Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-8/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. T., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. dalje: KZ/11-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Ik I-278/2021-13 od 23. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika D. T. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Ik I-278/2021-13 od 23. prosinca 2021., na temelju članka 170. točke 6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/2021. – dalje: ZIKZ) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. T. kao neosnovan.
2. Zatvorenik izdržava kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine izrečenu presudom Općinskog suda u Koprivnici broj K-57/2010-156 od 21. siječnja 2010. koja je preinačena u pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-1115/16-6 od 24. siječnja 2017., zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11-I. Kaznu izdržava od 9. rujna 2020., a istek kazne je 19. kolovoza 2022.
3. Protiv tog rješenja žali se zatvorenik putem opunomoćenika odvjetnika Đ. V., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači i zatvoreniku D. T. odobri uvjetni otpust.
4. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Zatvorenik u žalbi osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
6.1. Međutim, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika, prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje propisuje odredba članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni drugostupanjskog suda, opravdano zaključio da taj prijedlog nije osnovan, a za svoju odluku dao je jasne, određene, dostatne i valjane razloge.
7. Pravilno zatvorenik u žalbi navodi da iz izvješća zatvora proizlaze određene pozitivne okolnosti i to da zatvorenik pokazuje uredan tijek izdržavanja kazne zbog čega je procijenjen visokom penološkom ocjenom, nema stegovnih prijestupa, poštuje odredbe kućnog reda, koristi maksimalan obim pogodnosti, radi na otvorenom odjelu kao stočar, ne vode se drugi kazneni postupci kao i da su zatvor i državni odvjetnik dali pozitivno mišljenje glede njegova prijedloga za uvjetni otpust. 8. Međutim, protivno žalbenim navodima zatvorenika, ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora i uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora te obiteljske prilike zatvorenika samo su neke od okolnosti koje se procjenjuju prilikom donošenja odluke o uvjetnom otpustu.
8.1. U skladu s odredbom članka 59. stavak 2. KZ/11. prvostupanjski sud je dužan cijeniti i ličnost osuđenika, njegov prijašnji život, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi te osuđivanost (suprotno mišljenju zatvorenika, neovisno o tome kada je počinio kaznena djela), pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je zatvorenik do sada, osim za predmetno kazneno djelo, osuđivan još šest puta i to jednom zbog kaznenog djela prijevare, tri puta zbog prijevare u gospodarskom poslovanju, jednom zbog zlouporabe opojnih droga te jednom zbog povrede dužnosti uzdržavanja, što upućuje na to da zatvorenik pokazuje trajniju usmjerenost i odlučnost u činjenju kaznenih djela te se predmetno javlja specijalnim povratnikom. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio nepovoljan omjer izdržane kazne (1 godina i 5 mjeseci) u odnosu na izrečenu kaznu (2 godine) kao i činjenicu da zatvorenik ne pokazuje nikakav promijenjeni stav prema kaznenom djelu (iz izvješća proizlazi da ga djelomično priznaje) te da ne pokazuje pozitivan pomak oko obeštećenja oštećenika za iznos od 1.570,00 kuna (ispravno 1.570.000,00 kuna).
8.2. Pritom valja imati na umu i odredbu članka 41. KZ/11. koja propisuje da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
9. Stoga, neovisno o mišljenjima zatvora i državnog odvjetnika te postojanju pozitivnih okolnosti navedenih u točki 7. upravo činjenice navedene u točki 8.1., po ocjeni drugostupanjskog suda, upućuju na zaključak da je opravdan stav prvostupanjskog suda da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te je za postizanje pune svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11. koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta, a pozitivni pomaci do kojih je kod zatvorenika došlo tijekom izdržavanja kazne zatvora još nemaju onu kvalitetu koja bi opravdavala odobravanje uvjetnog otpusta, posebice imajući u vidu trajanje izrečene kazne zatvora, prijašnji život osuđenika i osuđivanost.
10. S obzirom na navedeno, pobijana odluka nije dovedena u sumnju isticanjem obiteljskih i poslovnih prilika zatvorenika niti žalbenim navodima zatvorenika kojima, unatoč postojanju pravomoćne kaznene presude, problematizira svojstvo oštećenika i njegovo pravo na obeštećenje kao niti žalbenim navodima o tome da ga o njegovu stavu o kaznenom djelu i obeštećenju nitko ništa nije pitao, iako je njegov stav o kaznenom djelu (da djelo djelomično priznaje) vidljiv iz izvješća zatvora, a na sjednici vijeća na kojoj se razmatrao njegov prijedlog za uvjetni otpust nije bio spriječen u tome da iznese svoj stav o oštećeniku i obeštećenju.
11. Stoga, žalba zatvorenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 1. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
