Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 8 Gž-1059/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B K. d.o.o. Z., OIB … zastupani po Odvjetničkom društvu B. & P. iz Z., protiv tuženika I. B. iz R., , OIB …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. br.Povrv-372/2019-24 od 19. listopada 2020., 2. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I.Žalba se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br.Povrv-372/2019-24 od 19. listopada 2020. se potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. P. iz R., poslovni broj Ovrv-2164/2019 od 11. ožujka 2019. kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju ukupan novčani iznos u visini od 26.026,49 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 18.920,28 kn od 22. veljače 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP). i predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili preinačiti i tužbi i tužbenom zahtjevu udovoljiti u cijelosti i dosuditi tužitelju parnične troškove uključujući i troškove žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za isplatom duga po ugovoru o kreditu kojeg je tuženik bio zaključio s A. b. d.d., a koju tražbinu je A. b. d.d., kao cedent ustupila tužitelju, kao cesionaru.

6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev ocijenivši osnovanim tuženikov prigovor zastare jer je utvrdio da je raniji vjerovnik, zbog neispunjenja preuzetih ugovornih obveza od strane tuženika kao dužnika, raskinuo ugovor o kreditu 31. srpnja 2013., budući je prijedlog za ovrhu, kojim je započeo predmetni sudski postupak, podnesen u veljači 2019., dakle nakon proteka općeg, petogodišnjeg zastarnog roka.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju izrijekom ukazuje žalitelj. Protivno žalbenim tvrdnjama presuda se može ispitati, ona sadrži razloge o odlučnim činjenicama, i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika i samih tih zapisnika. Ovom sudu nije nejasno obrazloženje prvostupanjskog suda da je tužitelj iznimno dokazujući (ne obrazlažući, kako navodi žalitelj) nemogućnost prethodne dostave (takvih) dokaza bio pozvan to učiniti (a ne dostaviti relevantnu dokumentaciju, kako navodi žalitelj). Riječ je, naime, o zakonski propisanoj iznimnoj mogućnosti iznošenja dokaza nakon faze zaključenja prethodnog postupka, a ne nečem što bi se u konkretnom slučaju dogodilo, kako to iščitava žalitelj.

7.1 Nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koju žalitelj ukazuje tvrdeći da mu nije dostavljen podnesak tuženika od 23. studenog 2019. Tužitelju nije time onemogućeno raspravljati jer je navedeni podnesak (list spisa 45) sadržavao samo navode o razlozima zbog kojih tuženik nije pristupio na ročište, a to nije bilo ni od kakvog značaja za odluku o glavnoj stvari.

7.2. Premda je žalitelj u pravu kada tvrdi da je pravilno bilo, kad je ukinut platni nalog, tužbeni zahtjev odbiti, ovaj sud ne smatra da je time što to nije učinjeno, time počinjena povreda odredbe parničnog postupka iz članka 154. stavak 1. ZPP-a, a niti na valjanost sudske odluke može utjecati eventualno pogrešno označavanje o kakvoj je vrsti odluke riječ (presudi ili rješenju).

7.3. Žalitelj ukazuje i na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 255. ZPP-a. Navedena povreda, kako žalitelj tvrdi, počinjena je time što je prvostupanjski sud naveo kako je na tužitelju teret dokaza da je do prekida zastare došlo, a da tužitelj nije dostavio dokaz o uplati 2.802,23 kune izvršene 8. prosinca 2015., kojom da je do prekida zastare došlo. Žalitelj smatra da budući tuženik niti u jednom trenutku nije prigovorio visini tužbenog zahtjeva kao niti činjenici da su postojale uplate od kojih bi posljednja bila s navedenim datumom, to se ima smatrati da nije riječ o spornim činjenicama, pa ih tužitelj nije trebao niti dokazivati, a ta činjenica potvrđuje da je do prekida zastare došlo.

8. Pogrešno je ovakvo shvaćanje tužitelja.

8.1. Da bi postojala zastara mora postojati i tražbina koju vjerovnik, zbog proteka zakonom propisanog zastarnog roka, ako se na to dužnik kao tuženik pozove, više nema pravo ostvarivati sudskim putem. Ona, međutim, kao naturalna obveza i dalje postoji i dužnik je može ispuniti, djelomično ili u potpunosti, kad god hoće.

8.2. Pogrešno tužitelj smatra da bi, uzimajući da je nesporna činjenica da je tuženik platio 2.802,23 kune 8. prosinca 2015., sama ta činjenica bila dostatna za zaključak da je došlo do prekida zastare u pogledu predmetne sporne tražbine. To stoga jer da bi se radilo o priznanju duga, dakle ovdje sporne tražbine, u smislu odredbe članka 240. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21– u daljnjem tekstu: ZOO), to priznanje mora biti nedvosmisleno i u pogledu osnove i u pogledu visine, a takvim se ne može smatrati uplata neke svote, pa tako ni navedene, nakon što je čitav neotplaćeni iznos kredita dospio na naplatu.

8.3. Po shvaćanju ovog suda, nije riječ o priznanju duga (nedvosmislenom i u pogledu osnove i u pogledu visine) niti ono što tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, uz prigovor zastare, navodi, a što žalitelj apostrofira, a to je „da vam barem mogu vratiti dug“.

9. Iz navedenih razloga nisu osnovani niti žalbeni navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, odnosno odredbama ZOO-a koje reguliraju zastaru i prekid zastare.

10. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

11. O troškovima žalbe odlučeno je kao u točki II. izreke na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 2. veljače 2022.

Sutkinja:

Josita Begović