REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1337/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1898/2019-2 od 26. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1433/2019-9 od 30. listopada 2019., u sjednici održanoj 1. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1898/2019-2 od 26. ožujka 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1433/2019-9 od 30. listopada 2019., na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: … , isplatiti tužitelju D. P. iz Z., OIB: … , iznos od 15.798,72 kune sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, kako slijedi:

- na iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3.684,00 kuna od 1. siječnja 2019. do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: … , da nadoknadi tužitelju D. P. iz Z., OIB: … , iznos od 5.000,00 kuna s osnova parničnih troškova zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik Republika Hrvatska, OIB: … , sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan."

II. Nalaže se tužitelju D. P. da tuženici Republici Hrvatskoj nadoknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 6.000,00 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: … , isplatiti tužitelju D. P. iz Z., OIB: … , iznos od 15.798,72 kune sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, kako slijedi:

- na iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3.684,00 kuna od 1. siječnja 2019. do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: … , da nadoknadi tužitelju D. P. iz Z., OIB: … , iznos od 5.000,00 kuna s osnova parničnih troškova zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik Republika Hrvatska, OIB: … , sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan."

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena prvostupanjska presuda, te je odbijen zahtjev tuženice za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3226/2020-2 od 28. rujna 2021., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1898/2019-2 od 26. ožujka 2020., zbog sljedećih pravnih pitanja:

"1. Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09 i 92/14), koji propisuju što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

2. Može li tužitelj ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), koje propisuju da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom iz čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?"

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog gore navedenih pravnih pitanja, u kojoj je predložila preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, i istog obvezati da joj nadoknadi troškove postupka, podredno je predložila ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu 15.798,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabavke građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2014. do 2018.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je tužitelj policijski službenik MUP-a RH koji je rješenjem tuženice od 28. srpnja 2012. raspoređen u Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. služba traseoloških vještačenja, u zvanju viši policijski narednik, na radno mjesto viši kriminalistički tehničar,

- da tuženica tužitelju od 2014. do 2018. nije omogućila nabavu građanskog odijela i obuće, čija vrijednost u zbiru za to razdoblje iznosi 15.798,72 kn,

- da tužitelj u okviru svojih poslova obavlja i poslove kriminalističkog istraživanja

9. Na temelju navedenih utvrđenja, nižestupanjski sudovi smatraju da je tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakon o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11 – dalje: Pravilnik), jer je tužitelj kao policijski službenik sukladno čl. 2. st. 1. t. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine", broj 76/09 i 92/14 - dalje: ZPPO) obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti koje je obavljao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon, (a temeljem kojih ovlasti se prikupljaju podaci o kaznenim djelima i počiniteljima), koji se vrše uz primjenu policijskih ovlasti (za prikupljanje, procjenu, pohranu, obradu i korištenje podataka), isključivo u građanskom odijelu, pa on po čl. čl. 2. Pravilnika ima pravo na građansko odijelo, slijedom čega prihvaćaju tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

13. Obrazlažući postavljena pitanja, tuženica, pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO-a, čl. 28. st. 5. ZOP-i i čl. 3. Pravilnika analizira sadržaj poslova policijskog službenika višeg kriminalističkog tehničara, a koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju, te odredbu čl. 3. ZPPO-a smatra da tužitelj ne obavlja nikakve policijske poslove već pomoćne poslove vještačenja, a što su stručni poslovi vezani s policijskim poslovima, a ne i policijski. Smatra da je uvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo da policijski službenik zaista u svom svakodnevnom radu obavlja policijske poslove, dok tužitelj obavlja isključivo pomoćne poslove vještačenja, a tu su stručni, a ne policijski poslovi. Navodi da su poslovi vještačenja izuzeti iz policijskih poslova, pa se samim time ni poslovi kriminalističkog tehničara (pomoćni poslovi vještačenja), a koji se odnose na pripremu materijala za vještačenje, provođenje pregleda, analiza, mjerenja i drugog, nisu policijski poslovi. Osporava zaključak nižestupanjskih sudova da prikupljanje, procjena, pohrana, obrada, korištenje podataka, te pregled dokumentacije koju vrši tužitelj predstavljaju policijske poslove, odnosno policijske ovlasti iz razloga što tužitelj navedene stvari radi u okviru vještačenja kao pomoćnik vještaka te što on kao pomoćnik vještaka prikuplja, procjenjuje, pohranjuje, koristi podatke, te pregledava dokumentaciju, pa zbog toga on nije policijski službenik i ne obavlja policijske poslove. Logikom tužitelja, dalje navodi, bi tada i doktorima medicine koji provode vještačenja u kaznenim postupcima također trebalo priznati pravo na građansko odijelo jer i oni vještačenjima otkrivaju kaznena djela.

14. Nasuprot navedenom, tužitelj smatra da mu pripada pravo na naknadu za građansko odijelo temeljem samog zakona jer je policijski službenik, koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove (prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu. Ističe da se i u opisu njegovih poslova navodi da „sudjeluje u radu na mjestu događaja“, te pojašnjava da raditi na mjestu događaja u sadržajnom i formalnopravnom smislu znači obavljati policijske poslove i pritom primjenjivati policijske ovlasti, kao na primjer otkrivanje i prikupljanje podataka o kaznenim djelima i prekršajima i njihovim počiniteljima, ulazak i pregled objekata i prostora, ulazak u tuđi stan, pregled predmeta i prometnih sredstava, otkrivanje i osiguranje tragova kaznenog djela te predmeta koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica, izuzimanje tragova i dokaza i dr. Naglašava da ima službenu iskaznicu i da je ovlašten upotrijebiti sredstva prisile i imati službeno oružje, sukladno odredbi čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i da zakonom nije propisana razlika vezano za direktnu ili indirektnu primjenu policijskih ovlasti niti je moguće takvu ovlast dati od slučaja do slučaja da bi se slijedom toga policijski službenici mogli razlikovati na one koji primjenjuju policijske ovlasti u obavljanju policijskih poslova i one koji ih ne obavljaju, da je čl. 15. st. 1. ZOP-i predviđeno da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz tog zakona, a da ni sami zakon ne predviđa podjelu na policijske službenike koji primjenjuju policijske ovlasti i one koji ih ne primjenjuju. Zaključno smatra da su poslovi višeg kriminalističkog tehničara sukladno čl. 3. st. 1. i čl. 13. st. 1. ZPPO-a, policijski poslovi u kojima se primjenjuju policijske ovlasti.

15. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

16. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

17. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

18. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

19. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

20. Prema odredbi čl. 1. st. 2. ZPPO-a policijske poslove obavlja i policijske ovlasti primjenjuje policija prema odredbama toga Zakona, između ostalog, u kriminalističkim istraživanjima.

21. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPPO-a policijski službenik je službenik tuženika, kao i službenik strane policijske službe, koji je prema međunarodnom ugovoru i drugom zakonu ovlašten obavljati policijske poslove.

22. Odredbom čl. 3. st. 1. ZPPO-a propisano je da su policijski poslovi: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, poslovi sa strancem, nadzor državne granice, poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom, te da se policijski poslovi (stavak 2.) obavljaju primjenom policijskih ovlasti.

23. Policijske ovlasti prema odredbi čl. 13. ZPPO, između ostalog: prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregled dokumentacije.

24.1. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito je određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo i građanskom odjelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodno pitanje u smislu čl. 12. ZPP-a. Stoga je pogrešno shvaćanje tužitelja prema kojem ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj već ono, suprotno tvrdnji tužitelja, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

24.2. U prilog iznesenom shvaćanju ide i činjenica da su između određenog broja policijskih službenika (vještaka, kriptologa i dr.) vođeni upravni postupci u kojim postupcima navedeni policijski službenici odbijeni sa zahtjevima za priznanje navedenog prava na građansko odijelo, te su pravomoćno odbijane i tužbe policijskih službenika, nakon čega su odustali od traženja sudske zaštite kroz upravne postupke i upravne sporove i tužbama za isplatu pokušavali ostvariti pravo za koje smatraju da im pripada. Stoga se ne može reći ni da u tom slučaju on kao i drugi zaposlenici MUP-a ne bi faktički imali pravo na susku zaštitu.

24.3. S obzirom da tužitelj i ne tvrdi da je stavljen na takav potpis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužitelj predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i slijedom čega tužitelju nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

25. Ukoliko bi se o navedenom pravu i moglo raspravljati kao o prethodnom pitanju ističe se da poslovi policijskog službenika višeg kriminalističkog tehničara, koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju, a koji obuhvaćaju: poslove pripremanja materijala za vještačenja sukladno matici kompetencije i po nalogu vještaka, samostalno izvođenje složenijih pregleda, ispitivanja mjerenja i kemijske analize, sudjelovanje u radu na mjestu događaja, izrada dokumentacije i obavljanje poslova iz područja prometnih i tehničkih vještačenja, drugi poslovi prema matici kompetencije, skrb o materijalima vještačenja kod njihove otpreme, ažuriranje elektronske i druge baze podataka, skrb o kemikalijama i laboratorijskom inventaru, o čemu vodi odgovarajuće upisnike, vođenje brige o redu i sigurnosti u laboratoriju, sudjelovanje u pripremi sustava upravljanja kvalitetom, te obavljanje drugih poslova po nalogu nadređenog rukovoditelja, predstavljaju isključivo administrativne stručne poslove, jer tužitelj u djelokrugu svog posla navedene poslove obavlja u okviru vještačenja kao pomoćnik vještaka te on kao pomoćnik vještaka prikuplja, procjenjuje, pohranjuje, koristi podatke, te pregledava dokumentaciju, a zbog toga on nije policijski službenik koji obavlja policijske poslove, a obavljanje tih poslova ne spada u policijske poslove iz čl. 3. st. 1. ZPPO-a (kao što su npr. poslovi sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima), niti se u njihovom obavljanju primjenjuju bilo kakve policijske ovlasti (čl. 13. ZPPO) prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, provjere i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregleda dokumentacije, (na što se ukazuje u odgovoru na reviziju) isključivo u građanskom odijelu, da bi u smislu čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i imao pravo na građansko odijelo. 26. Tužitelj dakle, kao viši kriminalistički tehničar, obavlja isključivo administrativno stručne poslove, u okviru kojeg posla, tada kao pomoćnik u vještačenjima i procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke te pregledava dokumentaciju, i njegova osnovna zadaća (u okviru opisa poslova radnog mjesta) nije neposredno sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, već stručna obrada i izuzimanje podataka.

27. Policijski poslovi koji se obavljaju primjenom policijskih ovlasti, kako je navedeno, popisani su u čl. 3. ZPPO-a, a među tim poslovima nisu navedeni pomoćni poslovi vještačenja. Ako bi se i prihvatila tvrdnja tužitelja da time što „po nalogu voditelja službe obavlja i druge poslove” pa da time obavlja policijske poslove otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, prikuplja podataka o tim djelima i počiniteljima i da pri tom primjenjuje policijske ovlasti, ističe se da pojedini policijski službenici koji sudjeluju u operativnim akcijama kao stručne osobe sukladno odredbama čl. 29. i 30. Uredbe o izgledu odora policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova ("Narodne novine", broj 88/11, 129/11 i 100/13 – dalje: Uredba) ostvaruju pravo na dodatnu policijsku odoru, a to što tužitelj po potrebi (ne kontinuirano-svakodnevno tijekom godine) obavlja takve i s njima povezane i slične poslove, te poslove, prema navedenom, ne obavlja svakodnevno tijekom cijele kalendarske godine isključivo u građanskom odjelu, što je preduvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i, te neovisno o tome što po potrebi eventualno sudjeluje i na mjestu događaja na poziv nadležnih tijela, i što u okviru svoga posla prikuplja, procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke i pregledava dokumentaciju, poslovi višeg kriminalističkog tehničara, koje obavlja, nisu poslovi u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i da bi mu pripadalo pravo iz čl. 2. st. 1. Pravilnika.

28. Stoga, iako viši kriminalistički tehničari u okviru obavljanja poslova prikupljaju, procjenjuju, pohranjuju, koriste te podatke i pregledavaju dokumentaciju, to istovremeno ne znači da obavljaju i policijske poslove i da u obavljanju tih poslova koriste bilo kakve policijske ovlasti, jer oni navedene radnje, dakle radnje: prikupljanja, pregledavanja dokumentacije, prikupljanja potrebnih podatka, pohrane, procjene, vrše kao pomoćnici vještaka i pomažu u otkrivanju počinjenja kaznenih djela drugim službenicima kojima je to primarna zadaća, ali oni time automatski nisu policijski službenici u smislu citiranih odredbi niti obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

29. Zaključno, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a s obzirom na sadržaj čl. 3. i čl. 13. st. 1. ZPPO-a i opis poslova tužitelja, ne radi se o policijskim poslovima koji se obavljaju tijekom cijele godine primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu te stoga tužitelj nema pravo na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i.

30. Slijedom svega iznesenog odgovori na postavljena pitanja glase:

"1. Tužitelj, na radnom mjestu višeg kriminalističkog tehničara, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, nije policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, u smislu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09 i 92/14), te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova.

2. Tužitelj, na radnom mjestu višeg kriminalističkog tehničara, nema pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, u smislu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11)."

31. Temeljem iznesenog valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude.

32. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari bilo je nužno, sukladno odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (15.798,72 kn) i to trošak odgovora na tužbu (Tbr. 8/1) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 1. listopada 2019. u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava podneska od 30. rujna 2019., u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na objavi ročišta u iznosu od 500,00 kn, te trošak žalbenog postupka (Tbr. 10/1) u iznosu od 1.250,00 kn, i trošak sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno ukupno 6.000,00 kn.

Zagreb, 1. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.