1

            Poslovni broj Gž-764/2022-3

 

            Poslovni broj Gž-764/2022-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik iz D., protiv tuženika O. b. d.d. S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u O. društvu Ž. i partneri d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 11P-1059/19 od 21. ožujka 2022., 6. ožujka 2024.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 11P-1059/19 od 21. ožujka 2022.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđeno je da ne proizvode pravne učinke i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj 96902/04, koji je solemniziran po javnom bilježniku iz D. A. S., pod poslovnim brojem OU-1112/04 od 14. prosinca 2004. u dijelu u kojem je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci, a koju odluku korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru potvrđuje, kao i u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka –CHF. Točkom II izreke naloženo je tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 25.386,24 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke naloženo je tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 22.188,84 kn sa zateznom kamatom po stopi kao u tom dijelu izreke. Točkom IV izreke naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 12.152,00 kn sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.

 

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

 

3. Tuženik u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja pobijanom presudom zanemario odredbu članka 19. b Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske: dalje ZPK). Tvrdi da navedeni Sporazum o konverziji ima značaj novog pravnog posla kojim su tužitelj i tuženik uredili svoj pravni odnos nastao temeljem Ugovora o kreditu. Svrha konverzije kredita bila je trajno i konačno, voljom ugovornih strana riješiti ugovorni odnos banke i potrošača.  Tvrdi da je sklapanjem sporazuma o konverziji onemogućeno potrošaču ostvarenje zahtjeva s naslova stjecanja bez osnove. Takvo stanovište da je zauzeo Vrhovni sud u oglednom sporu i da je niži sud vezan tim mišljenjem. Tvrdi i da se odredbe članka 81. stavak 5. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03:dalje- ZZP) ne primjenjuju na ugovorne odredbe jer su u ugovor unesene odredbe prisilne naravi. Tvrdi  da je pobijana presuda protivna stajalištu suda EU iz kojega proizlazi da sustav zaštite potrošač nije nužno obvezatan i da potrošač može odustati od ostvarenja prava predviđenih odredbom Direktive 93/13/EEZ. Potrošač da je pristankom na konverziju odustao od sustava zaštite propisanog tom Direktivom. Budući da je tuženik u korist tužitelja već isplatio iznos pretplate po Ugovoru o kreditu utvrđene u postupku konverzije usvajanjem tužbenog zahtjeva da je tužitelj dvostruko namiren.

 

4. Predlaže uvaženje žalbe.

 

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i povrata isplaćenog zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava sklopljenog od 14. prosinca 2004. za kredit odobren u iznosu od 30. 500,00 CHF.

 

8. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio nespornim:

 

- da su stranke 14. prosinca 2004. sklopile Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom s time da je početna kamatna stopa iznosila 4,99% godišnje pri čemu se tijekom trajanja kredita mijenjala na više i da je ugovorena valutna klauzula u CHF.

 

Nastavno je utvrdio:

 

- da se zahtjev tužitelja u ovom postupku temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmetom postupka po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se vodio pod poslovnim brojem P-1401/12 radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na ovdje tuženika, a u kojem je pravomoćno odlučeno da su odredbe ovakvih ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjena kamatne stope isključivo temeljem odluke banke te u dijelu u kojem su obveze ugovornih strana vezane za tečaj kune u odnosu na tečaj CHF i da tužitelj, sukladno članku 502 c ZPP-a ima pravo pozvati se na utvrđenje suda u ovom postupku po kojem su nepoštene, time i ništetne, odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovoreno pravo banke da jednostranom odlukom, bez objektivnih parametara, izmijeni kamatnu stopu i primjeni na ovaj način ugovorenu valutnu klauzulu u CHF-a,

 

