnik u P., protiv tuženice S. T. B. iz P., OIB:…, koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u P., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Psp-62/2019-59 od 7. lipnja 2021., dana 2. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja V. S. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Psp-62/2019-59 od 7. lipnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja V. S. na utvrđenje da je tuženica S. B. S. 10. siječnja 2016., smetala tužitelja V. S. u isključivom posjedu stana u P., … uz nalaganje tuženici S. T. B., na ulazna vrata predmetnog stana postaviti bravu koja je bila postavljena prije učinjenog smetanja 10. siječnja 2016.

II Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Psp- 62/2019-59 od 7. lipnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke gdje je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio utvrđenje da je tuženica smetala tužitelja u suposjedu stana u P., …, na način da je 10. siječnja 2016., za vrijeme dok se tužitelj nije nalazio u stanu, zajedno s još dvije muške osobe uporabom fizičke sile razbila bravu na ulaznim vratima stana, ušla u stan iz kojeg je odmah izbacila stvari tužitelja, zabranivši potom tužitelju daljnji ulazak u stan i stanovanje u njemu, a potom i promijenila bravu na ulaznim vratima stana, čime je onemogućila tužitelja u suposjedovanju stana, naložiti tuženici S. T. B. uspostaviti suposjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja tako, da se suzdrži od zaprječavanja i zabranjivanja tužitelju V. S. ulaska u stan i stanovanja u stanu, uz zabranu tuženici S. T. B. takvog ili sličnog smetanje ubuduće, te naknaditi parnični trošak te u dijelu pod točkom III izreke i rješava:

„Utvrđuje se da je tuženica S. B. S. smetala tužitelja V. S. u suposjedu stana u P., …, upisanog kao 576/10000 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli k.o. P. zk.ul. 1…, broj poduloška .., k.č.br. 1…/4 - stambena zgrada, dvorište, ukupne površine 1195 m2, povezanog s vlasništvom posebnog dijela koji u naravi predstavlja - stan označen slovom „K“ koji se nalazi na prvom katu zgrade, površine 59,99 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje s blagovaonicom i dnevnim boravkom, terase, spavaće sobe, spremišta i parkirnog mjesta, sve u Planu posebnih dijelova zgrade obojano zelenom bojom, označen kao 10. etaža, na način da je 10. siječnja 2016., za vrijeme dok se tužitelj V. S. nije nalazio u stanu, zajedno s još dvije muške osobe uporabom fizičke sile razbila bravu na ulaznim vratima stana, ušla u stan iz kojeg je odmah izbacila stvari tužitelja V. S., zabranivši potom tužitelju V. S. daljnji ulazak u stan i stanovanje u njemu, a potom i promijenila bravu na ulaznim vratima stana, čime je onemogućila tužitelja V. S. u suposjedovanju stana.

Nalaže se tuženici S. T. B. uspostaviti suposjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja, u roku 3 dana tako, da se suzdrži od zaprječavanja i zabranjivanja tužitelju V. S. ulaska u stan i stanovanja u stanu.

Zabranjuje se tuženici S. T. B. takvo ili slično smetanje ubuduće.

Nalaže se tuženici S. T. B. naknaditi tužitelju V. S. parnični trošak u svoti od 833,00 kn u roku od 15 dana.“

III Odbija se tuženica S. T. B. sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tuženica smetala tužitelja u posjedu stana u P., …, upisan kao 576/10000 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli k.o. P. zk.ul. 1.., broj poduloška .., k.č.br. 1…/4 - stambena zgrada, dvorište, ukupne površine 1195 m2, povezanog s vlasništvom posebnog dijela koji u naravi predstavlja - stan označen slovom „K“ koji se nalazi na prvom katu zgrade, površine 59,99 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje s blagovaonicom i dnevnim boravkom, terase, spavaće sobe, spremišta i parkirnog mjesta, sve u Planu posebnih dijelova zgrade obojano zelenom bojom, označen kao 10. etaža, na način da je 10. siječnja 2016., za vrijeme dok se tužitelj nije nalazio u stanu, zajedno s još dvije muške osobe uporabom fizičke sile razbila bravu na ulaznim vratima stana, ušla u stan iz kojeg je odmah izbacila stvari tužitelja, zabranivši potom tužitelju daljnji ulazak u stan i stanovanje u njemu, a potom i promijenila bravu na ulaznim vratima stana, čime je onemogućila tužitelja u posjedovanju stana. Nalaže se tuženici da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja, u roku 3 dana, na način da će na ulazna vrata predmetnog stana postaviti bravu koja je bila i prije učinjenog smetanja te da se suzdrži od zaprječavanja i zabranjivanja tužitelju ulaska u stan i stanovanja u stanu. Zabranjuje se tuženici takvo ili slično smetanje ubuduće. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja do isplate.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

