Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-uv-12/2022-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. G. u postupku izvršenja kazne zatvora zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I-705/2021-10 od 20. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba zatvorenika J. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 170. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" 14/21., dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust podnesen po zatvoreniku J. G. kao neosnovan. Naime, zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 9 (devet) mjeseci na temelju pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Zadru broj Kv-119/2020. od 1. lipnja 2020., zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. i članka 331. stavak 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik po braniteljici A. B., odvjetnici u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje "…i to na način da zatvoreniku J. G. odobri uvjetni otpust te da se isti odmah pusti na slobodu".

3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a, u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz obrazloženja žalbe proizlazi kako zatvorenik, navođenjem žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka u bitnome tvrdi da pobijao rješenje nema valjanog obrazloženja. Konkretnije, zatvorenik smatra kako pobijana odluka ne sadržava navođenje činjenica, kao ni dokaza koji potkrjepljuju te činjenice, temeljem kojih je prvostupanjski sud donio odbijajuću odluku. U istom slijedu se ukazuje na arbitrarnost toga suda prilikom odlučivanja, pa je sud, prema navodima žalbe, "povrijedio pravo na obranu, načelo pravičnosti postupka, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek te niz drugih temeljnih načela kaznenog postupka", što onemogućava sudsku kontrolu pobijane odluke. Također, smatra da prvostupanjski sud "nije valjano utvrdio činjenično stanje" kada smatra da nisu ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust.

6. Protivno žalbenim navodima, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za zaključak da kod zatvorenika J. G. nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo uvjetno otpuštanje, te za svoje zaključke dao jasne i dostatne razloge koje prihvaća i drugostupanjski sud.

7. Naime, odlučne činjenice na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku zatvorenik samo drugačije interpretira. Sa takve, stranačke pozicije analize dokaza i činjenica zatvorenik nudi pogrešan zaključak da ne postoji valjano obrazloženje u pobijanoj odluci, što bi, po žalbenim navodima, predstavljalo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u vidu izostanka razloga o odlučnim činjenicama (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.).

7.1. No, protivno žalbenim navodima zatvorenika, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je sud prihvatio mišljenje Kaznionice (članak 170. točka 2. ZIKZ-a). Tako iz tog mišljenja slijedi da je zatvorenik prema svom ponašanju nekritičan, a rizik njegovog recidiva je procijenjen kao "visoko vjerojatan". U tom kontekstu za odluku o uvjetnom otpustu nije odlučna isključivo činjenica koju ističe žalba - da je "aktualna razina provođenja programa izvršavanja kazne zatvora za zatvorenika uspješan", jer razinu uspješnosti provedbe programa treba razlikovati od postizanja cilja istog tog programa. Taj cilj, i prema mišljenju Kaznionice i prema zaključku prvostupanjskog suda, još nije postignut.

7.2. Također valja ukazati i na činjenice koje navodi prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke (točka 7. obrazloženja) – zatvorenik je istovrsni recidivist koji je sa prethodnog izdržavane kazne zatvora u trajanju od 19 godina i 1 mjeseca (kaznena djela zlouporabe droge i teškog ubojstva) bio uvjetno otpušten u prosincu 2015. (redoviti istek iste kazne bio je u travnju 2016.), da bi aktualno djelo zlouporabe droge počinio u rujnu 2018. To osnažuje procjenu Kaznionice glede zatvorenikovog recidiva u kojoj se navodi da je isti "…duboko kriminalizirana osoba, bavljenje kriminalnim radnjama usvojio je kao stil života". Utoliko je i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda ispravan zaključak prvostupanjskog suda o nužnosti daljnjeg provođenja rehabilitacijskih postupaka i nastavka izvršavanja zatvorske kazne.

8. Stoga, žalba zatvorenika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 1. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.