Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

23000 Zadar, Borelli 9

Poslovni broj 7 P-2091/2016-94

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Katarini Dragičević, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja ad/1 V. Š., OIB:…, P. s. b. …, B. L., B. i H., ad/2 A. (prije A.) O., OIB:…, U. M. D. …, Z., ad/3 V. M., OIB:…, I. R. …, B., R. S., ad/4 M. B., OIB:…, J. G. …, B., R. S., ad/5 M. T., OIB:…, S. …, B., R. S., tužitelji ad/3 do ad/5 kao nasljednici pok. A. M., tužitelji ad/1 do ad/5 zastupani po punomoćnici I. B., odvjetnici u Z., ad/6 G. D., OIB:…, L. …, Z., ad/7 Z. P., OIB:…, R. …, V. G., tužitelji ad/6 i ad/7 kao nasljednici pok. M. P., tužitelji ad/6 i ad/7 zastupani po punomoćnici M. B., odvjetnici u S., H. i. …, svi tužitelji ad/1 do ad/7 kao nasljednici pok. D. M. i K. (K.) M., protiv tuženika ad/1 D. D., OIB:…., iz Z., P. G. kbr. …, i ad/2 F. D., OIB:…., iz Z., P. G. kbr. …, oboje zastupani po punomoćnici J. D. M., odvjetnici u Z., B. …, radi predaje u posjed, odnosno isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. prosinca 2021. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja ad/1 do ad/5, punomoćnice tužitelja ad/6 i ad/7 i punomoćnice tuženika ad/1 i ad/2, te objave dana 31. siječnja 2022. godine

p r e s u d i o j e

I.- Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja ad/1 do ad/7 koji glasi: "Nalaže se tuženicima ad/1 D. D. i ad/2 F. D., tužiteljima ad/1 V. Š., ad/2 A. O., ad/3 V. M., ad/4 M. B., ad/5 M. T., ad/6 G. D. i ad/7 Z. P. predati u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu oznake čest. zem. br. 3911/5 k.o. Z. u naravi kuća i okućnica u Z., P. G. …."

II.- Nalaže se tuženicima ad/1 D. D. i ad/2 F. D. isplatiti tužiteljima ad/1 V. Š., ad/2 A. O., ad/3 V. M., ad/4 M. B., ad/5 M. T., ad/6 G. D. i ad/7 Z. P. vrijednost čest. zem. br. 3911/5 k.o. Z. u iznosu od 800.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

III.- Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev tužitelja ad/1 do ad/7 u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa, dakle za iznos od 364.000,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, te u dijelu u kojem se navodi da su tužitelji solidarni vjerovnici.

IV.- Nalaže se tuženicima ad/1 i ad/2 da tužiteljima ad/1 do ad/5 naknade parnični trošak u iznosu od 65.257,68 kuna, sve u roku od 15 dana.

V.- Nalaže se tuženicima ad/1 i ad/2 da tužiteljima ad/6 i ad/7 naknade parnični trošak u iznosu od 21.568,43 kuna, sve u roku od 15 dana.

VI.- Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ad/1 do ad/5 za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.

VII.- Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ad/6 i ad/7 za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.

VIII.- Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ad/1 i ad/2 za naknadu parničnog troška.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka eventualnog tužbenog zahtjeva na način kako je to navedeno u podnesku tužitelja od 12. listopada 2018. godine, jer sud smatra da je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama.

Obrazloženje

1.1. Gore navedena tužiteljica ad/1 V. Š., gore navedena tužiteljica ad/2 A. (prije A.) O., nadalje prednik gore navedenih tužitelja ad/3 do ad/5 sada pok. A. M., te prednica gore navedenih tužitelja ad/6 i ad/7 sada pokojna M. P., su ovom sudu dana 09. veljače 1999. godine protiv gore navedenih tuženika ad/1 D. D. i ad/2 F. D. te protiv J. S. i Š. K. podnijeli tužbu koja se kod ovog suda vodila pod poslovnim brojem P-161/99, a radi utvrđenja ništavosti kupoprodajnih ugovora za nekretninu oznake čest. zem. 3911/5 k.o. Z. i to kupoprodajnog ugovora između D. M., K. M. i V. Š., kao prodavatelja te J. S. kao kupca od 29. kolovoza 1995. godine, ugovora između J. S. kao prodavatelja i Š. K. kao kupca od 15. veljače 1996. godine i ugovora između Š. K. kao prodavatelja i D. i F. D. kao kupaca od 3. prosinca 1996. godine, te utvrđenja da su ništave i bez pravnog učinka promjene z.k. stanja u odnosu na navedenu nekretninu izvršene temeljem navedenih kupoprodajnih ugovora, što su svi tuženici dužni priznati i trpjeti brisanje z.k. upisa prava vlasništva sa svog imena te uspostavu ranijeg z.k. stanja u pogledu predmetne nekretnine, a istom tužbom tužitelji su zatražili i predaju u posjed predmetne nekretnine od strane D. i F. D., dok su u podnesku od 22. ožujka 2001. godine (l.s. 29-30) postavili eventualni tužbeni zahtjev za isplatu u iznosu od 800.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate. Kako je ovaj sud na ročištu od 26. travnja 2005. godine (l.s. 1) razdvojio raspravljanje o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na predaju u posjed predmetne nekretnine, uz koji je postavljen i eventualni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 800.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate, to je raspravljanje o tužbenom zahtjevu za predaju u posjed predmetne nekretnine, uz koji je postavljen eventualni tužbeni zahtjev za isplatu nastavljeno u postupku ovoga suda pod poslovnim brojem P-1501/05. U tužbi koja se kod ovoga suda vodila pod poslovnim brojem P-161/99 (l.s. 2-3) se navodi da su gore navedena tužiteljica ad/1 V. Š. i njezini roditelji D. i K. (K.) M. koji su u međuvremenu umrli podnijeli pred ovim sudom protiv tuženika J. S., Š. K., D. D. i F. D. tužbu koja se vodila pod poslovnim brojem P-757/98, a radi utvrđenja ništavosti ugovora o kupoprodaji nekretnine oznake čest. zem. 3911/5 k.o. Z., u naravi kuća i okućnica, budući je prvi kupoprodajni ugovor između D. M., K. (K.) M. i V. Š., stvarnih vlasnika predmetne nekretnine navedenih kao prodavatelja i J. S. kao kupca od 29. kolovoza 1995. godine sklopljen temeljem krivotvorene punomoći, jer stvarni vlasnici tu nekretninu nisu nikome prodali niti su ikome izdali punomoć za prodaju, a daljnji prodavatelji i kupci-tuženici u tom postupku su znali za nevaljanost navedenih kupoprodajnih ugovora, a na što upućuje brzina kojom se predmetna nekretnina preprodavala i kupoprodajna cijena iste. Zbog krivotvorenja punomoći, protiv R. B. je pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem K-320/98 podignuta optužnica. U predmetu ovoga suda poslovnim brojem P-757/98 doneseno je rješenje kojim se smatra da je tužba povučena jer tužitelji u navedenom roku nisu dostavili adrese od nekih tuženika, a nakon donošenja toga rješenja u navedenom predmetu, tuženici D. i F. D. su užurbano počeli obnavljati sporni objekt, nakon čega su tužitelji podigli tužbu u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99.

1.2. Gore navedeni tuženici ad/1 D. D. i ad/2 F. D. su u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99 podnijeli ovom sudu dana 23. veljače 2001. godine odgovor na tužbu (l.s. 20), iz kojeg odgovora proizlazi da osporavaju tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Naime tuženici D. i F. D. su zaključili ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sa prodavateljem Š. K. dana 3. prosinca 1996. godine, koji ugovor je propisno ovjeren kod nadležnih organa, a prodavatelj Š. K. je bio faktični i knjižni vlasnik predmetne nekretnine, a eventualna druga izvanknjižna stanja predmetne nekretnine tuženicima nisu bila poznata, niti su mogla biti poznata. Tuženici D. i F. D. su postupajući u dobroj vjeri s pouzdanjem u zemljišne knjige zaključili kupoprodajni ugovor s prodavateljem Š. K., koji kupoprodajni ugovor su proveli u zemljišnoj knjizi. Predmetna nekretnina je tijekom Domovinskog rata bila u cijelosti devastirana i porušena, tako da su od iste ostali samo zidovi do prve ploče (bez ploče), te su odmah po kupoprodaji tuženici predmetnu nekretninu obnovili na način da je ustvari izgrađen posve novi objekt koji ima prizemlje, prvi kat i potkrovlje, s time da je objekt sa sjeverne strane proširen i dograđen, tuženici su u izgradnju objekta uložili oko 300.000,00 DM, a devastirani objekt su kupili za 125.000,00 DM, tako da su u predmetni objekt uložili cca 425.000,00 DM.

1.3. U spisu ovoga suda poslovni broj P-161/99 po tužbi tužitelja V. Š., A. (prije A.) O., A. M. i M. P. protiv tuženika J. S., Š. K., D. D. i F. D. donijeta je dana 26. travnja 2005. godine presuda poslovni broj P-161/99 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se utvrdi da je ništavna i bez pravnog učinka promjena z.k. stanja izvršena temeljem svih pobijanih ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine te naloži trpljenje uspostave ranijeg z.k. stanja, dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je traženo da se utvrdi da su kupoprodajni ugovori ništavi, a Županijski sud u Zadru je svojom odlukom poslovni broj Gž-1721/05 od 08. svibnja 2008. godine ukinuo navedenu prvostupanjsku presudu poslovni broj P-161/99 u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništavosti uknjižbe i uspostavu ranijeg z.k. stanja predmetne nekretnine u odnosu na u tom postupku tuženike ad/3 D. D. i ad/4 F. D., ovdje tuženici ad/1 i ad/2, koji su u tom postupku istakli i prigovor stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine građenjem, te je u navedenom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave uz obrazloženje da se, vezano za istaknuti prigovor građenja radi o prethodnom pitanju za postupak poslovni broj P-161/99, a koje pitanje da se treba raspraviti u parničnom postupku poslovni broj P-1501/05, pa je prvostupanjski sud u nastavku postupka poslovni broj P-1478/08 (ranije P-161/99) prekinuo isti do pravomoćnog okončanja postupka pod poslovnim brojem P-1501/05 (l.s. 109-112).

1.4. Presudom ovoga suda poslovni broj P-1501/05 od 7. ožujka 2011. godine (l.s. 170-176) i to toč. I. naloženo je tuženicima ad/1 D. D. i ad/2 F. D. da isplate tužiteljima V. Š., M. P., A. M. i A. O. vrijednost čest. zem. 3911/5 k.o. Z. u iznosu od 800.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je toč. II. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja V. Š., M. P., A. M. i A. O. kojim je traženo da tuženici ad/1 D. D. i ad/2 F. D. predaju tužiteljima V. Š., M. P., A. M. i A. O. u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu oznake čest. zem. 3911/5 k.o. Z. u naravi kuća i okućnica u Z., P. G. …. Presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2103/14 od 27. kolovoza 2014. godine (l.s. 209-218) preinačena je presuda ovoga suda poslovni broj P- 1501/05 od 7. ožujka 2011. godine na način da je naloženo tuženicima ad/1 D. D. i ad/2 F. D. da tužiteljima V. Š., M. P., A. M. i A. O. predaju u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu oznake čest. zem. 3911/5 k.o. Z., u naravi kuća i okućnica u Z., P. G. ….

