REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 165/2021-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice A. M. iz K., OIB: …, II-tužiteljice A. M. iz K., OIB: …, III-tužitelja I. M. iz K., OIB: … i IV-tužitelja A. M. iz K., OIB: …, koje sve zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik u S., protiv tuženika C. d.o.o. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1381/2019- 2 od 20. veljače 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-330/2016 od 30. travnja 2019., u sjednici vijeća dana 1. veljače 2022.

r i j e š i o  j e:

1. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1381/2019-2 od 20. veljače 2020. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci o snošenju parničnih troškova.

Obrazloženje

1.Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj Pn-330/2016 od 30. travnja 2019. sudio je:

I. Nalaže se tuženiku C. d.o.o. iz S., OIB: …, da u roku od 15 dana isplati tužiteljici ad 1) A. M. iz K., OIB: …, na ime neimovinske štete novčani iznos od 154.000,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, počevši od dana 23. lipnja 2016. god. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više zatraženi iznos od 66.000,00 kn tužbeni zahtjev tužiteljice ad 1) odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku C. d.o.o. iz S., OIB: …, da u roku od 15 dana isplati tužiteljici ad 2) A. M. iz K., OIB: …, na ime neimovinske štete novčani iznos od 154.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, počevši od dana 23. lipnja 2016. god. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više zatraženi iznos od 66.000,00 kn tužbeni zahtjev tužiteljice ad 2) odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku C. d.o.o. iz S., OIB: …, da u roku od 15 dana isplati tužitelju ad 3) I. M. iz K., OIB: …, na ime neimovinske štete novčani iznos od 154.000,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, počevši od dana 23. lipnja 2016. god. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više zatraženi iznos od 66.000,00 kn tužbeni zahtjev tužitelja ad 3) odbija se kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku C. d.o.o. iz S., OIB: …, da u roku od 15 dana isplati tužitelju ad 4) A. M. iz K., OIB: …, na ime neimovinske štete novčani iznos od 154.000,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, počevši od dana 23. lipnja 2016. god. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više zatraženi iznos od 66.000,00 kn tužbeni zahtjev tužitelja ad 4) odbija se kao neosnovan.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljicama na ime imovinske štete iz osnove izmakle koristi ukupan iznos od 248.811,75 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana 23. lipnja 2016. god. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

1.1.Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 141.975,85 kuna sa zateznim kamatama.

2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gž-1381/2019-2 od 20. veljače 2020. preinačio je prvostupanjsku presudu u točkama I., II., III. I IV. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade štete zbog smrti pok. A. M. koji je stradao u nezgodi na radu dana 23. lipnja 2016.

4. Protiv drugostupanjske presude su tužitelji podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije te je ovaj sud, rješenjem poslovni broj Revd-1718/2020-2 od 23. rujna 2020. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja:

„1. Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13 i 89/14) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika?

2. Tumačenja pretpostavki u kojima dolazi do oslobađanja ili djelomičnog oslobađanja poslodavca od odgovornosti u primjeni odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14 i 154/14)?“

3. Tužitelji su u zakonskom roku podnijeli reviziju protiv drugostupanjske presude, sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda, a sve u smislu odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Predložili su da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a tuženiku naloži naknaditi tužiteljima parnične troškove.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao drugostupanjsku presudu u povodu revizije iz čl. 382. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo radi pitanja radi kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je naknada štete zbog smrti bliske osobe, pokojnog A. M., koji je stradao u nezgodi na radu sa smrtnom posljedicom, a naknadu potražuju supruga i djeca pokojnika. Sporna je u revizijskom stupnju postupka odgovornost tuženika (poslodavca) za štetu. Time je sporno i pravo tužitelja na naknadu neimovinske štete temeljem odredbe čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), kojom je propisano da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe, pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

8. Prvostupanjski sud je u odnosu na činjenice odlučne za odgovornost tuženika za štetu utvrdio:

- da je pok. A. M. stradao kao zaposlenik tuženika u nezgodi dana 10. studenoga 2015.,