„Nalaže se tuženici da u roku tri dana omogući tužitelju nesmetan ulazak u stan u P., …, upisan kao 576/10000 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli k.o. P. zk.ul. 1.., broj poduloška .., k.č.br. 1…/4 - stambena zgrada, dvorište, ukupne površine 1195 m2, povezanog s vlasništvom posebnog dijela koji u naravi predstavlja - stan označen slovom „K“ koji se nalazi na prvom katu zgrade, površine 59,99 m2, koji se sastoji od: hodnika, kupaonice, kuhinje s blagovaonicom, i dnevnim boravkom, terase, spavaće sobe, spremišta i parkirnog mjesta, sve u Planu posebnih dijelova zgrade obojano zelenom bojom, označen kao 10. etaža, i stanovanje u istom, na način da tužitelju preda jedan primjerak ključa nove brave od ulaznih vrata stana, te da se suzdrži od bilo kakvog zaprječavanja i zabranjivanja tužitelju ulaska u stan i stanovanja u istom. Ova privremena mjera trajat će do pravomoćnog okončanja parničnog postupka zbog smetanja posjeda koji se po tužbi tužitelja protiv tuženice vodi pred Općinskim sudom u Puli poslovni broj Psp-3/2016 ili do drugačije odluke suda. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak osiguranja u roku 8 dana.“

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 375,00 kuna.“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja a prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom I i III izreke žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ukinuti rješenje prvog stupnja u pobijanom dijelu.

3. Tuženica se u odgovoru na žalbu protivi navodima tužitelja i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmetnom parnicom tužitelj traži posjedovnu zaštitu stana u P., …, posjed kojeg mu je tuženica oduzela 10. siječnja 2016. zajedno sa još dvije muške osobe uporabom fizičke sile razbijanjem brave na ulaznim vratima, ulaskom u stan iz kojeg je izbacila stvari tužitelja i zabranila mu potom daljnji ulazak u stan i stanovanje u njemu a potom, promijenila bravu na ulaznim vratima zbog čega traži naložiti tuženici uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo prije smetanja, postavljanjem brave koja je bila i prije učinjenog smetanja uz suzdržavanje od zapriječavanja i zabranjivanja tužitelju ulaska u stan i stanovanja u njemu kao i zabrane takvog i sličnog smetanja ubuduće.

6. Prvostupanjski sud utvrđuje kako se radi o bivšim izvanbračnim partnerima koji su nesporno bili suposjednici predmetnog stana a tužitelj je 15. prosinca 2015. tuženicu u cijelosti isključio iz posjeda stana promjenom brave na ulaznim vratima stana da bi potom tuženica, 10. siječnja 2016. obila bravu ulaznih vrata stana posluživši se institutom samopomoći i u zakonskom roku zaštitila svoj posljednji mirni suposjed koji je trajao do 15. prosinca 2015.

7. Iako je tuženica uspostavila samoposjed jer je tužitelja u cijelosti isključila od dotadašnjeg vršenja suposjeda i smetala tužitelja u suposjedu predmetnog stana, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev zbog toga, što tužitelj zahtjeva od tuženice uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da vrati bravu koja je bila postavljena prije učinjenog smetanja s obzirom da se radi o bravi koju je postavio tužitelj u međuvremenu, od 15. prosinca 2015. do 10. siječnja 2016. Tako zaključuje da vraćanjem te brave tužitelju ne bi bio vraćen suposjed stana već bi on bio u samoposjedu u kojem se nalazio do 10. siječnja 2016. pa ocjenjuje neosnovanim tužbeni zahtjev na uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja jer bi tužitelj u ovom postupku mogao ostvariti samo pravo na uspostavu suposjeda a prihvaćanjem zahtjeva kakvoga je postavio, bio bi uspostavljen njegov samoposjed predmetnog stana.

8. Prvostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza pravilno utvrdio kako su stanke bile suposjednici stana u smislu odredbe čl. 10. st. 1. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14. i 81/15.- dalje: ZVDSP) kao i da je tužitelj taj suposjed oduzeo tuženici 15. prosinca 2015. izmjenom brave na ulaznim vratima stana jer je činjenicu njegove izmjene brave moguće utvrditi ne samo ocjenom prvostupanjskog suda kako prilikom izlaska iz stana tužiteljica ne samo da ne bi ostavila stan otključanim već bi u tom slučaju djelovali i djelatnici hitne pomoći već i stoga što je o izmjeni brave, za razliku kod navoda tužitelja, tuženica izrijekom iskazala kod Policijske postaje P.-P. dana 10. siječnja 2016. (list 85 spisa) kada navodi da je tužitelj samovoljno promijenio bravu na ulaznim vratima zbog čega je u stan ušla nasilno.

9. Prvostupanjski sud je također valjano ocijenio postupanje tuženice 10. siječnja 2016. smetanjem tužitelja u suposjedu predmetnog stana jer je, iako se poslužila samopomoći i u zakonskom roku zaštitila svoj posljednji mirni suposjed koji je trajao do postupanja tužitelja 15. prosinca 2015., u potpunosti isključila tužitelja od dotadašnjeg načina vršenja suposjeda.

