Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 26 Gž Ovr-1673/2019-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja V. zapadne S. d.o.o., N. G., …, OIB: … (kao pravnog sljednika S. d.o.o. za komunalne djelatnosti, N. G., …), kojeg zastupaju punomoćnici I. J. i R. D., odvjetnici iz O. društva J. i dr. j.t.d., N. G., …, protiv ovršenika G. D. iz P., …, OIB: …, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-259/2019-11 od 5 travnja 2019., 2. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-259/2019-11 od 5 travnja 2019.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor ovrhovoditelja na rješenje o pristojbi istoga suda poslovni broj Ovr-259/2019-5 od 21. ožujka 2019.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj ne navodeći određeno žalbene razloge predviđene odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), pozivajući se na odredbu čl. 29. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 381. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. Iz predmetnog spisa, konkretno podneska ovrhovoditelja od 20. ožujka 2019. (list 1-2 spisa), proizlazi da ovrhovoditelj, iz razloga što ovršenik nije izvršio svoju obvezu po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-2295/15-2 od 17. lipnja 2015. koje je doneseno po prijedlogu pravnog prednika ovrhovoditelja, Slavče d.o.o., predlaže radi namirenja iste tražbine, na temelju čl. 204. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), donošenje novog rješenja o ovrsi.
6. Iz predmetnog spisa proizlazi i to da je po navedenom prijedlogu ovrhovoditelja, za istu tražbinu, temeljem iste ovršne isprave, rješenjem o ovrsi istoga suda, poslovni broj Ovr-259/2019-4 od 21. ožujka 2019., povodom prijedloga ovrhovoditelja (kao pravnog sljednika S. d.o.o.), određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika.
7. Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbija prigovor ovrhovoditelja, ocijenivši da prijedlog ovrhovoditelja od 20. ožujka 2019., nije prijedlog za promjenu sredstva i predmeta ovrhe u smislu odredbe čl. 5. st. 3. i 8. OZ-a, već da se radi o novom prijedlogu za ovrhu, koji, kao i rješenje o ovrsi podliježe naplati sudskih pristojbi.
8. Osporavajući pobijano rješenje ovrhovoditelj ističe da se u konkretnom slučaju radi istovremeno o nastavku postupka od strane pravnog sljednika kao novog ovrhovoditelja po čl. 32. st. 2. OZ-a te o prijedlogu za namirenje iste tražbine na istom predmetu, ali novim sredstvom-prijenosom na račun pravnog sljednika ranijeg ovrhovoditelja, radi čega smatra da ne bi trebao platiti novu sudsku pristojbu na prijedlog i rješenje jer kao pravni sljednik stupa u raniji postupak na mjesto prvobitnog ovrhovoditelja (koji je pristojbu platio), tako da ujedno predlaže donošenje rješenja iz čl. 5. st. 3. OZ-a, koje ne podliježe plaćanju sudske pristojbe.
9. Prema odredbi članka 4. toč 1. ZSP-a, propisano je da obveza plaćanja sudske pristojbe, ako istim Zakonom nije drugačije propisano, nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, a za podneske dane na zapisnik kada zapisnik bude dovršen, dok je odredbom toč. 4. istoga članka propisano da obveza plaćanja sudske pristojbe za sudske odluke nastaje kada se stranci ili njezinu zastupniku dostavi prijepis odluke, osim za odluku o prijedlogu za ovrhu, protuovrhu, osiguranje dokaza ili osiguranje po zakonu kojim se uređuje provedba ovrhe te odluku povodom tužbe kojom se predlaže izdavanje platnog naloga, za koje obveza plaćanja pristojbe nastaje u trenutku podnošenja prijedloga ili tužbe.
10. Odredbom čl. 5. st. 3. OZ-a propisano je da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, da ovrhovoditelj može, radi namirenja iste tražbine, predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe time da se prema stavku 8. istog članka glede sudskih pristojbi, prijedlog i rješenje o ovrsi iz st. 3. toga članka, ne smatraju novim prijedlogom i rješenjem. Prijedlog za promjenu sredstva ili predmeta ovrhe može se podnijeti do završetka ovršnog postupka.
11. S obzirom na to da iz predmetnog spisa proizlazi kako je provedba ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-2295/15-2 od 17. lipnja 2015. koje je doneseno po prijedlogu pravnog prednika ovrhovoditelja, S. d.o.o., na novčanim sredstvima ovršenika postala nemoguća iz razloga što je ista isknjižena iz redoslijeda osnova za plaćanje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, (“Narodne novine“ broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20 i 133/20), nakon čega je ovrhovoditelj dostavio novi prijedlog temeljem iste ovršne isprave u svezi kojeg je predložio da se ponovno odredi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, a koji prijedlog je prvostupanjski sud i usvojio, pravilan je stav prvostupanjskog suda da se ne radi o prijedlogu za promjenu sredstva i predmeta ovrhe, već o novom prijedlogu za ovrhu koji podliježe naplati sudske pristojbe.
12. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, predmetni podnesak ovrhovoditelja od 20. ožujka 2019., niti formalno, a niti sadržajno, ni po čemu ne predstavlja prijedlog za promjenu sredstva ovrhe, uzimljući u obzir da se osnovom istoga predlaže donošenje rješenja o ovrsi temeljem čl. 204. st. 1. OZ-a, iz razloga što ovršenik nije izvršio svoju obvezu po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-2295/15-2 od 17. lipnja 2015. koje je doneseno po prijedlogu pravnog prednika ovrhovoditelja, Slavče d.o.o., dok se izričito nigdje ne navodi da bi se radilo o prijedlogu za promjenu sredstva ovrhe, prema odredbi čl. 5. st. 3. OZ-a, odnosno da se u konkretnomu slučaju pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti.
13. Dakle, ovrhovoditelj je dužan platiti propisani iznos pristojbe za prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi u visini utvrđenoj Tarifom sudskih pristojbi, u visini koja, s obzirom na žalbene razloge ovrhovoditelja, i nije sporna.
14. Prvostupanjski je sud stoga postupio pravilno i zakonito kada je ovrhovoditelja pozvao na plaćanje sudske pristojbe za prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi, a potom i kada je odbio kao neosnovan prigovor ovrhovoditelja protiv rješenja o plaćanju pristojbe, što znači da je pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo, a o razlozima svoje odluke ujedno dao i valjano obrazloženje.
15. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 29. st. 4. ZSP-a, riješiti kao u izreci ovog rješenja te potvrditi pobijano rješenje.
U Zagrebu 2. veljače 2022.
Sutkinja:
Roberta Pandža
