Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-20/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. G. iz T., OIB: … i 2. D. Z. iz S., OIB: …, zastupani po punomoćniku T. G., odvjetniku u T., protiv tuženice O. M., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj 77 P-2777/21 od 9. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 1. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke.

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke i u tom dijelu sudi:

Dužna je tuženica u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima na ime naknade parničnog troška iznos od 6.475,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 9. prosinca 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3% poena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je da se djelomično usvaja podredni tužbeni zahtjev tužitelja te suđeno sljedeće:

"Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana isplati tužiteljima:

a.) G. M. iz T., OIB: …, iznos od 4.832,54 kune, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana presuđenja do isplate, dok se za više traženo u iznosu od 661,90 kuna (do iznosa od 5.494,44 kune) kao i za isplatu kamata po stopi od 12% godišnje odnosno prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, odbija.

b.) Z. D. iz S., OIB: …, iznos od 2.416,27 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana presuđenja do isplate, dok se za više traženo u iznosu od 330,95 kuna, (do iznosa od 2.747,22 kune) kao i za isplatu kamata po stopi od 12% godišnje odnosno prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, odbija.

II. Nalaže se tužiteljima da tuženoj u roku od 15 dana, solidarno naknade parnični trošak u iznosu 4.930,00 od kuna."

2. Žale se tužitelji protiv odluke o troškovima postupka sadržane pod točkom II. izreke, s prijedlogom da se tužiteljima u cijelosti prizna trošak vještačenja u iznosu od 6.475,00 kuna, neovisno o uspjehu u parnici, a kod utvrđivanja uspjeha u parnici, da je potrebno cijeniti uspjeh tužitelja glede osnove njihovog zahtjeva.

3. U tom smislu, predloženo je prvostupanjsku odluku o troškovima postupka preinačiti.

4. Tuženica je žalbom osporila prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, prema sadržaju žalbe, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i odbije istaknuti (podredni) tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba tuženice nije osnovana.

7. Žalba tužitelja protiv odluke o troškovima postupka je osnovana.

8. Donoseći pobijanu presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, točnije, u dijelu kojeg tuženica pobija žalbom, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni one na koje u žalbi ukazuje žaliteljica.

9. Presuda u navedenom dijelu sadrži pravno osnovane i dostatno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženica.

10. U ranijem tijeku postupka pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja 1. M. G. iz T. i 2. D. Z. iz S., protiv tuženice O. M. radi dovođenja u prvobitno stanje nekretnina označenih kao čest. zem. 1975, 1977, 1979 zk. ul. 1698 k.o. M., kako je to zahtijevano glavnim tužbenim zahtjevom.

11. Pri tome, otklonjeni su kao neosnovani:

- prigovor zastare potraživanje tužitelja iz razloga što su tužitelji isplatu naknadu za oduzete nekretnine zatražili unutar propisanog zakonskog roka podrednim tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi koja kod prvostupanjskog suda zaprimljena 19. kolovoza 2014., a izgradnja ceste je (prema navodima same tuženice) dovršena u lipnju 2012., nakon čega je tuženica pokrenula postupak izvlaštenja priznajući tužiteljima pravo na naknadu (time da tužitelji ranije nisu imali saznanja da im je nekretnina nepovratno oduzeta), koji postupak je dovršen odbacivanjem zahtjeva jer tuženica nije osigurala financijska sredstva potrebna za isplatu naknade,

- prigovor promašene pasivne legitimacije tuženice i nepostojanja tuženičine odgovornosti za štetu iz razloga što je upravo tuženica ishodila građevinsku dozvolu i ostalu potrebitu dokumentaciju za izgradnju ceste, naručila izgradnju ceste te bila investitor izgradnje iste.

12. Također, u ranijem tijeku postupka utvrđeno je da je tuženica odgovorna za nastalu štetu tužiteljima iz razloga što je bez provođenja odgovarajućeg postupka izvlaštenja i bez isplate pripadajuće naknade tužiteljima, od tužitelja nepovratno oduzela, među ostalim, i predmetnu čest. zem. 1979 k.o. M. i tako tužitelje onemogućila u izvršavanju njihovih (su)vlasničkih ovlasti glede predmetne nekretnine, neovisno o tome što cesta (izgrađena na predmetnoj nekretnini) sada predstavlja državnu cestu.

13. U ovome stadiju odlučivanja, predmet spora su zahtjevi tužitelja pod 1. i 2. radi naknade štete prouzročene protupravnim oduzimanjem nekretnine označene kao čest. zem. 1979 ZU 1698 k.o. M. u njezinom sjevernom dijelu u odnosu na izgrađenu cestu (zaobilaznicu O. M.), koji ne predstavlja dio trasirane ceste, ali koji je bio obuhvaćen prijedlogom parcelacije koju je izradio vještak mjernik u svrhu formiranja građevinske čestice za izgradnju ceste zaobilaznice O. M. i u odnosu na koji, upravo zbog izgradnje ceste, tužitelji više ne mogu tražiti povrat niti izvršavati (su)vlasničke ovlasti, u površini od ukupno 745 m2, točnije, predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1. M. G. radi isplate iz ove pravne osnove iznosa od 4.832,54 kune te tužitelja pod 2. D. Z. radi isplate iznosa od 2.416,27 kuna.

