REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 75/2018-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. L. V. zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 18. rujna 2017. broj K-4/2016-159, u sjednici održanoj 2. veljače 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice opt. L. V. i branitelja optuženika, odvjetnika G. M.,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se opt. L. V. za kazneno djelo iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. KZ/11, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 153. st. 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u koju kaznu mu se, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 25. listopada 2015. do 9. studenog 2015. te od 17. studenog 2016. do 18. rujna 2017.
II. Odbija se kao neosnovana žalba opt. L. V. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom opt. L. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja iz čl. 153. st. 1. u vezi čl. 152. st. 1. KZ/11, te je na temelju čl. 153. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 25. listopada 2015. do 9. studenog 2015. te od 17. studenog 2016. do 18. rujna 2017.
I Kž 75/2018-7
1.1. Na temelju čl. 148 st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 opt. L. V. je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn, troškove biološkog vještačenja po centru ... Z. u iznosu od 17.540,00 kn, troškove vještačenja po centru ... klinike V. u iznosu od 9.043,00 kn, troškove psihijatrijskog vještačenja oštećene u iznosu od 8.440,00 kn, troškove vještačenja po vještaku sudske medicine R. D. B. u iznosu od 2.504,00 kn, putne troškove i dnevnicu svjedoka M. Č. u ukupnom iznosu od 1.329,00 kn te je odlučeno da će se o ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.
2. Protiv te su presude žalbe podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku „izrekne primjerenija kazna zatvora“ i optuženik putem branitelja G. M. i J. N. (dva podneska koji se imaju tretirati kao jedna optuženikova žalba), zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da se optuženik oslobodi od optužbe, odnosno ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu kojem predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
4. Spis je sukladno odredbi čl.474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednici vijeća su nazočili optuženik i branitelj G. M. koji je u žalbi u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08 zahtijevao da se optuženik i branitelj izvijeste o sjednici vijeća, dok je u odnosu na uredno obaviještenog državnog odvjetnika sjednica na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u njegovoj odsutnosti.
6. Žalba optuženika nije osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika osnovana.
7. Suprotno tvrdnjama optuženika sud prvog stupnja je u odnosu na odlučnu činjenicu subjektivnog karaktera, oblik krivnje kojim je optuženik počinio predmetno kazneno djelo, u obrazloženju presude jasno naveo (str. 42., 1. odlomak) da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom na način da je s oštećenom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj uporabom sile. Kako se kazneno djelo iz čl. 153. st. 1. u vezi čl.152. st. 1. KZ/11 i može počiniti jedino s tim oblikom krivnje izneseni razlozi u obrazloženju prvostupanjskog suda su dostatni te se prvostupanjska presuda u svakom svom dijelu, pa i u pogledu optuženikovog subjektivnog odnosna prema predmetnom kaznenom djelu, može ispitati.
7.1. Nadalje, prigovor optuženika da sud prvog stupnja nije u obrazloženju iznio razloge o tome zašto različitosti u iskazivanju oštećenice nisu utjecale na ocjenu suda o vjerodostojnosti njenog iskaza, i da se u tome očituje bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, u suštini je činjenični, a ne postupovni prigovor, jer se njime nastoji dovesti u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja.
I Kž 75/2018-7
7.2. Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 na koju ukazuje optuženikova žalba, a nije počinio niti bilo koju od postupovnih povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Neosnovano se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. U biti kroz sve svoje žalbene prigovore optuženik ustrajava u tvrdnji koju je iznio u obrani tijekom prvostupanjskog postupka da je s oštećenicom kritične zgode imao dobrovoljni spolni odnos i da ga ona neistinito tereti da ju je silovao.
8.2. Nastojeći argumentirati ove tvrdnje optuženik u žalbi iznosi niz detalja iz iskaza oštećenice, ukazujući da u njima postoje takve značajne proturječnosti i nelogičnosti koji dovode u pitanje vjerodostojnost njenog iskaza, a time i pravilnost prvostupanjske presude koja se prema žalitelju u biti i temelji na iskazu oštećene. Tako se, primjerice, u žalbi optuženika ističe da je oštećenica u opisivanju spornog djela silovanja navodila da je optuženik svojim spolnim organom penetrirao u njen spolni organ, ali je na raspravi od 24. srpnja 2017. (list 318.) proturječno navela da je optuženik pokušao penetrirati i nije mogao cijelo vrijeme svoju ruku držati na njenim ustima, da nije moguće da je oštećenica optuženika grebala lijevom rukom jer su DNK i tragovi kože optuženika nađeni ispod noktiju njene desne ruke, zatim da je fizički bilo nemoguće da je optuženik izvršio nasilnu obljubu na način da je cijelo vrijeme držao njezinu desnu ruku na njezinim leđima, a da svoju desnu ruku čvrsto drži na njezinim ustima i pri tome nju i sebe još i svlači i dr.
