REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1062/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Č. iz K. G., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u R., protiv tuženika M. R. iz R., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-749/2017-2 od 5. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-5558/2015-17 od 9. prosinca 2016., u sjednici održanoj 1. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-749/2017-2 od 5. listopada 2017. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji presudom poslovni broj P- 5558/2015-17 od 9. prosinca 2016., naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 150.866,18 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 18.407,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 2016. do isplate.
2. Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj Gž-749/2017-2 od 5. listopada 2017. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijane presude tako da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode iz revizije, predložio je odbaciti reviziju kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu pri čemu je tražio trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tuženika je osnovana.
6. Budući da je drugostupanjska presuda sadržajno donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP-a, revizija tuženika je razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/2019).
7. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa naknade štete koji je tuženik kao njegov punomoćnik u predmetu naknade štete primio umjesto tužitelja, a koji mu nije isplatio.
9. Na temelju utvrđenja pred nižestupanjskim sudovima da je tuženik zastupao kao punomoćnik (odvjetnik) tužitelja u postupku naknade štete po punomoći pred Općinskim sudom u Splitu protiv tamo tuženika E. d.d. poslovni broj P-10253/09 (prije: P-1283/03) te da je tuženik za tužitelja u dva navrata tijekom 2009. primio od E. d.d. ukupan iznos od 172.025,27 kuna, o čemu nije obavijestio tužitelja te je zadržao novac i da je tuženik pokušao uplatiti tužitelju dio iznosa koji je primio za njega, ali se poštanska uplatnica vratila s naznakom "obaviješten-nije podigao pošiljku", nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev primjenom odredbi čl. 18. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/2011 - dalje: ZO) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO).
9.1. Pri tome prvostupanjski sud navodi da tužitelj nije dokazao da je s tuženikom zaključio ugovor u kojem bi ugovorili nagradu prema uspjehu u pružanju pravne pomoći, da je pokušajem uplate novčanog iznosa tužitelju tuženik priznao dugovanje zbog čega je došlo do prekida zastarijevanja te da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove jer tuženik nije dokazao da je primljeni novac zadržao na ime svojih troškova i nagrade na ime obračuna sačinjenog sa strankom.
9.2. Drugostupanjski sud je u svojem obrazloženju naveo da je ugovoreno zastupanje u iznosu od 10% od dosuđenog i naplaćenog iznosa naknade štete, što ukupno iznosi 21.159,09 kuna zbog čega preostaje iznos od 150.866,18 kuna kojeg je tuženik stekao bez pravne osnove te da je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 18. ZO, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te čl. 1111. ZOO pri čemu je u cijelosti prihvatio obrazloženje suda prvog stupnja.
10. Tuženik u reviziji navodi da drugostupanjski sud za utvrđenje da je sklopljen ugovor o zastupanju s obzirom na uspjeh u sporu nije dao nikakve razloge iz čega proizlazi da tuženik sadržajno upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
11. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda koji je utvrdio da stranke nisu sklopile ugovor o zastupanju s obzirom na uspjeh u sporu, drugostupanjski sud je zaključio da su stranke zaključile takav ugovor te je dalje zaključio da s obzirom da je ugovoreno zastupanje u iznosu od 10% od dosuđenog i naplaćenog iznosa naknade štete što da iznosu ukupno s PDV-om iznosi 21.159,09 kuna pa da stoga preostaje iznos od 150.866,18 kuna koji da je tuženik stekao bez pravne osnove.
12. U pravu je revident kada navodi da drugostupanjski sud nije iznio nikakve razloge o tome na temelju čega i na koji način je utvrdio da su stranke ipak sklopile ugovor o zastupanju s obzirom na uspjeh u sporu.
13. Budući da drugostupanjski sud nije dao razloge o odlučnoj činjenici jesu li stranke sklopile ugovor o zastupanju u iznosu od 10% od dosuđenog i naplaćenog iznosa naknade štete, drugostupanjski je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
14. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
15. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim, ocijeniti sve provedene dokaze i dati jasne razloge o odlučnim činjenicama.
16. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
17. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 1. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