1.5. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 243/15 od 9. rujna 2015. godine (l.s. 266-267) ukinuta je presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2103/14 od 27. kolovoza 2014. godine i predmet je vraćen Županijskom sudu u Zadru na ponovno odlučivanje. Iz navedene revizijske odluke proizlazi da u ovoj fazi postupka nije sporno da su tuženici upisani kao vlasnici sporne nekretnine u zemljišnim knjigama. Nije niti sporno da u vrijeme kada tuženici kupuju spornu nekretninu ona ima samo podrum i četiri vanjska zida u visini jedne etaže, te da su tuženici sagradili kuću koja se sada sastoji od podruma, dva kata i potkrovlja i da se s obzirom na opseg i vrijednost izvedenih radova radi o izgradnji nove građevine. Nije niti sporno da je izgradnja zgrade na čestici dovršena 1999. godine jer je dovedena u stanje u kojem se može redovito služiti u svrhu zbog koje je izgrađena pa se stoga smatra zgradom sukladno odredbi čl. 152 st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, i 38/09- u nastavku ZVDSP). U navedenoj parnici u kojoj se tuženici suprotstavljaju vlasničkom zahtjevu tužitelja prigovorom građenja na tuđem zemljištu valja o osnovanosti tog prigovora odlučiti na temelju odredbe čl. 153. ZVDSP-a, slijedom koje odredbe ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta. Dakle sukladno toj odredbi graditelj ako je pošten graditelj i ako (se) vlasnik zemljišta bez odgode ne zabrani daljnju gradnju, ima pravo da mu pripadne zgrada i zemljišna čestica na kojoj je zgrada sagrađena. Glede zabrane daljnje gradnje potrebno je da vlasnik zemljišta na jasan i nedvojben način daje do znanja graditelju da se on protivi gradnji (tako i ovaj sud u Rev-1682/86 od 18. prosinca 1986.) Drugostupanjski sud pogrešno izjednačuje pojam poštenog posjeda s pojmom poštenog graditelja. Prema čl. 18. st. 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kada je stekao posjed nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje posjednika prestaje čim sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Naime ako bi se poštenje graditelja i poštenje posjednika moglo izjednačiti i ako bi se za poštenog posjednika i poštenog graditelja tražili isti uvjeti, tada ne bi bilo potrebno odredbom čl. 153. ZVDSP-a posebno definirati poštenog graditelja. Graditelj stječe pravo na zgradu i zemljište koje gradi na tuđem zemljištu ako je pošten graditelj što uključuje ne samo pitanje uvjerenja graditelja da je nekretnina na kojoj gradi njegova već i da je izostalo ozbiljno, jasno i nedvojbeno protivljenje vlasnika zemljišta gradnji, a imajući to u vidu, kraj činjenice da su tuženici nekretninu stekli od prednika koji je također bio upisan u zemljišne knjige, da im je nekretnina predana u posjed od prodavatelja, za sada se ne može prihvatiti činjenica da tuženici ne bi bili pošteni graditelji. To tim prije što okolnosti da je tuženike tijekom gradnje nazvala ženska osoba rekavši da su prevareni i da su policijski službenici tijekom gradnje ispitivali okolnosti sklapanja ugovora po punomoćniku kojim su tužitelji zastupani po punomoćniku prodali nekretninu J. S. (pogrešno označeno Š. S.), ne može se smatrati da bi vlasnici nekretnine ozbiljno, jasno i nedvojbeno tuženicima zabranili gradnju. Isto tako da se za sada ne može prihvatiti zaključak suda drugog stupnja da bi činjenica da su tuženici izvršili procjenu obavljenih i dovršenih radova tijekom gradnje imala sama po sebi, bez da se istovremeno utvrde razlozi zbog kojih su tuženici zatražili tu procjenu, ikakav značaj za ocjenu ostvarivanja uvjeta iz čl. 153. ZVDSP-a (zabrana gradnje i poštenje graditelja) koji ako su ispunjeni tužitelji ne bi mogli s uspjehom uspjeti u parnici kojim od graditelja (tuženih) traže predaju u posjed cijele nekretnine. U nastavku postupka potrebno je prilikom ocjene za sada dostupnih činjenica voditi računa o izraženom pravnom shvaćanju glede kvalitete zabrane gradnje u smislu čl. 153. ZVDSP-a, a pri donošenju nove odluke drugostupanjski sud je dužan eventualno ocijeniti i valjanost utvrđenja suda prvoga stupnja glede tržišne vrijednosti zemljišta.

1.6. Rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2792/15 od 18. listopada 2016. godine (l.s. 270-273) ukinuta je presuda ovoga suda poslovni broj P- 1501/05 od 7. ožujka 2011. godine i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje uz uputu za daljnje postupanje, pa je tako navedeno da će u ponovljenom postupku sud prvoga stupnja pribaviti i izvršiti uvid u spis broj K-279/01, saslušati tužitelje, a po potrebi i tuženike na okolnost podnesene kaznene prijave koja se odnosi na prodaju sporne nekretnine, tko je i kada istu podnio i na koje okolnosti, a ukoliko se nađe da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, tada je potrebno utvrditi činjenice koje se odnose na visinu eventualnog tužbenog zahtjeva, kao i osnova.

1.7. U podnesku tužitelja V. Š., M. P., A. M. i A. (prije A.) O. od 12. listopada 2018. godine (l.s. 347-349) se navodi da je predmetni postupak započeo 1999. godine, te da tužitelji nisu mogli imati saznanja o tome kako će se kretati tržišne cijene nekretnina, pa da se slijedom toga sukladno provedenom građevinskom vještačenju sačinjenom od strane dipl. ing. M. Č. uređuje eventualni tužbeni zahtjev na način da se istim traži da se naloži tuženicima D. D. i F. D. da isplate tužiteljima-solidarnim vjerovnicima V. Š., M. P., A. M. i A. (prije A.) O. vrijednost čest. zem. 3911/5 k.o. Z. u iznosu od 1.164.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

1.8. Tijekom postupka preminuli su prvotni tužitelji M. P. i A. M. i to M. P. dana 9. svibnja 2021. godine (l.s. 476 i 477) i A. M. dana 15. prosinca 2020. godine (l.s. 438), a nesporni zakonski nasljednici prvotnog tužitelja A. M. su njegova supruga V. M. i kćerke M. B. i M. T., gore navedene tužiteljice ad/3 do ad/5, koje su rješenjem suda od 18. siječnja 2021. godine (l.s. 445-446) pozvane na preuzimanje postupka iza smrti svog prednika pok. A. M., koji postupak su iste i preuzele (l.s. 453), a nesporni zakonski nasljednici prvotne tužiteljice M. P. su njezina djeca G. D. i Z. P., gore navedeni tužitelji ad/6 i ad/7 (l.s. 476-477), koji su podneskom od 23. kolovoza 2021. godine (l.s. 472.-473) izvijestili sud da preuzimaju ovaj postupak iza smrti svoje majke M. P.. S obzirom na navedene činjenice smrti prvotnih tužitelja A. M. i M. P. i preuzimanja postupka od strane njihovih nasljednika, u podnesku tužitelja predanom na ročištu od 22. studenog 2021. godine (l.s. 485-486) se navodi tko su u konačnici sve tužitelji u ovoj pravnoj stvari te se navodi numeracija tužitelja i to sukladno numeraciji tužitelja koja je navedena od strane suda u rješenju suda o nastavku postupka od 19. veljače 2021. godine (l.s. 454.-455), odnosno u rješenju suda o nastavku postupka od 01. listopada 2021. godine (l.s. 478.-479).

1.9. Od strane tuženika ad/1 i ad/2 se tijekom postupka iznose određeni prigovori, pa se tako na ročištu od 12. listopada 2017. godine (l.s. 300) navodi da je eventualni tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu u zastari budući je isti postavljen tek 22. ožujka 2001. godine, te se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da su tuženici predmetnu nekretninu kupili od zk vlasnika i to povjerenjem u zemljišne knjige. Na ročištu od 26. ožujka 2018. godine (l.s. 308) se ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije u pogledu tužiteljice ad/1 V. Š. jer da je u zk izvatku upisana V. Š., nadalje da je u rodnom listu za A. M. kao majka naznačena K., a u zk. izvatku se navodi K., također da ni ostali tužitelji nisu dokazali aktivnu legitimaciju jer nisu dostavljena rješenja o nasljeđivanju iza smrti D. i K. M. već su dostavljeni samo segmenti ostavinskog spisa, te da se procesno ne može odlučivati u ovom predmetu sve dok se ne odluči o brisovnoj tužbi iz predmeta ovoga suda poslovni broj P- 1478/08 (ranije P-161/99), u svezi čega se na ročištu od 13. studenog 2019. godine (l.s. 378) predlaže spojiti ovu parnicu sa parnicom poslovni broj P-1478/2008 (ranije P-161/99). Nadalje u podnesku tuženika ad/1 i ad/2 od 17. rujna 2018. godine (l.s. 340.-342) se navodi da je presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-279/01 od 01. lipnja 2001. godine dosuđen tužiteljima imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 72.000,00 kuna, dok su s preostalim iznosom upućeni u parnicu, pa da se u odnosu na iznos od 72.000,00 kuna radi o pravomoćno presuđenoj stvari. Na ročištu od 25. listopada 2018. godine (l.s. 350) se navodi da se tuženici ad/1 i ad/2 protive preinaci eventualnog tužbenog zahtjeva koja je učinjena podneskom tužitelja od 12. listopada 2018. godine, a u podnesku tuženika ad/1 i ad/2 od 10. siječnja 2019. godine (l.s. 362.-363), a vezano za učinjenu preinaku eventualnog tužbenog zahtjeva se navodi da suvlasnici nekretnine, a što tužitelji tvrde da jesu, ne mogu biti solidarni vjerovnici, te da svaki od tužitelja mora postaviti zahtjev za isplatu u odnosu na svoju suvlasničku vrijednost nekretnine. Na ročištu od 08. prosinca 2021. godine (l.s. 489) se navodi da se tuženici ad/1 i ad/2 protive preinaci tužbenog zahtjeva od 22. studenog 2021. godine.

2.1. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu pismenu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana: rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z- 2480/95 od 26. rujna 1995. godine (l.s. 13), z.k. izvadak od 26. rujna 1995. godine (l.s. 14), kupoprodajni ugovor zaključen između prodavatelja J. S. i kupca Š. K. od 15. veljače 1996. godine, na kojem je potpis prodavatelja J. S. ovjeren od strane javne bilježnice u Z. P. M. pod brojem Ov-451-96 od 26. siječnja 1996. godine (l.s. 15-16), kupoprodajni ugovor zaključen između prodavatelja Š. K. i kupaca D. D. i F. D. od 3. prosinca 1996. godine na kojem je potpis prodavatelja Š. K. ovjeren od strane javne bilježnice u Z. P. M. pod brojem Ov-5336-96 od 3. prosinca 1996. godine (l.s. 17-18), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-72/99 od 6. veljače 2001. godine o upisu zabilježbe spora na čest. zem. 3911/5 k.o. Z. (l.s. 31), povijest z.k. upisa za čest. zem. 3911/5 k.o. Z. od 9. veljače 2001. godine (l.s. 32-38), fotografije predmetne nekretnine (l.s. 39-40), rodni list za A. M., A. O. rođ. M. i V. Š. rođ. M. (l.s. 57-58, 60), pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-279/01 od 01. lipnja 2001. godine (l.s. 66-69), zapisnik Općinskog suda u Zadru od 19. travnja 2004. godine u ostavinskom postupku iza smrti D. M. (l.s. 75-76), procjena vrijednosti zemljišta-čest. zem. 3911/5 k.o. Z., i na tom zemljištu izgrađenog dijela stambeno poslovne zgrade sačinjene od strane A. S. dipl.ing. građ. od 10. lipnja 1998. godine (l.s. 102-105), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke M. Č. dipl. ing. građ. od 9. kolovoza 2010. godine (l.s. 133-139), rješenje o odobrenju za građenje Općine Zadar, Općinskog sekretarijata za upravno- pravne poslove od 17. ožujka 1971. godine (l.s. 156-158), fotografija predmetne nekretnine (l.s. 159), tlocrt prizemlja predmetne kuće (l.s. 160-161), izvadak iz JRO RH MUP za A. M. (l.s. 296a, l.s. 377, l.s. 444), dopuna vještačenja izrađena od strane stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. M. Č. od 13. lipnja 2018. godine (l.s. 317-320), dopuna vještačenja izrađena od strane stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. M. Č. od 24. kolovoza 2018. godine (l.s. 335-339), procjena tržišne vrijednosti nekretnine čest. zem. 3911/5 k.o. Z. sačinjena od strane M. R. dipl. ing. građ. od 6. veljače 2019. godine (l.s. 368-373), z.k. izvadak od 5. veljače 2019. godine za predmetnu nekretninu oznake čest. zem. 3911/5 k.o. Z. (l.s. 374), rješenje ovoga suda poslovni broj Z-1560/96 od 13. ožujka 1997. godine (l.s. 398), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. M. K. od 3. travnja 2020. godine (l.s. 411-424), izvadak iz JRO RH MUP za tužitelje ad/3 do ad/5 (l.s. 441-443), smrtni list za M. P. rođenu M. (l.s. 466), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika u V. G. M. J., kao povjerenika suda, poslovni broj O-686/21, UPP-OS-151/21 od 9. srpnja 2021. godine iza smrti ostaviteljice pok. M. P. (l.s. 476). Tijekom postupka saslušani su svjedoci J. S. (l.s. 51-52-u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99), Š. K. (l.s. 52-53-u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99, l.s. 121-122-u ovom predmetu), J. O. (l.s. 83-84- u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99), M. S. (l.s. 84-85-u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99, l.s. 121 u ovom predmetu), M. B. (l.s. 98-u predmetu ovog suda poslovni broj P-161/99), D. P. (l.s. 99-u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99), M. K. (l.s. 118-119), stalni sudski vještak građevinske struke dipl. ing. građ. M. Č. (l.s. 163 i l.s. 366-367, 383-384), stalni sudski vještak građevinske struke dipl. ing. M. K. (l.s. 458-459). Nadalje saslušani su gore navedena tužiteljica ad/1 V. Š. (l.s. 48-49-u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99, l.s. 288-u ovom predmetu), gore navedena tužiteljica ad/2 A.-A. O. (l.s. 49-51-u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99, l.s. 288-289 i l.s. 482-483-u ovom predmetu), gore navedeni tuženik ad/1 D. D. (l.s. 53-54-u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99, l.s. 289-u ovom predmetu), gore navedena tuženica ad/2 F. D. (l.s. 289). Također je proveden očevid na licu mjesta dana 19. ožujka 2010. godine uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. M. Č. (l.s. 128-130) te očevid na licu mjesta dana 5. ožujka 2020. godine uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke M. K. (l.s. 405-407). Nadalje izvršen je u uvid u spis ovoga suda poslovni broj P-1478/08 (ranije P-161/99), koji se u preslici nalazi u prilogu ovoga predmeta, spis ovoga suda poslovni broj K-279/01 i P-757/98, koji spisi se u izvorniku nalaze u prilogu ovoga predmeta.

