Poslovni broj: Gž R-537/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R-537/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Verici Franić, u pravnoj stvari tužitelja I. H., iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 20 Pr-2792/2019-34 od 19. svibnja 2021., dana 1. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 20 Pr-2792/2019-34 od 19. svibnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 14.671,59 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to specificirano u izreci presude izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 19. svibnja 2021. do isplate. Nadalje, pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužene za naknadu parničnog troška, te je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška u dijelu iznad dosuđenog.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve njene navode predlažući odbijanje iste, potražujući trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega valja navesti kako u pobijanoj presudi, kao ni u postupku koji joj je prethodio, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka opisane u odredbi članka 354. stavak 2. točka. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a na koje ovaj sud na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upire tuženik u žalbi jer je sud prvog stupnja dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, te ne postoje nedostaci zbog kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati.

6. Suprotno navodima tuženika, sud prvog stupnja je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tužene za isplatom razlike plaće za razdoblje od lipnja 2014. do studenog 2018. s osnove rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena i to za redovan rad u turnusu, koje temelji na činjenici ranijeg dolaska na posao u bazu u Remetinec radi organiziranog prijevoza do štićenog objekta od 30 minuta prije početka rada.

8. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik MUP RH, odnosno državni službenik u Upravi za posebne poslove sigurnosti, Službi za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda.

9. Pored toga, nije sporna visina tužbenog zahtjeva, te se ista temelji na izračunu potraživanja od strane same tužene.

10. Prvostupanjski je sud pozivajući se na odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR/14) kao i zauzetog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Revr- 466/07-2 od 5. rujna 2007. i Revr-1668/12-2 od 26. travnja 2016. pravilno zaključio da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima koji zaključak tuženik ne dovodi u sumnju neargumentiranim žalbenim navodima.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se na relevantne odredbe i to članak 43. stavak 2. ZR/09 i članka 61. stavak 1. ZR/14, prema kojima puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno, dok članak 86. ZR/09 odnosno članak 94. ZR/14 propisuje pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi.

12. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13, 112/17 dalje: KU) propisano je da radnik ima pravo na uvećanje plaće za svaki sat rada noću (40%), prekovremeni rad (50%),subotom (25%), nedjeljom (35%), blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i Uskrs (150%), u drugoj smjeni (10%), dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta (10%), i rad u turnusu (5%). Prekovremenim radom kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati članak 44. KU („Narodne novine“, broj 104/13) odnosno članak 38. stavak 1. i 10. („Narodne novine“, broj 112/17).

13. Slijedom izloženog, iako se ovdje ne radi o prekovremenom radu jer vrijeme provedeno na radu 30 minuta prije službenog početka turnusa ne može se podvesti pod pojam prekovremenog rada, takvo radno vrijeme provedeno na radu je dulje od formalno propisanog radnog vremena, pa i za taj rad u smislu navedenih odredbi Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike tužitelj ima pravo na naknadu plaće po osnovi rada u turnusu.

14. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je na jasan i nedvojben način utvrdio da je ovdje tužitelj dolazio na posao 30 minuta prije svakog početka rada u turnusu, a za što mu poslodavac nije platio naknadu za tako obavljeni rad, pa je stoga pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tužbeni zahtjev osnovan za obavljeni rad.

15. U izloženom, kako je sud takav rad utvrdio kao redovan rad u turnusu, a što je u skladu s zauzetim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske to je sud pravilno utvrdio da je izračun od strane tužene u prvoj varijanti (kako redovan rad u turnusu) pravilan te je utoliko i taj izračun kao pravno relevantan cijenio, a u skladu s tim izračunom je tužitelj i postavio svoj zahtjev.

16. Utoliko, žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju kako KU tako i tumačenju relevantnih odredbi Zakona o radu kao i jasno zauzetog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tumačenju predmetnih odredbi.

18. Suprotno žalbenim navodima tužene prvostupanjski sud je pravilno otklonio, prigovor tužene a kojim tužena neutemeljeno ističe da je došlo do preinake tužbe sukladno odredbi članka 191. ZPP-a., pritom pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako se ovdje ne radi o preinaci tužbe u smislu navedene odredbe već o promjeni pravnog osnova tužbenog zahtjeva. Ovdje je naglasiti, da sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva.

19. Također, iz naprijed navedenih razloga nema mjesta odbačaju tužbe u smislu odredbe članka 186. a ZPP-a jer je tužitelj u ovom konkretnom slučaju ispunio zakonsku pretpostavku te prije pokretanja ovog parničnog postupka se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje ovog spora.

20. U svezi daljnjih žalbenih navoda tuženika kojima ističe da iz ankete proizlazi kako su se sami zaposlenici pa tako i tužitelj izjasnili o takvoj organizaciji rada i ranijeg dolaska na posao kazati je kako isti nisu odlučni u ovom postupku.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini odmjerenih troškova (članak 155. ZPP-a), te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

22. Slijedom iznesenog kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka na temelju odredbe članka 154. stavak1. ZPP-a.

24. Također, odbijen je tužitelj s potraživanjem troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

U Splitu 1.veljače 2022.

Sutkinja:

Verica Franić, v. r.