REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 338/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. A. R. A., A.-A.-P., K. a. W., A., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2489/2020-2 od 20. srpnja 2021., ispravljene rješenjima istog suda broj Gž-2489/2020-5 od 5. listopada 2021. i Gž-2489/2020-8 od 30. studenoga 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-426/2019-26 od 21. kolovoza 2020., ispravljena rješenjem istog suda broj P-426/2019-30 od 14. rujna 2020., u sjednici održanoj 1. veljače 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2489/2020-2 od 20. srpnja 2021., ispravljene rješenjima istog suda broj Gž-2489/2020-5 od 5. listopada 2021. i Gž-2489/2020-8 od 30. studenoga 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-426/2019-26 od 21. kolovoza 2020., ispravljena rješenjem istog suda broj P-426/2019-30 od 14. rujna 2020., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

2. U odgovoru na prijedlog tuženik osporava njegovu dopuštenost i predlaže isti odbaciti uz naknadu troška odgovora.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.

5. Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev za isplatu nagrade za rad odvjetnika - razlike između nagrade obračunate po satnici i one obračunate prema vrijednosti predmeta spora (Tbr.7.,8., 9., 10., 11., 12. 13., 14. i 15. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa)), ocijenili su neosnovanim pošavši od utvrđenja da su stranke sukladno odredbi Tbr. 39. toč. 2. Tarife nagradu, pa i za troškove zastupanja u sudskim postupcima ugovorile na temelju sata rada, a skladu s kojim dogovorom je tužitelj, do otkaza ugovora o pružanju pravnih usluga i izdavao račune za pružene usluge.

6. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj naznačuje ukupno tri pitanja.

7. Tužitelj se kao razlog važnosti za prvo naznačeno pitanje poziva na odluku ovog suda broj Rev-2238/2014-2 od 17. prosinca 2019. Smatra da je shvaćanje u navedenoj presudi nepodudarno sa shvaćanjem izraženim u pobijanoj odluci.

8. Suprotno tvrdnji revidenta, shvaćanjem navedenim u ovosudnoj odluci broj Rev- 2238/2014-2 od 17. prosinca 2019., u kojoj se navodi da „visina nagrade za rad odvjetnika, u pravilu, nije predmet slobodnog ugovaranja“, a koja odluka je donesena u različitoj činjeničnoj i postupovnoj situaciji, nije isključeno da stranke ugovore nagradu izvan odredbi Tbr. 7., 8., 9., 10., 11., 12. 13., 14. i 15. Tarife. Budući da nema nepodudarnosti u izraženim shvaćanjima naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Za drugo naznačeno pitanje, koje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja (odredbama ugovora), tužitelj pozivajući se na odluku ovog suda broj Rev- 1332/2016-5 od 26. ožujka 2019. nije dao odgovarajuće razloge važnosti istog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u navedenoj odluci izraženo je shvaćanje da se potpisivanjem svake pojedine punomoći sklapa novi ugovor o nalogu, ali pod uvjetima ugovorenim okvirnim ugovorom. Shvaćanje je pobijane odluke da ugovor o pružanju pravnih usluga od 31. siječnja 2011. predstavlja ugovor o nalogu za sve buduće poslove za koje će se u predmetima u kojima postoji obveza podnošenja punomoći izdati punomoć. Dakle, u obje odluke izraženo je shvaćanje da se odnosi nastali zastupanjem u pojedinom predmetu za koji je izdana punomoć uređuju „okvirnim ugovorom“, odnosno „ugovorom o pružanju pravnih usluga“, ne uređuju posebno za svaki slučaj po izdavanju punomoći. Stoga naznačeno pitanje, koje, kako je rečeno ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, nije važno za ujednačavanje sudske prakse.

10. Za treće pitanje tužitelj, pozivajući se na mišljenje porezne uprave Klasa:410- 19/17-02/174 od 21. srpnja 2017., nije dao odgovarajuće razloge njihove važnosti u smislu odredaba čl. 387. st. 3. ZPP-a.

11. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješiti kao u izreci.

12. Obrazloženje sastavljeno sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP-a.

13. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 1. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.