REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 156 Povrv-2505/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Folnegovićeva 1, OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. O., odvjetniku u O. d. O. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženika L. P. iz Z., OIB: …, zastupanog po Z. Š., odvjetniku u O. d. Š. i Š. i R. j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 18. siječnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 1. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-27280/2018 od 13. srpnja 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku L. P. isplatiti tužitelju Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. iznos od 3.799,57 kn (slovima: tri tisuće sedamsto devedeset devet kuna i pedeset sedam lipa) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 1.802,37 kuna od 25. kolovoza 2015. pa do 30. travnja 2020. i od 19. listopada 2020. pa do isplate,

- na iznos od 820,32 kuna od 25. studenog 2015. pa do 30. travnja 2020. i od 19. listopada 2020. pa do isplate,

- na iznos od 711,20 kuna od 23. siječnja 2016. pa do 30. travnja 2020. i od 19. listopada 2020. pa do isplate,

- na iznos od 465,68 kuna od 23. veljače 2016. pa do 30. travnja 2020. i od 19. listopada 2020. pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od osam dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-27280/2018 od 13. srpnja 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku L. P. isplatiti tužitelju Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. iznos od 2.379,10 kn (slovima: dvije tisuće tristo sedamdeset devet kuna i deset lipa) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 547,53 kuna od 25. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 813,49 kuna od 26. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.018,08 kuna od 25. lipnja 2015 pa do isplate, kao i zatezne kamate:

- na iznos od 1.802,37 kuna od 1. svibnja 2020. pa do 18. listopada 2020.,

- na iznos od 820,32 kuna od 1. svibnja 2020. pa do 18. listopada 2020.,

- na iznos od 711,20 kuna od 1. svibnja 2020. pa do 18. listopada 2020.,

- na iznos od 465,68 kuna od 1. svibnja 2020. pa do 18. listopada 2020., te se utvrđuje da je tužba u navedenom dijelu povučena.

III Nalaže se tuženiku L. P. naknaditi tužitelju Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.200,00 kn (slovima: dvije tisuće dvjesto kuna) sa zateznim kamatama od 1. veljače 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika L. P. za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu tužitelja (ranije ovrhovoditelja) od 13. srpnja 2018. javni bilježnik Mladen Ježek u Zagrebu donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-27280/2018 od 13. srpnja 2018. kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo da tužitelju plati iznos od 6.178,67 kuna za isporučene vodne usluge sa zateznim kamatama na iznos od 547,53 kuna od 25. travnja 2015. pa do isplate, na iznos od 813,49 kuna od 26. svibnja 2015. pa do isplate, na iznos od 1.018,08 kuna od 25. lipnja 2015. pa do isplate, na iznos od 1.802,37 kuna od 25. kolovoza 2015. pa do isplate, na iznos od 820,32 kuna od 25. studenog 2015. pa do isplate, na iznos od 711,20 kuna od 23. siječnja 2016. pa do isplate, te na iznos od 465,68 kuna od 23. veljače 2016. pa do isplate. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka, i to nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.034,80 kuna sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, te predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 686,60 kuna sa zateznim kamatama od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Također, tuženik ističe prigovor zastare i dodatno pojašnjava da se u konkretnom slučaju primjenjuje jednogodišnji zastarni rok propisan za tražbine za isporuku vode za kućanstva. Naime, tuženik pojašnjava da se tražbina tužitelja odnosi na obvezu iz obrta koji je prestao postojati 9. travnja 1999. Tuženik navodi da je predmetnu nekretninu u odnosu na koju su izdani utuženi računi prodao i s kupcem iste dogovorio da prenese na sebe obvezu plaćanja svih režijskih troškova.

3. Rješenjem od 29. siječnja 2021. (list 23-24 spisa) Općinski sud u Novom Zagrebu stavio je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, te je ukinuo provedene radnje, a i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem navedeni sud se oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu kao mjesno nadležnom.

4. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj navodi da je obrt Caffe bar A., a koji je bio u vlasništvu tuženika, bio evidentiran kao korisnik na predmetnoj nekretnini tijekom utuženog razdoblja. Također, tužitelj navodi da, s obzirom da je obrt u međuvremenu prestao postojati, obrtnik, odnosno tuženik, odgovara za obveze nastale u obavljanju obrta svojom ukupnom imovinom, neovisno o činjenici prestanka istog. Tužitelj navodi i da tuženik nije pravovremeno izvršio odjavu korisnika, pa da je ranije spomenuti obrt ostao evidentirani korisnik usluga tužitelja na predmetnoj nekretnini. Isto tako, tužitelj navodi da je istaknuti prigovor zastare djelomično osnovan, pa stoga povlači tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu iznosa od ukupno 2.379,10 kuna sa zateznim kamatama na iznos od 547,53 kuna od 25. travnja 2015. pa do isplate, na iznos od 813,49 kuna od 26. svibnja 2015. pa do isplate, te na iznos od 1.018,08 kuna od 25. lipnja 2015. Također, tužitelj istim podneskom specificira tužbeni zahtjev na način da više ne potražuje zatezne kamate na preostale iznose za razdoblje od 1. svibnja 2020. pa do 18. listopada 2020. U odnosu na preostale utužene iznose tužitelj ističe da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od tri godine, s obzirom da se utuženo potraživanje odnosi na obrt, a ne kućanstvo.

5. Na pripremnom ročištu održanom 18. siječnja 2022. tužitelj je istaknuo da je tuženik prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza na pripremnom ročištu.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 7 spisa), izvatka iz obrtnog registra (list 8, 12, 48 spisa), potvrde o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu (list 9 spisa), preslika računa (list 38-41 spisa), uvida u kupca (list 42, 47, 50 spisa), uvida u mjerno mjesto (list 43-46 spisa), te izvatka iz registra matičnih podataka - pregled OIB sustava (list 49 spisa).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za isporučene vodne usluge na adresi u Z., vezano uz mjerno mjesto …, za

razdoblje od lipnja 2015. pa do siječnja 2016.

8. Tužitelj je podneskom od 22. prosinca 2021. (list 35 spisa) povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi na isplatu iznosa od 2.379,10 kuna s datumima dospijeća od 24. travnja 2015. do 24. lipnja 2015. sa pripadajućim zateznim kamatama. Također, tužitelj je povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na preostali (utuženi) iznos (3.799,57 kn) za razdoblje od 1. svibnja 2020. pa do 18. listopada 2020. Tuženik se navedenom povlačenju nije protivio (čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Slijedom navedenog, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a sud je ukinuo platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 2.379,10 kuna sa zateznim kamatama od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao i zatezne kamate na preostali iznos od 1. svibnja 2020. pa do 18. listopada 2020., te je utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena i odlučio kao u točki II izreke ove presude.

9. U odnosu na navode tužitelja da je tuženik prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza na pripremnom ročištu održanom 18. siječnja 2022., potrebno je napomenuti da na navedenom ročištu tuženik nije istaknuo nove činjenice, a niti predložio nove dokaze. Tuženik je na spomenutom ročištu ostao kod svih navoda istaknutih u tijeku postupka, te predao u spis, a i suprotnoj strani, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja Povrv-4156/16-10 od 26. travnja 2017. koja ne predstavlja novi dokazni prijedlog, te koju sud ne uzima u obzir prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sukladno čl. 5. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20).

10. Čl. 205. st. 2. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, dalje u tekstu: ZoV) propisano je da je obveznik plaćanja vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

11. Čitanjem uvida u kupca - 1p211 (list 42 spisa) sud je utvrdio da je tijekom utuženog razdoblja korisnik vodnih usluga tužitelja, sukladno čl. 205. st. 2. ZoV-a, na adresi u Z., (šifra mjernog mjesta …) bio caffe bar

"A.". Također, iz istog dokumenta razvidno je da je cijena kupca obračunavana sukladno kategoriji "za ostale korisnike".

12. Nadalje, čitanjem izvatka iz obrtnog registra (list 48 spisa) sud je utvrdio da je spomenuti caffe bar "A." sa sjedištem na adresi u Z., odjavljen 9. travnja 1999., te da je vlasnik obrta L. P., odnosno tuženik.

13. Čl. 36. st. 1. Zakona o obrtu (Narodne novine broj 143/13; dalje u tekstu: ZOb) propisano je da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Dakle, tuženik kao obrtnik (vlasnik obrta) odgovara za obveze nastale u obavljanju obrta caffe bar "A.".

14. Sukladno čl. 11. st. 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 17 od 24. srpnja 2013.; dalje u tekstu: Uvjeti) za slučaj promjene korisnika usluge (zbog promjene vlasništva, zakupa, najma ili drugog razloga) dotadašnji korisnik ostaje u statusu korisnika i obveznika plaćanja vodnih usluga sve do početka novog obračunskog razdoblja u kojem je kopijom ugovora, odnosno drugim vjerodostojnim dokumentom obavijestio tužitelja o promjeni korisnika. Važno je istaknuti da, iako je navedeni obrt odjavljen 9. travnja 1999., tuženik je prema čl. 11. st. 4. Uvjeta (s obzirom da nije pravodobno dostavio tužitelju vjerodostojnu dokumentaciju o promjeni iz st. 3. ovoga članka) ostao u obvezi podmiriti naknadu za pružene usluge za sve vrijeme dok tužitelju eventualno ne dostavi dokumentaciju kojom dokazuje prijavu promjene. Upravo zato na postojanje predmetne tražbine nema utjecaja tuženikov navod da je zbog prodaje predmetne nekretnine eventualno dogovorio s kupcem iste da se prijavi kao korisnik vodnih usluga.

15. Dakle, upravo je tuženik obveznik isplate iznosa naknade za isporučene vodne usluge tijekom utuženog razdoblja sukladno čl. 205. st. 2. ZoV-a i čl. 11. st. 4. Uvjeta, a što svakako predstavlja obvezu nastalu u obavljanju obrta (čl. 36. st. 1. ZOb-a).

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potrebno je napomenuti da se u konkretnom slučaju u odnosu na utuženu tražbinu primjenjuje trogodišnji zastarni rok, sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje u tekstu: ZOO). Naime, čitanjem utuženih računa (list 38- 41 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj obračunavao naknadu za vodne usluge sukladno Odluci o cijenama vodnih usluga tužitelja (ur. br. ZGH-UU-12-324/2, objavljena na internetskim stranicama tužitelja) koristeći tarifu za kategoriju "ostali korisnici". Navedeno je razvidno iz stavke "fiksni dio cijene" na utuženim računima koja je tuženiku obračunata u iznosu od 50,00 kuna (za profil priključka do Ø 32, predviđenu za kategoriju ostali korisnici), kao i iz stavke "usluga opskrbe pitkom vodom" pod kojom je obračun izvršen uzimajući u obzir jediničnu cijenu od 4,68 kn/m3 (također predviđena za kategoriju ostali korisnici). Dakle, iz utuženih računa vidljivo je da je tužitelj obračunavao naknadu za isporučene vodne usluge, odnosno isporučivao iste u okviru kategorije "ostali korisnici", a ne za "kućanstva". Također, valja napomenuti da je kao korisnik vodnih usluga tijekom utuženog razdoblja bio evidentiran predmetni obrt, kao što je već prethodno utvrđeno (točka 11. obrazloženja), a tuženik tijekom postupka ne navodi, niti dokazuje da je izvršio promjenu korisnika u smislu da je tužitelja obavijestio o tome da je obrt odjavljen, a što je bila njegova obveza sukladno čl. 11. st. 4. Uvjeta. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda nema mjesta primjeni jednogodišnjeg, već trogodišnjeg zastarnog roka, s obzirom da se radi o tražbinama povremenih davanja koji dospijevaju u kraćim razdobljima, a u konkretnom slučaju tužitelj usluge nije isporučivao za potrebe kućanstva, a što je razvidno iz utuženih računa.

17. Čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 7 spisa) sud je utvrdio da je najstarija utužena tražbina tužitelja (1.802,37 kn) dospjela 24. kolovoza 2015. Također, čitanjem prijedloga za ovrhu (list 1 spisa) sud je utvrdio da je predmetni ovršni postupak pokrenut 13. srpnja 2018. čime je prekinuta zastara sukladno čl. 241. ZOO-a. Slijedom navedenog, s obzirom da nije protekao trogodišnji zastarni rok (čl. 226. ZOO-a), istaknuti prigovor zastare tuženika nije osnovan.

18. Nadalje, čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 7 spisa), te preslika utuženih računa (list 38-41 spisa) sud je utvrdio da tražbina tužitelja iznosi ukupno 3.799,57 kuna, odnosno da tražbina po računu broj … iznosi 1.802,37 kuna, te da je datum dospijeća navedene tražbine 24. kolovoza 2015., da tražbina po računu broj …. iznosi 820,32 kuna, te da je datum dospijeća navedene tražbine 24. studenog 2015., da tražbina po računu broj … iznosi 711,20 kuna, te da je datum dospijeća navedene tražbine 22. siječnja 2016., te da tražbina po računu broj … iznosi 465,68 kuna, te da je datum dospijeća navedene tražbine 22. veljače 2016. Sud navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, a tuženik tijekom postupka istaknutim prigovorima nije doveo u pitanje vjerodostojnost iste.

19. Slijedom navedenog, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a sud je održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.799,57 kuna sa zateznim kamatama, s obzirom da je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze prema tužitelju (čl. 183. st. 1. ZOO-a), od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30. travnja 2020. i od 19. listopada 2020. pa do isplate. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I izreke ove presude, dok je stopa zateznih kamata određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke. Tako se odluka o trošku postupka temelji na čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, sukladno Zaključku broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. (dalje u tekstu: Zaključak br. 3).

21. S obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti sa svojim tužbenim zahtjevom, isti ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22. Tužitelju su na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a priznati troškovi parničnog postupka, i to trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 250,00 kuna, u skladu s odredbom čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11 i 114/12, dalje u tekstu: Pravilnik). Temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarifa), tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 11/1 Tarife). Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sastava podneska od 21. prosinca 2021. po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 500,00 kuna što uz pripadajući PDV iznosi 625,00 kuna (Tbr. 8/1 Tarife), kao i trošak zastupanja na ročištu održanom 18. siječnja 2022. po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 500,00 kuna što uz obračunati PDV iznosi 625,00 kuna (tbr. 9/1 Tarife). Navedenom iznosu treba dodati trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kuna prema Tbr. 2. stavka 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19 i 92/21). Stoga, ukupno priznati trošak parničnog postupka tužitelju iznosi 2.200,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom (zatraženo prema podnesku od 22. prosinca 2021.) od dana donošenja ove presude pa do isplate sukladno Zaključku br. 3.

23. Međutim, tužitelju nije priznat preostali trošak, i to na ime tri dostave rješenja o ovrsi, plaćeno javnom bilježniku (34,80 kuna), budući da je isti obuhvaćen čl. 6. Pravilnika, a nisu mu priznati niti predvidivi troškovi ovršnog postupka (686,60 kuna) s obzirom da rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno pa isti nisu niti nastali. Također, tužitelju nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude (312,50 kuna) s obzirom da navedeni trošak prema mišljenju suda nije potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a) budući da se u slučaju nedolaska punomoćnika odvjetnika, objavljena presuda trenutno dostavlja putem e-oglasne ploče suda ili podredno putem informacijskog sustava koji je u primjeni u poslovanju suda (e- komunikacija).

24. Nadalje, sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog, o trošku parničnog postupka valjalo je odlučiti kao u točki III i IV izreke ove presude.

U Zagrebu 1. veljače 2022.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od osam dana od dana primitka presude. Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP).

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku

Broj zapisa: eb305-6973b

Kontrolni broj: 0fd84-018e6-b7cab

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MARIJA ŠIPEK, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.