REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3538/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J EŠ E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. i partneri d.o.o. R., protiv tuženika A. Č. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica L. V., odvjetnica u M., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1374/2020-2 od 5. svibnja 2021., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv- 15/2019-16 od 23. lipnja 2020., u sjednici održanoj dana 1. veljače 2022.
r i j e š i o j e:
Tuženiku A. Č. se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1374/2020-2 od 5. svibnja 2021. u toč. II. izreke radi pravnog pitanja koje glasi:
„Je li nepoštena odredba čl. 30. Općih uvjeta za korištenje mrežom i opskrbu električnom energijom (Narodne novine broj 85/2015), (ranije odredba čl. 37. st. 1. Općih uvjeta/06), koja čini sastavni dio ugovora, prema kojoj „Krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva.“, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja obvezuje potrošača na isplatu naknade za isporučenu energiju ako nije operatora obavijestio o promjeni vlasništva građevine?“
Obrazloženje
1. Tuženik A. Č. je podneskom od 17. lipnja 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1374/2020-2 od 5. svibnja 2021. u toč. II. izreke radi više pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
2. Presuda je donesena u sporu radi isplate naknade u iznosu od 3.941,66 kuna za isporučenu električnu energiju po ugovoru o isporuci električne energije sklopljenom između ovdje tužitelja i tuženika radi opskrbe električne energije stana u R.. Tuženik je prodao stan Ugovorom sklopljenim s kupcem D. B. dana 19. ožujka 2009. a stan je predan kupcu koji je preuzeo obvezu prijaviti promjenu korisnika električne energije H.-u E. d.o.o., što nije učinio. Imajući na umu navedene odlučne činjenice prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog javnog bilježnika kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju naknadu za isporučenu električnu energiju. Obrazloženje prvostupanjske presude se temelji na shvaćanju prema kojemu je odredba čl. 30. st.
1. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom, ranije čl. 37. st. 1., suprotna načelu jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO). i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO.
2.1. Drugostupanjskom presudom je djelomično potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni za isplatu naknade u iznosu od 2.277,58 kuna sa zateznim kamatama, s obrazloženjem da je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva istekao jednogodišnju zastarni rok iz čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO.
2.2. U preostalom dijelu je drugostupanjskom presudom preinačena prvostupanjska presuda i održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Ć. iz R. poslovni broj Ovrv-8145/18 od 7. studenog 2018. godine u dijelu kojim je obvezan tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.714,08 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 30. ožujka 2018. godine do isplate
2.3. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda odredba čl. 37. Općih uvjeta/15 nije nepoštena, odnosno nije ništetna u smislu odredbe čl. 49. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje: ZZP).
3. Tuženik je revizijom osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je naznačio više pravnih pitanja. Kao razloge važnosti tih pitanja tuženik je naveo da je riječ o pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda, a o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova i to u odlukama Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1106/2015-2 od 22. travnja 2016. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-178/09-3 od 14. prosinca 2012.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. druga ZPP samo u odnosu na pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja. Riječ je o pravnom pitanju koje je važno za rješenje ovoga spora, o kojemu nema prakse revizijskog suda, a postoji različita praksa drugostupanjskog suda (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-178/09-3 od 14. prosinca 2012.).
5. U odnosu na ostala pitanja nisu ispunjene pretpostavke dopuštenosti, jer presude na koje se pozvao tuženik ne daju razlog važnosti niti jednom naznačenom pitanju.
6. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 1. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
