Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 8 Gž-768/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Kate Brajković, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. D. d.o.o. iz V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u V., protiv tužene L. R. F. rođ. M. pok. J. iz K., SAD, koju zastupa punomoćnica L. K., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P-4584/2017 od 15. ožujka 2021., ispravljene rješenjem pod istim poslovnim brojem od 29. ožujka 2021., u sjednici održanoj 2. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I.Žalba se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, a u manjem dijelu preinačuje i presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-4584/2017 od 15. ožujka 2021. ispravljena rješenjem pod istim poslovnim brojem od 29. ožujka 2021.se: a) preinačuje u dijelu točke I. u kojem je tužitelj ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za ¾ dijela tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija,

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I., točki II. i III. presude.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo fizičkog (materijalno odijeljenog) dijela nekretnine oznake čest. zem. vinograd ZU KO K., koji dio je površine … m2, a na skici lica mjesta iz nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz studenog 2020. označen žutom bojom i slovima A-A pa je tužitelj ovlašten, po pravomoćnosti ove presude, zatražiti i postići u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva za cijelo na fizičkom (materijalno odijeljenom) dijelu nekretnine oznake čest. zem. vinograd ZU KO K., koji dio je površine m2, a na skici lica mjesta iz nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz studenog 2020. označen žutom bojom i slovima A, a to sve nakon izrade parcelacijskog elaborata i prijavnog lista kojim će se od fizičkog (materijalno odijeljenog) dijela nekretnine oznake čest. zem. vinograd ZU KO K., koji dio je površine m2, a na skici lica mjesta iz nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz studenog 2020. označen žutom bojom i slovima AA, formirati posebna nekretnina.

II Ova presuda zamjenjuje suglasnost tužene na parcelacijski elaborat i prijavni list kojim će se od fizičkog (materijalno odijeljenog) dijela nekretnine oznake čest. zem. vinograd ZU KO K., koji dio je površine …m2, a na skici lica mjesta iz nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz studenog 2020. označen žutom bojom i slovima AA, formirati posebna nekretnina kako je opisano u točki I izreke ove presude.

III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.850,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže ukinuti pobijana presuda i predmet vratiti na ponovno postupanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba u pretežitom dijelu nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je utvrđenjem prava vlasništva dijela nekretnine i trpljenje uknjižbe.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je sporni dio nekretnine oznake k.o. K., površine … m2, parcelacijskim elaboratom i prijavnim listom od 31. prosinca 1985. dobio svoju posebnu oznaku k.o. K.,

- da navedeni elaborat i prijavni list nisu nikad provedeni ni kroz katastar ni kroz zemljišne knjige,

- da je Komisija delegata Skupštine općine V., 5. listopada 1987., donijela rješenje kojim je niz nekretnina, među kojima i onu …, površine … m2, oduzela bivšim korisnicima i dodijelila na korištenje i predala u posjed tvornici „N.“ iz K., radi izgradnje kotlovnice i osiguranja od slobodne komunikacije tvorničkog kruga,

- da je nad „N.“ d.d. pred Trgovačkim sudom u Splitu otvoren stečajni postupak u kojem je čitava njegova imovina, kako knjižna, tako i izvanknjižna, među kojima i čest.zem. k.o. K. u površini od … m2, prodana tužitelju 2004. godine i predana mu u posjed,

- da je tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnik čest.zem.pa dakle i spornog dijela, za ukupno ¼ dijela prava vlasništva, od kojih je polovicu (1/8 dijela) stekla nasljeđivanjem do tada upisane suvlasnice K. M. ž. J., upisom iz 1998., a drugu polovicu nasljeđivanjem P. –J. M. pok. J., upisom iz 2015. godine.

7. Na temelju navedenih utvrđenja, s obzirom na protek više od 30 godina posjeda zakonom propisane kakvoće, računajući i posjed tužiteljevog pravnog prednika, a više od 10 godina samog tužiteljevog posjeda, prvostupanjski je sud zaključio da su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću sukladno članku 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZV) radi čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju posebno ukazuje žaliteljica. Protivno tim žalbenim navodima ovaj sud nalazi da se pobijana presuda može ispitati, da sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da razlozi nisu nejasni ili proturječni. Kada žaliteljica ukazuje na ovu bitnu povredu to čini samo navodeći zakonski tekst ove bitne povrede ali ne konkretizira čime je ta povreda počinjena, dakle ono čime bi tu svoju tvrdnju argumentirala.

