REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3780/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB ... S., ..., kojeg zastupaju punomoćnici D. K. i I. B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. K. i I. B. iz S., S. i ..., protiv tuženika banka Z. d.d., OIB ..., Z., ... kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Š. M., M., S. i P. iz Z., ... radi isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-387/2021-2 od 18. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-478/2019-23 od 25. siječnja 2021., u sjednici održanoj 1. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-387/2021-2 od 18. svibnja 2021. se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik banka Z. d.d. Z. je podneskom od 23. lipnja 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-387/2021-2 od 18. svibnja 2021. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
3. Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.
4. Pobijanom presudom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa po osnovi ugovorenih kamata obračunatih i naplaćenih primjenom ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu broj 9012793817 od 17. srpnja 2007. s valutnom klauzulom vezanom uz CHF, a prema kojoj je Banka ovlaštena jednostrano određivati kamatnu stopu bez unaprijed utvrđenih parametara promjenjivosti.
5. Prvo pitanje kojim tuženik pita "Je li ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu između kreditne institucije i potrošača sama po sebi ništetna u slučaju da je ništetna ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope", nije važna za rješenje ovoga spora Obrazloženje drugostupanjske presude se ne temelji na shvaćanju da je ništetna odredba o promjenjivosti kamatne stope, nego da je ništetna odredba ugovora kojom je samo jedna ugovorna strana (Banka) ovlaštena samostalno mijenjati kamatnu stopu bez unaprijed ugovorom određenih ili odredivih parametara promjenjivosti.
5.1. Samim time pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude, nije i ne može biti u suprotnosti s pravnim shvaćanjem iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-249/14-2 od 9. travnja 2015.
6. Drugim pitanjem tuženik pita "Je li sud u posebnim parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora o kreditu i povrata stečenog bez osnove, koju je pokrenuo potrošač, dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku pretpostavke za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ili je ovlašten utvrditi nepoštenom ugovornu odredbu isključivo temeljem utvrđenja iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa?"
6.1. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovoga spora i procesnopravnu poziciju tuženika. Prvostupanjski sud se u presudi pozvao na pravna shvaćanja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, ali je u postupku provodio dokaze radi utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe, odnosno nije svoju presudu temeljio isključivo na utvrđenjima iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interes, a drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.
6.2. Samim time pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude, nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-249/14-2 od 9. travnja 2015.
7. Trećim pitanjem tuženik pita podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ne podrazumijeva i mora se sagledati, ocijeniti i utvrđivati odvojeno u svakom konkretnom slučaju?
7.1. Naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP, jer je Vrhovni sud RH uspostavio ujednačenu praksu glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o pravu banke na jednostranu promjenu kamatne stope bez unaprijed utvrđenih parametara promjenjivosti, prema kojoj se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Time što je u ovom slučaju utvrđeno da su neke odredbe ugovora nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
7.2. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj 1/04 od 5. ožujka 2001. na koju ukazuje tuženik, ne daje razlog važnosti naznačenom pitanju jer se odnosi na druge kategorije ugovora (ugovore o zajmu), kod kojih je ništetnost ugovora posljedica nezakonito ugovorene valute obveze.
8. Četvrtim pitanjem tuženik pita "Može li se tužitelju (potrošaču) dosuditi kamata za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine na koju se odnosi, odnosno mogu li se zatezne kamate dosuditi iza razdoblje prije dospjelosti obveze?"
8.1. Naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZP, jer se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (1/20) od 30. siječnja 2020. odnosi na početak tijeka zastare i ne daje odgovor na naznačeno pitanje koje se tiče tijeka zateznih kamata kod vraćanja stečenog bez osnove.
8.2. Navedeno pitanje se sadržajno odnosi na odredbu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91) prema kojoj, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Zato početak tijeka zateznih kamata ovisi o savjesnosti stjecatelja, što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.
9. Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 1. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