- da je u zapisniku o inspekcijom nadzoru Ministarstva rada, mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda S., Klasa: 116-02/15-41/108 od 11. veljače 2016., nakon inspekcijskog nadzora obavljenog neposredno nakon dojave o štetnom događaju, utvrđeno da je stradali radnik obavljao poslove KV vozača za tuženika, da je bio osposobljen za rad na siguran način, da je imao potvrdu o stručnoj osposobljenosti i zdravstvenoj sposobnosti. Nadalje je u nalazu navedeno da su kod tuženika utvrđeni propusti u primjeni osnovnih pravila zaštite na radu, jer da teretno vozilo nije bilo tehnički ispravno, tuženik nije osigurao da se radni postupci na privremenom gradilištu provode u skladu s pravilima zaštite na radu (pokušaj guranja kamiona pomoću kašike bagera), ali da se navedeni propusti poslodavca ne mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezi s nastalim tragičnim događajem. Do smrtne ozljede radnika da je došlo uslijed rada motora izazvanog deblokiranjem sustava kočenja teretnog vozila koje je bilo u stanju mirovanja, na kosini bez rukovatelja u upravljačkoj kabini, te je došlo do pokretanja vozila unazad jer nije bila podignuta ručna kočnica vozila. Stradali radnik je otišao u opasno područje radne opreme iza koša kamiona,

- rješenjem HZZO-a, Regionalnog ureda S., Klasa: UP/I-503-03/16-02/137 Urbr: 338- 17-81-18-2 od 02. svibnja 2016. god., osiguraniku pok. A. M. ozljeda koju je doživio 10. studenog 2015. nije bila priznata kao ozljeda na radu, ali je po pravnim lijekovima, nakon ukidne presude Upravnog suda u Splitu broj Uslzs-80/16-9 od 27. studenoga 2017., novim rješenjem HZZO-a, Regionalnog ureda u S. od 10. travnja 2018. pravnom predniku tužitelja, osiguraniku pok. A. M., ozljeda od 10. studenog 2015. priznata je kao ozljeda na radu,

- prednik tužitelja je kritične prigode na radnom mjestu kao radnik tuženika zadobio ozljede kojima je podlegao, a tuženik nije dokazao činjenice na temelju kojih može biti oslobođen odgovornosti jer se u okolnostima konkretnog slučaja nije radilo o događaju nastalom zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti niti više sile, na koje tuženik kao poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati,

- nezgoda se dogodila na gradilištu tuženika, neposredno prije otvaranja prodajnog centra M. S. (koje je otvaranje kasnilo), radnici su tog dana na radnom mjestu bili cca 11-12 sati, pao je mrak, mjesto na kojem se popravak izvodio bilo je skučeno na samoj prometnici, osvijetljeno samo uličnom rasvjetom, uz bljeskanje svjetala farova vozila koja su se kretala u neposrednoj blizini. Težina kamiona bila je cca 15t, isti kamion u tom trenutku morao se popraviti, tj. pokrenuti kako bi se nastavio zaustavljeni proces rada, a tužitelj nije mogao napustiti gradilište dok se ne popravi i pomakne M. kamion, jer je zaustavljeni pokvareni kamion predstavljao opasnost za sigurno odvijanje prometa u … ulici.

- tuženik je kao poslodavac i upravitelj gradilišta imao saznanja o kvaru teškog teretnog vozila, a upravitelj gradilišta ing. P., koji brine o organizaciji rada imao je saznanja o stanju na gradilištu i dao je nalog da se kamion (težine 14-15t) popravi i odmah ukloni na licu mjesta kako bi se radovi nastavili, a proces odvoženja nije se mogao nastaviti bez popravka M. vozila),

-popravak je obavljen u Vukovarskoj ulici u skučenom prostoru, mjesto je bilo loše osvijetljeno (samo uličnom rasvjetom uz bljeskanje farova vozila u prometu), a poslodavac je imao saznanja da su radnici toga dana na radnom mjestu već cca 11, tj. 12 sati,

-prema podacima iz tahografskog listića pok. M. je od ukupno 11 sati i 47 min provedenih na radu, vozio kamion samo 3 sata i 45 min, ali je bio u kontinuitetu na gradilištu angažiran i na raspolaganju poslodavcu 11 sati i 47 min, čekajući ukrcaj, vršeći odvoz, brinući o pokvarenom vozilu koje je dodatno usporilo proces rada (koji su radovi, kao što je navedeno bili u zakašnjenju),

-prednik tužitelja je bio profesionalni KV vozač sa radnim iskustvom dužim od 30 godina, no unatoč tome je, upalivši kamion kojeg je prethodno popravljao, napustio kabinu kamiona i prešao iza kamiona radi vraćanja baterija, pri čemu nije podigao ručnu kočnicu prije nego je napustio vozačku kabinu, iako se kamion nalazio na laganoj uzbrdici, te je došlo do nekontroliranog kretanja kamiona unazad i usmrćenja A. M..

8.1. Imajući na umu navedene okolnosti prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik kao poslodavac odgovoran za nastanak predmetne radne nezgode u omjeru od 70%, a postoji doprinos pokojnog A. M. štetnom događaju u omjeru od 30%.

8.2. Stoga je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete djelomično prihvaćen u skladu s utvrđenim omjerom doprinosa tužitelja i tuženika štetnom događaju, te je tužiteljima od zatraženih po 220.000,00 kuna dosuđeno svakome po 154.000,00 kuna.

9. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, jer smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

9.1. Pri tome je u obrazloženju navedeno da je kamion kojim je upravljao pravni prednik tužitelja ostao u kvaru, čime je blokirao kretanje ostalih kamiona na gradilištu na jednoj prometnoj traci, a koje gradilište je bilo u završnoj fazi, užurbani radovi, dosta veliki broj izvršitelja. Od strane nadređenog radnika pravnom predniku tužitelja je naloženo da pristupi zamjeni akumulatora na kamionu zajedno sa radnikom D. G..

9.2. Iz navedenih utvrđenja taj sud je zaključio da zamjena akumulatora na kamionu vozaču sa trideset godina radnog iskustva uz asistenciju kolege vozača nije zahtjevna radna operacija koju pravni prednik tužitelja nije znao niti mogao obaviti. Takve radnje uobičajeno obavljaju vozači amateri na svojim vozilima, pa nije bilo potrebe za angažiranjem neke stručne osobe za taj posao (automehaničar ili autoelektričar). Iz priložene potvrde od 16. travnja 1999. je razvidno da je pravni prednik tužitelja bio osposobljen za obavljanje poslova na siguran način. U situaciji kad je pravni prednik išao provjeriti kvalitetu izvršenog posla, nije smio napustiti kabinu kamiona, da prethodno nije ugasio motor ili pak ostavio motor da radi ili da je aktivirao ručnu kočnicu, budući da se kamion nalazio na uzbrdici.

9.3. U obrazloženju je također navedeno da se nezgoda se dogodila 23. lipnja 2016. oko 18:00 sati, da je ljetni solsticij 21. lipnja, a na taj dan je najkraće vrijeme noći a najduži dan, pa je vidljivost u trenutku nezgode bila dobra. Radnjom napuštanja kamiona, a da prethodno nije osigurao nekontrolirano kretanje kamiona, pokojni M. je načinio grubi propust, odnosno iskazao grubu neopreznost tim više što je otišao nakon izlaska iz kabine na stražnji dio vozila, našavši se iza svoga kamiona i vozila koje je bilo blokirano zbog nemogućnosti prolaska, zbog zastoja kamiona u kvaru kojim je pravni prednik tužitelja upravljao. Takvo postupanje prednika tužitelja u okolnostima konkretnog događaja po shvaćanju drugostupanjskog suda predstavlja grubu nepažnju radnika, zbog koje je poslodavac u cijelosti oslobođen odgovornosti za štetu.

10. Tužitelju je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1718/2020 dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude radi pravnih pitanja koje glase:

„1) Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13 i 89/14) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika?

2) Tumačenja pretpostavki u kojima dolazi do oslobađanja ili djelomičnog oslobađanja poslodavca od odgovornosti u primjeni odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14 i 154/14)?“

11. U odnosu na prvo naznačeno pitanje odgovor je sadržan u odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i glasi:

„Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji: (…) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika“.

12. U ovom slučaju je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer o odlučnim činjenicama koje se odnose na okolnosti štetnog događaja i s tim u vezi odgovornost tuženika za štetu, postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

12.1. U obrazloženu presude je navedeno: „Nezgoda se dogodila 23. lipnja 2016. oko 18:00 sati. Cijeneći pri tome da je ljetni solsticij 21. lipnja, dan kada je najkraće vrijeme noći a najduži dan, to je nedvojbeno da je vidljivost bila dobra.“

12.3. Ovaj navod o odlučnim činjenicama je suprotan sadržaju isprava u spisu, uz ostalo: Zapisnika o obdukciji (Broj S:187/15) Odjela za sudsku medicinu KBC Split od 11. studenog 2015. god.; Zapisnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Split, Službe nadzora zaštite na radu Klasa: 116-02/15-41/108, Urbroj: 524-10-04-02/4-15-1 od 10. studenog 2015.; Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Split, Službe nadzora zaštite na radu Klasa:116-02/15-41/108 Urbroj: 524-10-04-02/4-16-9 od 11. veljače 2016. god.; Zapisnika o očevidu ODO-a Split, br. KR-DO-2118/15 od 10. studenog 2015. god.; službene zabilješke PU SD, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj: 511- 12-10-24-D-102/15 od 10. studenog 2015.; službene zabilješke MUP, PU SD, II Policijske postaje od 10. studenog 2015., a suprotna je i iskazima saslušanih svjedoka. Iz navedenih dokaza proizlazi da se štetni događaj zbio 10. studenog 2015., što među strankama nije ni bilo sporno.

