REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-676/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, protiv tuženice IK, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnice obrta [obrt], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ranka Ivanović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate iznosa od 19.311,47 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1154/20 od 21. prosinca 2020., 1. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1154/20 od 21. prosinca 2020.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn (tisućudvjestopedeset kuna) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Branka Jakića u Zagrebu poslovni broj Ovrv-467/15 od 23. ožujka 2015. te je odbijen kao neosnovan zahtjev za isplatu iznosa od 19.311,47 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. lipnja 2012. do isplate i troškom ovršnog postupka (točka I. izreke), dok je točkom II. izreke tužitelju naloženo tuženici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 kn u roku od osam dana. Sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev kojeg tužitelj postavlja na temelju ovlaštenja iz članka 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; u daljnjem tekstu: ZOO) kao osiguratelj na kojeg je isplatom naknade iz osiguranja po samom zakonu prešlo osiguranikovo pravo prema osobi koja je odgovorna za štetu. Nakon što je sud utvrdio da je tuženica obavila međunarodni prijevoz robe cestom iz Italije u Hrvatsku, do Samobora, a na temelju naloga za međunarodni kamionski prijevoz kojeg je tuženici dalo društvo Intereuropa d.o.o., sud je ocijenio da ne postoji odgovornost tuženice za štetu uslijed gubitka ili oštećenja stvari, a sukladno odredbi članka 17. stavka 1. Konvencije o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom („Narodne novine“ broj 1-92, Službeni list FNRJ broj 11-185/1958; u daljnjem tekstu: CMR), jer je vozač tuženice obavio prijevoz, nije sudjelovao pri ukrcaju robe u kamion, već su to radili djelatnici carinskog skladišta u Italiji, nije sudjelovao pri iskrcaju robe u carinskom skladištu u Samoboru, a kamion je u međuvremenu bio plombiran i plomba prilikom iskrcaja robe u Samoboru nije bila oštećena. Dakle, na tuženikovoj strani nije utvrđena odgovornost za nastalu štetu koja je utvrđena naknadno Zapisnikom od 25. svibnja 2012. kojeg su sastavili predstavnici krajnjeg primatelja robe i procjenitelj štete. Sud obrazlaže da je tuženičin vozač potpisao Zapisnik od 14. svibnja 2012., kojeg je potpisao i skladištar (u carinskom skladištu Intereuropa d.o.o.) u kojem je utvrđeno da je preuzeta roba za društvo Dicta d.o.o., i to jedno koleto težine 95 kg, a da je šest kartona kutija lijepljeno različitom trakom, a ne originalnom, ali je upisana i opaska da je plomba ispravna. Iz toga sud zaključuje da na strani tuženice ne postoji odgovornost i to sukladno odredbi članka 17. stavka 4.c CMR-a kojom je propisano da se prijevoznik oslobađa odgovornosti u slučaju kada su gubitak ili oštećenje nastali uslijed između ostalog okolnosti koje se odnose na rukovanje, ukrcaj, slaganje ili iskrcaj robe od strane pošiljatelja ili primatelja ili osoba koje djeluju u njihovo ime, a to nije tuženica. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP).

2. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, u bitnome ističući da je tuženica 12. svibnja 2012. preuzela robu na prijevoz od pošiljatelja Sifte Berti s.p.a. u Italiji i da je predmetnu robu trebala isporučiti na carinsko skladište Intereuropa, što proizlazi iz prijevoznog lista na kojem je tuženičin pečat, da je prilikom preuzimanja robe od strane Intereuropa iz zapisnika broj 110 vidljivo da su kutije lijepljenje različitom trakom od originalne pa, žalitelj osporava zaključak suda da je na tužiteljevom primjerku zapisnika brisana napomena pod „plomba ispravna“, odnosno navodi da bi se tako moglo tvrditi da je na primjerku kojeg je dostavio tuženik dodana napomena „plomba ispravna“, što sud nije utvrđivao niti tuženik dokazivao. Upućuje na to da je prilikom pregleda robe utvrđeno da nedostaje 159 satova u nabavnoj vrijednosti od 2.556,54 EUR, a kako je tuženik na temelju odredbe članka 17. CMR-a odgovoran za potpuni ili djelomični gubitak ili oštećenja pošiljke od trenutka preuzimanja do trenutka dostave. Konvencija predviđa objektivnu odgovornost prijevoznika za štetu na robi preuzetoj za prijevoz, dok tuženik nije dokazao da bi šteta nastala uslijed rukovanja ukrcaja iskrcaja robe od pošiljatelja ili primatelja, to je stoga sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio. Predlaže presudu ukinuti odnosno istu preinačiti uz naknadu parničnog troška tužitelju.

3. Tuženica je odgovorila na žalbu s prijedlogom žalbu odbiti i tuženici dosuditi trošak sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. u svezi s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga u sporu male vrijednosti. Presuda je pravilna i zakonita.

6. Suprotno žalbenim navodima, nisu ostvarene bitne povrede postupka koje bi se sastojale u nerazumljivosti razloga presude odnosno o izostanku razloga o odlučnim činjenicama ili u proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi i sadržaju isprava i zapisnika.

7. Naprotiv, prvostupanjski sud je dao jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji ne proturječe ispravama u spisu, a tiču se izvršenja tuženičine obveze međunarodnog prijevoza robe. Iz priloženih isprava, koje je sud pravilno ocijenio, a to je međunarodni tovarni list na listu 80. spisa, proizlazi da je tuženica predala robu 14. svibnja 2012. primatelju koji je u toj ispravi označen kao Intereuropa d.o.o. u Zagrebu, da se radi o 35 koleta robe, a iz zapisnika na koji ukazuje žalitelj, zapisnika broj 110 od 14. svibnja 2012. sačinjenog u carinskom skladištu Intereurope d.o.o. upravo prilikom preuzimanja robe navedeno je da je prilikom preuzimanja robe za primatelja Dicta d.o.o. i to jednog koleta težine 95 kg na šest kartona primijećena traka različita od ostalih originalnih. Pri tome iz samog zapisnika, kako na listu 20. tako i na listu 81., dakle na primjercima koje su predali tužitelj odnosno tuženik proizlazi pod točkom B da prilikom preuzimanja robe u carinskom skladištu utvrđeno je da je carinsko obilježje na prijevoznom sredstvu neoštećeno. Na primjerku kojeg je pravilno prvostupanjski sud ocijenio, a kojeg je u spis dostavila tuženica još je nadodano da je plomba ispravna, što ne postoji na preslici koju je u spis dostavio tužitelj, iako se na tome mjestu nalaze tragovi nekog zapisa, pa je pravilno prvostupanjski sud i taj dokaz ocijenio i o njemu dao razloge koji ne proturječe sadržaju isprava u spisu.

8. Svakako prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se ne može raditi o tuženikovoj odgovornosti jer tužitelj nije dokazao da je šteta nastala u vrijeme dok je tuženica obavljala prijevoz predmetne robe, odnosno ne proizlazi dokazanim da bi do oštećenja ili gubitka pošiljke na koju se šteta odnosi došlo od trenutka preuzimanja pošiljke u carinskom skladištu u Italiji do trenutka njezine isporuke 14. svibnja 2012. u carinsko skladište u Republici Hrvatskoj. Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo na koje se sud pozvao, a žalbeni razlozi ta utvrđenja ne dovode u sumnju.

9. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a presuđeno kao u točki I. izreke.

10. Tuženičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka koji se odnosi na sastavljanje odgovora na žalbu ocijenjen je neosnovanim primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 1. veljače 2022.

Sutkinja

Jagoda Crnokrak