REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 25 Pr-6946/2020-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja D.B. iz G., OIB: …, zastupan po punomoćnici A.Č., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C. n.s., d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici V.K., odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. & p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. prosinca 2021. u prisutnosti punomoćnice tužitelja A.Č., odvjetnice i punomoćnice tuženika I.B., odvjetnice, te presude javno objavljene dana 1. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 12.833,84 kune zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2009. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 140.635,99 kuna, kao i sa kamatom tekućom na taj iznos, kao neosnovanim.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za kamatu na iznos od 12.833,84 kuna tekuću od 1. kolovoza 2009. do 14. kolovoza 2009., kao neosnovanim.

V Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku iznos od 10.500,00 kuna na ime parničnog troška, u roku 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 1.500,00 kuna na ime parničnog troška, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zbog povrede na radu od … vodio postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, poslovni broj Pr-507/07, time da je dana 17. veljače 2012. donesena prvostupanjska presuda kojom je utvrđena odgovornost poslodavca od 80%, a tužitelja u omjeru od 20%. Prvostupanjska presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-1927/11 od 14. veljače 2012. U ovom postupku tužitelj potražuje naknadu izgubljene zarade za vrijeme provedeno na bolovanju od … nadalje. Navodi da je prije toga radom na terenu u inozemstvu ostvarivao i do 11.000,00 kuna, a bolovanjem mu je isplaćivan iznos od 4.000,00 kuna. Nakon provedenog financijskog vještačenja uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 31. siječnja 2014., te potražuje ukupan iznos od 153.469,83 kuna sa kamatom tekućom od 1. kolovoza 2009. do isplate, a sve uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, jer da tužitelj u postupku Pr-507/07 koji se vodi pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu potražuje naknadu izgubljene dobiti, te da nije točno da je odustao od potraživanja, već je očito zaboravio specificirati dio tužbenog zahtjeva. O navodnom povlačenju sud nije nikada donio nikakvo rješenje, niti se tužitelj o navedenom očitovao. Nadalje, navodi da je tužitelj tijekom cijelog trajanja bolovanja primao 100% naknadu plaću, pa ne postoji tvrdnja tužitelja da je trpio štetu. Navodi da je nerealno očekivati da bi tužitelj da se nije ozlijedio, radio na inozemnim projektima, te tako dobivao veću plaću, osobito zbog svjetske ekonomske krize koja je zahvatila i Republiku Hrvatsku, a zbog čega je tuženik bio primoran poduzeti nepopularne ali nužne mjere slanja radnika na čekanje. Također da je tužitelj radio u Sektoru koji Sektor od dana kada se tužitelj ozlijedio do dana njegovog povratka na posao nije sklopio niti jedan Ugovor za inozemne poslove na kojima bi tužitelj, ili itko iz Sektora radio. Također ističe da se terenski dodatak isplaćuje radnicima zbog povećanih troškova života na terenu i isključivo za dane rada, te radnik koji ne radi na terenu ili je na bolovanju ili godišnjem niti ne prima terenski dodatak, pa osporava da bi tužitelj imao pravo na isti. Predlaže dobiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u zahtjev za dostavu podataka o plaći (list 4 spisa), presudu Pr-507/07 Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. veljače 2011. (list 5-16 spisa), Ugovor o radu (list 28-30 spisa), preslika dijela Kolektivnog ugovora tuženika (list 31-34 spisa), rješenja HZMO-a (list 35-44 spisa), pročitao presudu, poslovni broj Gžr-1927/11 Županijskog suda u Zagrebu od 14. veljače 2012. (list 75-80 spisa), u zapisnik o saslušanju tužitelja, isplate plaća za tužitelja u 2005. (list 88-89 spisa), podatke HZZO-a (list 101-104 spisa), u nalaz i mišljenje financijskog vještaka R.v. d.o.o. od 1. listopada 2013. (list 105-110 spisa), u zapisnik o saslušanju vještaka od 9. rujna 2014. (list 119-120 spisa), izvršio uvid u spis Pr-507/07, izvršio uvid u Odluku od 30.1.2011. (list 137 spisa), Odluku o osobno uvjetovanom otkazu od 30.11.2011. (list 138-139 spisa), saslušao tužitelja na ročištu održanom 23.9.2021. (list 188 spisa).

4. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-911/15-3 od 26. siječnja 2016. djelomično je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-593/12-28 od 29. siječnja 2015. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke te pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem nije priznat zahtjev tužitelja za naknadnom parničnog troška dok je preinačena u dijelu pod točkom I. i IV izreke. Vrhovni sud Republike Hrvatske Rješenjem broj: Revr 719/16-2 od 14. ožujka 2018. prihvaća reviziju tužitelja te ukida presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-911/15-3 od 26. siječnja 2016. i predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

Županijski sud u Zagrebu Rješenjem poslovni broj Gž R-999/18-4 od 28.svibnja 2020. ukida presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 593/12-28 od 29. siječnja 2015. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelj doživio povredu na radu dana ..., da se radi materijalne i nematerijalne štete vodio postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod brojem Pr-507/07, da je navedena presuda postala pravomoćna 14. veljače 2012. u kojoj je utvrđena odgovornost poslodavca od 80% za nastanak štetnog događaja, a tužitelja u omjeru od 20%.

Nadalje, nesporno je da je tužitelj 27. travnja 2009. ostvario pravo na mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

Sporna je visina plaće tužitelja, zastara potraživanja, kao i pravo na terenski dodatak.

7. U odnosu na prigovor zastare potraživanja sud je utvrdio sukladno zauzetom stavu VSRH u odluci 719/16 od 14.03.2018. da je zastara za izgubljenu zaradu počela teći od dana kada prestane privremena spriječenost za rad dakle dana 31.srpnja 2009. a sve iz razloga što je tužitelj od dana štetnog događaja do dana 31.07.2009. bio na bolovanju zbog posljedica štetnog događaja.

No, međutim zastara se određuje s obzirom na dospijeće najstarijeg neispunjenog potraživanja s ovog osnova, obzirom da se radi o naknadi štete zbog izgubljene zarade kao razlike između plaće koje bi ostvarivao i isplaćene naknade za vrijeme bolovanja, a koje predstavlja povremeno potraživanje, koje nastaje sukcesivno, što je ovdje slučaj.

Budući je prvo potraživanje tužitelja dospjelo 15. studenog 2005., a tužitelj je podnio tužbu dana 21.02.2012., te je zastara počela teći 31. 07.2009. to je tužitelj u zastari sve do potraživanja od 15. siječnja 2009., a sve sukladno odredbi članka 376.stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“, 53/91, 73/91, 111/93, 7/96, 112/99, 88/01- dalje :ZOO).

Slijedom navedenog za razdoblje od 15. studenog 2005. do 15. siječnja 2009. je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. U odnosu na izgubljenu zaradu i terenski dodatak sud je primijenio članak 193. stavak 2. ZOO-a.

Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25. lipnja 2002. sud je utvrdio da je tužitelj radio na radnom mjestu "tornjaša" (članak 3.), da je poslove obavljao u Z., a da ga po potrebi posla poslodavac može uputiti na rad i u drugo mjesto rada (članak 4.). Iz članka 2. Ugovora je sud utvrdio da je tužitelj završio sa privremenim radom u inozemstvu temeljem Ugovora o radu u inozemstvu dana 24. lipnja 2002.

Iz Ugovora o radu od 1. kolovoza 2009. je sud utvrdio da se isti sklapa na neodređeno vrijeme (članak 2.) za poslove čuvar objekta, iz sistematizacije radnih mjesta, kao i druge neophodne poslove u skladu sa naravi i vrstom posla uz ograničenje iz rješenja HZMO-a o nastaloj profesionalnoj nesposobnosti za rad od 1. lipnja 2009.

9. Slijedom navedenog je sud utvrdio da je tužitelj prije povrede na radu obavljao poslove tornjaša, a nakon nastale profesionalne bolesti je počeo raditi na drugom radnom mjestu u skladu sa ograničenjem zbog profesionalne nesposobnosti, pa da nije bilo navedene povrede obavljao bi i dalje poslove tornjaša iz Ugovora o radu od 25. lipnja 2002. Dakle tužitelju pripada pravo s osnova izgubljene zarade i terenskog dodatka u slučaju ako zbog nesposobnosti za rad nije bio u mogućnosti ostvarivati onu materijalnu korist koju bi izvjesno ostvario da nije nastupila nesposobnost za rad, a koju činjenicu je tužitelj u ovom postupku dokazao.

10. Neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da nakon štetnog događaja, te u spornom razdoblju nije bilo poslova na terenu, jer iz isplatnih lista za usporednog radnika se vidi da je isplaćivan terenski dodatak navedenom radniku, a shodno čemu je i vještak sačinio nalaz i mišljenje.

11. Terenski dodatak po svojoj prirodi i namjeni služi radi podmirenja povećanih troškova koje radnik ima dok radi izvan mjesta prebivališta, pa se kao izgubljena zarada ne može smatrati cjelokupni iznos ostvaren terenskim dodatkom, već samo onaj iznos koji bi s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja po redovnom tijeku stvari oštećenik uštedio. O tome je stav zauzeo VSRH u svojoj odluci Revr- 341/2010 od 13. listopada 2010. U postupku je trebalo utvrditi koji iznos terenskog dodatka bi tužitelj mjesečno uštedio, pa je sud u utvrđivanju tih činjenica cijenio iskaz tužitelja.

Tužitelj u svom iskazu navodi da je uglavnom bio upućivan na rad na teren u A., E., S., K., L. i da je tada dobivao dodatak na terenski rad, tako da mu je nakon odbitka troškova smještaja i hrane ostajalo dnevno 110,00 kuna, što je uspijevao zaštedjeti. Njegov iskaz je kasnije kontradiktoran kada na pitanje punom. tuženika koliko je mogao mjesečno uštedjeti, odgovorio da je sve uštedio, jer je konkretno njegova plaća za vrijeme boravka u S. bila 1.150 USD i 200,00 kuna dnevno terenskog dodatka. I u dopunskom saslušanju, nakon ukidne odluke po Županijskom sudu u Zagrebu od 28.05.2020. kojom drugostupanjski sud upućuje na nejasan stav ovog suda u pogledu bezrezervnog prihvaćanja iskaz tužitelja o uštedi na terenskom dodatku i to u visini 110,00 kuna dnevno. Tako tužitelj dodaje da je od tih novaca trošio samo 90,00 kuna pa i manje i to na osobnu higijenu, a ostatak novaca je uspio uštedjeti jer je imao plaćen doručak, ručak i večeru, te spavanje, a da nije pušač. Također pojašnjava različiti iskaz u dodatnom saslušanju na način da mu je poslodavac plaćao smještaj i hranu te da je zato uspio toliko uštedjeti, a što je u suprotnosti sa navodima iz tužbe gdje navodi da su mu stan i hrana bili osigurani za cijenu od cca. 1.800,00 kuna iz čega proizlazi da je svoj iskaz promijenio radi uspjeha u sporu i isti sud nije prihvatio tako promijenjeni iskaz.

Stoga sud nije prihvatio iskaz tužitelja da je od terenskog dodatka uspijevao uštedjeti 110,00 kuna dnevno jer nije ničim potkrijepio svoj iskaz, a isti je očigledno usmjeren na postizanje uspjeha u sporu.

Slijedom iznesenog je sud utvrdio neosnovanim potraživanje s osnova terenskog dodatka.

12. Sud je radi utvrđivanja visine potraživanja proveo financijsko vještačenje po vještaku Z.R. koji u svom nalazu i mišljenju od 1. listopada 2013. navodi da je nalaz sačinio temeljem uvida u spis, te da je od tuženika i tužitelja pribavio potrebnu dokumentaciju, nakon čega je sačinio izračun na način da je utvrdio visinu pretpostavljene bruto plaće tužitelja, neto plaće tužitelja, neto terenskog dodatka, te naknade s osnova regresa, ostvarene naknade za vrijeme bolovanja, ostvarene mirovine tužitelja, pa je izgubljenu zaradu iskazao kao razliku između pretpostavljenih ukupnih neto primanja i ostvarenih naknada za vrijeme bolovanja i invalidske mirovine u srpnju 2009., a izračun je dao u Tabeli u prilogu nalaza.

Na nalaz i mišljenje je prigovarao tuženik, jer da je vještak neosnovan vještačio terenski dodatak, kao i da je vještak izračunao naknadu za bolovanje, a koji prigovor je neosnovan jer je zadatak suda bio da vještak utvrdi izgubljenu zaradu u što ulazi i terenski dodatak.

Sud je na navedene prigovore saslušao vještaka koji u svom iskazu od 9. rujna 2014. navodi da je nalaz i mišljenje u pogledu izračuna terenskog dodatka sačinio kao i u brojnim drugim predmetima u kojima se računa izgubljena zarada, a u kojim izračunima se polazi od ukupnih pretpostavljenih primanja oštećenika koje je ostvarivao i prije štetnog događaja. Vještak je naveo da je njegov zadatak bio iskazati visinu pretpostavljenih primanja na bazi usporednih radnika. Također navodi da je terenski dodatak iskazan u odnosu na usporednog radnika, odnosno kada ga usporedni radnik nije ostvarivao, nije iskazan niti za tužitelja.

Nalaz i mišljenje vještaka je sud u cijelosti prihvatio budući je isti sačinjen jasno, stručno i obrazloženo, te nakon usmenog saslušanja stranke nisu imale daljnjih prigovora.

13. Dakle utvrđujući ukupnu visinu potraživanja za razdoblje koje nije u zastari, sud je od potencijalne neto plaće usporednog radnika kako je to izračunao vještak u svom nalazu odbio isplaćenu neto naknadu bolovanja te je za razdoblje od siječnja 2009. do srpnja 2009. utvrdio ukupnu izgubljenu zaradu od 16.042,30 kuna ( zbroj mjesečnih primanja za navedeno razdoblje iznosi 47.466,56 kuna od kojeg je odbijen iznos od 31.424,26 isplaćene naknade. Budući je utvrđena suodgovornost tužitelja od 20% u predmetu Pr-507/07, valjalo je dosuđeni iznos umanjiti za navedeni postotak, te dosuditi 12.833,84 kuna, a odbiti tužitelja sa iznosom od 140.635,99 kune, a sve temeljem članka 192. ZOO-a.

14. Tužitelj nije potraživao dospijeće pojedinog iznosa sa kamatom koja bi mu pripadala, već je ukupni iznos izgubljene zarade potraživao sa kamatom od 1. kolovoza 2009.

Na tako uređeni tužbeni zahtjev sud ne može intervenirati, no u tom slučaju i s takvim načinom potraživanja kamata tužitelju pripada kamata od 15. kolovoza 2009., kao dospijeće zadnje plaće, pa je na ukupno dosuđeni iznos valjalo dosuditi zateznu kamatu tekuću od 15. kolovoza 2009., a odbiti sa kamatom tekućom od 1. kolovoza 2009. do 14. kolovoza 2009. kao neosnovanom.

15. Odluka o zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, dok je njezina stopa određena člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a.

Strankama je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje i troškovnika.

Tužitelj je uspio u sporu sa 8 %, a tuženik sa 92%, pa je sukladno odredbi članka 154.stav 2. ZPP-a valjalo od 92% oduzeti 8%, te tako postotak uspjeha tuženika iznosi 84 %.

Tuženiku je priznat trošak, pristupa na ročište 14.01.2021., 23.09.2021., i 21.12.2021. sve po 250 bodova, sastav podneska od 27.11.2020. od 250 bodova primjenom Tbr. 7/1, 8/1, 9/1 , 9/2,), ukupno 1000 bodova (vrijednost 1 boda = 10,00 kuna), ili 10.000,00 kuna, na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a ili 2.500,00 kuna, sveukupno 12.500,00 kuna, odnosno 10.500,00 kuna sukladno uspjehu u sporu.

17. Tužitelju je neovisno o uspjehu valjalo dosuditi trošak vještačenja budući je isti bio neophodan radi utvrđivanja visine potraživanja u iznosu od 1.500,00 kuna. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14) u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, kako je to zatražio.

18. Tužitelj je temeljem članka 16. stavak 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13) oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu 1. veljače 2022.

Sutkinja:

Vesna Horvath,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku