REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3541/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. L. iz Republike Njemačke, M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Z., protiv I. tuženika E.&S. B. d.d. iz R., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o. i II. tuženika F. B. iz S., OIB: …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1202/2019-2 od 30. lipnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P- 2343/18-37 od 17. lipnja 2019., u sjednici održanoj 1. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1202/2019-2 od 30. lipnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-2343/18-37 od 17. lipnja 2019. pozivom na odredbu čl. 385. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da četrnaest pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime u pobijanoj drugostupanjskoj odluci polazeći od utvrđenja da je tužitelj predmnjevani vlasnik predmetne nekretnine koji je prijedlog za upis prava vlasništva podnio nakon što je I. tuženik kao ovrhovoditelj zabilježio ovrhu te da I. tuženik kao ovrhovoditelj prije ili u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu i zabilježbe ovrhe nije bio nesavjestan i nepošten, jer nije znao da je II. tuženik prodao predmetnu nekretninu, drugostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je I. tuženik kao ovrhovoditelj bio nepošten i nesavjestan, te je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
3.2. S obzirom da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela ovoga suda održane 22. veljače 2018. pod brojem Su: IV-4/17-4 da predmnjevani vlasnik može uspješno štiti svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zlouporabio svoje pravo, riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno preispitati sudsku praksu.
3.3. Odluke prvostupanjskih sudova u kojima bi bilo izraženo protivno pravno shvaćanje, ne mogu se uzeti kao razlozi važnosti u smislu čl. 385.a ZPP, jer se zakonitost pravnog shvaćanja prvostupanjskih sudova ocjenjuje u postupku po redovnim pravim lijekovima. Tek pravno shvaćanje izraženo u drugostupanjskim odlukama (kao i odlukama VSRH te odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava) potencijalno, u slučaju njihove međusobne nepodudarnosti, zahtjeva intervenciju revizijskog suda radi ujednačenja sudske prakse - osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prakse.
3.4. Također niti shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od shvaćanja izraženog u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-621/05 od 2. ožujka 2006. da je tužitelj kao predmnjevani vlasnik predmeta ovrhe ima pravo tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom, dok se u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Mindek protiv Hrvatske (zahtjev br. 6169/13) ne radio istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (prodaja suvlasničkog dijela nekretnine podnositelja zahtjeva radi namirenja troškova ovršnog postupka) niti su u toj odluci „izložena pravna shvaćanja analogno primjenjiva i na ovaj predmet“ kako to tužitelj u prijedlogu za dopuštenje tvrdi, iako ne navodi o kojim se to točno pravnim shvaćanjima radi.
4. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385. a. st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješio kao u izreci.
Zagreb, 1. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