10. Prema odredbi čl. 24. st. 1. ZVDSP je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja drugog suposjednika jedino ako je potpuno isključen od do tadašnjega suposjeda ili mu je bitno ograničen do tadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

11. Budući da je tuženica 15. prosinca 2015. samovlasno smetana po tužitelju izmjenom brave na ulaznim vratima, tuženica je za vrijeme trajanja rokova iz čl. 21. st. 3. ZVDSP zaštitila svoj suposjed ali tako, da je primijenila silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima budući da je tužitelja, kao nespornog suposjednika stana, svojim postupanjem isključila iz suposjeda zbog čega tužitelj uživa sudsku zaštitu u smislu odredbe čl. 24. st. 1. ZVDSP, u svezi odredbe čl. 22. ZVDSP.

12. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP posjednik (suposjednik) kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je štititi svoj posjed putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

13. Radi se dakle o kondemnatornoj tužbi s vezanim deklaratornim dijelom s time, da taj deklaratorni dio predstavlja sastavni dio kondemnatornog dijela tužbe. Dakle tužba zbog smetanja posjeda nije deklaratorna tužba a ukoliko u okviru kondemnatornog dijela tužbe za smetanje posjeda postoji i dio koji ima deklaratoran sadržaj taj dio nema karakter samostalnosti već predstavlja sastavni dio kondemnatornog dijela tužbe kojom se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i njemu sastavni dio zabrane jednakih ili sličnih smetanja u budućnosti.

14. Tužitelj je u odnosu na kondemnatorni dio zahtjeva između ostaloga, zatražio uspostavu posjedovnog stanja na način da se na ulazna vrata postavi brava koja je bila i prije učinjenog smetanja po tuženici.

15. Budući da bi postavljanjem ove brave tuženici ponovno bio oduzet suposjed stana, prvostupanjski sud je zakonito odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva jer bi postupanjem po zatraženom tuženica bila potpuno isključena od dotadašnjeg suposjeda pa je, imajući na umu da je tužitelj zatražio utvrđenje smetanja posjeda stana i uspostavu posjedovnog stanja iako se nesporno radilo o suposjedu stranaka, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14. i 70/19 - dalje ZPP) valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja gdje traži utvrđenje da ga je tuženica smetala u isključivom posjedu stana te naložiti tuženici na ulazna vrata postaviti bravu koja je bila prije učinjenog smetanja (10. siječnja 2016.).

16. Međutim prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 22. st. 1. ZVDSP u svezi odredbe čl. 24. st. 1. ZVDSP u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva kojim se utvrđuje smetanje tužitelja u suposjedu stana na način da je 10. siječnja 2016. tuženica, zajedno s još dvije muške osobe uporabom fizičke sile razbila bravu na ulaznim vratima stana, ušla u stan iz kojeg je odmah izbacila stvari tužitelja zabranivši potom tužitelju daljnji ulazak u stan i stanovanje u njemu, a potom i promijenila bravu na ulaznim vratima stana čime je onemogućila tužitelja u suposjedovanju stana kao i u kondemnatornom dijelu kojim je naloženo tuženici uspostaviti ranije suposjedovno stanje tako, da se suzdrži od zapriječavanja i zabranjivanja tužitelju ulaska u stan i stanovanja u stanu, uz zabranu takvog i sličnog smetanja ubuduće.

17. Ovo stoga što je tuženica smetanje suposjeda predmetnog stana počinila ne samo izmjenom brave na ulaznim vratima stana već i zabranom tužitelju daljnjeg ulaska u stan i stanovanja u njemu a prethodno zajedno sa još dvije muške osobe uporabom fizičke sile razbijanjem brave na ulaznim vratima stana.

18. Zbog toga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP djelomično uvažena žalba tužitelja i preinačeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkom I izreke tako, da je prihvaćen deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja glede suposjeda predmeta spora te kondemnatorni dio u odnosu na uspostavu suposjedovnog stanja suzdržavanjem od zapriječavanja i zabranjivanja tužitelju ulaska u stan i stanovanja u stanu, uz zabranu takvog i sličnog smetanja.

19. Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP obređen je i trošak parnice pa kako su stanke djelomično uspjele i to tužitelj u omjeru od 2/3 dijela a tuženica u omjeru od 1/3 dijela, oduzimanjem omjera uspjeha tuženice (833,00 kn) od pripadajućeg omjera tužitelja (1.667,00 kn) tužitelju je obređena naknada dijela troškova koji odgovara omjeru nakon označenog obračuna postotka u kojem su stranke uspjele u parnici a u svoti od 833,00 kn, sve primjenom odredbe Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15.).

20. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III izreke prvostupanjskog rješenja tako, da je tuženici naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u svoti od 833,00 kn.

21. Trošak sastava odgovora na žalbu tuženici nije priznat jer odgovor ne predstavlja radnju potrebnu radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 2. veljače 2022.

Sudac:

Željka Rožić Kaleb, v.r.