Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-3565/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. iz Z., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., …, protiv 1. tuženika D. B., OIB: … i 2. tuženice I. B., OIB: …, oboje iz Z., …, koje zastupa punomoćnica K. A. H., odvjetnica u Z., …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10965/19- 123 od 24. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10965/19-123 od 24. rujna 2021. te se u odnosu na 2. tuženicu I. B. iz Z., … tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva:

- utvrditi da je isključivi vlasnik fizički određenog dijela nekretnine z.k.č.br. 1832, u površini od 195 m2, upisane u zkul.101300 k.o. V. N., koja čestica odgovara k.č.br.1832 k.o. V., i to u naravi onog dijela omeđenog slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A prikazanog dopunom nalaza i mišljenja od 09.03.2021. i snimkom stvarnog stanja s preklopom katastarskog plana, izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije Željku Periću, a koji predstavlja sastavni dio ove presude, pa je tužitelj ovlašten nakon što se od navedenog fizički odvojenog dijela prijavnim listom formira novonastala čestica zemlje ukupne površine 195 m2,

- na temelju presude i prijavnog lista u Odjelu za zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva te novonastale čestice zemlje u površini od 195 m2, na svoje ime, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava vlasništva na novonastaloj čestici zemlje u cijelosti sa imena tuženih,

- što da je tuženica I. B. dužna priznati i trpjeti da se u zemljišnoj knjizi temeljem presude i opisanog prijavnog lista provede upis prava vlasništva novoformirane čestice na ime i u korist tužitelja u cijelosti

- i kojim zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125.060,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2021. do isplate

odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Z. S. iz Z., … da tuženici I. B. iz Z., …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 95.625,00 kn u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 10965/19-123 od 24. rujna 2021. u odnosu na 1. tuženika D. B. iz Z., …i predmet se vraća sudu prvoga stupnja radi održavanja nove glavne rasprave te se ostavlja da se o troškovima nastalim u žalbenoj fazi postupka u odnosu na oba tuženika odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se da je tužitelj, Z. S. OIB: … iz Z., … isključivi vlasnik fizički određenog dijela nekretnine z.k.č.br. 1832, u površini od 195 m2, upisane u zkul.101300 k.o. V. N., koja čestica odgovara k.č.br.1832 k.o. V., i to u naravi onog dijela omeđenog slovima A-B-C-D-E-F-GH-A prikazanog Dopunom Nalaza i mišljenja od 09.03.2021.god. i Snimkom stvarnog stanja s preklopom katastarskog plana, izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije Ž. P., a koji predstavlja sastavni dio ove presude, pa je tužitelj ovlašten nakon što se od navedenog fizički odvojenog dijela prijavnim listom formira novonastala čestica zemlje ukupne površine 195 m2, na temelju ove presude i tog prijavnog lista u Odjelu za zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva te novonastale čestice zemlje u površini od 195 m2, na svoje ime, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava vlasništva na novonastaloj čestici zemlje u cijelosti sa imena tuženih, a što su navedeni tuženici dužni priznati i trpjeti da se u zemljišnoj knjizi temeljem ove presude i opisanog prijavnog lista provede upis prava vlasništva novoformirane čestice na ime i u korist tužitelja u cijelosti.

II Nalaže se tuženima isplatiti tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 125.060,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2021. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana".

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli tuženici pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. t. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje ili da preinači pobijanu presudu i da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovana, a zahtijevaju i naknadu troška nastalog im podnošenjem žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovoga postupka zahtjev je tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na uvodno opisanoj nekretnini.