- da iz sadržaja ugovora o kreditu kao tipskog ugovora uz primjenu Općih uvjeta poslovanja tuženika, jasno proizlazi da se radilo o ponudi banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo u smislu ugovaranja konkretnih odredbi na čijim bi sadržaj potrošač mogao utjecati. Ugovornom odredbom da se kamatna stopa mijenja ovisno o budućoj, nepoznatoj, odluci banke te da je tuženica propustila odrediti objektivne kriterije po kojima će vršiti promjenu kamatne stope, tužitelj nije obaviješten o istom i nije i mogao informirano pristati na takvu promjenu, osim toga nije znao niti mogao znati raspon promjene kamatne stope ubuduće pa da bi na istu promjenu pristao,

 

- da je jasna i razumljiva ugovorna odredba o početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,99 % godišnje i da je utvrđena razlika koja pripada tužitelju uz primjenu kamatne stope od 4,99 % godišnje kroz cijelo vrijeme otplate kredita i tečaj CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan isplate kredita,

 

- da je vještačenjem na koji stranke nisu imale primjedbe utvrđen preplaćeni iznos po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule od 25. 386,24 kn i 22.188,84 kn,

 

- da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke postupka sklopile ugovor o konverziji  kreditu, dok ugovor o kreditu ili dodatak istog ne predstavlja konverziju u smislu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (¨Narodne novine¨ broj 102/15),

 

- da nije zastarjela predmetna tražbina jer u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, zastarni rok temeljem odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je ništetnost u ovom slučaju ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti presude u tom sporu, a to je  za ništetnost promjenjive kamatne stope 12. lipnja 2014., odnosno valutne klauzule 14. lipnja 2018. i do podnošenja tužbe u ovom predmetu 12. lipnja 2019. zastarni rok od pet godina nije protekao,

 

              9. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijene presude nije počinio bitne povrede postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj žalbeni sud pazi  po službenoj dužnosti, a nije povrijedio ni odredbu članka 354. stavak 1. zbog povrede članka 8. ZPP-a na koju se poziva tuženik  jer pravilna analiza  utvrđenih činjenica opravdava utvrđenje iz pobijane presude.

 

10. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve bitne činjenice i naveo odlučne razloge za predmetno utvrđenje te je pravilno primijenio materijalno pravo i za to dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

 

              11. Prije svega treba kazati kako tuženica u žalbi ne pobija pravilnost utvrđenja i razloge zbog kojih je sud prvog stupnja našao djelomično ništetnim Ugovor o kreditu po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule dok je utvrđenje suda prvog stupnja u tom dijelu u cijelosti prihvatljivo i ovom žalbenom sudu.

 

12. Žalbenim navodima tuženik osporava pravilnost utvrđenja pozivajući se u bitnome na konverziju iako je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi utvrdio da u ovom predmetu nije sklapan Ugovor o konverziji po odredbama Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. ni sam tuženik  utvrđenje suda u tom dijelu određenim žalbenim navodima nije doveo u pitanje. Osim toga nije ni tvrdio tijekom postupka da bi stranke postupka sklopile takav Ugovor. Osim toga ni vještačenjem nije utvrđeno sklapanje Ugovora o konverziji i takav ugovor nije dostavljen u spis pa je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da nije ni sklopljen.

 

13. Utvrđenje osnovanosti visine zahtjeva temelji na nalazu vještaka na koji tuženik nije imao primjedbi, odnosno sve primjene više tehničke naravi otklonjene su usmenim saslušanjem pa nije osnovana ni žalbena tvrdnja o dvostrukom namirenju tražbine.

 

14. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi tuženika su neosnovani te je valjalo odbiti njegovu žalbu i  primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

15. Sud prvog stupnja opravdano je tužitelju koji je uspio u sporu dosudio troškove postupka primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i pravilno je utvrdio visinu tih troškova (članak 155. ZPP-a) i to utvrđenje prvostupanjskog suda određenim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

 

16. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom u dijelu glavnog zahtjeva (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

 

U Rijeci 6. ožujka 2024.

 

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

                                                                                                                             Tajana Polić