Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž R-2358/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. G. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar Z., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-600/19-32 od 23. lipnja 2021., dana 1. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-600/19-32 od 23. lipnja 2021. pod točkom I izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 987,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa, i to na:

- iznos od 133,18 kn od 16. svibnja 2014.,

- iznos od 29,25 kn od 16. lipnja 2014.,

- iznos od 5,12 kn od 16. srpnja 2014.,

- iznos od 21,72 kn od 16. kolovoza 2014.,

- iznos od 7,87 kn od 16. rujna 2014.,

- iznos od 127,98 kn od 16. studenoga 2014.,

- iznos od 294,36 kn od 16. prosinca 2014.,

- iznos od 48,97 kn od 16. siječnja 2015.,

- iznos od 14,28 kn od 16. veljače 2015.,

- iznos od 9,58 kn od 16. travnja 2015.,

- iznos od 148,49 kn od 16. svibnja 2015.,

- iznos od 146,64 kn od 16. studenoga 2015.,

pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 2.710,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. lipnja 2021. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-600/19-32 od 23. lipnja 2021. pod točkom I izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 819,88 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 819,88 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa, i to na:

- iznos od 153,62 kn od 16. veljače 2016.,

- iznos od 40,07 kn od 16. travnja 2016.,

- iznos od 9,22 kn od 16. svibnja 2016.,

- iznos od 146,64 kn od 16. lipnja 2016.,

- iznos od 143,73 kn od 16. lipnja 2017.,

- iznos od 19,60 kn od 16. srpnja 2017.,

- iznos od 2,59 kn od 16. kolovoza 2017.,

- iznos od 50,50 kn od 16. rujna 2017.,

- iznos od 150,22 kn od 16. veljača 2018.,

- iznos od 50,07 kn od 16. ožujka 2018.,

- iznos od 54,62 kn od 16. travnja 2018.,

pa sve do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.289,07 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće i naknade plaće iznos od 1.807,32 kn bruto sa zateznim kamatama tekućima na pojedinačno navedene iznose (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), pa do isplate, sve u roku 15 dana.

U točki II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. lipnja 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili istu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, kao medicinske sestre zaposlene kod tuženika, za isplatu dodatka za prekovremeni rad ostvaren u dane državnih blagdana i praznika, za isplatu razlike plaće, u razdoblju od 25. veljače 2014. do 25. veljače 2019., a koji prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi ukupno 1.807,32 kn bruto.

6. Budući da se presuda kojom završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud drugog stupnja nije ocjenjivao pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

7. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. U obrazloženju pobijane presude je navedeno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre - instrumentarke na odjelu za kirurške operacije,

- da je rad tužiteljice organiziran u dežurstvu, smjenama i turnusima te je ostvarivala prekovremene sate,

- da tuženik kao poslodavac, nije tužiteljici, svojoj zaposlenici za razdoblje od travnja 2014. do ožujka 2018. isplatio dodatak na plaću po osnovi prekovremenog rada za sve odrađene sate, a posljedično tome manje joj je obračunata i isplaćena naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora,

- da je na okolnost visine tužbenog zahtjeva proveden dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (list 65-71 spisa); da je vještak mišljenja da su tužiteljici plaćeni svi ostvareni sati rada, ali joj za sve ostvarene prekovremene sate rada nije isplaćen dodatak za prekovremeni rad (dodatak nije isplaćen za prekovremene sate rada u dane blagdane i neradne dani koji proizlaze iz razlike metode obračuna primjenom redovnog mjesečnog fonda radnih sati i mjesečnog fonda sati); da su tužiteljici obračunati svi prekovremeni sati rada koji joj pripadaju uzevši u obzir kategoriju vremena (odrađenih noću, u drugoj smjeni) i kategoriju dana (subotama, nedjeljama); da s obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici po naprijed navedenim utvrđenjima i izračunima, proizlazi da je pogrešno isplaćivao i naknadu za plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora; da visina neisplaćene bruto plaće za razdoblje od veljače 2014. do zaključno veljače 2019. iznosi ukupno 1.807,32 kn (pojedinih mjesečni iznosi dani su u stupcu ''s'' Tabele 1 iz nalaza), a odnosi se na 1.442,33 kn neisplaćene bruto plaće po osnovi dodatka za prekovremeni rad odrađenih na neradne dane, državne blagdane i praznike, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ''q'' Tabele 1 iz nalaza i 364,99 kn neisplaćenih bruto razlika po osnovi naknade za godišnji odmor, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ''r'' Tabele 1 iz nalaza.

9. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio pozivom na odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. (''Narodne novine'' br. 143/13 – dalje: KU/13) i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. (''Narodne novine'' br. 29/18 – dalje: KU/18).

10. Sukladno odredbi čl. 47. st. 1. KU/13 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a u st. 3. istog članka je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredba identičnog sadržaja je i u čl. 45. st. 1. i 3. KU/18.

11. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 (kao i odredbom čl. 49. st. 1. KU/18) je propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

12. U skladu s odredbom čl. 36. st. 2. KU/13 (kao i odredbom čl. 34. st. 2. KU/18), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

13. U pravu je žalitelj kada ističe da je odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 (kao i odredbom čl. 49. st. 1. KU/18) propisano kako se osnovna plaća (dakle, plaća bez dodataka) za prekovremeni rad povećava za 50%.

14. Međutim, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 9. prosinca 2019., ''Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.", a opisano pravo shvaćanje je potrebno primijeniti u ovoj pravnoj stvari.

15. No, žalba tuženika je djelomično osnovana iz drugih razloga.

16. Odredbom čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) propisano je koji se sve dani u Republici Hrvatskoj smatraju neradnim danima, a sukladno odredbi čl. 5. istoga Zakona zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.

17. Prvostupanjski sud zaključuje kako iz citiranih odredbi čl. 51. KU/13 i Zaključka broj 148 s 23. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 1. srpnja 2015., proizlazi da se u mjesečni fond radnih sati ne ubrajaju dani blagdana koji padaju u vremenu od ponedjeljka do petka, slijedom čega tužiteljici pripada naknada za prekovremeni rad ukoliko ti sati prelaze redovni mjesečni fond sati.

18. Međutim, sud prvog stupnja je propustio uzeti u obzir da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13 i 96/15, na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo Zaključak br. 153. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“.

19. Zaključak br. 153., u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

20. Nadalje, valja reći da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169., koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“.

21. S obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako Vrhovni sud RH u Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora.

22. KU/13 je stupio na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

23. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-281/2021-2 od 27. travnja 2021.).

24. S obzirom da je o tražbini tužiteljice za razdoblje od 1. travnja 2014. do 31. listopada 2015., u visini od 987,44 kn sa zakonskim zateznim kamata od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa, odlučenom primjenom Zaključka broj 148, valjalo je u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u točki I izreke ove presude, a u preostalom dijelu u iznosu od 819,88 kn presudu preinačiti i odbiti taj dio tužbenog zahtjeva (čl. 373 t. 3. ZPP-a).

25. Uzimajući u obzir promijenjeni omjer uspjeha stranaka u parnici, temeljem čl. 154. st. 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, valjalo je preinačiti pobijanu presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

26. Budući da je tužiteljici dosuđen iznos od 987,44 kn od ukupno traženih 1.807,32 kn, to je u sporu uspjela u omjeru od 55%, a tuženik u omjeru od 45%, slijedom čega ima pravo na naknadu parničnog troška za zastupanje po odvjetniku kao punomoćniku od visini od 10%.

27. Ispitujući pravilnost primjena materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a s obzirom na činjenicu da je postupak pokrenut 26.veljače 2019. (primjena čl. 117. st. 1. ZID ZPP-a - "Narodne novine", br. 70/19), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio sljedeće.

28. U skladu s odredbama čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), tužiteljica ima pravo na naknadu troška za sastav tužbe u iznosu od 250,00 kn, za sastav obrazloženog podneska od 8. lipnja 2021. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) iznos od 250,00 kn, za zastupanje na ročištima dana 15. travnja 2019., 3. lipnja 2019., 7. srpnja 2020. i 8. lipnja 2021. u iznosima po 250,00 kn, za zastupanje na ročištu za objavu presude 23, lipnja 2021. iznos od 125,00 kn te za sastav podneska od 3. lipnja 2019. iznos od 62,50 kn (jer se ne radi o podnesku iz Tbr. 8. t. 1. Tarife), dok podnesak od 19. rujna 2019. (kojim tužiteljica dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje, list 46 spisa) nije bio potreban za vođenje postupka jer je to vidljivo iz podataka u računovodstvu suda, tako da je tužiteljici valjalo priznati odvjetnički trošak od 1.687,50 kn, uvećano za PDV od 421,87 kn, što ukupno iznosi 2.109,37 kn.

29. Kako je tužiteljica uspjelu u sporu u omjeru od 10%, to joj pripada pravo na naknadu utvrđenog troška u visini od 210,93 kn, dok je trošak vještačenja od 2.500,00 kn bilo potrebno priznati u cijelosti jer je isti bio potreban bez obzira na omjeru uspjeha stranaka u sporu. Stoga je valjalo potvrditi odluku od troškovima postupka do iznosa od 2.710,93 kn (točka I izreke), a za preostali iznos od 2.289,07 kn odluke preinačiti i odbiti zahtjev tužiteljice (točka II 2. izreke).

30. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. veljače 2022.

Sudac:

Diana Preglej, v.r.