5. Sud prvoga stupnja, na temelju rezultata dokaznog postupka, zaključuje da je tužitelj dokazao da je vlasništvo stekao po osnovi dosjedanja te pozivom na čl. 18., čl. 114., čl. 159. st. 2. i čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12., dalje: ZVDSP) tužbeni zahtjev prihvaća, u bitnome obrazlažući: (1.) da iz rezultata dokazivanja proizlazi da je tužitelj u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od 1984., i to točno određenog, ograđenog dijela, koji je identificiran građevinskim vještačenjem (2.) da je istu kupio od M. V., koja ju je kupila od prednika tuženih, a koja svoje pravo vlasništva nije upisala u zemljišne knjige, zbog čega da je prodajna cijena u cijelosti plaćena njoj, a tužitelj i prednik tuženika, samo su formalno sklopili ugovor o prodaji, (3.) da je na toj nekretnini tužitelj sagradio objekt, u gradnji čega je, prije nego je došlo do prodaje, sudjelovao i prednik tuženih, kao i susjedi, a da nije logično, ni uobičajeno da se pristupa gradnji kuće radi plaćanja najamnine na ime podstanarstva, već da je očito da je tužitelj pristupio građenju na temelju dogovora s pokojnim ocem tuženih, koji dogovor je kasnije rezultirao i sklapanju kupoprodajnog ugovora, (4.) iz čega da proizlazi i poštenje tužiteljeva posjeda (5.) te da činjenica da je tužitelj u nekom trenu s familijom odselio, a sagrađeni objekt je dao u najam, ne govori u prilog tvrdnji da je posjed napustio i da se stoga nije moglo utvrditi da je vlasništvo stekao dosjelošću.

6. Navodima žalbe tuženici ističu da sud prvoga stupnja nije obrazložio zbog čega neosnovanima smatra prigovore tuženih koji se odnose na protivljenje subjektivnim i objektivnim preinakama tužbenog zahtjeva i da nije obrazložio od kakvog je utjecaja na odluku činjenica da je tijekom postupka tužitelj, iako prešutno, povukao tužbu u odnosu na prvotno tužene M. B. i I. B. te tužbeni zahtjev postavio samo u odnosu na 1. tuženika. Navode da presudom nije odgovoreno na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja te nedostatka pasivne legitimacije 2. tuženice I. B., kao i na prigovor presuđene stvari. Smatraju i da je sud prvoga stupnja pogrešno ocijenio dokaze vezano uz postojanje zakonom propisanih pretpostavki za dosjedanje na strani tužitelja, da nije obrazložio proturječnosti u navodima svjedoka kojima poklanja vjeru (detaljno obrazloženo u žalbi) i da nije mogao prihvatiti tužbeni zahtjev koji da je određen na način da obuhvaća i dio čestice koja nije u vlasništvu tuženih. Također smatra da sud nije obrazložio zašto i na temelju kojih dokaza utvrđuje da sadašnje stanje posjeda tužitelja s obzirom na činjenicu da je tužitelj godinama nakon stupanja u posjed postavio ogradu, odgovara onome što je bilo predmet prodaje i to jer u kupoprodajnom ugovoru, prema kojem je i vještaku dan nalog da sačini nalaz i mišljenje, nije određena ni površina prodanog dijela, a niti je razjašnjeno kako se došlo do zaključka da upravo ograđeni dio odgovara onome što je kupljeno. Isto tako osporava i valjanost kupoprodajnog ugovora te ističe da je sve rečeno dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava.

7. U odnosu na navode žalbe koji se tiču subjektivne preinake tužbe i u vezi s tim povlačenja tužbe u odnosu na prvotno tužene M. B. i I. B. valja odgovoriti da je točno da su u tužbi kao stranke bili naznačeni sada tuženici te njihova, sada pokojna majka M. B., koju su tuženici, nesporno, naslijedili, da je podneskom od 19. veljače 2015. (listovi 168 do 170 spisa) u tužbenom zahtjevu označen samo 1. tuženika, a da u odnosu na ostale tuženike tužitelj nije izrijekom naveo da povlači tužbu, da su se tuženici tome protivili i ustrajali su u zahtjevu da se postupak u odnosu na sve dovrši meritornom odlukom, kao i da sud o opisanim radnjama tužitelja u pobijanoj odluci nije ništa naveo.

