REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 872/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. V. iz B. G., OIB …, koju zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Ž., protiv prvotuženika I. V. iz B. G., OIB … i drugotuženika E. & S. d.d., R., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici D. M. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o., Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-213/2017-2 od 13. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj P-460/2016 od 5. prosinca 2016., u sjednici održanoj 1. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se revizija drugotuženika E. & S. d.d. u odnosu na prvo pitanje naznačeno u reviziji, preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-213/2017-2 od 13. lipnja 2017. i presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj P-460/2016 od 5. prosinca 2016. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Zemljišnoknjižni upisi i to ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj J26 Ovr-2627/15 od 17. prosinca 2015. godine (Z-3999/15-3) i uknjiženo založno pravo na nekretnini iz z.k.ul. br. 757 k.o. B. G., k.č. br. 1276, ulica …, zemljišta pod zgradama, stamb. + gosp. zgrada sa 89 m2, ostala zemljišta sa 483 m2, ili sveukupno 572 m2, u korist tuženika E. & S. d.d., R., a za iznos od 34.500,00 E, u kunskoj protuvrijednosti, uvećano za redovne ugovorene kamate, ugovorenu kamatu po dospijeću, odnosno u visini zakonske zatezne kamate, te provizije, naknada i troškova prisilne naplate, bilo sudske ili izvansudske (Z-3999/15-3), proglašavaju se nedopuštenim u odnosu na ½ dijela predmetne nekretnine, te se posljedično tome, temeljem ove presude imaju izbrisati navedeni upisi i uknjiženi tereti na ½ dijela predmetne nekretnine u teretovnici po pravomoćnosti presude.“
II. Nalaže se tužiteljici S. V. naknaditi drugotuženiku E. & S. d.d. parnični trošak u iznosu od 5.821,25 kuna u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan."
Obrazloženje
1. Općinski sud u Vukovaru, Stalna služba u Županji presudom poslovni broj P- 460/2016 od 5. prosinca 2016. sudio je:
"Zemljišnoknjižni upisi i to ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj J26 Ovr-2627/15 od 17. prosinca 2015. godine (Z-3999/15-3) i uknjiženo založno pravo na nekretnini iz z.k.ul. br. 757 k.o. B. G., k.č. br. 1276, ulica ..., zemljišta pod zgradama, stamb. + gosp. zgrada sa 89 m2, ostala zemljišta sa 483 m2, ili sveukupno 572 m2, u korist tuženika E. & S. d.d., R., a za iznos od 34.500,00 E, u kunskoj protuvrijednosti, uvećano za redovne ugovorene kamate, ugovorenu kamatu po dospijeću, odnosno u visini zakonske zatezne kamate, te provizije, naknada i troškova prisilne naplate, bilo sudske ili izvansudske (Z-3999/15-3), proglašavaju se nedopuštenim u odnosu na ½ dijela predmetne nekretnine, te se posljedično tome, temeljem ove presude imaju izbrisati navedeni upisi i uknjiženi tereti na ½ dijela predmetne nekretnine u teretovnici po pravomoćnosti presude.
Nalaže se tuženima da tužiteljici naknade parnični trošak u iznosu od 4.081,25 kn (slovima: četiri tisuće osamdesetjednu kunu i dvadesetpet lipa) u roku od 15 dana."
2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-213/2017-2 od 13. lipnja 2017. odbio je žalbu drugotuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu i odbio je zahtjev drugotuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude drugotuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2., toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu tako da ovaj sud u cijelosti prihvati žalbu drugotuženika, a podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
4. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode drugotuženika iz revizije i predložila je odbaciti reviziju pri čemu je zatražila trošak odgovora na reviziju.
5. Revizija drugotuženika je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/2019), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice navedeno u toč. 1. - 3. tog čl.
7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:
- suprug tužiteljice (prvotuženik) upisan je kao samovlasnik nekretnine koja je opterećena založnim pravom u korist banke (drugotuženika) na temelju ugovora o kreditu od 10. ožujka 2011.,
- ugovor o kreditu od 10. ožujka 2011. potpisao je kao korisnik kredita G. M., a suprug tužiteljice kao založni dužnik je kao osiguranje vraćanja kredita dozvolio upis založnog prava na spornoj nekretnini pri čemu taj kredit nije korišten za potrebe obitelji niti je tužiteljica znala za njega do pokretanja ovršnog postupka,
- nekretnina je bračna stečevina tužiteljice i njenog supruga i predstavlja njihovu zajedničku imovinu,
- drugotuženik je 15. prosinca 2015. pokrenuo ovršni postupak protiv prvotuženika radi naplate dugovanja po kreditu, sud je 17. prosinca 2015. donio rješenje o ovrsi, a tužiteljica je 29. prosinca 2015. podnijela prigovor treće osobe te je rješenjem suda od 16. lipnja 2016. upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
9. Na temelju tako utvrđenih činjenica, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je prvotuženik raspolagao zajedničkom imovinom suprotno čl. 277. i čl. 283. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98 – dalje: ZBPO) bez znanja i suglasnosti tužiteljice zbog čega je takvo raspolaganje ništetno prema čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO). Pri tome su sudovi zaključili da je drugotuženik stekao založno pravo u dobroj vjeri pouzdajući se u potpunost zemljišnih knjiga, dok je prvotuženik prenio na drugotuženika više prava nego što ga sam ima, a tužiteljica je postupala savjesno. 10. Revident je u reviziji naznačio sljedeća pravna pitanja:
1. "Ima li prednost u zaštiti stečenog prava ona savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige u situaciji kada su dva sudionika pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih- stjecatelj u dobroj vjeri (konkretno drugotuženik), a druga osoba je bračni drug (konkretno tužiteljica) koji nije bio sudionik pravnog posla koji za posljedicu ima opterećenja hipotekom i njegovog suvlasničkog dijela?"
2. "Može li sud spornu činjenicu stjecanja nekretnine utvrđivati samo na iskazu svjedoka, u predmetu u kojem tužitelj nije dostavio povijesni izvadak iz kojeg bi bio vidljiv trenutak i osnov stjecanja nekretnine?"
11. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja revident se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-335/06 od 18. rujna 2007., Gzz-101/01 od 31. siječnja 2002. i Rev-2058/11 od 11. siječnja 2012., na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/103/2008 od 14. lipnja 2011. te na odluku Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Gž-994/08 od 12. lipnja 2008.
12. Ovaj sud ocjenjuje da je prvo postavljeno (materijalnopravno) pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
13. O materijalnopravnom pitanju koje u reviziji postavlja drugotuženik ovaj revizijski sud već je prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III – 4818/2008 i U-III – 4819/2008 od 1. ožujka 2012., te U-III – 103/2008 od 14. lipnja 2011.) zauzeo shvaćanje koje je suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova.
14. Naime, prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske, u odsutnosti posebnih odredbi ZBPO-a u pogledu valjanosti raspolaganja zajedničkom imovinom te time odgovarajućom primjenom općih odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11) - o valjanosti pravnih poslova i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 - dalje: ZVDSP) - o zajedničkom vlasništvu, za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe bitna je pretpostavka savjesnost i poštenje svakog od sudionika određenog pravnog posla.
15. U navedenim odlukama Ustavni sud ističe da je opće načelo prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Međutim, i u tom slučaju prijenos mora biti u skladu s drugim općim načelima prava, u koja svakako spada i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa.
16. Primjeni li se navedeno stajalište u konkretnom slučaju, od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari je, kako činjenica savjesnosti tužiteljice (je li mogla znati za raspolaganja svog supruga), tako i činjenica savjesnosti tuženika pod 2. (je li postupao s povjerenjem u zemljišne knjige). To iz razloga što prema shvaćanju ovog suda (iznesenog u odluci poslovni broj Rev – 1867/12-2 od 29. listopada 2013.), u okolnostima kada su dva sudionika određenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba – stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla, polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige, prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Jednako je revizijski sud odlučio i u odluci poslovni broj Rev-x-753/2017 od 20. rujna 2017.
17. Slijedom navedenog, valjalo je preinačiti nižestupanjske presude temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
18. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, prema uspjehu stranaka u postupku. Tuženici je priznat trošak odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarifa) od 75 bodova, za ročišta 19. listopada 2016. i 18. studenog 2016. po Tbr. 9/1 od po 75 bodova za svako, za ročište 27. rujna 2016. po Tbr. 9/2 37,5 bodova, za ročište 5. prosinca 2016. po Tbr. 9/3 37,5 bodova, za sastav žalbe protiv presude 97,3 bodova po Tbr. 10/1 što uz vrijednost boda od 10,00 kuna po Tbr. 50 i PDV od 25% te sudsku pristojbu na žalbu protiv presude u iznosu od 900,00 kuna iznosi sveukupno 5.821,25 kuna. Sudska pristojba na odgovor na tužbu nije priznata jer iz spisa predmeta ne proizlazi da ju je tuženik platio, dok trošak revizije nije određeno zatražio prema čl. 164. st. 1. ZPP-a pa isti nije niti mogao biti odmjeren.
19. U odnosu na drugo postavljeno (postupovnopravno) pitanje valja reći da ono po ocjeni ovog suda ne predstavlja pitanje u smislu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a jer je takvo pitanje neodređeno niti je u odnosu na njega naveo niti razloge zbog čega bi to pitanje bilo važno. To međutim nije od utjecaja na odluku u ovom predmetu s obzirom da je sud prihvaćanjem prvog pitanja odlučio kao u izreci.
20. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 1. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.