REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 437/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz E., S. Nj., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika I. M. iz S. B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. Š., odvjetnica u S. B., radi naknade izmakle koristi, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-470/2018-2 od 4. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-156/2016-23 od 24. travnja 2018., u sjednici održanoj 1. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 280.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od 5. srpnja 2006. do isplate kao i zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova (stavak I. izreke); a tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 37.500,00 kuna (stavak II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda, a tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova cijelog postupka, uključujući i trošak sastava revizije. Podredno, predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovni postupak/suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. Postupajući prema odredbi članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik, na ime uporabe i korištenja njezinog suvlasničkog dijela nekretnine u razdoblju od 18. rujna 2000. do 6. srpnja 2006., plati naknadu u ukupnom iznosu 280.000,00 kuna, pri čemu tužiteljica svoj zahtjev temelji na odredbi članka 217. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) odnosno odredbi članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO/05).
8. Suprotno revizijskim navodima, u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a razlozi o odlučnoj činjenici – da kod tužiteljice nije postojala stvarna volja korištenja nekretnine odnosno da je izostao njezin zahtjev da joj tuženik omogući (preda) suposjed nekretnine – nisu niti nejasni niti proturječni.
9. Polazeći od toga:
- da su stranke bivši supružnici čiji je brak razveden presudom od 19. travnja 2001., s time da je tužiteljica bračnu zajednicu napustila još u svibnju 1999., od kada ne živi u spornoj nekretnini niti je na bilo koji način koristi,
- da su u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici upisani tužiteljica i tuženik, svaki u 1/2 dijela,
- da je tuženik svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine još 25. ožujka 2008., ugovorom o darovanju, prenio na djecu stranaka – G. M. i S. M.,
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P- 1004/14 od 13. ožujka 2015. određeno da se suvlasništvo navedenih nekretnina ima razvrgnuti civilnom prodajom (diobom) te podjelom postignute cijene tako da 2/4 pripadnu tužiteljici te po 1/4 G. M. i S. M.,
- da je tužiteljica svojom voljom napustila predmetnu nekretninu, pri čemu nije dokazala da je istu bila prisiljena napustiti zbog fizičkog i psihičkog zlostavljanja od strane tuženika kao supruga,
- da tužiteljica nikada od tuženika nije zahtijevala predaju suposjeda predmetne nekretnine bilo u svrhu stanovanja u istoj, bilo u svrhu iznajmljivanja dijela predmetne nekretnine ili nekog drugog načina njezina korištenja, a niti je u tu svrhu pokretala sudske postupke protiv tuženika,
nižestupanjski sudovi, polazeći od odredbi članaka 37. stavak 2., 38. stavak 1. i 42. stavak 1. te članaka 164. stavak 1. i 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), zaključuju da se tuženik u razdoblju na koje se odnosi utužena tražbina i u kojem je bio suvlasnik predmetne nekretnine ne može smatrati nepoštenim posjednik, slijedom čega tužiteljica nema pravo na naknadu koristi koje je tuženik imao za ono vrijeme u kojem je tu nekretninu posjedovao.
10. Osim što se veći dio revizijskih navoda tužiteljice iscrpljuje u prigovoru pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (posebno u onom dijelu u kojem je utvrđeno da je svojevoljno napustila posjed predmetne nekretnine te da kod nje nije postojala stvarna volja da predmetnu nekretninu koristi), što nije dopušten revizijski razlog (argumentum a contrario iz članka 385. stavak 1. ZPP), tužiteljica ističe da je predmet spora valjalo razriješiti prema odredbama Zakona o obveznim odnosima kojima je uređen poseban slučaj stjecanja bez osnove – upotreba (uporaba) tuđe stvari u svoju korist.
11. Imajući na umu pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela ovog suda od 26. listopada 2009. pod brojem Su-IV-188/09-7 glede pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 1120. ZOO/05 (koja je sadržajno identična odredbi članka 217. ZOO/91) te tumačenja odredaba članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP – da u slučaju kada je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu osobe od koje se zahtijeva isplata naknade treba primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari; a tek ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari) da valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO/05 – onda je neosnovan i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
12. Naime, kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je prijeporna nekretnina uporabljena na način da je promijenila identitet i da zbog toga ne bi bilo moguće ili da nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine tužiteljici, odnosno da nije moguća predaja nekretnine njoj u (su)posjed, pravilno su nižestupanjski sudovi predmet spora razriješili primjenom odredbi članaka 38. stavak 1. i 42. stavak 1. te članaka 164. stavak 1. i 165. stavak 1. ZVDSP.
12.1. Odredbom članka 38. stavak 1. ZVDSP propisano je da svaki suvlasnik, osim ako nije što drugo određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Pored toga, odredbom članka 42. stavak 1. ZVDSP propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Dakle, u smislu citiranih odredbi, sve do podjele nekretnine i utvrđenja koji njezin realni dio pripada svakom suvlasniku, svi suvlasnici nekretnine imaju pravo koristiti cijelu nekretninu, odnosno izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti. Stoga ovaj sud prihvaća shvaćanje drugostupanjskog suda da bi se o izvršavanju suposjeda cijele nekretnine protivno odredbi članka 38. stavak 1. ZVDSP moglo govoriti samo u slučaju da je tužiteljica, kao suvlasnica, doista imala volju i želju izvršavati suposjed suvlasničke nekretnine, da je tu volju na bilo koji način iskazala tuženiku, a da ju je on u toj njezinoj namjeri osujetio, odnosno da joj je onemogućio izvršavanje njezina suposjeda.
12.2. S obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova da tužiteljica nije imala volju izvršavati (su)posjed predmetne nekretnine te da prema tuženiku nikada nije postavila zahtjev na predaju suposjeda sporne nekretnine ili njezina dijela, tuženik se ne može smatrati nepoštenim posjednikom u smislu odredbe članka 165. stavak 1. ZVDSP, slijedom čega je pravilno primijenjeno materijalno pravo iz citirane zakonske odredbe kada je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.
13. Na izložen način tužiteljici nikako nije povrijeđeno Ustavom RH zajamčeno pravo vlasništva, jer upravo iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužiteljica samovoljno nije izvršavala one ovlasti koje je na spornoj nekretnini imala pravo izvršavati kao nositelj dijela prava vlasništva.
14. Slijedom svega navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 1. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić, v. r.
