REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1381/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K.-G. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u S., protiv tuženika O. G., S., vlasnika obrta za usluge i trgovinu „A. s. G.“, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž R-366/18-2 od 25. listopada 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-718/17 od 10. rujna 2018., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 1.8.2017., a koju odluku tuženik nije sačinio i dostavio tužitelju u zakonskoj formi nije dopuštena, te da je navedeni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme nezakonit, pa se ima smatrati da se tužitelj kod tuženika kontinuirano nalazi u radnom odnosu od 1.8.2017. (toč. I.). Tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (toč. II.).
2. Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Ujedno je tužitelj obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 3.100,00 kn (toč. II.).
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji zahtjev tužitelja, podredno da se presuda ukine, kao i presuda suda prvoga stupnja, te da predmet bude vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Preinačujući prvostupanjsku presudu i odbijajući postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja drugostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:
- da je tužitelj 11. kolovoza 2017. O. G. usmeno izjavio da daje otkaz ugovora o radu jer ga nije prijavio kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO),
- da je tom prilikom tužitelj zatražio svoju dokumentaciju od poslodavca,
- da je neistinito da poslodavac nije prijavio tužitelja kod HZMO 1. kolovoza 2017.,
- da je tužitelj odbio potpisati potvrdu koju je sastavio poslodavac 11. kolovoza 2017.,
- da je nakon toga dana tužitelj prestao dolaziti na posao,
- da je ubrzo nakon toga tužitelj zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca,
- da tvrdnje tuženika da je tužitelj otkazao ugovor o radu potvrđuju svjedoci G. J., koji je tužitelj preporučio za rad kod tuženika, te svjedoci D. G. i N. P..
8. Obzirom na takva činjenična utvrđenja drugostupanjski smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i to obzirom na odredbu čl. 115. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje ZR). Prema toj odredbi radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog, pa nedostatak pisane forme kada ugovor o radu otkazuje radnik ne dovodi do nezakonitosti otkaza, ako je isti bio jasan odraz volje radnika (čl. 130. ZR).
9. Prije svega tužitelj u reviziji ističe da reviziju podnosi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog tog razloga se revizija uopće ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).
10. Iako tužitelj u reviziji navodi da istu podnosi i zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, u samoj reviziji ne navodi u čemu bi se sastojala bitna povreda, pa ovaj revizijski razlog ovaj sud cijeni paušalno iznesenim.
11. U reviziji tužitelj ustraje kod tvrdnje da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu, pri čemu valja naglasiti da iz utvrđenja drugostupanjskog suda, kao i ocjene provedenih dokaza proizlazi upravo suprotno da je tužitelj tuženiku dao otkaz ugovora o radu. Pri tome upravo činjenica da je tužitelj nakon 11. kolovoza 2017., prestao dolaziti na posao i da je zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca, potvrđuje zaključak drugostupanjskog suda da je tužitelj kao radnik otkazao ugovor o radu, a ne tuženik kao poslodavac.
Radi toga tvrdnje tužitelja da je tuženik propustio dati otkaz u pisanom obliku nisu od važnosti, jer je tužitelj otkazao ugovor o radu, a takav otkaz nije neophodno dati u pisanom obliku.
12. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb 2. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
