REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 47 Pž-5414/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja U. O. d.d. Z., OIB ... (pravni sljednik društva B. O. Z. d.d., Z., OIB ...), kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu E., Š. i T. j.t.d., Z., protiv tuženika C. - R. d.o.o., K., OIB ..., radi isplate iznosa od 48.024,52 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-836/2020 od 22. srpnja 2021., 1. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-836/2020 od 22. srpnja 2021. u točkama I. i II. njezine izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 48.024,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 24.097,50 kn (točka II. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu dijela parničnih troškova u iznosu od 4.475,00 kn (točka III. izreke).
2. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev prema tuženiku s osnove naknade štete koju je tužitelj platio oštećeniku na temelju pravomoćne sudske presude. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom odredaba čl. 342., 343., 963. i 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO), u vezi sa čl. 7. i 24. st. 4. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04, 82/06 i 138/06; dalje: ZJC) i Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“broj: 25/98, 162/98 i 180/04; dalje: Pravilnik), uz primjenu odredaba Ugovora zaključenog između tuženika i Županijske uprave za ceste Primorsko - goranske županije.
3. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu, pobijajući njenu pravilnost i zakonitost u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik tvrdi da on održava javnu cestu na temelju Ugovora kojim je Županijska uprava za ceste na njega prenijela samo neke radove iz kategorije redovitog održavanja cesta. Intervencijski efekt pravomoćne presude ne može se primijeniti na tuženika, a zakonska odgovornost Županijske uprave za ceste puno je šira od tuženikove ugovorne odgovornosti. Prvostupanjski sud nije u ponovljenom postupku postupio po uputi drugostupanjskog suda, zato što je tek letimično utvrdio tuženikove ugovorne obveze, bez obrazloženja koju obvezu tuženik nije ispunio. Tuženik je otklonio posljedicu izvanrednog događaja odmah po saznanju i bez posebnog naloga. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Postavljajući okvire ispitivanja prvostupanjske presude, valja naglasiti da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnu presudu nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženikova žalba, mada se on izričito ne poziva na taj žalbeni razlog, dijelom je usmjerena na isticanje nepravilnosti u utvrđenju činjeničnog stanja, dakle na nedopušteni žalbeni razlog u kojem dijelu ovaj sud žalbu nije ovlašten ispitati.
8. U prometnoj nezgodi koja se dogodila 28. studenog 2008. u večernjim satima oko 23,00 sati na županijskoj cesti broj 5012, T. Š. je zadobio tjelesne ozljede i pritom je vozilo kojim je on upravljao potpuno oštećeno. Pred Općinskim sudom u R. vodio se parnični postupak poslovni broj P-885/09, između T. Š. kao tužitelja, protiv dva tuženika i to: 1. Županijske uprave za ceste P.- županije (uz sudjelovanje tuženika kao umješača na strani tog tuženika) i 2. tužiteljevog pravnog prednika (O. Z. d.o.o., kasnije B. osiguranje Z. d.d.). Pravomoćnom presudom iz te parnice od 20. travnja 2012. naloženo je tuženicima platiti T. Š. iznos od 26.515,66 kn s kamatama i parničnim troškovima. U tom je postupku utvrđeno da je uzrok nastanka štetnog događaja poledica na kolniku koji je bio zaleđen i nije bio posipan, te da odgovornost za taj događaj dijele stranke u omjeru od: tuženici (85%) i tužitelj- oštećenik (15%).
9. U ovoj parnici tužitelj postavlja regresni zahtjev prema tuženiku od kojeg zahtijeva isplatu iznosa od 48.024,42 kn s kamatama. Taj je iznos tužitelj iz ove parnice platio T. Š. na temelju pravomoćne sudske presude. Dovodeći u vezu parnicu koja je pravomoćno dovršena pred Općinskim sudom u R. s ovim postupkom, vidljivo je da su parnične stranke iz ovog postupka sudjelovale u toj parnici i to: tužitelj (pravni prednik) kao drugotuženik, a tuženik kao umješač na strani prvotuženika Županijske uprave za ceste; u vrijeme spornog događaja prvotuženik je bio osiguranik drugotuženika (u ovoj parnici tužitelja).
10. Prvostupanjski je sud prethodnom odlukom propustio ispitati tuženikovu odgovornost, ali je suprotno žalbenim navodima, u ponovljenom postupku postupio po uputi ovog suda i na osnovi valjane ocjene izvedenih dokaza, o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku utemeljenu na rezultatima dokaznog postupka.
11. Na temelju odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. S obzirom na to da je tužitelj po pravomoćnoj sudskoj presudi isplatio T. Š. utuženi iznos (što nije sporno), na tužitelja kao osiguratelja su po zakonu prešla prava njegovog osiguranika, Županijske uprave za ceste P.- županije. Tužitelj se osnovano poziva na učinak pravomoćne presude Općinskog suda u R. u kojem postupku je tuženik sudjelovao kao umješač na strani tužiteljevog osiguranika, a isplatom utuženog iznosa na tužitelja su prešla prava njegovog osiguranika, tj. osobe kojoj se umješač pridružio. Osnovno pravilo intervencijskog učinka prema osobi koja se kao umješač pridružila stranci u drugom postupku je taj da umješač ne može poricati činjeničnu ili pravnu ocjenu iz pravomoćne presude pri uređenju svojih odnosa s tom strankom. Intervencijski se učinak odnosi i na utvrđenja o činjeničnom stanju i stavove suda o pravnim pitanjima. To znači da tuženik ne može osporavati odgovornost tužiteljevog osiguranika (Županijske uprave za ceste P.- županije) u omjeru od 85%, da je do štetnog događaja došlo zbog poledice na cesti, a niti poricati visinu štete. Međutim, tuženikovo je pravo osporavati njegovu odgovornost za štetni događaj, jer odgovornost tuženika nije ispitivana u postupku pred Općinskim sudom u Rijeci.
12. Tuženik je bio u ugovornom odnosu sa Županijskom upravom za ceste P.- županije na temelju Osnovnog ugovora o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta na području P.- županije za razdoblje od 1. svibnja 2005. do 30. travnja 2009. (dalje: Ugovor) i njegova se odgovornost prosuđuje kroz odredbe tog Ugovora. Prvostupanjski sud je, sukladno uputama ovoga suda iz prethodne odluke, trebao ispitati postoje li tuženikovi propusti koji su doveli do njegove odgovornosti, odnosno postoje li ugovorne obveze koje tuženik nije izvršio ili ih nije pravilno i/ili na vrijeme izvršio. Tuženik kao osoba koja je na temelju ugovora preuzela neposrednu obvezu održavanja i čišćenja ceste, odgovoran je za štetu ako je ona prouzročena neispunjavanjem ugovornih obveza ili nekvalitetnim izvršavanjem ugovornih radova.
13. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da (čl. 7. ZJC-a) javne ceste moraju biti održavane tako da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjene. Radovi održavanja javnih cesta ustupaju se pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrom za izvođenje radova održavanja pod prometom, štiteći sigurnost prometa (čl. 24. st. 4. ZJC-a). Na osnovi te zakonske odredbe, stranke su sklopile Ugovor. Nadalje, odredbom čl. 3. Pravilnika propisani su osnovni ciljevi održavanja i zaštite cesta radi omogućavanja sigurnog odvijanja prometa. Redovno održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima (čl. 10. Pravilnika). U periodu smrzavanja, jakih kiša ili u drugim slučajevima kad je ugrožena stabilnost ceste i sigurnost prometa (poplave, odroni, klizanje, podlokavanje, vododerine i sl.), redovne preglede treba provoditi u skladu s procjenom ugroženosti javnih cesta i objekata te sigurnosti prometa na cestama (čl. 17. Pravilnika). Pod održavanjem cesta u zimskim uvjetima (zimska služba), razumijevaju se radovi neophodni za održavanje prohodnosti cesta i sigurnog odvijanja prometa, za režim prometa u zimskim uvjetima koji je određen posebnim propisima. (čl. 63. Pravilnika), a pod radovima održavanja u zimskim uvjetima razumijevaju se osobito zaštitne mjere protiv stvaranja poledice, snježnih nanosa, zapuha i lavina (čl. 68. Pravilnika).
14. Ugovorne strane su se Ugovorom sporazumjele da se izvoditelj (tuženik) obvezuje ugovorne poslove obavljati sukladno rokovima i dinamici utvrđenoj zakonom, posebnim zakonima i propisima, mjesečnim operativnim programima te posebnim nalozima naručitelja (čl. 8.). Izvoditelj (tuženik) se obvezao obaviti i poslove koji nisu obuhvaćeni mjesečnim operativnim programom, ako su oni posljedica izvanrednih događaja koji ugrožavaju sigurnost prometa ili bi mogli prouzročiti veća oštećenja ceste (čl. 9.). Te poslove mora obaviti odmah po saznanju, odnosno u roku utvrđenom posebnim zakonom. Izvoditelj se obvezuje obaviti i poslove na otklanjanju posljedica izvanrednih događaja koji ugrožavaju sigurnost prometa ili bi mogli prouzročiti veća oštećenja ceste, odmah po saznanju i bez posebnog naloga naručitelja. O nastanku izvanrednih događaja, posljedicama, poduzetim mjerama, očekivanom roku završetka radova ili o okolnostima koje otežavaju ili onemogućavaju otklanjanje posljedica te obavljenim poslovima na otklanjanju posljedica, izvoditelj mora odmah obavijestiti naručitelja. U odredbi čl. 15. Ugovora stranke su posebno ugovorile obvezu izvoditelja (tuženika) uspostaviti organizaciju koja jamči obavljanje svih poslova, odnosno koja osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa i zaštitu cesta, a u slučaju da ne ispuni takvu obvezu snosi odgovornost za štetu prouzročenu trećim osobama i naručitelju.
15. Prvostupanjski sud je ocjenom svih izvedenih dokaza utvrdio da tuženik obavlja Ugovorom preuzete poslove po planu i nalogu naručitelja, zatim da tuženik daje prijedlog mjesečnog operativnog programa naručitelju kojeg naručitelj može modificirati i potvrditi, da se radi u skladu s potvrđenim mjesečnim operativnim programom. U situacijama kada pada snijeg tuženik se rukovodi vremenskim prognozama zavoda, dok kod nepredviđenih situacija tuženik donosi odluku o postupanju. Također je utvrđeno da Županijska uprava za ceste provodi nadzor nad obavljanjem zimskih poslova, dok je za cjelokupan operativni dio zadužen upravo tuženik. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja izveden je i dokaz prometnim vještačenjem na osnovi kojeg je prvostupanjski sud utvrdio da je kolnik bio zaleđen, da se osobno vozilo kretalo manjom brzinom od granične za uvjete mokrog kolnika i kolnika posipanog sa solju, odnosno brzinom većom od granične za uvjete zaleđenog kolnika. Da je kolnik bio samo mokar, vozilo je brzinom kojom se kretalo moglo zavoj sigurno proći, ali kolnik je bio zaleđen i neposipan solju i došlo je do nezgode.
16. Dakle, Županijska uprava za ceste je ustupila tuženiku poslove održavanja ceste i na taj način mu prenijela ovlasti sukladno sadržaju Ugovora. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o tuženikovoj odgovornosti, jer je utemeljen na rezultatima izvedenih dokaza i na pravilnoj primjeni materijalnog prava. Tuženik nije obavio poslove povjerene mu Ugovorom radi nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa te radi zaštite ceste i njenih korisnika. Tuženik nije dokazao niti postojanje razloga za isključenje njegove odgovornosti (čl. 219. ZPP-a). Kolnik je bio zaleđen i nije bio posut solju, mada su vremenske neprilike i zimski uvjeti na cesti (sukladno i podacima zavoda) upućivali na potrebu ophodnje i održavanja ceste sigurnom radi zaštite njenih korisnika. U danim okolnostima radilo se o predvidivom stanju kolnika u noćnim zimskim satima, a tuženik iako je za to imao i mogućnosti i ugovornu obvezu, nije poduzeo sve radnje radi održavanja kolnika sigurnim. Svjedok je izričito potvrdio da se svakodnevno dobivaju obavijesti od zavoda i ovisno o prognozi provode preventivna posipavanja, odnosno tretiranje ceste s otapalima kako bi se snijeg ili led mogao otopiti. Iako nije bilo posebnog naloga Županijske uprave za ceste, tuženik je bio dužan radi ispunjenja ugovorom preuzete obveze, pratiti podatke o vremenskoj prognozi i sukladno tomu, ophodnjom i poduzimanjem odgovarajućih mjera (posipanje solju), pogotovo u zimskim uvjetima, stvoriti sigurne uvjete na cesti. U ovom slučaju, iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da je tuženik, unatoč njegovoj ugovornoj obvezi, propustio postupiti na opisani način.
17. Slijedom navedenog, pobijana presuda je potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
18. Napominje se da je tuženik u žalbi istaknuo svoje izričito protivljenje samo odluci kojom je obvezan na isplatu utužene tražbine s kamatama, dok se na odluku o parničnim troškovima nije uopće niti osvrnuo, kako u dijelu u kojem je naveo protiv koje odluke izjavljuje žalbu, tako niti u dijelu u kojem je svoju žalbu obrazlagao. Zagreb, 1. veljače 2022.
Sudac
Kristina Saganić, v.r.