REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 960/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P., iz R. N., kojeg zastupaju punomoćnici J. B. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i partneri u Z., protiv tuženika A. d.d. (prije: J. d.d.), iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici M. B. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9555/15-2 od 3. svibnja 2016., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2766/10-43 od 26. siječnja 2015. ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2766/10-48 od 4. rujna 2015., u sjednici održanoj 1. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja u odnosu na prvo i drugo pitanje naznačeno u reviziji, preinačava se točka II. presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9555/15-2 od 3. svibnja 2016. i sudi:
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuju točke I. i II. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2766/10-43 od 26. siječnja 2015. koja je ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2766/10-48 od 4. rujna 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje na iznos od 40.000,00 kuna teku od 1. ožujka 2008. do 13. svibnja 2010. i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 80.000,00 kuna koje teku od 1. ožujka 2008. do 13. svibnja 2010., a koje se obračunavaju po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.
II. Nalaže se tuženiku A. d.d. (prije: J. d.d.) naknaditi tužitelju I. P. trošak revizije u iznosu od 1.875,00 kuna u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pn-2766/10-43 od 26. siječnja 2015. koja je ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 4. rujna 2015. pod točkom I. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 40.000,00 kuna tekuću od 1. ožujka 2008. do 13. srpnja 2010., pod točkom II. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 80.000,00 kuna tekuću od 1. ožujka 2008. do 17. svibnja 2013., pod točkom III. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 152.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2008. do isplate, pod točkom IV. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 1.440,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2015., pod točkom V. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova liječenja iznos od 21.258,00 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki V. izreke, pod točkom VI. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 147.665,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2015. do isplate, a pod točkom VII. izreke odbio je tužbeni zahtjev u iznosu od 384,00 kuna kao neosnovan.
2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž-9555/15-2 od 3. svibnja 2016. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tuženika i potvrdio je prvostupanjsku presudu ispravljenu rješenjem od 4. rujna 2015. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 40.000,00 kuna koja teče od 14. svibnja 2010. do 26. srpnja 2010. te pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 80.000,00 kuna koja teče od 14. svibnja 2010. do 26. srpnja 2010. Pod točkom II. izreke preinačio je prvostupanjsku presudu ispravljenu rješenjem od 4. rujna 2015. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 40.000,00 kuna koja teče od 1. ožujka 2008. do 13. svibnja 2010. te pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 80.000,00 kuna koja teče od 1. ožujka 2008. do 13. svibnja 2010. te je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Nadalje, rješenjem je pod točkom I. izreke ukinuo prvostupanjsku presudu ispravljenu rješenjem od 4. rujna 2015. u pobijanom dijelu pod točkom III., IV., V. i VI. izreke te je u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je pod točkom II. izreke odlučio da će se o troškovima postupka odlučiti u konačnoj odluci.
3. Protiv točke II. drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu tako da sud potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako je to primjerice navedeno u točkama 1.-
3. ovog stavka.
7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. U revizijskom stadiju postupka sporan je početak tijeka kamata na dobrovoljno plaćene iznose neimovinske štete koji su plaćeni tijekom ovog parničnog postupka.
9. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) i čl. 29. ZOO na iznos od 40.000,00 kuna koji je tuženik dobrovoljno platio tijekom postupka dosudio kamate od 1. ožujka 2008. kad je podnesen odštetni zahtjev do 13. srpnja 2010. kad je šteta isplaćena te na iznos od 80.000,00 kuna od 1. ožujka 2008. kad je podnesen odštetni zahtjev do 17. svibnja 2013. kad je šteta isplaćena smatrajući da kamate teku od dana podnošenja zahtjeva tuženiku jer obveza pravične novčane naknade prema čl. 1103. ZOO dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.
10. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na tijek kamata na već plaćeni iznos neimovinske štete te je zaključio da je liječenje tužitelja završeno 19. travnja 2010. odnosno kako liječenje u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva još nije bilo završeno smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je u vrijeme odštetnog zahtjeva dospjela šteta i da je tuženik mogao postupiti po njemu i tužitelju isplatiti štetu. Stoga taj sud smatra da tužitelju treba priznati kamate tek od podnošenja tužbe 14. svibnja 2010. sukladno čl. 1103. ZOO jer je tada bilo sa sigurnošću moguće utvrditi opseg i stupanj pravične novčane naknade.
11. Tužitelj je u reviziji naznačio sljedeća pravna pitanja:
1. „Teku li zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja pisanog zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju ako je šteta po redovitom tijeku stvari bila predvidiva/čl. 1103. ZOO-a i čl. 12. ZOOP?“
2. „Je li za tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu nužno da je liječenje oštećenika završeno ili je dovoljno da je šteta predvidiva s obzirom na okolnosti slučaja?“
3. „Predstavljaju li kontrole zdravlja okolnost koja utječe na zaključak o trenutku liječenja i tijeku zateznih kamata na neimovinsku štetu?“
4. „Je li osiguratelj dužan isplatiti naknadu neimovinske štete i prije nego je liječenje završeno, jer mu je s obzirom na liječničke službe i dr. poznato da će posljedice zaostati i u slučaju uspješno provedenog liječenja/Rev-661/1999-2 od 20. ožujka 2002.?“
12. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja revident se u reviziji pozvao na odluke Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1738/2013 od 21. svibnja 2015. i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3650/11 od 1. prosinca 2015. te na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-661/1999-2 od 20. ožujka 2002.
13. Prema ocjeni ovog suda, prvo i drugo postavljeno pitanje su ocijenjeni važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pobijana odluka suprotna pravnom shvaćanju ovog suda izraženog u odlukama Revx-460/17 od 4. veljače 2020., Rev-660/21 od 14. rujna 2021. i drugima, prema kojima tužiteljima kod primjene odredbi čl. 12. ZOOP-a pripada zatezna kamata na neimovinsku i imovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravatelju.
14. Drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1103. ZOO kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, kao i odredbu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05 - dalje: ZOOP), kao posebnog zakona.
15. Odredba čl. 12. ZOOP glasi:
(1) Odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti:
- obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno
- utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.
(2) Ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu. Tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe prije proteka roka iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se preuranjenom.
(3) U slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka.
(4) U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
16. Pogrešno drugostupanjski sud izjednačava pojam mogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete s nastankom štete te posljedično tome pogrešno primjenjuje odredbu čl. 1103. ZOO.
17. Odredbama čl. 12. st. 3. i 4. ZOOP, kao odredbama posebnog zakona, uređena je dospjelost obveze osiguratelja za naknadu nastale štete i tijek zakonskih kamata.
18. Prema shvaćanju ovog suda, odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP, prema kojoj je odgovorni osiguratelj, u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. toga članka, znači da mu je dužan isplatiti iznos naknade štete koji se objektivno u vrijeme podnošenja zahtjeva mogao utvrditi i koji bi objektivno trebao biti nesporan (tako i u Revx-460/17 od 4. veljače 2020.).
19. Stoga je u konkretnom slučaju na iznos naknade neimovinske štete koji je tuženik platio tijekom parničnog postupka pravilnom primjenom navedene odredbe valjalo dosuditi zakonske zatezne kamate od dana podnošenja pisanog zahtjeva tj. od 1. ožujka 2008.
20. Stoga je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao izreci presude.
21. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 151. i 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je primjenom Tbr. 10. točke 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12) priznat trošak revizijskog stupnja postupka u iznosu od 150 bodova što uz vrijednost boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.875,00 kuna.
22. U odnosu na treće i četvrto pitanje valja reći da ta pitanja ne predstavljaju određena pravna pitanja u smislu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP jer nisu usmjerena na tumačenje konkretne pravne norme.
Zagreb, 1. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
