REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 676/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.-mark d.o.o. S., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u S., protiv tuženika I. V. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-208/2020-2 od 11. studenoga 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-1307/2017-42 od 4. prosinca 2019., u sjednici održanoj 1. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-208/2020-2 od 11. studenoga 2020., i presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-1307/2017-42 od 4. prosinca 2019., i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održano je na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika I. V. iz S., poslovni broj Ovrv-2210/2014 od 27. listopada 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku isplatiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 166.012,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2014. do isplate (toč. I. izreke), te je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.069,64 kn (toč. II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-1307/2017-42 od 4. prosinca 2019., na način da je suđeno:

"Ukida se rješenje o ovrsi javnog bilježnika I. V. iz S., poslovni broj Ovrv- 2210/2014 od 27. listopada 2014. u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo da tužitelju kao ovrhovoditelju isplati iznos od 166.012,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. rujna 2014. do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi zateznih kamata određenih za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 3 dana.

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.069,64 kn.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn, u roku od 15 dana.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 7.926,25 kn, u roku od 15 dana."

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-718/2021-2 od 2. ožujka 2021. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-208/2020-2 od 11. studenoga 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-1307/2017-42 od 4. prosinca 2019., zbog pravnog pitanja:

"Primjenjuje li se li se kod vlastite trasirane mjenice u odnosu na potraživanje imatelja mjenice prema trasantu, koji je ujedno i trasat, zastarni rok od tri godine iz odredbe čl. 78. st. 1. Zakona o mjenici („Narodne novine" br. 74/94 i 92/10-u daljnjem tekstu: ZM), ili zastarni rok od godine dana iz odredbe čl. 78. st. 2. ZM?"

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i istu preinačiti, te mu dosuditi troškove postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu određenog novčanog iznosa po potpisanoj mjenici izdanoj po tuženiku.

8.1. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tuženik vlastitom mjenicom izdanom i potpisanom po njemu kao imatelju mjenice (trasantu) jamčio za ispunjenje obveze plaćanja cijene za izdanu robu i usluge koje je njegova tvrtka H. d.o.o. (koja je u međuvremenu otišla u stečaj i koja je brisana iz registra) preuzela od tužitelja, da je mjeničnopravna obveza dospjela 1. rujna 2014., i da je prijedlog za ovrhu podnesen 2. rujna 2014., tj. unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 78. st. 1. Zakona o mjenici ("Narodne novine", broj 74/94 i 92/10 – dalje: ZM).

8.2. Nadalje je provedenim financijskim vještačenjem utvrdio da visina glavnice tužiteljeve tražbine iznosi 166.012,34 kn, te da mjenica sadrži sve bitne sastojke i da je tužitelj zakoniti imatelj mjenice, odnosno da je u konkretnom slučaju tuženik (trasant) ujedno i trasat mjenice izdane 1. rujna 2014. na iznos od 250.000,00 kn, te zaključuje da je mjenica vučena (trasirana) na trasanta (čl. 3. st. 2. ZM-i), pa je, s obzirom da je tuženik samoga sebe označio i kao trasanta i kao trasata, dakle kao osobu koja po toj mjenici mora platiti kada mjenica dođe na naplatu, zaključio da se radi o vlastitoj trasiranoj mjenici u smislu odredbe čl.109. ZM-i.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) obvezao tuženika koji je mjenicom jamčio za ispunjene obveze iz osnovnog ugovora, da preuzetu obvezu ispuni, te je održao na snazi predmetni platni nalog.

10.1. Drugostupanjski sud utvrđuje da mjenica nije popunjena u skladu s osnovnim pravnim poslom i da je materijalno pravo u ovom slučaju pogrešno primijenjeno, jer prilikom odlučivanja o prigovoru zastare nije primijenjen jednogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 78. st. 2. ZM-i. I prema shvaćanju toga suda u konkretnom slučaju se radi o vlastitoj trasiranoj mjenici u smislu odredbe čl. 109. ZM-i jer je tuženik (trasant) ujedno i trasat mjenice izdane 1. rujna 2014., na iznos od 250.000,00 kn, i jer je mjenica vučena (trasirana) na trasanta (čl. 3. st. 2. ZM) iz razloga što je tuženik samoga sebe označio kao trasanta i trasata, odnosno kao osobu koja po toj mjenici mora platiti kada mjenica dođe na naplatu.

10.2. Međutim, kako je kao remitent odnosno osoba po čijoj naredbi treba platiti naznačen tužitelj, time da je u mjenici naznačeno „bez protesta“, a tuženik je u njoj naznačeni i potpisani mjenični obveznik, (jer dužnik iz osnovnog posla nije podmirio svoju tražbinu prema tužitelju) drugostupanjski sud smatra da se bjanko mjenica izdana radi osiguranja potraživanja popunjava u skladu s međusobnim sporazumom mjeničnog vjerovnika i dužnika, a kada ne postoji poseban sporazum o popunjavanju mjenične isprave da je imatelj mjenice dužan mjenicu popuniti u skladu s uvjetima i rokovima iz osnovnog posla, u vezi s kojim se obvezao mjenični dužnik, te slijedom toga smatra da se prigovori mjeničnog dužnika (koji je jamčio za obvezu iz osnovnog posla) da bianco mjenica nije ispunjena u skladu s osnovnim pravnim poslom mogu uspješno istaknuti prema mjeničnom vjerovniku, koji je ujedno i vjerovnik iz osnovnog posla (čl. 16. st. 2. ZM-i) i da rok iz odredbe čl. 78. st. 2. ZM-i za potraživanja imatelja mjenice prema trasantu u slučaju bjanko vlastite mjenice u kojoj nije bio označen datum dospjelosti, i koja sadrži odredbu „bez protesta“ počinje teći od dospijeća obveze iz osnovnog posla, neovisno o tome što je u mjenici nezakonito naveden datum dospijeća 1. rujna 2014., a kako je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku 2. rujna 2014. protekao zastarni rok od jedne godine u kojem zastarijevaju mjeničnopravni zahtjevi tužitelja kao imatelja mjenice prema tuženiku kao trasantu, preinačio je prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a i ukinuo rješenje o ovrsi za iznos glavnice od 166.012,34 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2014. do isplate.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

13. U revizijskoj fazi postupka ostalo je sporno je li u ovom slučaju nastupila zastara, odnosno primjenjuje li se na konkretni slučaj zastara iz čl. 79. st. 1. ili iz čl. 79. st. 2. ZM-i.

14. Tužitelj smatra da je odluka drugostupanjskog suda nezakonita (zbog pogrešne primjene materijalnog prava) i da odstupa od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te da u ovom sporu nije pravno relevantna odredba čl. 79. st. 2. ZM-i već odredba čl. 79. st. 1. i čl. 112. ZM-i iz razloga što se radi o vlastitoj trasiranoj mjenici, što je tuženik izdavatelj te mjenice pa on kao takav odgovora onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice (čl. 112. ZM-i).

15. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

16.1. Naime o navedenom pitanju zastare revizijski sud se izjasnio u više svojih odluka, te je tako u odluci broj Rev-2530/20-2 od 7. ožujka 2018., izneseno pravo shvaćanje o zastari mjenične obveze koje je suprotno pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, a prema obrazloženju iz te odluke proizlazi:

"Predmetna mjenica sastavljena je na obrascu trasirane mjenice, no iz njenog sadržaja proizlazi da je tuženica u mjenici naznačena kao trasant, kao trasat, te da je istu mjenicu akceptirala. S obzirom na takav sadržaj, riječ je o tzv. vlastitoj trasiranoj mjenici s učincima vlastite mjenice, regulirane odredbama čl. 109 -112 ZM.

Prema odredbi čl. 112. st. 1. ZM-i izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice.

Akceptant trasirane mjenice je trasat koji svojom izjavom danom u skladu s odredbom čl. 24. st. 1. ZM potvrđuje da prihvaća mjeničnu obvezu. Od trenutka davanja te izjave akceptant postaje glavni mjenični dužnik, a svi mjenično pravni zahtjevi protiv akceptanta zastaruju za tri godine računajući od dospjelosti sukladno čl. 78. st. 1. ZM. Okolnost što je riječ o vlastitoj trasiranoj mjenici kod koje je trasant ujedno i trasat ne utječe na izloženi zaključak jer se i takva mjenica može akceptirati, odnosno u svakom slučaju kada je vlastita trasirana mjenica akceptirana trasant odgovara i kao akceptant."

16.2. Osim navedenog, u odluci ovoga suda broj Rev-1346/2014-2 od 17. travnja 2019. navedeno je i slijedeće:

"U obrazloženju drugostupanjske presude sud ocjenjuje pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da predmetna mjenica predstavlja vlastitu mjenicu, već ističe da je riječ o vlastitoj trasiranoj mjenici kojom trasant vuče obvezu na sebe kao trasata. Na taj način mjenica, iako vučena na trasanta, ne gubi svojstvo trasirane mjenice zbog čega se na vlastitu trasiranu mjenicu i dalje primjenjuju odredbe o trasiranoj mjenici uključujući i obvezu mjeničnog akcepta.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude."

16.3. U odluci ovoga suda broj Rev-425/2018-2 od 26. svibnja 2020., navedeno je:

"Valja reći da je u konkretnom slučaju riječ o vlastitoj trasiranoj mjenici reguliranoj odredbama čl. 109 -112 ZM.

Sukladno odredbi čl. 112. ZM izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice. Akceptant trasirane mjenice je trasat koji svojom izjavom danom u skladu s odredbom čl. 24. st. 1. ZM potvrđuje da prihvaća mjeničnu obvezu. Od trenutka davanja te izjave akceptant postaje glavni mjenični dužnik, a svi mjenično pravni zahtjevi protiv akceptanta zastaruju za tri godine računajući od dospjelosti, sukladno čl. 78. st. 1. ZM."

16.4. Pravna shvaćanja kao u naprijed navedenim odlukama iznesena su i u brojnim drugim odlukama (tako npr. i u Rev-174/2018-2 od 12. svibnja 2020., Rev-x 175/2017-2 od 2. lipnja 2020. i dr.)

17. S obzirom da prema pravnom shvaćanju ovoga suda treba primijeniti odredbu čl. 78. st. 1. ZM-i, valja utvrditi dospijeće pojedine mjenične obveze, te ocijeniti je li s obzirom na dospijeće svake pojedine tražbine tužitelja (sukladno priloženim računima) protekao rok od tri godine iz čl. 78. st. 1. ZM-i.

18. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava nije u potpunosti utvrđeno činjenično stanje, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja i riješiti kao u izreci.

19. U ponovnom postupku sudovi će ocijeniti osnovanost prigovora zastare, te ukoliko obveza nije zastarjela, utvrditi visinu i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 1. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.