REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3469/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koga zastupa punomoćnik Igor Hontić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Beretich motors d.o.o., društvo za posredovanje, trgovinu i proizvodnju novih, rabljenih osobnih i teretnih motornih vozila, rezervnih dijelova p.p. iz Rijeke, Barčićeva 3., OIB 42500383476, koga zastupa punomoćnik Oskar Skerbec, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci, Gž-2768/17-2 od 20. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-5693/2015-30 od 25. rujna 2017., u sjednici održanoj 31. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati 4.411.905,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 26. lipnja 2006 do isplate, (toč. I izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 100.00,00 kn (ispravno 100.000,00 kn) (toč. II izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda uz istovremeni ispravak toč. II izreke i obrazloženja strana 18, peti odlomak, deveti redak tako da umjesto 100.00,00 kn ima pisati 100.000,00 kn.
3.Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti pobijane presude i prihvatiti tužbeni zahtjev.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Sukladno čl. 392.a st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 i 25/1325/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a.
8. Tužiteljev prigovor da je tijekom prvostupanjskog postupka proširio tužbeni zahtjev na nove tuženike ZK i Autoservisa Bereticha d.o.o., ali da sud njima nikad nije na pravilan način dostavio tužbu, već je zaprimio njihova očitovanja kojim oni ne prihvaćaju stupanje u parnicu.
9. Navedeni prigovor tužitelja nije pravno relevantan, odnosno ne utječe na zakonitost pobijane presude budući da je njome odlučeno o zahtjevu tužitelja u odnosu na tuženika naznačenog u tužbi. Dakle, u ovom se postupku ispituje zakonitost odluke kojom je odlučeno o zahtjevu tužitelja u odnosu na tuženika naznačenog u tužbi pa navedeni prigovor u odnosu na donesenu odluku nema nikakvog utjecaja.
10. Drugostupanjski je sud u pobijanoj presudi zaključio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio čl.196.st.2. ZPP kad je odbio prijedlog tužitelja za proširenje tužbe na novonaznačene tuženike s obzirom na njihovo protivljenje. Kako je uz to drugostupanjski sud na temelju čl.375.st.5. ZPP prihvatio činjenična utvrđenja suda prvog stupanja i pravne zaključke, to tužitelj neosnovano prigovara da se drugostupanjski sud nije očitovao u pogledu navedenog prigovora.
11.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s osnova ugovora o zastupanju od 22. svibnja 1992., izdanih punomoći kao i s osnove naknade štete s osnova zaključenog ugovora o zakupu od 21. srpnja 1992.
12. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je ugovor od 22. svibnja 1992. zaključio tužitelj i ZK pri čemu je ugovor zaključen na memorandumu pravne osobe Beretich concessionaria s.p.a. s pečatom tvrtke Beretich s.p.o. Porderone (navedenim se ugovorom tužitelj obvezao zastupati naručitelja u svezi osiguranja dionica tvrtke „Autoserivs“ Rijeka, organizirati prodaju vozila i ishoditi konsignacijsko skladište). Također, iz specijalne i generalne punomoći proizlazi da je ZK opunomoćio i ovlastio tužitelja da ga zastupa te da poduzima radnje kojima će štiti njegove interese vezane za njegovo svojstvo dioničara tvrtke „Autoservis Beretich“ d.d. Rijeka.
13. Nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelj nije dokazao da ugovori kao i punomoći sačinjeni u ime i za račun tuženika te su stoga prihvatili prigovor promašene pasivne legitimacije.
14. To stoga što je za utvrđenja činjenice je li ZK predmetne pravne poslove zaključio kao zakonski zastupnik tuženika, odnosno u svoje osobno ime - potrebno izvršiti uvid u odgovarajuću dokumentaciju koja bi to potvrđivala. Budući da tužitelj nije dostavio takvu dokumentaciju, a iz izvoda iz registra za tuženika koji se nalazi u spisu to ne proizlazi, to su sudovi zaključili da tužitelj nije dokazao navedenu pravno relevantnu činjenicu.
15. Uzevši u obzir navedeno, prema ocjeni ovog suda pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.
16. U odnosu na revizijski prigovor tužitelja da su sudovi trebali utvrditi pravu namjeru stranaka u smislu da se prema njemu obvezao tuženik, za istaknuti je da navedeni prigovor nije osnovan - jer bi stranke, da su tu namjeru imali, u ugovorima tu namjeru i izrazili. Prvostupanjski sud je čak analizirao i priložene ovjerene izjave svjedoka koje je dostavio tužitelj, ali niti iz njih nije mogao saznati relevantne činjenice jer su općeniti te se iz njih ne može utvrditi konkretna obveza tuženika spram tužitelja.
17. Pored prihvaćenog prigovora promašene pasivne legitimacije, sudovi su zaključili da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva u pogledu isplate s osnove ugovora o zastupanju, premda je sam sud pokušao pribaviti dokumentaciju iz koje bi se mogla utvrditi visina zahtjeva. Navedeni zaključak tužitelj u reviziji ne osporava.
18. U pogledu naknade štete s osnova ugovora o zakupu sudovi su istaknuli da tužitelj tijekom postupka nije dokazao realizaciju samog ugovora iako je bio pozvan to učiniti obzirom da je tuženik osporio da je koristio uredski materijal budući jer da se radilo o fiktivnom pravnom poslu sklopljen radi ispunjavanja uvjeta potrebnih za realizaciju poslovanja.
19. Navedeni zaključak tužitelj osporava ističući da sudovi nisu imali drugih dokaza osim navoda tuženika da ugovor nije realiziran. Međutim, budući da sam tužitelj nije dokazao realizaciju ugovora o zakupu (čl.221.a ZPP) na temelju kojeg potražuje isplatu naknade štete, niti je tijekom postupka kao niti u reviziji isticao na koji se način to moglo utvrditi – to navedeni prigovor nije osnovan.
20. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je valjalo na temelju čl.393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.
Zagreb, 31. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