8. Isto je tako točno da je tužbenim zahtjevom, uređenim u podnesku od 21. rujna 2017. (list 226 spisa), pri čemu je tužitelj ostao do kraja prvostupanjskog postupka, tužitelj kao stranke naznačio 1. tuženika i sada 2. tuženicu, za što je, kako proizlazi iz držanja tuženih tijekom postupka (nisu se protivili i samo su nastavili s raspravljanjem) postojala i, konkludentnim radnjama, izražena suglasnost i ranijeg tuženika i nove tuženice (st. 2. navedene norme).

9. U takvoj situaciji sud prvoga stupnja nije počinio povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 193. i 192. ZPP-a na koje se ukazuje navodima žalbe. Ovo jer tužitelj tijekom postupka umjesto prvobitno M. B. i I. B. (sada samo I. B. jer je ista nasljednica M. B.) nije tužio neku drugu osobu za što bi bili potrebni pristanci i te druge osobe i tuženih pa se ne radi o preinaci tužbe u smislu čl. 192. st. 1. i 2. ZPP-a. S druge pak strane kada se tuženici nisu suglasili s povlačenjem tužbe u odnosu na navedene tuženike, sada samo 2. tuženicu, tada je, bez obzira na to što je i kako je tužitelj označavao tuženike u svojim podnescima, sud pravilno odlučio kada je odlučivao o tužbenom zahtjevu u odnosu na sve tuženike.

10. Točni su navodi žalbe kojim se ukazuje da je tužitelj tijekom postupka glede zahtjeva za utvrđenje prva vlasništva nekoliko puta mijenjao osnovni tužbeni zahtjev, ali na način da je ili tražio manju površinu iste nekretnine, ili postavljao podredne zahtjeva, također tražeći manje nego u osnovnom tužbenom zahtjevu, ali pri tome određujući te podredne zahtjeve osnovom stjecanja (kupoprodaja, dosjelost, građenje). Kako promjena osnove tužbenog zahtjeva, a niti traženje manje ili jednako onome što je bio predmet tužbe u početku (kako je podredno traženo u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu) ne predstavlja preinaku tužbe (čl. 191. st. 3. ZPP-a) to sud nije počinio ni povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s navedenom odredbom ZPP-a.

11. Međutim, točno je da je podnescima od 15. rujna 2015., kod čega je ostao i u podnesku od 21. rujna 2017. te 6. lipnja 2021., došlo i do preinake tužbe i to jer je uz utvrđenje prava vlasništva zahtijevano da se utvrdi da je kupoprodajni ugovor zaključen između tužitelja i njegove bivše supruge kao kupaca te prednika tuženika kao prodavatelja iz srpnja 1984. konvalidirao 1. siječnja 1997. stupanjem na snagu Zakona za imovinu oduzeti za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Nar. nov. 92/96., 39/99., 80/02.), čemu su se tuženici tome protivili, kao i da sud o tome u pobijanoj odluci nije dao razloge.

No, imajući na umu da je sud prvoga stupnja o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučio na način da je tužbu odbacio uz općenito obrazloženje da se radi o presuđenoj stvari (čl. 333. st. 2. ZPP), u odnosu na što žalba nije podnesena te nije ni predmet ispitivanja u žalbenoj fazi postupka to je samim time postalo neodlučno što sud nije odlučio o preinaci tužbe u odnosu na ovaj zahtjev jer nije odlučeno na štetu žalitelja.

12. Na navode žalbe dalje valja odgovoriti da je čl. 195. st. 1. ZPP-a propisano da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, da to ne sprječava da se parnica među istim strankama, u procesnom smislu, dovrši, pa dakle ni parnica između sada 2. tuženice i tužitelja ili tužitelja i tuženih.

13. Međutim, kako nije sporno da je tijekom parničnog postupka 1. tuženik upisan kao vlasnik sporne nekretnine u cijelosti (zemljišno knjižni izvod list 116) i da je taj upis izvršen na temelju ugovora o darovanju sklopljenog između M. B. (ranije 2. tuženice) i I. B. (sada 2., a ranije 3. tuženice) kao darodavca i 1. tuženika kao daroprimca, a utvrđenje prava vlasništva može se zahtijevati samo u odnosu na upisane vlasnike, jer će se prihvaćanjem tužbenog zahtjeva utjecati na njihova prava, o čemu sud nije dao razloge (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a) to je pravilnom primjenom prava, zbog činjenice da tuženica na spornu nekretninu ne polaže više nikakva prava i time više nije pasivno legitimirana, u odnosu na nju tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan bez potrebe odgovaranja na navode žalbe u odnosu na ovu tuženicu izvan navedenog (čl. 375. st. 1. i čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP-a). Ovo posebno jer iz prirode i svrhe pravnog posla darovanja ne proizlazi ništa drugo no da je volja stranaka istog bila da vlasnik darovanog dijela predmetne nekretnine postane 1. tuženik i time da on s tužiteljem kroz sudski postupak razriješi konačno pitanje vlasništva na spornom dijelu predmetne nekretnine.

14. Takva odluka u skladu je i sa shvaćanjem sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Su-IV-47/2020-7 od 14. rujna 2020. prema kojem otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju (što se prema shvaćanju ovoga suda analogno ima primijeniti i na pasivnu legitimaciju tuženih) jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. ZPP-a ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.

15. Sud prvoga stupnja povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a čini i glede prigovara tuženih aktivnoj legitimaciji tužitelja (podnesak tuženih od 8. siječnja 2020., list 267. spisa). Tijekom postupka tužitelj je predmetnu nekretninu darovao, kao izvanknjižno vlasništvo, svome sinu (Ugovor o darovanju od 7. svibnja 2018. (list 270-271 spisa) te je sin tužitelja, N. S. protiv tuženika pokrenuo parnicu, kakva je i predmetna, kod Općinskog suda u Sesvetama i koja se vodi pod brojem P-686/19. U vezi s tim tužitelj je na ročište održanom 30. lipnja 2020., izjavio da je tužba u navedenom predmetu povučena i da je ugovor o darovanju između tužitelja i njegova sina raskinut. Međutim, kako iz držanja tuženih u tom postupku, s ročišta od 30. listopada 2019., proizlazi da i dalje smatraju da je došlo do prijenosa prava vlasništva na temelju darovanja sa tužitelja na njegovog sina zbog čega se protive povlačenju i zahtijevaju donošenje meritorne odluke, to je sud prvoga stupnja bio dužan razjasniti pitanje postojanja tog darovnog ugovora i u vezi s tim je li stvarno došlo do raskida ugovora ili je ipak došlo do prijenosa vanknjižnog prava vlasništva s tužitelja na sina, jer o tome ovisi i zaključak o osnovanosti prigovora nedostataka aktivne legitimacije na strani tužitelja, a time i o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva.

16. S obzirom da sud prvoga stupnja nije ulazio u pitanje ocjene osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na konvalidaciju ugovora o prodaji iz srpnja 1984., jer je u tom dijelu zaključio da se radi o presuđenoj stvari, a niti je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučivao kroz pravni posao već kroz dosjelost to navodi žalbe koji se odnose na res iudicatu, pitanje je li tužitelj mogao steći vlasništvo konvalidacijom pravnog posla i uopće navodi o valjanosti tog pravnog posla nisu niti razmatrani (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

17. Glede navoda žalbe vezanih uz geodetsko vještačenje ovaj sud smatra da je istim, a s obzirom na zatečeno stanje, prema ogradi koju je postavio sam tužitelj, sporni dio pravilno određen. Međutim, kako se pravilno navodi u žalbi, vještaku je dan zadatak da stanje utvrdi prema navedenom u kupoprodajnom ugovoru, a ne prema zatečenom stanju, a iz sadržaja istog (list 7) bi proizlazilo da se prodaje dio sporne čestice na kojem je sagrađena manja obiteljska zgrada s jednosobnim stanom, time da je dio zemljišta koji je predmet prodaje određen, kako se navodi, kako su ga strane ugovora iskolčile i omeđile u naravi, bez navođenja površine. Stoga je sud, kada su tuženici tijekom postupka osporavali da ograda kako je postavljena ne odgovara onome kako je navedeno u ugovoru u prodaji, budući da nije navedena točna površina prodanog dijela, a niti se nalaze tragovi iskolčenje ili međe, bio dužan razjasniti ova pitanja i jasno obrazložiti na temelju kojih dokaza i zašto utvrđuje da sadašnje stanje odgovara pravoj volji stranaka iz pravnog posla prema kojem je vještaku dan nalog da izradi nalaz i mišljenje. Time su počinjene povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koje se ukazuje žalbom.

18. Glede navoda žalbe valja odgovoriti da se slovne oznake iz geodetskog nalaza, prema kojem je uređen tužbeni zahtjev, odnose upravo na česticu koja je predmet spora, a okolnost da vještačenjem utvrđeno da posjed tužitelja ide i izvan toga, na dugu česticu, koja nije vlasništvo tuženika, nije predmet ovoga spora. Stoga su navodi žalbe u ovom dijelu ocijenjeni neosnovanima.

19. S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja (čl. 369. st. 1. ZPP-a) te će sud u ponovnom suđenju otkloniti povrede na koje je ukazano ovom odlukom, a uzeti će u obzir i odgovoriti na proturječnosti u iskazima svjedoka i stranaka na koje se ukazuje navodima žalbe pod točkom 3.5. te na navode žalbe koji se tiču računa vezanih uz građenje objekta sagrađenog na predmetnoj čestici pod točkom 3.6. žalbe na što je ukazivano tijekom postupka, a sud ni o ovom nije dao jasne razloge.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na 1. tuženika ukinuta je jer je u odnosu na njega ukinuta i odluka o glavnoj stvari, dok je u odnosu na 2. tuženicu preinačena jer je u odnosu na nju tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (čl. 380. t. 3. ZPP-a).

21. Tuženici koja je uspjela sa žalbom i time u cijelosti u sporu pripada u skladu s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a trošak sastava odgovora na tužbu i tri obrazložena podneska (16. kolovoz 2012., 19. svibnja 2014., 4. veljače 2015.) u iznosu od 5.000,00 kn za svaku radnju (Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa), dok joj za ostale podneske, koje ovaj sud ocjenjuje potrebnima, bez obzira jesu li obrazloženi pripada pravo na naknadu u iznosu od 500,00 kn za svaki (Tbr. 8/3. Tarife, ukupno 8 podnesaka, 15. prosinca 2014., 29. travnja 2016., 1. srpnja 2016., 21. ožujka 2017., 24. listopada 2017., 8. siječnja 2020., 23. prosinca 2020. i 23. lipnja 2021.), za zastupanje na ročištima na kojima nisu provođeni dokazi tuženici pripada pravo na naknadu troška u iznosu od 2.500,00 kn za svako (Tbr. 972. Tarife, ukupno 11 ročišta, 10. listopada 2012., 13. ožujka 2013., 8. svibnja 2014., 11. prosinca 2014., 16. rujna 2015., 26. travnja 2016., 13. prosinca 2016., 12. rujna 2017., 6. veljače 2018., 30. lipnja 2020., 1. rujna 2021.), a za ročišta na kojima su provođeni dokazi i za očevid za svako po 5.000,00 kn (Tbr. 9/1. i 9/7., ukupno 5 ročišta, 24. siječnja 2013., 10. travnja 2013., 4. lipnja 2013., 21. listopada 2020. i 8. lipnja 2021.) što ukupno iznosi 76.500,00 kn, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 19.125,00 kn, daje iznos od 95.625,00 kn.

22. U preostalom dijelu zahtjev je ocijenjen neosnovanim jer je ili zatraženo više od onoga na što tuženica ima pravo ili se radi o nepotrebnim podnescima, kao i o žalbi od 23. travnja 2018. s kojom tuženica nije uspjela.

23. S obzirom da je prvostupanjska odluka djelomično ukinuta to je odlučeno da se o troškovima nastalim u žalbenoj fazi postupka u odnosu na oba tuženika odluči konačnom odlukom (čl. 166. st. 4. i čl. 380. t. 3. ZPP-a).

U Zagrebu 1. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan