Posl. br. 18 P-87/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. k. B., OIB:…, B., zastupanog po punomoćniku D. U. L., odvjetnica u K., protiv tuženika I. M., OIB:…, M kao vlasnik obrta Ž., obrt za autoškolu, turističku agenciju, prijevoz, usluge i trgovinu zastupanog po punomoćniku S. W., odvjetnici u M., radi naknade štete u iznosu 20.115,00 kuna, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 12. siječnja 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužitelja, zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika, objavljenoj dana 1. veljače 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnova naknade imovinske štete isplati iznos od 20.115,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom propisanoj temeljem čl.

29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja na navedeni iznos teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su parnične stranke dana 01. veljače 2010. godine sklopile ugovor o zakupu temeljem kojeg ugovora je tužitelj kao zakupodavac dao u zakup tuženiku kao zakupniku učionicu, prijemni ured u sklopu učionice te prometno vježbalište u mjestu B., a da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme od pet godina, produljen dana 01. veljače 2015. godine sa novim ugovorom o zakupu, važećim također na period od pet godina. Ističe tužitelj da je člankom 3. st. 2. ugovora o zakupu od 01.02.2010. godine ugovoreno da će uređenje učionice i prijemnog ureda snositi zakupnik (tuženik), a da će se troškovi uređenja podmiriti od najma, pa da su kupljene i ugrađene dvije klima jedinice marke DELONGHI CKP 40 EB 05 8 (vanjske i unutarnje). Ističe se da je navedene klima jedinice nabavio i ugradio inicijalno o svom trošku tuženik, a da je nabava je izvršena kod B. trgovina i usluge d.d. iz S., te da je trošak nabavke i ugradnje klima jedinica zakupodavac-tužitelj priznao i nadoknadio zakupniku-tuženiku kroz umanjenje najma za ekvivalentni iznos uloženog, a koji iznos je zakupniktuženik specificirao i fakturirao tužitelju putem računa-otpremnice br…. od 19.04.2011. godine. Tužitelj u tužbi navodi da kompenzirajući tuženiku trošak nabave i ugradnje klima uređaja, tužitelj stekao pravo vlasništva nad istima.

Nadalje se navodi da je tuženik elektronskom poštom od 31.07.2019. godine samovoljno i jednostrano obavijestio tužitelja da raskida ugovor o zakupu i to bez ikakve prethodne obavijesti tužitelju, ignorirajući otkazni rok i potrebu sačinjavanja primopredajnog zapisnika, te da je tuženik i prije negoli je obavijestio tužitelja o raskidu ugovora, ispraznio zakupljene prostorije. Ističe se da je tuženik prilikom ispražnjenja predmeta zakupa protivno dogovoru i ugovoru demontirao i otuđio opisane klima jedinice čiju je vrijednost tužitelj tuženiku kompenzirao kroz umanjenje ugovorene zakupnine, te da je time tužitelju počinjena materijalna šteta čija reparacija materijalne štete u smislu naturalne restitucije nije moguća te da je stoga obvezan tužitelju isplatiti/nadoknaditi vrijednost nabavke i ugradnje novih klima jedinica.U tužbi se navodi da je tužitelj dopisom od 07. kolovoza 2019. godine i elektronskom poštom od 16.10.2019. godine pozvao tuženika da izvrši povrat otuđenih klima uređaja na koji poziv se tuženik oglušio. Nakon što je tuženik napustio zakupljeni prostor tužitelj je radi osiguranja dokaza i procjene štete angažirao G. K. - stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo koji je očevidnim izvješćem utvrdio na poligonu za osposobljavanje kandidata oštećenja i nedostatke primjerice: -Na asfaltiranom poligonu za provedbu praktičnog dijela obuke za upravljanje vozilima, horizontalna signalizacija u bijeloj, žutoj i plavoj boji, u većoj mjeri je nestala i pohabana te kao takva nije adekvatna za nastavak korištenja poligona u svrhu obuke polaznika autoškole, Nedostaje stupić na ulasku na poligon, Otkinut je lanac i nedostaje lokot na ulasku na poligon. Tužitelj ističe da je na opisani način pretrpio štetu u ukupnom iznosu od 20.115,00 kuna.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenim zahtjevima u cijelosti. Tuženik ne osporava da su stranke bile u poslovnom odnosu tj. da je tuženik od tužitelja uzeo u zakup poslovni prostor u Korčuli, te da je ugovorni odnos trajao dugi niz godina i nije bilo nikakvog problema sve dok nije počelo curiti krovište. U tom smislu navodi da se tuženik obraćao tužitelju, te tražio sanaciju krovišta, jer više nije mogao na adekvatan način koristiti zakupljeni prostor, obzirom da bi isti prokišnjavao kada bi padala kiša. Ističe tuženik da se tužitelj na ta traženja tuženika oglušio. Tuženik ne spori da je raskinut ugovor o zakupu, te da se pred naslovljenim sudom vode dva parnična postupka glede neplaćene zakupnine. Tuženik primjećuje kako nigdje u ugovorima nije ugovoreno da bi tuženik po prestanku zakupa bio dužan ostaviti klima uređaje, a da što se tiče metalnog stupića, lanca i katanca, isti predmeti se nalaze izvan zatvorenih prostorija kao što se to i prikazuje na fotografijama iz vještva priloženog tužbi dostupni su širem krugu ljudi a da u tužbi se ne nudi niti jedan relevantan dokaz instruiran u pravcu dokazivanja tvrdnje da je baš tuženik otuđio, odnosno uništio te predmete što je mogao učiniti bilo tko, jer su na otvorenom prostoru. Nadalje se ističe da nigdje u ugovorima nije navedena bilo kakva obveza tuženika za eventualno bojanje poligona, te tuženik u cijelosti prigovara novčanim svotama koje je vještak naznačio. Tuženik se poziva i na odredbe ZOO glede zakonske definicije štete, te pretpostavke odgovornosti za štetu, te smatra da nisu dokazane I predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

3. Tijekom postupka tužitelj ustraje kao u tužbi i poriče sve navode tuženika, te što se tiče kompenzacije uz najam navodi da u samom ugovoru o zakupu iz 2010. godine, stoji da se zakupnina neće plaćati dok autoškola ne počne s radom, a kad započne s radom neće se plaćati u daljnjem periodu od 6 mjeseci. Također se upućuje na sadržaj dopisa koji je poslao tuženik tužitelju od 17. siječnja 2011. godine temeljem kojeg je vidljivo da tuženik traži smanjenje zakupnine na ime uloženog, s tim što navodi da sitni pokretni inventar autoškole koji nije u računima i dalje ostaje u vlasništvu autoškole Ž., te da iz tog proizlazi da uloženo a obuhvaćeno fakturom iz 2011. godine je vlasništvo tužitelja. Nadalje tužitelj što se tiče pohabane signalizacije ističe da se tu ne radi o sitnom trošku, već je tu potrebno obnoviti svu postojeću signalizaciju koja je dužine cca 750 m i taj trošak iznosi otprilike 7.800,00 kn plus PDV prema ponudi koja je tvrtka E. d.o.o. iz B. dostavila tužitelju.

4. Tuženik tijekom postupka izlaže i predlaže kao u odgovoru na tužbu, te navodi da se ovom predmetu radi se o sporu naknade štete, te je tužitelj dužan dokazati osnov, a nakon toga i visinu štete, te se protivi čitanju vještačkog nalaza G. K..

5. Sud je u postupku izveo sve predložene dokaze i to pregledao isprave priložene u spisu koje su stranke dostavile: ugovor o zakupu od 01.02.2010. godine (l.s.5-6), ugovor o zakupu od 01.02.2015. godine (l.s. 7), račun B. broj… od 01.07.2010. godine (l.s.8-11) , račun- otpremnica AŠ Ž. br.… od 19.04.2011. godine (l.s. 12), elektronska pošta od 31.07.2019. godine (l.s. 13- 14) , dopis tužitelja od 07. kolovoza 2019. godine (l.s. 15), osiguranje dokaza- očevidno izvješće od 18. 05.2020. godine (l.s. 16-30), dopis ponuda za bojanje poligona s popravkom i ugradnjom stupića od 26.3.2020.g. (l.s. 61), nadalje izvršen je uvid u spis Povrv-518/20 i Povrv-363/2019, te su se u ovaj spis kopirali prijedlog za ovrhu (l.s.64-66), prigovor (l.s.67-68), podnesak (l.s. 69-71) iz spisa Povrv-518/2019, te presuda od 13.ožujka 2020.g. iz predmeta Povrv-363/2019 (l.s. 74-80), te presuda od 16. srpnja 2021.g. (l.s.81-84). Koje kopije su sravnjene sa originalima u predmetnim spisima, sud je izveo i dokaz saslušanje parničnih stranaka E. Š., predsjednika tužitelja, tuženika I. M. i tajnika AK B. I. M..

6. Predmet ovog spora je isplata iznosa 20.115,00 kuna na ime materijalne štete za 2 klima uređaja, dobavu i bojanje signalizacije poligona, izradu, dopremu i montažu stupića ograde poligona, lokota za zaključavanje lanca na stupić i lanca za zatvaranje pristupa poligonu.

7. Između stranaka nije sporno da su se stranke nalazile u obveznom odnosu iz ugovora o zakupu kao i da je ugovor raskinut.

8. Između stranaka je sporno je li nastala šteta tužitelju i je li za štetu odgovoran tuženik.

9. Iz isprava priloženih u spisu proizlazi da su stranke sklopile ugovor o zakupu od 01.02.2010. godine (l.s.5-6) kojim je između ostalog ugovoreno da će uređenje učionice i prijamnog ureda snositi zakupoprimac a da će isto biti podmireno iz najma (čl. 3 st.2), te da nakon početka rada autoškole tuženik nije dužan plaćati zakupninu 6 mjeseci (čl. 5.st.2), te su stranke naknadno sklopile i ugovor o zakupu od 01.02.2015. godine (l.s. 7) na rok od 5 godina od 1.2.2015.g., a koji je tuženik raskinuo što je vidljivo iz e maila u spisu (l.s. 14).

10. Iz računa B. broj… od 01.07.2010. godine (l.s.8-11) je vidljivo da je izdan tuženiku za kupnju više artikala pa tako i za 2 klima uređaja i to vanjske i unutarnje jedinice cijena 1133,33 kuna i 1813,01 kuna, te 699,19 kuna i 1067,47 kuna bez PDV-a čija je naknada predmet ovog spora, dok je iz računa br…. od 19.04.2011. godine (l.s. 12) vidljivo da je tuženik izdao tužitelju na iznos od 30.884,19 kuna na ime uređenja poslovnog prostora po ugovoru.

11. Iz u spisu priloženog mišljenja i nalaza vještaka G. K. naziva - osiguranje dokaza-očevidno izvješće od 18. 05.2020. godine (l.s. 16-30) sud je utvrdio da je navedeni vještak po pozivu i nalogu tužitelja sačinio vansudsko vještačenje s vansudskim očevidom u kojem je utvrdio da obilaskom lokacije i pregledom predmeta osiguranja dokaza, na dan 18. svibnja 2020. godine utvrđeno je sljedeće: - na objektu u kojem su bile prostorije autoškole Ž. podružnica B. na južnoj i istočnoj fasadi demontirane su vanjske klima jedinice, a nosači istih još uvijek su na objektu - pregledom unutrašnjosti objekta utvrđeno je da nema ni unutarnjih klima jedinica, -na asfaltiranom poligonu za provedbu praktičnog dijela obuke za upravljanje vozilima, horizontalna signalizacija u bijeloj, žutoj i plavoj boji, u većoj mjeri je nestala i pohabana redovnim korištenjem i utjecajem atmosferilija te kao takva nije adekvatna za nastavak korištenja poligona u svrhu obuke polaznika autoškole - nedostaje stupić na ulasku na poligon - otkinut je lanac i nedostaje lokot na ulasku na polygon, te je za sve gore navedene nedostatke izradio vještak troškovnik radova na otklanjanju istih u ukupnom iznosu od 20.115,00 kuna.

12. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja E. Š., proizlazi da isti kao predsjednik A. B. unatrag 4 godine nema neposrednih saznanja, ne zna točno kad je tuženik napustio prostor kluba, čini mu se 2019. godine, a poznato mu je da je poslovanje preselio u V. L., te iskazuje da ga je tajnik u jednom trenutku izvijestio da su se digle klime, a tko ih je digao ne zna, a ono što zna jer mu je rečeno je da su se te klime kompenzirale kroz zakupninu. Poznato mu je da vježbalište tuženik nije vratio u prvobitni položaj kako je iznajmljeno, te da to vježbalište sada nije podobno za bilo kakvu obuku vozača.Ne sjeća se baš stanja vježbališta 2010. godine, ali čini mu se da je bilo uredno stanje, te nije upoznat je li zakupac obnavljao vertikalnu signalizaciju, ne znam kakve su prostorije bile u trenutku sklapanja ugovora o zakupu, ali misli da su se sredile čim se u njima nastava održavala, a ono što je gospodin M. uložio, da se odbilo od najma. Upitan koliku je štetu tužitelj pretrpio i na što se odnosi ta šteta, ponovno odgovara da će te to morati pitati tajnika jer je on zadužen za te stvari.

13. I. M. u svom stranačkom iskazu navodi da što se tiče lokota i lanca s tim nema ništa, niti ga je koristio, niti imao ključ, niti se itko zaključavao, a što se tiče prometnog vježbališta, navodi da je početno bojanje vježbališta prema dogovoru obojano sa strane A. B. i da to nije bila tuženikova ugovorna obveza. Svaka daljnja bojanja vježbališta iskazuje da su radili instruktori tuženika sa K. i čak su im dolazili iz M. pomoći, sve zaposlenici tuženika, a da je kasnije A. B. širio svoj posjed vježbališta pa su oni nanovo sve asfaltirali. Navodi da se sva elektronička oprema, pa tako i ove predmetne klime vode kao inventar obrta tuženika. Navodi da je taj prostor uređivao jer je bio u derutnom stanju kad ga je preuzeo i to da je ugradio u tu nekretninu, a da klime nisu ugrađene nego su montirane i sve što je elektronika i što je u popisu inventara obrta su ponijeli, a ono što je ugrađeno s njihove strane u taj prostor, to da su ostavili. Uređenje prostora je ističe kompenzirano, a da klime nisu kompenzirane s zakupninom.

Odgovara da su tužitelj i tuženik dogovorili uređenje prostora i da je taj prostor uredio prema ugovoru, a da nikad nisu ugovarali ni dogovarali da bi klime ostale u prostoru, te da nije bila obveza ni da oboji poligon prilikom izlaska iz prostora. Iskazuje da A. je obojio signalizaciju, a Poligon nije nikada bio zaključavan, te konstantno, jednom ili dvaput godišnje, instruktori obrta su sanirali i bojali signalizaciju. Ističe da je tužitelju sam dostavio zbirni račun u kojem je kupljeno puno toga pa i klime, ali i neke četke, a za te četke da nitko ne pita. Napominje da su klime u inventaru tuženika, a da ih je prodao tužitelju bile bi u njihovom inventaru.

14. I. M., saslušan iskazuje da su u A. B. utvrdili da je nastala šteta prema vještačenju G. K., sudskog vještaka i da šteta se odnosi na inventar koji je trebao ostati u vlasništvu A. B., a taj inventar da su odnijeli sa sobom djelatnici A. Ž.. Iskazuje da prilikom prijevremenog raskida ugovora 31.07.2019. godine u poslijepodnevnim satima tuženik sa djelatnicima je ispraznio prostorije i preselili su se u V. L.. Iskazuje da nije utvrdio da nedostaje stupić, lanac i lokot, već da je to utvrdio sudski vještak. Navodi da se klima uređaju ne vode kao inventar A. B., a da su stupić, lanac i lokot inicijalno 2010. godine bili u vlasništvu A. B., a to zna iz dokumentacija i računa kod tužitelja. Za otvaranje autoškole A. B. je inicijalno uložio 50.000,00 kn. Upitan što je sve kompenzirano s zakupninom, odgovara da je sve vidljivo iz računa od 30.884,00 kn. Iskazuje da je u A. od 2017. godine i od tada nije vidio da su djelatnici tuženika bojali poligon, a da poligon nije zaključan, ali da postoji vertikalna signalizacija zabrane ulaska, a na izboru je korisnika hoće li zaključavati poligon ili ne, te nije siguran da tuženik ima ključ od lokota, a moguće je i da postoji samo lanac koji se zakači. Iskazuje da misli da je došlo do zlouporabe položaja tuženika i da tužitelj nije postupao u skladu s odlukama skupštine od 2014. godine, te je produžio ugovor tuženiku.

15. Sudac je nakon iskaza I. M. uputio istog kao i ostale sudionike u ovom postupku ukoliko imaju bilo kakvih saznanja o bilo kakvom počinjenju kaznenih djela ili slično da o tome odmah obavijeste državno odvjetništvo.

16. Sud je pregledao spise Povrv-518/20 i Povrv-363/2019 ovog suda od kojih je jedan pravomoćan i utvrdio da se isti odnose na zahtjev tužitelja za plaćanjem dužne zakupnine od strane tuženika, međutim navedeni postupci nisu u vezi s ovim predmetnim sporom oko naknade imovinske štete iako isto potječu iz istog ugovornog odnosa – ugovora o zakupu.

17. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine brojevi 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP),svaki zasebno i sve dokaze zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan i presudio kao u toč. I. izreke presude.

18. Svaka stranka u ovom sporu treba dokazivati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore (čl. 7. st.1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), te navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica. Sud nije našao dokazanim da je tužiteljevo potraživanje osnovano. Naime, u odnosu na izvanugovornu odnose prema čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje u tekstu ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti, dok je čl. 1045.st.1. ZOO propisno da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekt odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Naime tužitelj na kome je teret dokaza nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu. Tužitelj tako nije dokazao da je tuženik kao odgovoran za štetu tužitelju u kolikoj visini a da bi sud mogao donijeti drugačiju odluku. Iz iskaza stranaka prvenstveno proizlazi da je došlo do poslovnog razilaženja odnosno da je došlo do raskida ugovora i dugogodišnje poslovne suradnje, da se ulagalo u poslovni prostor kako je to predviđeno ugovorom iz 2010.g. te da tuženik nije morao plaćati zakup 6 mjeseci (bez navođenja iz kojeg razloga, iako je za zaključiti da bi bilo na ime ulaganja u prostor), o tome nema dostatnih dokaza u spisu, a radi se o pravnim osobama, pa bi sva ulaganja mogla biti jasno dokazana iz financijske dokumentacije što u ovom predmetu nije u potpunosti slučaj. Vidljivo je da je tuženik fakturirao iznos od 30.884,19 kuna na ime ulaganja u prostor gdje se spominje i "električarski radovi sa ugradnjom i montažom klima uređaja" ali ne stoji i sami uređaji već samo prateći radovi na ugradnji. Sud nije iz svih izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj pretrpio štetu odnosno u kolikoj određenoj visini. U spisu također nema dokaza da je tuženik bio obvezan prostor nakon završenog ugovornog odnosa, a što je sud utvrdio pregledom oba ugovora o zakupu, dovesti u neko određeno stanje.

19. Sud je tako nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a prema čl. 8., 221a i 219 ZPP-a odlučio kao u toč. I izreke presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka iz toč. II izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155.. ZPP-a. Tuženiku koji je uspio u sporu je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: OT), i to: za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tar.br. 8 toč. 1 OT-a), za zastupanje na ročištima gdje su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 21.4.21., 13.9.21., i 12.1.22.g. za svako u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9 toč. 1 OT), dakle ukupno 400 bodova što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 4.000,00 kuna pa je odlučeno kao u toč. II izreke presude.

21. Zbog svega navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci presude.

U Dubrovniku, dana 1. veljače 2022. godine

Sutkinja:

Katarina Franković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.