8.3. Osim tih prigovora koji su vezani za iskaze oštećenice, u žalbi se ističu i prigovori iz kojih bi proizlazilo da i ostali dokazi idu u prilog tvrdnji obrane, a protiv navoda oštećene. Ukazuje se da iz provedenog sudskomedicinskog vještačenja ne proizlazi da je isključeno da je optuženik ozljede zadobio na drugi način, a ne samo na način kako to tvrdi oštećena, da je uz takav opis događaja oštećenice nelogično da ona nije imala nikakve ozljede, čak niti crvenila na rukama i tijelu, iako bi prema nalazu vještaka medicinske struke i slaba sila primijenjena u području usta oštećene morala ostaviti tragove. Optuženik ističe u žalbi i da je sud prvog stupnja pogrešno kao indikativne okolnosti uzeo činjenicu da je oštećenica pri ginekološkom pregledu prihvatila hitnu kontracepcijsku terapiju, a to da je potvrda da ona nije imala namjeru nastaviti ljubavnu vezu s optuženikom i okolnost da je zapisnikom o očevidu konstatirano da je posteljina na krevetu na kojem se događaj odigrao bila razbacana, tvrdeći da te okolnosti uopće ne ukazuju na zaključke koje izvodi sud prvog stupnja. Nadalje, u žalbi se ističe i da iz iskaza svjedoka M. Č. i D. M. proizlazi da im je oštećena događaj opisivala na način na koji se nedvojbeno nije dogodio, što je također potvrda nevjerodostojnosti njenog iskaza, a da se s druge strane optuženikova obrana ne može isključiti jer je moguće da se događaj odigrao upravo na način kako to on tvrdi.
8.4. Međutim, niti jednim od činjeničnih prigovora koje je optuženik isticao u žalbi ocjena suda prvog stupnja o vjerodostojnosti iskaza oštećenice i o neprihvatljivosti obrane optuženika ni u najmanjoj mjeri nije dovedena u pitanje. Naime sud prvog
I Kž 75/2018-7
stupnja potpuno pravilno prihvaća iskaz oštećenice kao vjerodostojan ukazujući da je on potvrđen personalnim i materijalnim dokazima, a sve razloge koje je sud prvog stupnja u obrazloženju iznio na opširan i sustavan način ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao ispravne i logične. Sud prvog stupnja polazi od pravilno utvrđene činjenice da optuženik i oštećenica već dulje vrijeme nisu bili u vezi, što nije sporno i proizlazi iz iskaza svjedoka M. Č., D. M., S. V. kao i što je nesporno da je oštećenica prije ovog događaja optuženika bila prijavila zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja te je u inkriminirano vrijeme protiv optuženika bio u tijeku kazneni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci. Već te okolnosti ukazuju da je nelogično da bi oštećenica, koja se nalazila u novoj ljubavnoj vezi, optuženika, kojega cijelo vrijeme izbjegava i s kojim niti te noći kada se nalazi sa svojim društvom u gradu, ne želi razgovarati, zvala u svoj stan i to u rane jutarnje sate kako bi razgovarali, te da bi potom na njenu inicijativu, iako je imala mjesečnicu, došlo do dragovoljnog spolnog odnosa. Nadalje, ispravno sud prvog stupnja, povezujući sve te okolnosti s činjenicom da je oštećenica optuženika noktima izgrebala te je medicinska vještakinja R. D. B. u pogledu ogrebotina na njegovom čelu ukazala da su te ozljede s obzirom na njihov poprečni smjer nastale kada je oštećenica ležala potrbuške jer bi da su bile zadane iz stojećeg položaja te ozljede bile uzdužne i kose, kao i s iskazom svjedokinje D. M. kod koje oštećenica dolazi isto jutro odmah nakon spornog događaja i opisuje joj kako ju je optuženik silovao, pri čemu svjedokinja opisuje oštećenicu kao svu krvavu i uplakanu, nakon čega zovu majku oštećene, a potom policiju, zaključuje da oštećenica istinito iskazuje, a da je iskaz optuženika nevjerodostojan. U pogledu žalbenog prigovora da je oštećenica na raspravi od 24. srpnja 2017. (list 318.) navela da je optuženik kritične zgode pokušavao penetrirati, što da je u proturječju s njenim ostalim iskazima u kojima je opisivala dovršenu penetraciju, radi se o fragmentarnom citiranju dijela tog iskaza oštećenice istrgnutog iz cjelovitog konteksta. Naime, oštećenica dosljedno tijekom cijelog postupka opisuje potpunu penetraciju optuženikovog spolnog organa u njenu vaginu, što čini i na raspravi od 24. srpnja 2017., a što proizlazi iz raspravnog zapisnika u kojem je jasno konstatirano da oštećenica iskazuje istovjetno kao u prethodnim iskazima na listu 73.
– 77., 33. – 36. te 14.0 – 14.1. u kojim je govorila o dovršenom spolnom odnosu. Prema tome, kada je na navedenoj raspravi oštećenica govorila o pokušaju penetriranja, radilo se o opisivanju samo jedne od faza postupanja optuženika kada joj on straga drži ruku na ustima, ali u istom iskazu ona dosljedno navodi i da se potom radilo o dovršenom spolnom odnosu (koji, uostalom, i nije sporan).
8.5. Nadalje, sud prvog stupnja uz navedene okolnosti ima pravilno u vidu i okolnosti koje korespondiraju s naprijed navedenim, a proizlaze iz nalaza i mišljenja provedenih psihijatrijskih vještačenja optuženika i oštećenice. Naime, tim su vještačenjima kod optuženika utvrđen mješoviti poremećaja ličnosti kod kojega se očituje egocentričnost, impulzivnost, povremeni ispadi agresivnog ponašanja te rigidnost infantilnost i paranoidni elementi, a kod oštećence da je u pitanju akutna reakcija na stres i na iskazane traumatske događaje što je dovelo i do poremećaja prilagodbe.
8.6. Prema tome, na temelju svih pravilno utvrđenih materijalnih i personalnih dokaza sud prvog stupnja je pravilno optuženika proglasio krivim za predmetno kazneno
I Kž 75/2018-7
djelo te je neosnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Međutim, osnovano se državni odvjetnik žali zbog odluke o kazni jer je sud prvog stupnja na temelju inače pravilno utvrđenih olakotnih okolnosti (neosuđivanost, činjenica da je veza optuženika i oštećene trajala preko dvije godine i da je bila od početka opterećena svađama, te karakteristike optuženikove ličnosti, mješoviti poremećaj i poremećaj prilagodbe), te otegotnih okolnosti (predmetno kazneno djelo počinjeno je u vrijeme nakon što ga je oštećenica prijavila zbog počinjenja kaznenog djela nametljivog ponašanja i da je oštećenici ovim događajem narušeno zdravlje jer ima poremećaj prilagodbe kao reakcija na stres), neadekvatnim vrednovanjem tih okolnosti optuženiku izrekao preblagu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Naime, radi se o najnižoj kazni propisanoj za ovo inače vrlo teško i pogibeljno kazneno djelo za koje je bila zapriječena kazna zavora u trajanju od jedne do deset godina, tako da izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne bi ispunila opću i specijalnu svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 jer se ne bi se ukazalo na neprihvatljivost ovakvog kriminalnog postupanja i na pravednost kažnjavanja, niti bi se u dovoljnoj mjeri utjecalo na optuženika da više ne čini kaznena djela. Doduše, specifičnost ovog kaznenog predmeta se očituje u činjenici da je veza optuženika i oštećene bila vrlo ambivalentna i turbulentna, te opterećena nizom sukoba u kojima je i oštećena davala svoj aktivni doprinos jer se i ona bila uključivala u njihove međusobne fizičke sukobe. Međutim, sve te nesporne okolnosti nemaju toliki značaj da bi u znatnijoj mjeri u vidu doprinosa oštećenice bile od utjecaja na kaznu. Stoga je trebalo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni te optuženiku na temelju čl. 153. st. 1. KZ/11 izreći kaznu zatvora u trajanju od dvije godine u koju mu je na temelju propisa citiranim u izreci uračunato vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru i istražnom zatvoru.
9.1. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni, koji se doduše iz ove žalbene osnove ne žali ali kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja to se ima uzeti u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08 da njegova žalba sadrži i tu osnovu.
10. Iz svih navedenih razloga, kako sud prvog stupnja nije na optuženikovu štetu povrijedio kazneni zakon, a što je utvrđeno ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 2. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