12.4. Samim time je i zaključak drugostupanjskog suda da se štetni događaj zbio u vrijeme pred ljetni solsticij 21. lipnja, odnosno u vrijeme kad je dan najduži a noć najkraća, a vidljivost u 18 sati dobra, suprotan sadržaju spisa. Navedeno utvrđenje drugostupanjskog suda daje sasvim drugačiju (i pogrešnu) perspektivu o okolnostima i dinamici štetnog događaja u odnosu na stvarno stanje, jer na dan 15. studenog u godini sunce zalazi prije 18 sati. U odnosu na ostale okolnost štetnog događaja samo su djelomično izneseni razlozi o odlučnim činjenicama.

12.5. Stoga je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

13. U odnosu na drugo naznačeno pitanje treba poći od sadržaja odredbe čl. 25. zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14 i 154/14) koja glasi:

(1) Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

(2) Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13.1. Navedenom odredbom propisana je objektivna odgovornost poslodavca koji se može osloboditi odgovornosti samo kao su kumulativno ispunjene obje pretpostavke za oslobođenje odgovornosti:

-ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe i

- ako na navedene uzroke poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13.2. Stoga u situaciji kad postoji uzročna veza između radnje radnika i štetnog događaja, a poslodavac je proveo mjere zaštite na radu, odluku o tome je li kod radnika u smislu navedene odredbe postojala krajnja nepažnja, treba tumačiti imajući na umu da pojam krajnje nepažnje podrazumijeva zanemarivanje one pažnje i brige koja se očekuje od svakog čovjeka. U toj odredbi nije riječ o nepažnji stručnjaka za određene poslove (nepažnja profesionalca). Pri ocjeni o tome je li radnik postupio s krajnjom (grubom) nepažnjom treba cijeniti sve okolnosti štetnog događaja, primjerice vrijeme i mjesto događaja, opasnosti kojima je radnik izložen u izvršavanju zadataka, okolnosti koje su prethodile događaju, postupke svih sudionika prije i tijekom samog štetnog događaja, potrebno stručno znanje ili fizička spremnost za izvođenje posla te opće trenutno stanje samog radnika (primjerice umor, bolest, pretjerana očekivanja poslodavca u odnosu na zadane poslove).

13.3. Pored navedenih okolnosti potrebno je ocijeniti je li poslodavac mogao utjecati na uzroke štetnog događaja, te je li njihove posljedice mogao izbjeći.

14. Ocjena o tome da je prednik tužitelja postupio s krajnjom nepažnjom je u ovom slučaju donesena samo na temelju utvrđenja da je radnik prije izlaska iz kamiona, nakon popravka kvara, propustio podići ručnu kočnicu i uputio se iza kamiona da vrati baterije, što je dovelo do kretanja kamiona unazad i usmrćenja radnika. Ovaj propust radnika sam po sebi ne mora ukazivati na grubu (krajnju) nepažnju radnika, a drugostupanjski sud je propustio cijeniti sve okolnosti konkretnog događaja uključivši i postupke radnika i poslodavca.

15. Stoga je drugostupanjski sud, polazeći od pogrešnog pravnog pristupa, propustio ocijeniti sve odlučne činjenice pri čemu je pogrešno primijenio odredbu čl. 25. zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14 i 154/14) na štetu tužitelja.

16. Zbog iznijetih razloga ovaj sud je ocijenio da je u donošenju drugostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se odnosi postupovnopravno pitanje radi kojega je dopuštena, pa je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu po čl. 394. st. 1. ZPP i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovnom postupku će drugostupanjski sud, vezan pravnim shvaćanjem ovog suda (čl. 394.a ZPP-a), ponovno raspraviti ovaj predmet, pa tako i u pogledu pretpostavki za oslobođenje odgovornosti tuženika po čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, te odlučiti o predmetu spora.

18. Odluka o trošku postupka povodom revizije donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a (toč. II. izreke).

Zagreb, 1. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.