8.1. Neosnovana je i žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, a što temelji na činjenici da je presuda donesena u odnosu na cijelu nekretninu i cijelu tužbom traženu površinu, a ne samo u odnosu na suvlasnički dio tuženice (žaliteljice). Da nije riječ o prekoračenju tužbenog zahtjeva proizlazi već iz samih prethodno prenesenih navoda žalbe koji doslovce glase: „…cijelu tužbom traženu površinu, a ne samo u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice“, budući se time samo potvrđuje da sve o čemu je suđeno je bilo i utuženo, a do prekoračenja tužbenog zahtjeva, prema odredbi članka 369. stavak 5. ZPP-a, dolazi, osim kada se sudi nešto drugo od onog što je traženo (članak 369. stavak 4. ZPP-a), samo onda kada se sudi više od traženog. Ovi žalbeni navodi, dakle pogrešno podvedeni pod bitnu povredu parničnog postupka, ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a o tome više u nastavku.

8.2. Nije osnovana niti tvrdnja žaliteljice da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a, jer je ocjenu dokaza prvostupanjski sud dao upravo u skladu s navedenog zakonskom odredbom. U vezi s tim valja reći da su neistiniti navodi žalbe kako je žaliteljica osporavala postojanje dokumentacije koju je tužitelj u presliku dostavio u spis. Stranke su bile suglasne da se pribavi cjelokupni spis u kojem je doneseno rješenje od oduzimanju i i predaji u posjed od 5. listopada 1987. godine, a to ne podrazumijeva osporavanje postojanja rješenja predanog u fotokopiji, a ne izvorniku. Predmetni spis nije pribavljen jer nije nađen u arhivama onih u kojima je bila pretpostavka da se može nalaziti, s obzirom na u međuvremenu nastale promjene u organizaciji upravnih organizacija i tijela, te jedinica i tijela lokalne samouprave. Sama ta činjenica nemogućnosti pribavljanja cjelokupnog spisa međutim ne znači da rješenje od 5. listopada 1987. nema dokaznu snagu, posebno kad se dovede u vezi s ostalim ispravama u spisu – Parcelacijskim elaboratom koji, protivno žalbenim tvrdnjama, jest dostavljen u spis i to od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar S., Ispostava za katastar nekretnina V. (list spisa 99-106) Dio tog elaborata je i prijavni list iz kojeg proizlazi da osim spornog dijela čest.zem. …, koji je trebao dobiti oznaku .., dio te iste čest.zem. … predstavlja javno dobro – put (dio je čest zem. ..k.o. Komiža).

9. Činjenica da žaliteljica nije sudjelovala u postupku u kojem je doneseno rješenje od 5. listopada 1987. (o oduzimanju i predaji u posjed), što tužiteljica ponavlja u žalbi, nije od značaja i nije bilo ni za očekivati da u tom postupku sudjeluje, budući je do zemljišnoknjižnog upisa na njezino ime došlo tek poslije toga, 1998. i 2015. godine, na temelju nasljeđivanja do tada upisanih suvlasnika. Činjenica da žaliteljica nema saznanja niti da bi njezini prednici u tom postupku sudjelovali nije relevantna, jer njeno saznanje o tome nije ono o kojem ovisi utvrđenje o postojanju takvog postupka.

10. Nije relevantan odgovor na pitanje da li je bivšim vlasnicima isplaćena naknada za oduzetu nekretninu, jer bi, ako naknada nije isplaćena, to samo značilo da postoji osnova za obveznopravni zahtjev (za isplatom).

11. Netočna je žalbena tvrdnja da je ostao sporan identitet nekretnina Tužbeni se zahtjev odnosi samo na dio čest.zem. k.o. Komiža, te je nebitno koliko ukupno ta nekretnina ima površinu. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdo da je predmet oduzimanja prednicima žaliteljice upravo sporni dio čest.zem. …, a činjenica da je to učinjeno u odnosu na čest.zem. …., a ne , na što upire žaliteljica, ne dovodi u pitanje pravilnost tog utvrđenja, jer je riječ o formalnom označavanju upravo utuženog dijela nekretnine suglasno parcelacijskom elaboratu koji nije nikad proveden u službene evidencije (katastar i zemljišne knjige).

12. Žaliteljica se ne može pozivati na načelo potpunosti i istinitosti zemljišnih knjiga iz članka 122. i 123. ZV-a, jer su navedena načela vezana za postupanje u dobroj vjeri, a prema stavku 2. članka 122. ZV-a stjecatelj je u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Žaliteljičino pravo suvlasništva nije upisano na temelju pravnog posla već na temelju nasljeđivanja.

