Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj:13 Gž -994/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužiteljice J. F., OIB: ... iz Đ., na adresi u S., B, zastupane po punomoćniku M. S., odvjetniku u N., protiv tuženika P. J., OIB: ..., iz N., zastupanog po punomoćnici V. Š., odvjetnici u N., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj P-89/2020-18 od 11. lipnja 2021., dana 1. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice J. F. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj P-89/2020-18 od 11. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"NALAŽE SE da tuženik J. P. O. ... iz N., tužiteljici J. F. OIB. ... iz Đ., I., na ime gubitka zbog nekorištenja ¼ dijela kuće u N., ... (ulica) u vlasništvu tužiteljice upisane u z.k.ul.br.... k.o. N. za razdoblje od 23. lipnja 2016. pa do 10. prosinca 2018. godine isplati iznos od 7.000,00 Kn za uporabu kuće u mjesečnom iznosu od 250,00 Kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća obveze svakomjesečnog obroka kuće do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanjem za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama,kao i da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.238,50 Kn i to 937,500 Kn za sastav ove tužbe i 300,00 kn na ime sudskih pristojbi na tužbu, u roku od 15 dana."

II Tužiteljica J. F. OIB:... je dužna tuženiku P. J. OIB. ... naknaditi troškove postupka u iznosu od 4.687,50 kuna u roku od 15 dana.''

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 . toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da je od smrti prednice 20. srpnja 2016. tuženik nepošten posjednik i niti jedan sud mu ne može priznati svojstvo poštenog posjednika. Neosnovanim prijedlozima tuženika sud je poklonio vjeru i nepotrebno provodio dokazivanje koje nije ni u kakvoj vezi sa zahtjevom tužiteljice. Kako sud prvog stupnja aludira na moguću zastaru, to ista ističe čl. 229. Zakona o obveznim odnosima, koji je tužiteljica ispoštovala te svojim pismenim zahtjevom od 5. veljače 2019. prekinula zastaru tražbine. Zaključci suda prvog stupnja u kojima spočitava tužiteljici što je posjećivala tuženika i plaćala tekuće režije su potpuno neobjašnjivi, jer se u predmetu nije raspravljalo niti odlučivalo o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju. Obrazloženje presude je neuvjerljivo i konfuzno, jer presuda uopće nema razloga. Sud prvog stupnja je na štetu tužiteljice pogrešno primijenio odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji se odnose na sasvim drugi slučaj, a na štetu tužiteljice je odbio primijeniti čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, koji ne ostavlja nikakve dvojbe za isplatu naknade za uporabu tuđe stvari, jer i sam tuženik ne poriče da je koristio tužiteljičin suvlasnički dio. Stoga nije jasno zbog čega sud odbija tužbeni zahtjev – da li iz razloga što tužiteljica nije posjećivala tuženika, zbog navodne zastare ili iz nekih drugih razloga za koje sud nije dao uvjerljivo obrazloženje. Prigovara i dosuđenim troškovima, jer su nepotrebno potrošena barem dva ročišta za saslušavanje svjedoka M. Š. R., A. K. i S. D., čiji iskazi nisu ni od kakvog utjecaja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da joj na ime gubitka zbog nekorištenja ¼ dijela kuće u N., ..(ulica), upisane u zk. ul. ... k.o. N., a izgrađena na čest. zem. ..., za razdoblje od 23. lipnja 2016. pa do 10. prosinca 2018. isplati ukupan iznos od 7.000,00 kn, a u mjesečnom iznosu od po 250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća obveze pojedinog mjesečnog obroka do isplate.

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da tužiteljica nakon smrti svoje majke nije dolazila u predmetnu kuću niti tražila da stanuje u svom suvlasničkom dijelu kuće, kao i da iznajmljuje svoj suvlasnički dio, a da pri tome tuženik nije onemogućavao tužiteljicu da dolazi u kuću i koristi svoj suvlasnički dio, odnosno da tužiteljica nije dokazala da joj je tuženik uskratio pravo po osnovi njezinog suvlasničkog dijela, zbog čega smatra da nema mjesta primjeni odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), slijedom čega je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbio kao neosnovan.

9. Pravilno je sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, analizom izvedenih dokaza i dovodeći ih u međusobnu vezu, utvrdio da tužiteljica nije tražila stupanje u posjed svog suvlasničkog dijela niti pokrenula postupak radi predaje u posjed svog suvlasničkog dijela (osim što je pokrenula postupak radi razvrgnuća suvlasništva), a što proizlazi iz samog iskaza tužiteljice saslušane kao stranke, a potvrđuje i tuženik u svom iskazu, koji posebno ističe da nikada nije sprječavao tužiteljicu da koristi svoj suvlasnički dio kuće te da takvo što tužiteljica nije niti tražila, a čije navode su potvrdili i svjedokinja M. Š. R. i svjedokinja S. D. Također je utvrđeno da nekretnina, tj. kuća u kojoj tuženik stanuje nije mijenjala prvobitni oblik nakon smrti majke tužiteljice.

10. Sporno je to je li tuženik kao posjednik, dužan platiti tužiteljici naknadu koristi za koju tužiteljica tvrdi da je tuženik imao od uporabe njezinog suvlasničkog dijela u razdoblju od 23. lipnja 2016. do 10. prosinca 2018.

11. Pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika propisan je odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP).

12. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno.

13. Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je st. 6. istoga čl. propisano da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjerenom onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

14. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZPP posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema st. 4. istoga članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.

15. Odredbom čl. 1120. ZOO propisano je da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. ZOO (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tu,ačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje:

''Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.''

17. Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnina ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP.

18. Stoga, kada se ima u vidu da tužiteljica nije pokrenula postupak radi predaje u posjed njezinog suvlasničkog dijela prije razvrgnuća suvlasničke zajednice 10. prosinca 2018., kao i da tuženik nije onemogućavao tužiteljicu da dolazi u predmetnu kuću i koristi svoj suvlasnički udio, to je pravilan zaključak suda kako je tuženik pošteni posjednik predmetne kuće u cijelom utuženom razdoblju. S obzirom da je prema odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP samo nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari, ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku, a što je u konkretnome slučaj, to je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice za isplatu naknade koristi od uporabe njezinog suvlasničkog dijela kuće.

19. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

20. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 1. veljače 2022.

Sutkinja

Katija Hrabrov, v.r.