14. Prvostupanjski sud je djelomičnim prihvaćenjem tužbenog zahtjeva tužitelja naložio tuženici da na ime zahtijevane naknade isplati tužitelju pod 1. iznos od 4.832,54 kune, a tužitelju pod 2. iznos od 2.416,27 kuna sa traženim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, nakon što je u postupku utvrdio:

- da tužitelji u odnosu na opisani sporni dio predmetne nekretnine u površini od 752 m2, koji se nalazi sjeverno od asfaltne ceste do granice sa susjednim zemljištem, više ne mogu ostvariti vlasničko-pravnu zaštitu isticanjem stvarnopravnih zahtjeva niti u odnosu na taj dio nekretnine mogu izvršavati vlasničke ovlasti ili ga na bilo koji način koristiti jer je izgradnjom ceste isti postao neupotrebljiv,

- da je tržišna vrijednost navedenog zemljišta (kao poljoprivrednog), s obzirom na lokaciju istog u k.o. M., u spornom razdoblju iznosila 51,41 kunu po m2, radi čega tužitelju pod 1. na ime njegovog suvlasničkog dijela od 2/16 pripada naknada štete u dosuđenom iznosu od 4.832,54 kune, a tužitelju pod 2. na ime njegovog suvlasničkog dijela od 1/16 naknada štete u dosuđenom iznosu od 2.416,27 kuna.

15. Pri tome, prvostupanjski sud je odluku zasnovao na odredbama članka 29., članka 1045. i članka 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje u tekstu: ZOO).

16. Neosnovano tuženica žalbenim prigovorima pobija zakonitost prvostupanjske presude ponovno ističući kako u ovome postupku ista nije pasivno legitimirana.

17. Naime, u okolnostima nespornih činjenica da je upravo tuženica ishodila cjelokupnu propisanu dokumentaciju nužnu za izgradnju predmetne ceste izgrađene, među ostalim, i na nekretninama vlasništva tužitelja te da je upravo tuženica naručitelj i investitor izgradnje ceste, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženica pasivno legitimirana u postupku po zahtjevu tužitelja radi naknade štete nastale izgradnjom ceste, kao i da je kao odgovorna osoba dužna tu štetu i naknaditi.

18. Prigovor da tužitelji navodno niti prije izgradnje ceste nisu koristili niti su mogli koristiti dio predmetne nekretnine s obzirom na strmi i nepristupačni teren, tuženica nije dokumentirala niti dokazala u provedenom dokaznom postupku.

19. Stoga je prvostupanjski sud, kod utvrđenih pretpostavki odštetne odgovornosti tuženice, s obzirom da tuženica ne osporava visinu štete dosuđene tužiteljima, pravilno primijenio materijalno-pravne odredbe na kojima je presuda utemeljena kada je istu obvezao da tužiteljima isplati dosuđene novčane iznose razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova na ime naknade za dio predmetne nekretnine kojeg, upravo zbog izgradnje ceste, tužitelji više ne mogu koristiti.

20. Iz iznesenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženice, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a.

21. Prvostupanjski sud je odlučujući o troškovima postupka pogrešno primijenio mjerodavne odredbe članka 154. ZPP-a, na koje se u razlozima presude pozvao i to na štetu tužitelja, što tužitelji s pravom ističu u žalbi.

22. Kod donošenja odluke o zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka, nužno je u vidu imati istaknute tužbene zahtjeve tužitelja koji su bili predmet odlučivanja u parnici, kako glavni tužbeni zahtjev koji je pravomoćno odbijen, tako i eventualno kumulirane (podredne) zahtjeve s kojima su tužitelji uspjeli u postupku djelomično, pri tome cijeneći provedene parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice, kao i dokaze koji su izvedeni i okolnosti na koje je sud odredio izvođenje tih dokaza.

23. S tim u svezi, nedvojbeno je da su u predmetnom postupku tužitelji i tuženica uspjeli djelomično, a vodeći računa o svim navedenim relevantnim okolnostima, osobito, činjenici da su glede osnove odštetnog zahtjeva (na koje okolnosti je pretežito tijekom postupka proveden dokazni postupak), ovaj sud smatra kako je, u ovom slučaju, uspjeh stranaka u parnici pretežito jednak.

24. Stoga bi, pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavka 4. ZPP-a valjalo odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, što je sukladno i smislu odredbe članka 6. stavka 1. Europske Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, a uvažavajući i izraženo pravno stajalište Europskog suda za ljudska prava u presudi broj 49083/13 od 18. studenog 2021. u predmetu Čolić protiv Hrvatske.

25. Međutim, kako su tužitelji tijekom postupka snosili troškove vještačenja u iznosu od 6.475,00 kuna, za koji iznos zahtijevaju naknadu troškova od tuženice te kako se radi o troškovima koji su bili nužni za vođenje parnice, tuženicu je valjalo obvezati neovisno o postignutom uspjehu da tužiteljima isplati navedeni iznos u cijelosti.

26. Utoliko je, uvažavanjem žalbe tužitelja, pobijanu odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti, temeljem odredaba članka 380. točke 3. ZPP-a te tuženici naložiti da tužiteljima na ime naknade parničnih troškova isplati iznos od 6.475,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

U Splitu, 1. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Miletić, v. r.