13. Slijedom navedenog, a s obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da je pravnom predniku tužitelja predmet spora predan u posjed na temelju rješenja od 5. listopada 1987. godine, a samom tužitelju 2004. godine na temelju ugovora o prodaji imovine stečajnog dužnika kao cjeline, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odredbu članka 159. stavak 3. ZV-a, kada je prihvatio zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva, jer je do podnošenja tužbe 25. rujna 2017. proteklo više od 20 godina poštenog posjedovanja, računajući i posjed tužitelja i posjed njegovog pravnog prednika.

14. Žalbenim tvrdnjama o tome da nije priloženo rješenje Fonda za privatizaciju kojim je odobrena pretvorba tužiteljevog pravnog prednika ukazuje se, u materijalnopravnom smislu, a s obzirom da je riječ o stjecanju prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, na nepostojanje dokaza o potrebnoj kvaliteti posjeda tužiteljevog pravnog prednika, dakle nedostatku poštenja odnosno nepoštenju njegova posjeda, a u tom slučaju i neispunjenju uvjeta za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću (originarno a ne derivativno). Naime, prema odredbi članka 159. stavak 3. ZV-a, vlasništvo nekretnine stječe samostalni posjednik, čiji je posjed barem pošten, protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok se, prema odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a, u vrijeme potrebno za dosjelost računa i vrijeme posjedovanja prednika, koji posjed, naravno, također mora biti barem pošten. Pobijanom presudom nije, naime, utvrđeno da je još tužiteljev pravni prednik stekao vlasništvo, već samo da je bio u poštenom posjedu nakon što mu je posjed predan na temelju rješenja o oduzimanju i predaji u posjed od 5. listopada 1987. godine. Žaliteljica nije tvrdila, a to ne čini ni u žalbi, da navedena nekretnina nije ušla u temeljni kapital prednika tužitelja Neptuna d.d. što bi moglo biti od značaja za ocjenu kvalitete (poštenja) njegova posjeda. Poštenje posjeda se pretpostavlja, a tko tvrdi suprotno treba to i dokazati (članak 18. stavak 5. ZV-a), a žaliteljica to nije učinila. K tome činjenica da je sporna nekretnina bila predmet kupoprodaje ali u okviru stečajnog postupka vođenog pred nadležnim sudom svakako ne ide u prilog tezi o nepoštenju posjeda niti tužitelja niti njegovog pravnog prednika.

15. Za utvrđenje prava vlasništva pasivno je legitimirana svaka osoba koja to pravo osporava, ako za takav deklaratoran zahtjev postoji pravni interes, što ovaj sud, kao drugostupanjski, ne može više ispitivati nakon što je o zahtjevu meritorno odlučeno. Ovo se ističe u odnosu na žalbene navode o kojima je dodatno obrazloženje najavljeno u točki 8.1. obrazloženja ove drugostupanjske presude.

16. Pogrešno je, međutim, prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je u odnosu na žaliteljicu, kao upisanu suvlasnicu samo za ¼ dijela prava vlasništva, tužitelja ovlastio zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za cijelo, jer je žaliteljica u tom dijelu pasivno legitimirana samo za onoliko suvlasničkog dijela za koliko je uknjižena, radi čega je preko onog suvlasničkog dijela za koji je uknjižena a to je ¼, tužbeni zahtjev (za ¾ dijela prava suvlasništva) trebalo odbiti, a kako to prvostupanjski sud nije učinio to je u tom dijelu pobijanu presudu valjalo preinačiti.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, a kao pod I.b) na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

18. Premda je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, to je učinjeno samo u neznatnom dijelu u kojem posebni troškovi nisu nastali, a sve da presuda i nije preinačena, posljedice navedene presude ne bi bile drugačije jer ni po pravilima zemljišnoknjižnog postupka tužitelj ne bi mogao ishoditi upis vlasništva spornog dijelu nekretnine u cijelosti već samo u dijelu u kojem je upisano suvlasništvo žaliteljice. Stoga je u odnosu na odluku o troškovima sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude žalbu valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I.b) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 380. točka 2. u vezi članka 381. i članka 368. stavak 1. te članka 167. ZPP-a.

16. S obzirom na neuspjeh tuženice s žalbom, njezin zahtjev za naknadom troškova žalbe je odbijen na temelju odredbe članka 166. stavak 1. i 2. u vezi članka 154. ZPP-a.

Dubrovnik, 2. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi