Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-3337/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Daniele Ukić kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Diane Preglej i Suzane Radaković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. M.1 iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. K., odvjetnica u R. i 2. tužiteljice S. K. iz R., OIB: …, protiv tuženika Općine F., F., OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tužitelja M. M.1 i 2. tužiteljice S. K. protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-667/2021-4 od 12. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 1. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tužitelja M. M.1 i 2. tužiteljice S. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-667/2021-4 od 12. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji M. M.1 i S. K. svatko od njih dvoje u ½ dijela, vlasnici nekretnina pod oznakom k.č.br. 34 – pašnjak u va nugal površine 30 hvati,k.č.br. 35/1 – oranica u va nugal površine 1016 hvati,k.č.br. 35/2 – oranica u va nugal površine 74 hvati, kč. br.1194 – sjenokoša u sušari površine 391 hvati, kč. br.1205/2 – oranica u sušari površine 65 hvati, kč. br. 1206/2 – sjenokoša u sušari površine 30 hvati, kč. broja 5338 – kuća broj 94 i dvorište u L. površine 74 hvati i k.č.br. 5341 – dvorište i vrt u gornjem polju površine 24 hvati, sve upisane u z.k. ul.br. 91, K.O. L. te se ovlašćuju tužitelji temeljem ove presude provesti uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama sa imena tuženika kao nasljednika P. S. A., L. kbr. 100, odnosno s imena pravnog prednika tuženika P. S. A., L. br. 100, na ime i u korist tužitelja u cijelosti."

2. Protiv navedene presude žale se 1. tužitelj M. M.1 i 2. tužiteljica S. K. zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), te predlažu pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili istu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba 1. tužitelja M. M.1 i 2. tužiteljice S. K. je neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev 1. tužitelja M. M.1 i 2. tužiteljice S. K. za utvrđenjem prava suvlasništva, svakog u ½ dijela, nekretnina k.č.br. 34 od 30 čhv, k.č.br. 35/1 od 1016 čhv, k.č.br. 35/2 od 74 čhv, kč. br.1194 od 391 čhv, kč. br.1205/2 od 65 čhv, kč. br. 1206/2 od 30 čhv, kč.br. 5338 – kuća broj 94 i dvorište u L. od 74 čhv i k.č.br. 5341 – dvorište i vrt od 24 čhv, sve upisane u z.k. ul.br. 91, k.o. L.

6. U obrazloženju prvostupanjske presude je navedeno:

- da je u z.k.ul 91 K.O. L. kao vlasnik u ovom postupku prijepornih nekretnina i to: k.č.br. 34 – pašnjak, k.č. 35/1 oranica, k.č. 35/2 – oranica, k.č.br.1194 – sjenokoša, k.č. 1205/2 – oranica, k.č. 1206/2 – sjenokoša, k.č. 5338 – kuća i dvorište, te k.č. 5341 – dvorište i vrt, u zemljišnoj knjizi upisan P. S.,

- da je kao posjednik naprijed navedenih nekretnina u Odjelu za katastar nekretnina evidentiran M. M.2 ,

- da je M. M.2 preminuo 21. ožujka 1978. te su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Delnicama posl.br. IO-200/78 od 22. veljače 1979.g. njegovim nasljednicima proglašeni M. J., sin istoga, K. M., kćerka istoga, K. I., kćerka istoga, M. S., unuka istog, te M. R., supruga ostavitelja,

- da su 1. tužitelj M. M.1 i 2. tužiteljica S. K. djeca M. J., preminulog 25. listopada 2002., pa samim time unuci u Odjelu za katastar nekretnina evidentiranog posjednika spornih nekretnina M. M.2 ,

- da prema tvrdnjama tužitelja iznesenih u tužbi, u zemljišnoj knjizi upisani vlasnik prijepornih nekretnina P. S. je pokojna osoba preminula 1936. u L., a 2. tužiteljica S. K. je u svom iskazu navela kako je to saznala istraživanjem crkvenih knjiga,

- da nakon smrti pok. P. S. nije vođen ostavinski postupak niti je doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim bi njegova imovina bila utvrđena ošasnom imovinom,

- da saslušani svjedoci J. K. i S. M. nemaju saznanja tko je P. S., osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik prijepornih nekretnina, niti imaju saznanja da li navedena osoba ima nasljednika, s time da iz iskaza ovih svjedoka proizlazi da se u posjedu predmetnih nekretnina otkada seže sjećanje istih nalazio isključivo M. M.2 , djed 1. i 2. tužitelja, a nakon njegove smrti M. J., otac 1. i 2. tužitelja, te da je posjed istih na predmetnim nekretninama bio neometan.

7. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da iako na temelju sadržaja iskaza u postupku saslušanih svjedoka te iskaza 2. tužiteljice S. K. proizlazi da se u posjedu prijepornih nekretnina nalazio još pok. djed tužitelja M. M.2 koji je preminuo 1978., a koji je u Odjelu za katastar nekretnina evidentiran kao posjednik predmetnih nekretnina još od 1953., nakon čega je u posjed predmetnih nekretnina stupio njegov sin J. M., otac 1. i 2. tužitelja, a što sve ukazuje na činjenicu dugogodišnjeg posjedovanja predmetnih nekretnina od strane pravnih prednika tužitelja, ta činjenica trajanja posjeda istih u pogledu prijepornih nekretnina u razdoblju dužem od 20 godina kojeg zakon propisuje za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sama po sebi, po mišljenju suda prvog stupnja, u konkretnom slučaju nije dostatna za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja.

8. To iz razloga što, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud:

- u postupku saslušani svjedoci uopće nemaju saznanja o pok. P. S. te nemaju saznanja o eventualnim nasljednicama pok. P. S. što konkretno znači da nemaju saznanja da li uopće postoje ili ne osobe koje polažu pravo na nasljedstvo iza smrti pok. P. S. pa sud na temelju njihovih iskaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je pok. P. S. osoba bez nasljednika te da bi njegova imovina zbog te činjenica predstavljala ošasnu imovinu.

- da tužitelji ističu u tužbi kako je vlasnik prijepornih nekretnina u zemljišnoj knjizi upisani P. S. preminuo 1936. u L.; da je iz prvog braka imao je sinove J. rođenog 1888. i S. rođenog 1893., s time da se u arhivskim knjigama nisu upisani podaci o datumu smrti sinova upisanog z.k.vlasnika P. S. te da je zadnji upisani podatak o toj lozi podatak iz 1913. kada se rodio unuk upisanog zk.vlasnika – I. S., nakon čega da se više ne bilježi drugih upisanih podataka,

- da je odredbom čl. 127. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 – dalje: ZN), propisano da, ako se ne zna ima li nasljednika, da će ostavinski sud oglasom pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu u roku od 6 mjeseci od objave oglasa u "Narodnim novinama", dok je u st. 2. istoga članka propisano ako se po proteku 6 mjeseci od dana objave oglasa ne pojavi ni jedan nasljednik te ukoliko nije poznato tko su nasljednici sud će utvrditi da je ostavina prešla u vlasništvo općine, odnosno grada.

8.1. Ovdje valja dodati da je u čl. 127. st. 2. ZN-a također propisano da time nasljednik koji bi se kasnije javio ne gubi svoje nasljedno pravo niti pravo zahtijevati ostavinu po pravilima iz članka 138. ZN-a.

9. Žalitelji u bitnom ističe kako su iskazi saslušanih svjedoka (pored ostalih izvedenih dokaza) da ne poznaju osobe koje bi bile pozvane na nasljedstvo iza pok. P. S., protivno stavu prvostupanjskog suda, trebali biti ocijenjeni u prilog činjenici kako se ovdje radi o ošasnoj imovini, a na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.

10. Iz činjeničnih tvrdnji u tužbi proizlazi da je pok. P. S., rođ. 9. siječnja 1864., a umro 17. ožujka 1936., imao dva sina – J. rođenog 16. travnja 1888. i S. (S.) rođenog 20. travnja 1893.; da je S. bio oženjen D. rođ. M. te su imali sina I. rođenog 22. studenoga 1913. Pored toga, tužitelji su u činjeničnim tvrdnjama u tužbi naveli kako je upisani z.k. vlasnik P. S. bio oženjen M. S. rođ. M., koja je umrla poslije njega – 23. ožujka 1943.

11. Iz opisnih činjeničnih tvrdnji bi proizlazilo da je u vrijeme svoje smrti P. S. imao nasljednike – sasvim sigurno suprugu M. S., koja je umrla poslije njega, te vrlo vjerojatno sinove ili barem unuka.

12. Dakle, da bi sud prvog stupnja mogao ocijeniti je li predmetna imovina ošasna imovina, bilo je u postupku nužno objaviti oglas u "Narodnim novinama", kojim bi se pozvale osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu u roku od 6 mjeseci od objave oglasa, a što je izričito propisano odredbom čl. 127. st. 1. ZN-a i predstavlja zakonski preduvjet za utvrđivanje ošasne imovine.

13. U konkretnom slučaju tužitelji nisu predložili objavljivanje oglasa u "Narodnim novinama", zbog čega nije bilo moguće utvrditi da li predmetna imovina predstavlja ošasnu imovinu, čiji nasljednik bi bila Općina F., slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je valjalo odbiti žalbu 1. tužitelja M. M.1 i 2. tužiteljice S. K. kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Daniela Ukić, v.r.