2.2. Tijekom postupka od strane tuženika ad/1 i ad/2 je predloženo izvođenje određenih dokaza, pa se tako na ročištu od 26. ožujka 2018. godine (l.s. 308) predlaže provesti grafološko vještačenje potpisa na punomoćima na osnovu kojih je izvršena kupoprodaja predmetne nekretnine, a koji originali punomoći da se nalaze u spisu ovoga suda poslovni broj Z-2480/95 i koje originale punomoći se predlaže pribaviti iz tog spisa, te se predlaže pribaviti od PU Zadarske popisne kartone u odnosu na K. M., V. Š. i D. M., a u podnesku tuženika ad/1 i ad/2 od 10. siječnja 2019. godine (l.s. 363) predlaže se saslušati svjedoka Š. K.. Na ročištu od 8. prosinca 2021. godine (l.s. 491) je od strane suda donijeto rješenje kojim je odlučeno da se neće provoditi daljnji dokazi predloženi od strane tuženika ad/1 i ad/2 u ovoj pravnoj stvari, budući su po mišljenju suda bitne činjenice za ovaj spor dovoljno utvrđene već brojnim provedenim dokazima, slijedom čega se izvođenje daljnjih dokaza predloženih od strane tuženika ad/1 i ad/2 drži nepotrebnim.

3.1. Najprije je potrebno u svezi podneska tužitelja od 12. listopada 2018. godine (l.s. 349) navesti da je navedenim podneskom tužitelja u kojem se eventualnim tužbenim zahtjevom traži da se naloži tuženicima ad/1 i ad/2 da tužiteljima solidarnim vjerovnicima isplate iznos od 1.164.000,00 kuna s zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate, izvršena preinaka eventualnog tužbenog zahtjeva, a sve s obzirom da je podneskom tužitelja od 22. ožujka 2001. godine (l.s. 30) eventualnim tužbenim zahtjevom traženo da se naloži tuženicima ad/1 i ad/2 da tužiteljima isplate iznos od 800.000,00 kuna s zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate (čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - u nastavku ZPP-a). Navedenoj preinaci eventualnog tužbenog zahtjeva se punomoćnica tuženika ad/1 i ad/2 usprotivila na ročištu od 25. listopada 2018. godine (l.s. 350), te je u svezi izvršene preinake eventualnog tužbenog zahtjeva sud na ročištu od 22. studenog 2021. godine (l.s. 481) donio rješenje kojim se dopušta navedena preinaka eventualnog tužbenog zahtjeva, budući je po mišljenju suda to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

3.2. Na ročištu od 08. prosinca 2021. godine (l.s. 489) se od strane punomoćnice tuženika ad/1 i ad/2 navodi da se tuženici ad/1 i ad/2 protive preinaci tužbenog zahtjeva od 22. studenog 2021. godine, u svezi čega je za navesti da podneskom tužitelja predanom na ročištu od 22. studenog 2021. godine (l.s. 485-486) nije izvršena preinaka tužbenog zahtjeva. Naime s obzirom na činjenice smrti prvotnih tužitelja A. M. i M. P. i preuzimanja postupka od strane njihovih nasljednika, u podnesku tužitelja predanom na ročištu od 22. studenog 2021. godine (l.s. 485-486) se samo navodi tko su u konačnici sve tužitelji u ovoj pravnoj stvari te se navodi numeracija tužitelja i to sukladno numeraciji tužitelja koja je navedena od strane suda u rješenju suda o nastavku postupka od 19. veljače 2021. godine (l.s. 454.-455), odnosno u rješenju suda o nastavku postupka od 01. listopada 2021. godine (l.s. 478.-479).

4. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja ad/1 do ad/7 kojim se traži predaja u posjed predmetne nekretnine oznake čest. zem. 3911/5 k.o. Z. nije osnovan. Eventualni tužbeni zahtjev tužitelja ad/1 do ad/7 je osnovan u dijelu u kojem se traži isplata iznosa od 800.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate, dok eventualni tužbeni zahtjev tužitelja ad/1 do ad/7 u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa, dakle za iznos od 364.000,00 kuna i u dijelu u kojem se navodi da su tužitelji solidarni vjerovnici nije osnovan.

5. Predmet glavnog tužbenog zahtjeva tužitelja ad/1 do ad/7 je da se naloži tuženicima ad/1 i ad/2 da predaju tužiteljima u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu oznake čest. zem. 3911/5 u naravi kuća i okućnica k.o. Z. na adresi P. G. …, Z., dok je predmet eventualnog tužbenog zahtjeva tužitelja ad/1 do ad/7 da se naloži tuženicima ad/1 i ad/2 da tužiteljima solidarnim vjerovnicima isplate iznos od 1.164.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja ad/1 do ad/7 se temelji na činjenici da gore navedena tužiteljica ad/1 V. Š. i njezini roditelji D. i K. (K.) M., a koji su u zemljišnoj knjizi bili upisani kao vlasnici predmetne nekretnine oznake čest. zem. 3911/5 površine 776 m2, u naravi zgrada i dvorište k.o. Z., i to svaki za 1/3 dijela, nisu nikada predmetnu nekretninu prodali prvom kupcu predmetne nekretnine J. S. iz kupoprodajnog ugovora od 29. kolovoza 1995. godine (a koji je poslije tu nekretninu prodao Š. K., a Š. K. ju je prodao tuženicima ad/1 i ad/2), budući se R. B. pri sklapanju navedenog kupoprodajnog ugovora od 29. kolovoza 1995. godine koristio krivotvorenom punomoći, a što je utvrđeno u kaznenom postupku ovoga suda poslovni broj K- 279/01 u kojem kaznenom postupku je pravomoćnom presudom ovoga suda od 01. lipnja 2001. godine R. B. proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora, a niti su gore navedena tužiteljica ad/1 V. Š. i njezini roditelji D. i K. (K.) M. navedeni kupoprodajni ugovor od 29. kolovoza 1995. godine naknadno odobrili, a u svezi čega navedenog je u parničnom postupku ovoga suda poslovni broj P-161/99 pravomoćno utvrđeno da su ništavi i bez pravnog učinka z.k. upisi u pogledu predmetne nekretnine na ime i u korist kupaca J. S. i Š. K. te je naloženo brisanje tih upisa u zemljišnoj knjizi, da se na predmetnoj nekretnini oznake čest. zem. 3911/5 k.o. Z. nalazila izgrađena stambena kuća prizemnica s podrumom, koja je za vrijeme Domovinskog rata bila devastirana i zapaljena, a da se danas na predmetnoj nekretnini nalazi kuća koja se sastoji od podruma, dva kata i potkrovlja, koju kuću su izgradili tuženici ad/1 i ad/2 koji su predmetnu nekretninu kupili od prodavatelja Š. K. s kojim su zaključili kupoprodajni ugovor od 3. prosinca 1996. godine, međutim da tuženici ad/1 i ad/2 nisu bili pošteni graditelji. Nadalje da su iza smrti supružnika D. M. (umro 03. lipnja 1998. godine) i K. (K.) M. (umrla 05. prosinca 1998. godine) njihovi zakonski nasljednici djeca V. Š., A. (prije A.) O., A. M. i M. P., da su iza smrti A. M. (umro 15. prosinca 2020. godine) njegovi zakonski nasljednici supruga V. M. i kćerke M. B. i M. T. (gore navedeni tužitelji ad/3 do/5), a da su iza smrti M. P. (umrla 9. svibnja 2021. godine) njezini zakonski nasljednici kćerka G. D. i sin Z. P. (gore navedeni tužitelji ad/6 i ad/7), te da ostavinski postupak iza smrti supružnika D. i K. (K.) M. nije niti vođen iz razloga što je predmetna nekretnina bila jedina nekretnina u njihovom vlasništvu a oko te nekretnine se vodi ovaj spor, te tužitelji kao njihovi nasljednici imaju tek po okončanju ovoga spora mogućnost između sebe razriješiti svoje imovinskopravne odnose na drugačiji način od zakonskog načina nasljeđivanja jer među njima postoje dogovori, zbog čega su isti i navedeni kao solidarni vjerovnici.

7. Tuženici ad/1 i ad/2 se tužbenom zahtjevu tužitelja ad/1 do ad/7 suprotstavljaju na način da se navodi da su tuženici ad/1 i ad/2 predmetnu nekretninu oznake čest. zem. 3911/5 k.o. Z. stekli kupnjom od Š. K. s kojim su zaključili kupoprodajni ugovor od 3. prosinca 1996. godine, koji prodavatelj je bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmet nekretnine za cijelo, da je tuženicima od strane prodavatelja predmetna nekretnina predana u posjed a kupoprodajna cijena je prodavatelju isplaćena u cijelosti, da su u zemljišnoj knjizi tuženici ad/1 i ad/2 upisani kao vlasnici predmetne nekretnine svaki za 1/2 dijela, da su u vrijeme kupoprodaje na predmetnom zemljištu bili samo zidovi negdašnje kuće do prve ploče, te da su nakon kupoprodaje tuženici na predmetnoj nekretnini izgradili potpuno novi objekt koji se sada sastoji od podruma, prizemlja i dva kata, slijedom čega da su kao pošteni graditelji predmetnu nekretninu stekli građenjem.

8. Po svojoj pravnoj naravi tužba tužitelja u ovom sporu je tzv. prava vlasnička tužba ili rei vindikatio. Prema čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u nastavku ZVDSP-a) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema čl. 162. st. 1. ZVDSP-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Protiv reivindikacijskog zahtjeva tuženik se može braniti peremptornim prigovorima koji negiraju ili ukidaju vlasnički zahtjev ili dilatornim koji ga zaustavljaju, a ti su prigovori materijalno pravne prirode jer se njima osporava tužiteljev zahtjev na povrat stvari.

9.1. Imajući u vidu revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x 243/15 od 9. rujna 2015. godine i drugostupanjsku odluku Županijskog suda u Zadru poslovni broj poslovni broj Gž-2792/15 od 18. listopada 2016. godine, te pismenu dokumentaciju koja prileži spisu, proizlazi da u ovoj fazi postupka nije sporno da su tužiteljica ad/1 V. Š. i njezini roditelji D. M.-umro 3. lipnja 1998. godine i K. (K.) M.-umrla 5. prosinca 1998. godine (sada pok. roditelji tužiteljice ad/1 V. Š., tužiteljice ad/2 A.-prije A. O., V. M. i M. P.) u zemljišnoj knjizi ovoga suda bili upisani kao z.k. suvlasnici predmetne nekretnine oznake čest. zem. 3911/5, stambena zgrada površine 200 m2, dvorište površine 576 m2, dakle ukupne površine 776 m2 k.o. Z. i to svaki za 1/3 dijela na osnovu zapisnika za osnivanje zemljišne knjige broj 7025 i PL broj 6793 kao sastavnog dijela istog zapisnika, a nakon upisa društvenog vlasništva, isti su bili upisani kao z.k. suvlasnici na kući (z.k. tijelo drugo) te kao nositelji prava korištenja na z.k. tijelu prvom čest. zem. 3911/5 k.o. Z. (l.s. 32.-38).

9.2. Nije sporno da tužiteljica ad/1 V. Š. i njezini roditelji D. i K. (K.) M. nisu predmetnu nekretninu oznake čest. zem. 3911/5 k.o. Z. prodali prvom kupcu predmetne nekretnine J. S. iz kupoprodajnog ugovora od 29. kolovoza 1995. godine, budući da se R. B. pri sklapanju navedenog kupoprodajnog ugovora koristio krivotvorenom punomoći, a niti su navedeni kupoprodajni ugovor tužiteljica ad/1 i njezini roditelji D. i K. (K.) M. odobrili, a u svezi krivotvorenja punomoći je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-279/01 od 1. lipnja 2001. godine R. B. proglašen krivim što je pobliže neutvrđenog vremena u razdoblju od 01. siječnja do 29. kolovoza 1995. godine u Z. krivotvorio punomoć po kojoj K. M. i V. Š. opunomoćuju D. M. da u njihovo ime proda nekretninu izgrađenu na čest. zem. 3911/5 k.o. Z., ovjerivši tu punomoć štambiljem i pečatom Općinskog sekretarijata za imovinsko pravne poslove Skupštine Općine Benkovac, stavivši na ovjeru redni broj … i nadnevak 14. svibnja 1991. godine i što je u istom vremenu krivotvorio punomoć po kojoj D. M. opunomoćuje njega R. B. da u ime D. M. proda predmetnu nekretninu i što je dana 29. kolovoza 1995. godine u Z. s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za sebe, J. S. predočio krivotvorenu punomoć po kojoj ga D. M. opunomoćuje da proda predmetnu nekretninu i tako mu lažno prikazao činjenicu svojega ovlaštenja na sklapanje kupoprodajnog ugovora i tako ga doveo u zabludu, da bi potom s istim sklopio kupoprodajni ugovor kojim J. S. kupuje predmetnu nekretninu, a na ime koje kupoprodaje je J. S. isplatio R. B. 72.000,00 kuna, čime je počinio kaznena djela protiv javnog reda i pravnog prometa-krivotvorenjem isprave i kazneno djelo protiv imovine-prijevarom, zbog čega je R. B. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora na dvije godine i šest mjeseci te je djelomično usvojen imovinsko pravni zahtjev oštećenika V. Š., te M. P., A. M. i A. O. kao nasljednika u međuvremenu preminulih oštećenika K. M. i D. M. te je optuženik R. B. s naslova naknade štete dužan navedenim oštećenicima platiti 72.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 29. kolovoza 1995. godine pa do isplate, dok su sa ostatkom imovinsko pravnog zahtjeva do iznosa od 600.000,00 kuna oštećenici upućeni na parnicu (l.s. 66-69).

9.3. Nije sporno da je J. (J.) S.-kupac predmetne nekretnine oznake čest. zem. 3911/5 k.o. Z. iz prvog kupoprodajnog ugovora od 29. kolovoza 1995. godine, prodao predmetnu nekretninu kupcu Š. K. s kojim je zaključio kupoprodajni ugovor dana 15. veljače 1996. godine (l.s. 15-16), zatim da je Š. K. predmetnu nekretninu prodao tuženicima ad/1 D. D. i ad/2 F. D. s kojima je zaključio kupoprodajni ugovor od 3. prosinca 1996. godine (l.s. 17-18), koji kupoprodajni ugovori su realizirani (izvršena predaja u posjed kupcu i isplaćena kupoprodajna cijena prodavatelju), te da su u zemljišnoj knjizi ovoga suda temeljem kupoprodajnih ugovora od 29. kolovoza 1995. godine, od 15. veljače 1996. i od 03. prosinca 1996. godine upisivani kao vlasnici predmetne nekretnine kupci iz navedenih kupoprodajnih ugovora i to najprije J. S. za cijelo, zatim Š. K. za cijelo i naposljetku tuženici ad/1 D. D. i ad/2 F. D., svaki za 1/2 dijela (l.s. 32-38).

9.4. Nije sporno da je u predmetu koji se kod ovoga suda vodio pod poslovnim brojem P-161/99 pravomoćno utvrđeno da su ništavi i bez pravnog učinka z.k. upisi u pogledu predmetne nekretnine oznake čest. zem. 3911/5 k.o. Z. na ime i u korist J. S. i Š. K. te je naloženo brisanje tih upisa u zemljišnoj knjizi (l.s. 109-112).

9.5. Nije sporno da se prije Domovinskog rata na predmetnoj nekretnini oznake čest. zem. 3911/5 k.o. Z. nalazila izgrađena kuća koja se sastojala od podruma i prizemlja, koja kuća je za vrijeme Domovinskog rata bila devastirana i zapaljena.

9.6. Nije sporno da je u vrijeme kada su tuženici ad/1 i ad/2 kupili spornu nekretninu oznake čest. zem. 3911/5 k.o. Z., kuća imala smo podrum i četiri vanjska zida u visini jedne etaže, da su tuženici ad1/ i ad/2 sagradili kuću koja se danas sastoji od podruma, dva kata i potkrovlja i da se s obzirom na opseg i vrijednost navedenih radova radi o izgradnji nove građevine, a također nije sporno da je izgradnja zgrade na čestici dovršena 1999. godine jer je dovedena u stanje u kojem se može redovito služiti u svrhu zbog koje je izgrađena pa se stoga smatra zgrada sukladno odredbi čl. 152. st. 5. ZVDSP-a (navedeno proizlazi iz revizijske odluke- l.s. 266-267).

10. Imajući u vidu revizijsku odluku Vrhovnog suda poslovni broj Rev x 243/15 od 9. rujna 2015. godine (l.s. 266-267) i odluku Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2792/15 od 18. listopada 2016. godine (l.s. 270-2173), za navesti je da se temeljno prijeporno pitanje u ovoj pravnoj stvari, a imajući u vidu prigovor kojim se tuženici suprotstavljaju vlasničkom zahtjevu tužitelja, odnosi na to da li su tuženici pošteni ili nepošteni graditelji, te da li je postojalo ili je pak izostalo ozbiljno, jasno i nedvojbeno protivljenje vlasnika zemljišta gradnji. Prema čl. 153. ZVDSP-a ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi graditelj ako je pošten graditelj i ako vlasnik zemljišta bez odgode ne zabrani daljnju gradnju, ima pravo da mu pripadne zgrada i zemljišna čestica na kojoj je zgrada sagrađena. Glede zabrane daljnje gradnje potrebno je da vlasnik zemljišta na jasan i nedvojben način daje do znanja graditelju da se on protivi gradnji (Rev-1682/86 od 18. prosinca 1986. godine). Dakle graditelj stječe pravo na zgradu i zemljište koje gradi na tuđem zemljištu ako je pošten graditelj što uključuje ne samo pitanje uvjerenja graditelja da je nekretnina na kojoj gradi njegova već da je izostalo ozbiljno, jasno i nedvojbeno protivljenje vlasnika zemljišta gradnji. Navedenu spornu činjenicu koja se odnosi na to da li su tuženici ad/1 i ad/2 bili pošteni ili nepošteni graditelji te da li je postojalo ili je pak izostalo ozbiljno, jasno i nedvojbeno protivljenje vlasnika zemljišta gradnji, sud je mogao utvrditi jedino na temelju iskaza stranaka i svjedoka, koji su iskazivali u predmetu ovoga suda poslovni broj P- 161/99 (iz kojeg je razdvojen ovaj predmet) i u ovom predmetu.

10.1. Iz iskaza gore navedene tužiteljice ad/1 V. Š. saslušane na ročištu od 25. travnja 2001. godine u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99 (l.s. 48-49) proizlazi da su u predmetnoj kući živjeli ona i suprug do prosinca 1991. godine, a njezin otac D. i majka K.-K. do rujna 1991. godine. M. S. je od njih tražio da prodaju kuću, na što su ga upozorili da kuća nije na prodaju i da ju ne prodaje putem agencije G., međutim isti se nije obazirao na njihovo protivljenje i govorio je da će se to prodati. Misli da je prva prodaja bila 1995. godine, reagirala je, ali reakcija nije imala nikakve svrhe. Od 1991. godine joj je boravište u Z., a povremeno je znala otići kod kćerke u B., s tim da je od 1995. godine skoro cijelo vrijeme kod sestre u Z. na B.. 1995. godine je primijetila da se nešto počelo mijenjati oko kuće, bila je skinuta ograda, krov je bio skinut i šupa pored kuće je bila odstranjena, ne zna kada je kasnije početa izgradnja na kući. Sestra je nazvala gospodina D. da prestane sa gradnjom, a on joj je odgovorio da tuže državu. Nije se obraćala ljudima koji su gradili, uopće se nije smjela obraćati ljudima koji su gradili jer ju je bilo strah, nije prije nikada vidjela niti jednog tuženika u tom predmetu a koji su nazočni na navedenom ročištu (K., S. i D.), s njima nije ni usmeno kontaktirala niti je razmijenila pismenu prepisku, a kontakt između njezine sestre i D. je bio već kad su D. počeli graditi. Iz iskaza tužiteljice V. Š. saslušane na ročištu od 10. travnja 2017. godine u ovom predmetu (l.s. 288) proizlazi da je njezina sestra A. O. vezano za predmetnu nekretninu podnijela kaznenu prijavu, ne zna kada, detalje o toj kaznenoj prijavi ona ne zna, a toj kaznenoj prijavi je prethodilo to da je suprug od njezine sestre A. i to J. O. saznao da je nekretnina prodana zadnji put, a J. O. živi u Z. na B., bio je u Z. cijelo vrijeme i za vrijeme Domovinskog rata neprekidno, J. O. je obilazio predmetnu nekretninu.

10.2. Iz iskaza gore navedene tužiteljice ad/2 A. (prije A.) O. saslušane na ročištu od 25. travnja 2001. godine u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99 (l.s. 49- 51) proizlazi da je M. S. u više navrata pitao upravo nju da se proda predmetna kuća, da otac bar nešto zaradi, međutim otac je bio izričit da se kuća ne prodaje, što je ona M. S. i prenijela. M. S. je njezinom mužu J. predočio dokumentaciju i kazao mu je da je njezin otac ipak prodao kuću, a kada je njezin muž J. vidio potpise na punomoći, uočio je da je ime oca krivo napisano, a majka nije bila pismena, pa se nije mogla ni potpisati. Zna se kakvo je bilo tada vrijeme u Z. te se nije usudila obratiti J. S., Š. K., ni D.. Njezin muž je svaki dan prolazio pored kuće i kada je vidio da se je počelo čistiti i da je počela gradnja, ona je nazvala gospodina D. i kazala mu da je kuća u sporu na sudu i da ne obavlja nikakve radove dok se ne riješi spor, na što joj je gospodin D. odgovorio da je kuću kupio od Hrvata i da tuži državu Hrvatsku. Taj telefonski poziv gospodinu D. je bio u vrijeme kada je D. počeo čistiti i kada je tu bio materijal, još nije bila započeta gradnja. Nakon toga je poslala jednog Hrvata iz V. da upozori D. da ne gradi, a kada se taj čovjek vratio rekao je da ga je D. potjerao. J. S. nije ništa radio na predmetnoj nekretnini, dok je Š. K. počeo s čišćenjem terena bez izvođenja građevinskih radova, njezin suprug J. je svaki dan prolazio pored predmetne nekretnine, te se njezin suprug nije obraćao Š. K.. Ona osobno ne poznaje Š. K., dok njegovu suprugu doktoricu Š. poznaje jer je radila u Medicinskom centru 30 godina, a inače supruga od Š. K. i to dr. Š. je valjda negdje načula da s kupoprodajom nije u redu a K. je već bio počeo nešto čistiti na terenu, pa je supruga od Š. K. dr. Š. kontaktirala njezinog pokojnog oca D. i ponudila mu je 50.000,00 DEM preko onog što su već platili prodavatelju J. S., a što otac nije htio prihvatiti, a to zna jer je svakodnevno kontaktirala s ocem. Iz iskaza tužiteljice A. (prije A.) O. saslušane na ročištu od 10. travnja 2017. godine u ovom predmetu (l.s. 288-289) proizlazi da koliko je njoj poznato još je njezin otac D. 1997. godine podnio kaznenu prijavu, odnosno u njegovo ime odvjetnica M. M.. Kaznenoj prijavi je prethodilo to što je M. S. javio njezinom suprugu J. da je predmetna nekretnina prodana. Podnijela je kaznenu prijavu jer je gospodin D. nastavio gradnju i oglušio se na njeno upozorenje, naime ona je prethodno, to je bilo negdje 1997/1998. godine telefonski nazvala gospodina D. i upozorila ga da ne gradi, a on je njoj odgovorio da je on to uzeo od gospodina hrvata, a ona neka tuži državu Hrvatsku, bio je neugodan i agresivan. U vrijeme kada je telefonski upozorila gospodina D. da ne gradi, gradnja još nije ni počela. Sa svojim ocem D. koji je umro u lipnju 1998. godine je bila u kontaktu sve do njegove smrti, njezin suprug J. je znao za prodaju nekretnine i on je njoj govorio o tome, a ona je obavještavala svoga oca o tome pa su upravo zbog toga podnesene te radnje prema državnom odvjetništvu. U razdoblju od 1995. do 1998. godine nisu ništa poduzimali jer je bilo teško biti Srbin u to vrijeme, to nije bilo samo njima, već je tisuću nekretnina tako prodano. Iz iskaza tužiteljice A. (prije A.) O. saslušane na ročištu od 22. studenoga 2021. godine u ovom predmetu (l.s. 482-483) proizlazi da je zadnja kaznena prijava bila podnijeta protiv D. i F. D., ne zna kako je završio postupak povodom te kaznene prijave, ne zna kada je podnijeta kaznena prijava protiv tuženika, ali ista je podnijeta protiv tuženika prije nego što su oni počeli graditi na spornoj nekretnini, a tuženici su počeli graditi na spornoj nekretnini iza 1998. godine. Odvjetnica M. je protiv tuženika pokrenula postupak vezano za zabranu gradnje, ali ne zna kada, međutim D. se je oglušio, nastavio je graditi. Ne zna ništa o tome da li je njezinim roditeljima i sestri dosuđen imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku. Ona osobno je zvala D. prije nego što je on počeo graditi na nekretnini, rekla mu je da je kuća na sudu, zamolila ga je da ne počne graditi da ne bi imao problema, da je ona kćerka od vlasnika, međutim D. se na to oglušio, a nakon toga se je obratila Državnom odvjetništvu u Zagrebu jer nije znala što da radi, a u Državnom odvjetništvu su joj rekli da to nije njezina briga da on gradi koliko hoće, da je bitno da je upozoren, a da na tuđem ne smije graditi.

10.3. Iz iskaza gore navedenog tuženika ad/1 D. D. saslušanog na ročištu od 25. travnja 2001. godine u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99 (l.s. 53-54) proizlazi da mu je u svezi predmetne nekretnine M. S. pokazao svu urednu dokumentaciju, vlasnički i posjedovni list, u posjed predmetne nekretnine je ušao u prosincu 1996. godine, odmah po kupoprodaji je počeo s izvođenjem radova na predmetnoj nekretnini. Kada je napravio podrum i stepenice došli su policajci i pitali ga ima li dokumentaciju te su ga zamolili da donese dokumentaciju u policijsku postaju, što je i učinio, u policiji su dokumentaciju fotokopirali i kazali mu da je dokumentacija uredna. Istina je da ga je jednom nazvala jedna gospođa, mogla bi to biti tužiteljica A. O. koja se predstavila i rekla mu je "gospodine D. vi ste prevareni", na što joj je on odgovorio da nije prevaren, da ima urednu dokumentaciju i da je to kupio do Š. K.. Da kojim slučajem nije imao uredne papire, sigurno ne bi ulagao u tuđu nekretninu, a do sada je zajedno sa kupoprodajnom cijenom uložio 400.000,00 DEM-a. Inače prije nego što je kupio predmetnu nekretninu i nakon što je dobio z.k. izvadak konzultirao se je s ljudima, a i s odvjetnikom S., te su mu svi rekli da su papiri uredni i da može kupiti. Prvo njegovo saznanje za M. je bilo kad su kod njega došli policajci, a prije toga ga nije zanimalo tko je prethodni vlasnik, nego ga je samo zanimalo da su čisti papiri. Obavijest od tužitelja preko punomoćnice je dobio čini mu se u 1998. godini, u trenutku dobivanja obavijesti od punomoćnice tužitelja bilo je već napravljeno dosta posla i već je prodao vikendicu u T. da bi mogao graditi, na tu obavijest nije odgovorio te je nastavio s gradnjom. Iz iskaza tuženika ad/1 D. D. saslušanog na ročištu od 10. travnja 2017. godine u ovom predmetu (l.s. 289) proizlazi da kada ga je tužiteljica A. O. nazvala, da nije posumnjao da nešto nije u redu jer je provjerio sve papire i sve je bilo čisto, prodao je svoju vikendicu i digao je kredit. Tužiteljica A. O. mu je u telefonskom razgovoru rekla da je prevaren, na što joj je on odgovorio da nije prevaren, da ima uredne papire i nije uopće bio neugodan u tom telefonskom razgovoru, u vrijeme tog telefonskog poziva bila je podignuta treće deka, nedostajao je samo krov. Izvršio je procjenu nekretnine po vještaku iz razloga da bi mogao ishoditi kredit.

10.4. Iz iskaza gore navedene tuženice ad/2 F. D. saslušane na ročištu od 10. travnja 2017. godine (l.s. 289) proizlazi da prije nego što su kupili predmetnu nekretninu nisu nikoga poznavali jer su iz V., Š. K. su upoznali neposredno prije kupnje preko M. S. preko kojeg su kupovali predmetnu nekretninu i koji je bio vlasnik agencije. Ne sjeća se kada je policija bila na terenu, sjeća se samo da je policija tražila papire, pa su oni mislila da ih je prijavio netko od susjeda radi građevinske ili slično. Od P. b. d.d. u V. u ožujku 1998. godine su tražili kredit, kredit je bio skoro odobren, samo je nedostajala procjena nekretnine.

10.5. Iz iskaza svjedoka J. S.-tada tuženika ad/1 u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99, saslušanog na ročištu od 25. travnja 2001. godine u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99 (l.s. 51-52) proizlazi da mu je gospodin B. kojemu je bio poznanik predložio da kupi devastiranu miniranu srpsku kuću, platio je kupoprodajnu cijenu, B. mu je predočio punomoć, kasnije ugovor, nije toliko pismen da bi mogao posumnjati u punomoć, misli da su bile dvije punomoći, bili su kod javnog bilježnika gdje je rečeno da su svi papiri uredni. S. se je obratio kada se je odlučio na prodaju nekretnine, S. mu je našao kupca K. koji inzistirao na tome da papiri budu uredni i čisti, D. M. nije poznavao.

10.6. Iz iskaza svjedoka Š. K.-tada tuženika ad/2 u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99 saslušanog na ročištu od 25. travnja 2001. godine u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99 (l.s. 52-53) proizlazi da je prije kupnje predmetne nekretnine provjerio z.k. stanje predmetne nekretnine, bio je upisan J. S. kao vlasnik za cijelo, prodaju je vodio S., S. je isplatio kod javnog bilježnika, a kada je odlučio prodati nekretninu obratio se S. koji je našao kupca. Za vrijeme od kad je on kupio predmetnu nekretninu pa dok ju je prodao D. nitko njega ni njegovu suprugu nije nazvao ili ometao u posjedu. Tri, četiri mjeseca nakon što je prodao nekretninu tuženicima, netko je nazvao njegovu suprugu i pitao je da li je nekretnina prodana. Nije znao tko je vlasnik prije S., ali kako je kuća bila srušena pretpostavljao je da se radi o srpskoj kući, ime M. je čuo prilikom priključka vode, razgovor sa policijom je vođen u proljeće ili ljeto 1997. godine. Iz iskaza svjedoka Š. K. saslušanog na ročištu od 11. prosinca 2009. godine u ovom predmetu (l.s. 121-122) proizlazi da je sva dokumentacija bila uredna kada je kupio kuću i da nije niti posumnjao da nešto ne bi bilo u redu, izveo je i određene radove na terenu i nitko ga nikada nije upozorio niti ometao u pogledu predmetne nekretnine, nekretninu je odlučio prodati jer nije imao više financijskih sredstava a nije mogao dobiti kredit. Nekoliko mjeseci nakon što je prodao nekretninu tuženicima, njegova supruga koja je doktorica je dobila telefonski poziv u svojoj ordinaciji i u tom telefonskom pozivu je bila upitana jesu li prodali nekretninu, na što je ona odgovorila da je nekretnina prodana, a od strane policije je ispitan nakon što je već prodao nekretninu D..

10.7. Iz iskaza svjedoka J. O. saslušanog na ročištu od 23. studenog 2004. godine u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99 (l.s. 83-84) proizlazi da ga je krajem 1995. godine M. S. obavijestio da je predmetna kuća od njegovog punca i punice prodana S., saznao je da njegov punac i punica koji su tada živjeli u Srbiji nisu imali namjeru prodavati svoju kuću, S. mu je pokazao papire odnosno kupoprodajni ugovor temeljem kojeg je kuća prodana S., tu je odmah uočio neke nepravilnosti jer je punica bila nepismena, a stajao je njezin potpis na koje sumnjive detalje je upozorio S., ali mu je S. rekao da što se njega tiče da je sve u redu, i tada mu je pokazao već pripremljene papire za daljnju prodaju, odnosno S. je već imao namjeru prodati nekretninu dalje. Nisu stupali u kontakt sa S., a nije mu poznata da bi tužiteljica V. Š. stupila u kontakt sa S.. 1996. godine, a budući da je stalno prolazio uz kuću primijetio je da se teren čisti, čistili su ga radnici, ne zna po čijem nalogu i nije se o tome raspitivao, a nakon nekog vremena je čuo da su kuću kupili K., pa je njegova supruga stupila u kontakt sa suprugom od Š. K., dr. Š. koja joj je rekla da je kuća prodana. Kada je čuo da su kupci D., koji su kuću radili, bilo mu je žao da ljudi ulažu i troše u kuću koja nije njihova, odnosno koja je u sporu, pa je u namjeri da ih obavijesti o tome, stupio u kontakt sa jednim gospodinom iz V. te ga je zamolio da ode do D. i da ga o tome obavijesti, a taj gospodin iz V. mu je rekao da mu je gospodin D. rekao da je on kuću kupio od Hrvata i da je kuća sada njegova. Također je 1999. ili 2000. godine jedan njegov susjed rekao D. za cijelu ovu priču, a na što mu je D. rekao da ga nije briga za to, da je to kupio od Hrvata. Iz priča njegove supruge mu je poznato da je supruga od Š. K., dr. Š., došla u kontakt sa pok. D. M. te mu nudila iznos od 40.000,00 DEM da odustane od spora. Nadalje da je njegova supruga A., nakon gospodina iz V., kontaktirala D., koji ju je otpravio s istim riječima, a potom je uslijedilo i pismo punomoćnice tužitelja D. kao treće upozorenje D.. Kada je pok. D. M. saznao za prodaju, obratio se pismenim putem Općini Zadar, na što mu je odgovoreno da nitko ne može prodati njegovu kuću ako on to ne želi.

10.8. Iz iskaza svjedoka M. S. saslušanog na ročištu od 23. studenog 2004. godine u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99 (l.s. 84-85) proizlazi da je vlasnik agencije za prodaju nekretnine G., da mu se obratio J. S. radi prodaje kuće, na što je S. odgovorio da kuća nije njegova već od M. kojeg je poznavao od ranije, na što mu je S. rekao da je on knjižni vlasnik i pokazao mu je rješenje o uknjižbi Općinskog suda u Zadru iz kojeg je bilo razvidno da je knjižni vlasnik upravo S.. O tome je obavijestio J. O., na što mu je ovaj rekao "baš me briga, neka se prodaje". Bio je posrednik u prodaji predmetne nekretnine Š. K., a nakon nekog vremena mu je K. rekao da bi prodao jer da ima problema s tužiteljima i da nema baš financijskih mogućnosti dovršiti ono što je započeo. Bio je posrednik u prodaji nekretnine D., a s D. je K. dogovarao i pregovarao. Nije spominjao D. ništa o tome da mu je K. rekao da ima problem s tužiteljima, jer to nije njegov posao, a ne zna da li je to možda K. rekao D.. Iz iskaza svjedoka M. S. saslušanog na ročištu od 11. prosinca 2009. godine u ovom predmetu (l.s. 121) proizlazi da mu nije poznato da li su D. znali da nešto s nekretninom nije u redu, međutim po njegovom mišljenju sve je čisto, jer je sva dokumentacija bila uredna i to dokumentacija izdana od strane ovoga suda. Nitko ga nikada nije upozoravao da ne prodaje predmetu nekretninu.

10.9. Iz iskaza svjedokinje M. B. saslušane na ročištu od 17. ožujka 2005. godine u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99 (l.s. 98) proizlazi da tuženike poznaje od 1997. godine, poznato joj je da su tuženici kupili zemlju na kojoj je bila ruševina, koju ruševinu je i sama vidjela, tuženici su počeli s radovima 1997. godine,1998. godine su sagradili podrum, a prizemlje 1999. godine.

10.10. Iz iskaza svjedoka D. P. saslušanog na ročištu od 17. ožujka 2005. godine u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99 (l.s. 99) proizlazi da je susjed tuženicima, živi preko puta predmetne nekretnine od 1990. godine, tuženici su počeli s radovima u ljeto 1998. godine. Nije znao da D. imaju ikakvih problema s kućom, sve do jučer kada je dobio poziv od suda za svjedočenje.

10.11. Iz iskaza svjedoka M. K. saslušanog na ročištu od 10. studenog 2009. godine (l.s. 118-119) proizlazi da je prvi susjed tužiteljice A. O., da se sjeća da je njega i njegova oca A. O. 1997. godine pozvala da prisustvuju telefonskom razgovoru između nje i kupca predmetne nekretnine, stavila je telefon na razglas pa se moglo čuti sve što se govori, pa je tako gospođa A. O. upozoravala neku mušku osobu kojoj ne zna ime da je u odnosu na predmetnu nekretninu sudski spor u tijeku i da prestanu graditi, na što joj je taj muškarac drsko odgovorio da nema s njom ništa, da je nekretninu kupio od Hrvata i da ona može tužiti državu, bio je to kratki telefonski razgovor.

11. U konkretnom slučaju imajući u vidu iskaze gore navedenih stranaka i svjedoka, a posebno iskaze tužiteljice ad/1, tužiteljice ad/2, tuženika ad/1 i ad/2, te svjedoka J. O. (suprug tužiteljice ad/2) proizlazi da u svezi gradnje tuženika na predmetnom zemljištu, osim telefonskog poziva tužiteljice ad/2 upućenom tuženiku ad/1 u kojem pozivu je tuženiku ad/1 kazano da je kuća u sporu na sudu, da ne gradi dok se ne riješi spor, da je prevaren, a kojem je to rekao i jedan Hrvat iz V. kojeg je tuženicima poslala tužiteljica ad/2, od strane tužiteljica ad/1 V. Š. i ad/2 A. (A.) O., njihove sestre M. P. i brata A. M. i njihovih roditelja D. i K. (K.) M. protiv tuženika ad/1 i ad/2 u svezi gradnje na spornom zemljištu nisu poduzimane nikakve konkretne radnje koje bi se mogle okarakterizirati kao ozbiljno, jasno i nedvojbeno protivljenje gradnji. Također od strane tužiteljica ad/1 V. Š. i ad/2 A. (A.) O., njihove sestre M. P. i brata A. M. i njihovih roditelja D. i K. (K.) M. nikakve radnje nisu poduzimane ni protiv prednika tuženika Š. K. koji je na spornom zemljištu izvodio radove čišćenja zemljišta, štoviše istom se, odnosno njegovim radnicima, u svezi radova čišćenja zemljišta, nitko od navedenih osoba nije čak niti išta usmeno obratio, a radovi čišćenja zemljišta navedenim osobama nisu mogli ostati nepoznati jer je suprug od tužiteljice ad/2 J. O. redovito prolazio pored sporne nekretnine i vidio je od prvog dana da se zemljište čisti, a telefonski kontakt između tužiteljice ad/2 i doktorice Š.- supruge od Š. K. je uslijedio tek nakon što je sporna nekretnina od strane Š. K. već bila prodana tuženicima, dok pak prednik Š. K. i to J. S. na predmetnom zemljištu nije izvodio nikakve radove. Nije sporno da su policijski službenici tijekom gradnje na spornom zemljištu ispitivali tuženike na okolnost sklapanja ugovora po punomoćniku kojim ugovorom je nekretnina prodana J. S., međutim navedeno ispitivanje policijskih službenika zasigurno se ne može smatrati da bi time od strane vlasnika nekretnine bila zabranjena gradnja tuženicima. U svezi podnošenja kaznene prijave koja se odnosi na prodaju sporne nekretnine, a na što je ukazano u drugostupanjskoj odluci poslovni broj Gž-2792/15 od 18. listopada 2016. godine, za navesti je da je u svom iskazu na ročištu od 10. travnja 2017. godine tužiteljica ad/2 navela da je kaznenu prijavu u ime njezinog oca D. podnijela njegova odvjetnica M. M., a također da je i ona podnijela kaznenu prijavu jer je tuženik ad/1 nastavio gradnju i oglušio se na njeno upozorenje, dok je u svom iskazu na ročištu od 22. studenog 2021. godine navela da je zadnja kaznena prijava podnijeta protiv tuženika i to prije nego što su počeli graditi na spornom zemljištu i da ne zna kako je završio postupak povodom te kazne prijave protiv tuženika, u svezi kojeg iskaza tužiteljice ad/2 je za navesti da se ne prihvaća njezin iskaz da je kaznena prijava bila podnijeta protiv tuženika, jer navedeno tijekom postupka apsolutno ničim nije dokazano, dok je u svezi kaznene prijave podnijete od strane odvjetnice M. M. M., za navesti da je u ime D. i K. (K.) M. i V. Š. njihova odvjetnica M. M. M. podnijela dana 30. siječnja 1998. godine Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog kaznenih djela koja se gone po službenoj dužnosti a vezano za prodaju sporne nekretnine J. S., a poslije Š. K. (l.s. 27.-28 u predmetu ovoga suda poslovni broj K- 279/01). U svezi zabilježbe u zemljišnoj knjizi prijedloga privremene mjere (na koju zabilježbu se tijekom postupka pozivaju tužitelji), za navesti je da nije sporno da su u predmetu ovoga suda poslovni broj P-757/98 tužiteljica ad/1 V. Š. i njezini roditelji D. i K. M. ovom sudu dana 28. svibnja 1998. godine podnijeli protiv tuženika ad/1 i ad/2, te J. S. i Š. K. prijedlog za određivanjem privremene mjere zabrane raspolaganja i opterećenja predmetne nekretnine koja ima trajati do pravomoćnog okončanja navedenog spora, koja zabilježba prijedloga privremene mjere je u zemljišnoj knjizi izvršena pod poslovnim brojem Z-2079/98 (Pr. 28. svibnja 1998. godine), međutim kako tužbu i prijedlog za određivanjem privremene mjere iz tog predmeta tuženici ad/1 i ad/2 nisu nikada zaprimili, te je navedeni predmet i okončan presumiranim povlačenjem tužbe, to zabilježba navedenog prijedloga za određivanjem privremene mjere u predmetu P-757/98, po mišljenju suda nema nikakav značaj za ocjenu ostvarivanja uvjeta iz čl. 153. ZVDSP-a (zabrana gradnje i poštenje graditelja). U svezi činjenice da je 10. lipnja 1998. godine (l.s. 115.-118) A. S., dipl. inž. kojeg su privatno angažirali tuženici izvršio procjenu obavljenih i dovršenih radova na predmetnoj čest. zem. 3911/5 k.o. Z. (a na što je ukazano u revizijskoj odluci), za navesti je da je tuženik ad/1 u svom iskazu na ročištu od 10. travnja 2017. godine naveo da je procjenu izvršio iz razloga da bi mogao ishoditi kredit, koju činjenicu dizanja kredita je u svom iskazu na navedenom ročištu navela i tuženica ad/2. Budući da tužiteljica ad/1 i ad/2 u svojim iskazima i općenito tužitelji u svojim navodima tijekom postupka nisu naveli niti jednu činjenicu kojom bi s uspjehom osporili navod tuženika ad/1 da je navedenu procjenu po dipl. inž. građ. A. S. izvršio zbog ishođenja kredita, to je sud prihvatio navod tuženika ad/1 o razlogu izvršenja navedene privatne procjene, slijedom čega činjenica navedene izvršene privatne procjene obavljenih i dovršenih radova po mišljenju suda nema nikakav značaj za ocjenu ostvarivanja uvjeta iz čl. 153. ZVDSP-a (zabrana gradnje i poštenje graditelja). Imajući u vidu da su tuženici predmetnu nekretninu stekli kupnjom od prednika koji je bio upisan u zemljišnoj knjizi, da im je nekretnina predana u posjed od prodavatelja, da su se temeljem kupoprodajnog ugovora upisali u zemljišnoj knjizi kao vlasnici svaki za 1/2 dijela, te da je izostalo ozbiljno, jasno i nedvojbeno protivljenje vlasnika zemljišta gradnji, to su po mišljenju suda tuženici bili pošteni graditelji. Naposljetku u prilog zaključku suda da se radi o poštenim graditeljima, govori i činjenica izgradnje ogromnog i vrlo vrijednog stambenog objekta koji se danas sastoji od podruma, dva kata i potkrovlja, radi financiranja izgradnje kojeg objekta su tuženici prodali svoju vikendicu u T. i podigli kredit, a što zasigurno ne bi učinili da nisu bili uvjereni da je nekretnina (zemljište) na kojoj grade njihova.

12. Budući da su tuženici dokazali osnovanost svog peremptornog prigovora kojim su se usprotivili reivindikacijskom zahtjevu tužitelja, dakle utvrđeno je da su tuženici kao pošteni graditelji stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine građenjem (čl. 153. ZVDSP-a), to je glavni tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži predaja u posjed predmetne nekretnine, valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

13. S obzirom da prema čl. 153. ZVDSP-a u slučaju stjecanja prava vlasništva građenjem od strane poštenog graditelja, prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta, u kojem smjeru je i postavljen eventualni tužbeni zahtjev, to je u konkretnom slučaju valjalo utvrditi tržišnu vrijednost predmetnog zemljišta.

13.1. Na okolnost utvrđenja tržišne vrijednosti zemljišta dana 19. ožujka 2010. godine (l.s. 128-130) bio je proveden prvi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. M. Č., koji je u svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 24. kolovoza 2018. godine (l.s. 335-339) procijenio tržišnu vrijednost predmetnog građevinskog zemljišta oznake čest. zem. 3911/5 površine 776 m2 k.o. Z. u iznosu od 1.164.000,00 kuna (1.500,00 kuna po m2), na koju izvršenu procjenu tržišne vrijednosti zemljišta su tuženici ad/1 i ad/2, po punomoćnici svoje primjedbe iznijeli u podnesku od 17. rujna 2018. godine (l.s. 340- 342) i na ročištu od 6. ožujka 2019. godine (l.s. 366-367), a koje primjedbe se u bitnome svode na to da je vještak prilikom procjene tržišne vrijednosti zemljišta za komparaciju uzeo samo dvije nekretnine, a prema Zakonu je trebao uzeti za komparaciju najmanje tri nekretnine, dok su tužitelji u svom podnesku od 12. listopada 2018. godine (l.s. 347) naveli da nemaju primjedbi na izvršenu procjenu tržišne vrijednosti zemljišta. Stalni sudski vještak građevinske struke dipl. ing. M. Č. u svom saslušanju na ročištu od 6. ožujka 2019. godine (l.s. 366) je naveo da uistinu zakon propisuje da se za komparaciju moraju uzeti najmanje tri nekretnine, a da je on za komparaciju uzeo dvije nekretnine jer mu program nije ponudio više, te je isti u svom saslušanju na ročištu od 24. siječnja 2020. godine (l.s. 383-384) naveo da bi s obzirom da je vještačio u ovom predmetu prije desetak godina, odnosno očevid je bio još 19. ožujka 2010. godine, trebalo izvršiti ponovno procjenu tržišne vrijednosti zemljišta jer da su nastale nove okolnosti kod procjene nekretnina donošenjem Zakona o procjeni nekretnina 2015. godine te mogućnosti koja je dana vještacima da imaju uvid u e-nekretnine na području RH kod svih poreznih uprava koje mogu koristiti, međutim na navedenom ročištu građevinski vještak je zatražio da ga se ne angažira u ponovnom vještačenju u ovom predmetu, već da se za ponovnu procjenu tržišne vrijednosti nekretnine uzme neki drugi vještak. S obzirom da je na ročištu od 24. siječnja 2020. godine nakon zamolbe građevinskog vještaka dipl. ing. M. Č. da ga se više ne angažira u novoj procjeni tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta, a koju je potrebno provesti jer je građevinski vještak dipl. ing. M. Č. za komparaciju uzeo samo dvije nekretnine, umjesto najmanje tri nekretnine, punomoćnica tužitelja predložila provođenje novog građevinskog vještačenja po novom vještaku građevinske struke, s kojim prijedlogom se na navedenom ročištu usuglasila punomoćnica tuženika ad/1 i ad/2 (l.s. 384), to sud spornu činjenicu koja se odnosi na visinu tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta nije mogao utvrditi na temelju dopune građevinskog vještaka dipl. ing. M. Č. od 24. kolovoza 2018. godine, već je radi utvrđivanja navedene sporne činjenice, a sukladno suglasnom prijedlogu punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, proveden novi očevid na licu mjesta dana 05. ožujka 2020. godine uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke i to dipl. ing. građ. M. K. (l.s. 405-407).

13.2. Iz nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. M. K. od 3. travnja 2020. godine (l.s. 411-424) proizlazi da su prema čl. 23. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 78/15) danas korištene metodologije za procjenu vrijednosti nekretnina: poredbena metoda, prihodovna metoda i troškovna metoda. Budući da su ispunjeni uvjeti za primjenu poredbene metode, odnosno da je predmet procjene u ovoj pravnoj stvari vrsta nekretnine kojoj tržište, prema postojećim poslovnim običajima, pristupa na poredbeni način i da je za primjenu metode na raspolaganju dovoljan broj prikladnih poredbenih čestica s kupoprodajnim cijenama koje su postignute na tržištu nekretnina, to je za izradu procjene vrijednosti predmetne nekretnine odabrana poredbena metoda, kojom metodom se tržišna vrijednost se određuje iz najmanje tri kupoprodajne cijene (transakcije) poredbenih nekretnina. Za izvođenje poredbenih cijena koriste se kupoprodajne cijene onih nekretnina koje sa procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja. Za procjenu vrijednosti predmetne nekretnine pribavljeni su podaci: izvadak iz zbirke kupoprodajnih cijena- kupoprodaja zemljišta (ID Izvadka:…) te podaci sa internetske stranice Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja-ISPU koji sadrži modul e-nekretnine. Nakon pribavljenih podataka o cijenama poredbenih nekretnina na lokaciji Grad Zadar k.o. Z., cjenovni blok S., P.-stambeno, napravljano je "grubo čišćenje" na način da su odabrane katastarske čestice koje svojim obilježjima dokazuju dovoljnu podudarnost s obilježjima procjenjivane katastarske čestice. U sklopu sustava e-nekretnina već su u pregledniku isključene čestice koje svojim obilježjima značajno odstupaju od nekretnine koja je predmet ove procjene (nerealne cijene, transakcije starije od četiri godine i sl.), odnosno koje odskaču za više od 40% od uporedne izlazne vrijednosti. Prikazane transakcije odnose se na usporedive nekretnine na okolnim sličnim lokacijama. Takve nekretnine će se, sukladno Pravilniku, prilagoditi promatranoj nekretnini međuvremenskim izjednačavanjem putem Indeksa cijena stambenih nekretnina (Državni zavod za statistiku RH) i usporedbom njihovih poznatih svojstava. Za poredbene uzeto je sljedećih pet nekretnina: građevinsko zemljište- čest. zem. 5047/2 k.o. Z., građevinsko zemljište-čest. zem. 3981 k.o. Z., građevinsko zemljište-čest. zem. 3077/1 k.o. Z., građevinsko zemljište-čest. zem. 3951/3 k.o. Z., i građevinsko zemljište-čest. zem. 4643/34 k.o. Z.. Zaključak je građevinskog vještaka da temelju nalaza i mišljenja izračun, odnosno procjena realne tržišne vrijednosti nekretnine oznake čest. zem. 3911/5 k.o. Z., neizgrađeno građevinsko zemljište ukupne površine 776 m2, na dan vrednovanja iznosi 960.000,00 kuna (128.350,40 Eur), dakle 165,40 Eur po m2.

13.3. Na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. M. K. od 3. travnja 2020. godine, tužitelji su imali primjedbe koje su iznijeli u svom podnesku od 23. travnja 2020. godine (l.s. 429), a koje primjedbe se odnose na to da je vještak prenisko procijenio predmetno zemljište, a također su i tuženici imali primjedbe koje su iznijeli u svom podnesku od 26. svibnja 2020. godine (l.s. 432), a koje primjedbe se odnose na to da je predmetno zemljište previsoko procijenjeno sve s obzirom na nalaz i mišljenje dipl. ing. M. R. kojeg su tuženici dostavili u spis, a koji je utvrdio bitno drugačiju tržišnu vrijednost predmetnog zemljišta, svakako u manjem iznosu. S obzirom da su stranke imale primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. M. K., to je na ročištu od 13. travnja 2021. godine (l.s. 458-459) izveden dokaz saslušanjem građevinskog vještaka, koji je u svom iskazu naveo da u cijelosti ostaje kod svog pismenog nalaza i mišljenja od 3. travnja 2020. godine, dakle da u cijelosti ostaje kod svoje procjene tržišne vrijednosti zemljišta koju je izradio sukladno Zakonu i Pravilniku o procjeni vrijednosti nekretnina te je u elaboratu naveo metodologiju izrade i sve druge elemente za utvrđenje vrijednosti predmetnog zemljišta, a što se tiče nalaza i mišljenja dipl. ing. M. R. kojeg su tuženici privatno dostavili u spis, njegov zadatak nije bio da provjerava procjenu izvršenu od strane navedenog vještaka.

13.4. Detaljno obrazloženi nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. M. K. od 3. travnja 2020. godine (l.s. 411-424), dodatno pojašnjenim iskazom navedenog vještaka (l.s. 458-459) u kojem je vještak jasno i argumentirano odgovorio na primjedbe stranaka i pitanja zamjenice punomoćnika tužitelja, čime je uspješno otklonio primjedbe stranaka na izvršenu procjenu predmetnog zemljišta, i na čiji usmeni iskaz stranke nisu imale primjedbi, a niti su stranke eventualno predlagale novo građevinsko vještačenje, sud je prihvatio u cijelosti, ocjenjujući ga stručnim, detaljnim i objektivnim, sačinjenim u skladu s pravilima struke, te na osnovu neposrednog zapažanja predmetne nekretnina na očevidu na licu mjesta. U svezi nalaza i mišljenja M. R. dipl. inž. građ. od 06. veljače 2019. godine kojeg su u spis priložili tuženici ad/1 i ad/2 (l.s. 368-373), a koja osoba je isto stalni sudski vještak i koji je procijenio tržišnu vrijednost spornog zemljišta u iznosu od 529.489,72 kuna ili 71.456,91 Eur, za navesti je da značaj nalaza i mišljenja vještaka ima samo nalaz i mišljenje onog vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici (bez obzira na to što se eventualno radi o stalnom sudskom vještaku), a ne i nalaz i mišljenje osobe koju je angažirala neka od stranaka, a vještaka M. R. privatno su angažirali tuženici.

14. U svezi eventualnog tužbenog zahtjeva tužitelja kojim se traži isplata tržišne vrijednosti zemljišta, od strane tuženika je istaknut prigovor zastare koji je potrebno raspraviti. U konkretnom slučaju je utvrđeno da su tuženici kao pošteni graditelji stekli građenjem pravo vlasništva predmetne nekretnine (čl. 153. ZVDSP-a), slijedom čega je rok u kojem su tužitelji mogli od tuženika tražiti naknadu tržišne vrijednosti zemljišta počeo teći nakon završetka izgradnje zgrade (kuće katnice), a u ovoj pravnoj stvari, kao što je već gore navedeno, nije sporno da je izgradnja zgrade na predmetnoj čestici dovršena 1999. godine jer je dovedena u stanje u kojem se može redovito služiti u svrhu zbog koje je izgrađena pa se stoga smatra zgradom sukladno odredbi čl. 152 st. 5. ZVDP-a (navedeno proizlazi iz revizijske odluke). Polazeći od pravne prirode temeljem odredbe čl. 153. ZVDSP-a stečenog vlasništva od strane tuženika (graditelja), tražbina tužitelja za isplatu naknade tržišne vrijednosti zemljišta je tražbina stjecanja bez osnove (čl. 210. Zakona o obveznim odnosima-„Narodne Novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/1, u nastavku ZOO- a, koji se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima-„Narodne Novine“broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), pa na temelju odredbe čl. 371. ZOO-a ta tražbina zastarijeva za pet godina (opći zastarni rok). Kako je izgradnja zgrade na spornom zemljištu dovršena 1999. godine, dok je eventualni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 800.000,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate postavljen podneskom tužitelja od 22. ožujka 2001. godine (l.s. 29.-30), to potraživanje iznosa od 800.000,00 kuna nije u zastari jer nije protekao zastarni rok od 5 godina. U odnosu na preostalo potraživanje tužitelja iznad iznosa od 800.000,00 kuna do iznosa od 1.164.000,00 kuna, za navesti je da podneskom tužitelja od 12. listopada 2018. godine (l.s. 349) izvršena preinaka eventualnog tužbenog zahtjeva, a u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe. Budući da je preinaka eventualnog tužbenog zahtjeva izvršena podneskom tužitelja od 12. listopada 2018. godine, to je potraživanje iznosa iznad 800.000,00 kuna do 1.164.000,00 kuna (radi se o iznosu od 364.000,00 kuna) u zastari, jer je za to potraživanje odavno protekao zastarni rok od 5 godina. Podredno, za navesti je, da u eventualnoj situaciji da nije istaknut prigovor zastare, da bi sud sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. M. K. od 03. travnja 2020. godine usvojio eventualni tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na potraživanje iznosa od 960.000,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate.

15. U svezi prigovora tuženika da od strane tužitelja nije dokazana aktivna legitimacija jer da je u zemljišnoj knjizi bila upisana V. Š., a ne V., da je u rodnom listu za A. M. kao majka naznačena K., a u zk. izvatku se navodi K., te da nisu dostavljena rješenja o nasljeđivanju iza smrti D. i K. M., za navesti je da navedeni prigovor nije osnovan. Naime nije sporno da su V. Š. i V. Š. jedno te ista osoba, da su K. M. i K. M. jedno te ista osoba i da su zakonski nasljednici D. i K. (K.) M. nesporno njihova djeca V. Š., A. (prije A., promijenila je ime) O., A. M. i M. P. (l.s. 57., l.s. 58, l.s. 60, l.s. 75-76, l.s. 296a, l.s. 377, l.s. 444), te da rješenja o nasljeđivanju iza smrti D. i K. (K.) M. nisu dostavljena u spis jer ostavinski postupak iza smrti istih nije niti dovršen, što je u više navrata navedeno od strane tužitelja, a također nije sporno da su tužitelji ad/3 do ad/5 zakonski nasljednici A. M., a tužitelji ad/6 i ad/7 zakonski nasljednici M. P.. U svezi prigovora promašene pasivne legitimacije, za navesti da isti nije osnovan, budući su tuženici, u čijem posjedu se nesporno nalazi predmetna nekretnina i za koje je utvrđeno da su kao pošteni graditelji stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine građenjem (čl. 153. ZVDSP-a), nesporno pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari.

16. U svezi prigovora tuženika da se procesno ne može odlučivati u ovom predmetu sve dok se ne odluči o brisovnoj tužbi iz predmeta ovoga suda poslovni broj P-1478/08, ranije P-161/99, u svezi čega se predlaže spojiti ovu parnicu sa parnicom poslovni broj P-1478/2008 (ranije P-161/99), za navesti je da je u predmetu ovoga suda poslovni broj P-161/99 (sada P-1478/08) od strane tuženika istaknut prigovor prava građenja, radi se o prethodnom pitanju za postupak poslovni broj P- 161/99 (sada P-1478/08), a koje pitanje je valjalo raspraviti upravo u ovoj pravnoj stvari poslovni broj P-2091/16 (ranije P-1501/05), a što je sve jasno navedeno u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1721/05 od 08. svibnja 2008. godine (l.s. 109-112), slijedom čega nije osnovan navedeni prigovor tuženika, te nije bilo mjesta spajanju ovoga predmeta sa predmetom poslovni broj P-1478/08 (ranije P-161/99), u kojem predmetu poslovni broj P-1478/08 (ranije P-161/99) je rješenjem suda od 17. kolovoza 2011. godine bio određen prekid tog postupka do pravomoćnog okončanja ovoga predmeta koji je ranije bio vođen pod poslovnim brojem P-1501/05, te je rješenjem suda od 28. svibnja 2020. godine određen nastavak toga postupka jer je u ovom predmetu bila donijeta odluka Županijskog suda poslovni broj Gž- 2103/14 od 27. kolovoza 2014. godine, koja drugostupanjska odluka je međutim ukinuta rješenjem Vrhovnog suda poslovni broj Rev-x 243/15 od 09. rujna 2015. godine.

17. U svezi prigovora tuženika da je presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-279/01 od 01. lipnja 2001. godine dosuđen tužiteljima imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 72.000,00 kuna, dok su s preostalim iznosom upućeni u parnicu, pa da se u odnosu na iznos od 72.000,00 kuna radi o pravomoćno presuđenoj stvari, za navesti je da je za postojanje pravomoćno presuđene stvari nužno postojanje subjektivnog i objektivnog identiteta spora (čl. 333. st. 2. ZPP-a), a toga u ovom slučaju nema, jer se u kaznenom predmetu ovoga suda poslovni broj K-279/01 radi o dosuđivanju imovinsko pravnog zahtjeva s osnova naknade štete obveznik koje isplate je okrivljenik u tom postupku R. B., a u ovoj pravnoj stvari se radi o potraživanju s osnova tržišne vrijednosti predmetne nekretnine obveznici koje isplate su tuženici sukladno čl. 153. ZVDSP-a.

18. Podneskom od 12. listopada 2018. godine tužitelji su isplatu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine iz eventualnog tužbenog zahtjeva zatražili kao solidarni vjerovnici, u svezi čega je za navesti da u ovom slučaju ne postoji solidarnost na strani tužitelja, jer prema odredbi čl. 425 ZOO-a solidarnost vjerovnika se ne pretpostavlja, već mora biti ili ugovorena ili zakonom određena, a što ovdje nije slučaj. U odnosu na navod tuženika da svaki od tužitelja mora postaviti zahtjev za isplatu u odnosu na svoju suvlasničku vrijednost nekretnine, za navesti je da se u činjeničnoj osnovi tužbe tužitelji na takav način isplate tržišne vrijednosti zemljišta ne pozivaju niti je tužbeni zahtjev na taj način postavljen, već u činjeničnoj osnovi tužbe tužitelji navode da ostavinski postupak iza smrti njihovih prednika-supružnika D. i K. (K.) M. nije niti vođen iz razloga što je predmetna nekretnina bila jedina nekretnina u njihovom vlasništvu a oko te nekretnine se vodi ovaj spor, te da će tužitelji kao njihovi nasljednici tek po okončanju ovoga spora između sebe razriješiti svoje imovinskopravne odnose na drugačiji način od zakonskog načina nasljeđivanja jer da među njima postoje dogovori.

19. Slijedom svega gore izloženog budući je utvrđeno da su tuženici kao pošteni graditelji vlasništvo predmetne nekretnine sukladno čl. 153. ZVDSP-a stekli građenjem, u kojem slučaju prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta, to je eventualni tužbeni zahtjev tužitelja ad/1 do ad/7 (čiji su prednici D. i K.-K. M. zajedno s tužiteljicom ad/1 nesporni prijašnji vlasnici spornog zemljišta za cijelo), valjalo usvojiti za potraživanje iznosa od 800.000,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate i odlučiti kao u toč. II. izreke presude, dok je za potraživanje iznosa preko 800.000,00 kuna do 1.164.000,00 kuna imajući u vidu istaknuti prigovor zastare i činjenicu da na strani tužitelja ne postoji solidarnost valjalo eventualni tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u toč. III. izreke presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Imajući u vidu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, proizlazi da je u ovoj pravnoj stvari uspjeh tužitelja 68,72 %, dok je uspjeh tuženika 31,28%, iz čega slijedi da su tužitelji stranka koja je u većoj mjeri uspjela u ovoj parnici, pa je tužiteljima valjalo dosuditi 37,44 % od iznosa ukupno dosuđenih troškova tužiteljima.

20.1. U stadiju postupka koji je vođen pod poslovnim brojem P-1501/05, trošak parničkog postupka tužitelja ad/1 do ad/5 u iznosu od 8.450,00 kuna sastoji se od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za zastupanje na ročištima od 25. veljače 2009. godine-uvećano za 30% po Tbr. 36. Tarife (65 bodova po Tbr. 9. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-„Narodne Novine“ broj 149/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u nastavku Tarife), od 10. studenog 2009. godine, od 19. ožujka 2010. godine, od 08. studenog 2010. godine, od 13. siječnja 2011. godine i od 21. veljače 2011. godine-uvećano za 30% po Tbr. 36. Tarife (5X130 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te za sastav podneska od 22. studenog 2010. godine-uvećano za 30% po Tbr. 36. Tarife (130 bodova po Tbr. 8. toč. 1. Tarife). U odnosu na troškove nastale do dana donošenja rješenja o razdvajanju postupka poslovni broj P-161/99 od 26. travnja 2005. godine za navesti je da se u tom postupku od strane tužitelja popisani trošak kao i trošak sastava žalbe od 08. kolovoza 2005. godine protiv presude ovoga suda poslovni broj P-161/99 od 26. travnja 2005. godine ne mogu tražiti u ovoj parnici već u parnici poslovni broj P-1478/08 (ranije P-161/99), a također tužiteljima nije priznat zatraženi trošak predujma za očevid od 19. ožujka 2010. godine, budući da su predujam za očevid od 19. ožujka 2010. godine od strane suda pozvani platiti tuženici, te su tuženici i uplatili predujam za očevid (l.s.124). Za napomenuti je da je u popisu parničnog troška prvotnog punomoćnika tužitelja (l.s. 165) za svaku poduzetu radnju zatražen trošak u iznosu od 100 bodova (1.000,00 kuna) uvećano za 30% po Tbr. 36. Tarife, dakle u manjem iznosu nego što bi tužiteljima pripadalo prema VPS od 800.000,00 kuna, međutim sud za navedene radnje nije mogao tužiteljima dosuditi trošak prema VPS od 800.000,00 kuna, a sve s obzirom na čl. 2. st. 1. ZPP-a.

20.2. U stadiju postupka nakon donošenja presude ovoga suda poslovni broj P- 1501/05, trošak parničkog postupka tužitelja ad/1 do ad/5 u iznosu od 13.914,06 kuna sastoji se od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za sastav žalbe od 26. svibnja 2011. godine podnijete protiv toč. II. presude ovoga suda poslovni broj P- 1501/05 (kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev za predaju u posjed, a VPS po glavnom tužbenom zahtjevu je 1.000,00 kuna)- uvećano za 30% po Tbr. 36. Tarife (40,625 bodova po Tbr. 10. toč. 1. Tarife), za sastav odgovora na žalbu od 03. lipnja 2011. godine (VPS po eventualnom tužbenom zahtjevu)-uvećano za 30% po Tbr. 36. Tarife (1040 bodova po Tbr. 10. toč. 4. Tarife) i za sastav odgovora na reviziju tuženika od 05. veljače 2015. godine (VPS po glavnom tužbenom zahtjevu)-uvećano za 30% po Tbr. 36. Tarife (32,50 bodova po Tbr. 10. toč. 4. Tarife). Na iznos od 11.131,25 kuna valjalo je priznati PDV od 25% u iznosu od 2.782,81 kuna. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak za sastav žalbe od 27. veljače 2014. godine, jer u spisu ne prileži žalba tužitelja tog datuma (prileži žalba tužitelja od 27. ožujka 2014. godine).

20.3. U stadiju postupka koji je vođen pod poslovnim brojem P-2091/16 priznati trošak parničkog postupka tužitelja ad/1 do ad/5 u iznosu od 151.935,30 kuna sastoji se od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za zastupanje na ročištima od 20. siječnja 2017. godine, od 10. travnja 2017. godine, od 12. listopada 2017. godine -uvećano za 10% po Tbr. 36. Tarife (3X55 bodova po Tbr. 9. toč. 5. Tarife), od 26. ožujka 2018. godine -uvećano za 10% po Tbr. 36. Tarife (880 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Tarife), od 25. listopada 2018. godine, od 06. ožujka 2019. godine-uvećano za 20% (2X960 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Tarife), od 15. siječnja 2019. godine-uvećano za 20% (480 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Tarife, napomena: zatraženo je 480 bodova), od 13. studenog 2019. godine, od 24. siječnja 2020. godine, od 05. ožujka 2020. godine-uvećano za 10% po Tbr. 36. Tarife (3X880 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Tarife), od 13. travnja 2021. godine, od 22. studenog 2021. godine i od 08. prosinca 2021. godine-uvećano za 40% po Tbr. 36. Tarife (3X1120 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 12. listopada 2018. godine- uvećano za 20% po Tbr. 36 Tarife (960 bodova po Tbr. 8. toč. 1. Tarife) i od 23. travnja 2020. godine-uvećano za 10% po Tbr. 36. Tarife (880 bodova po Tbr. 8. toč. 1. Tarife). Na iznos od 112.850,00 kuna valjalo je priznati PDV od 25% u iznosu od 28.212,50 kuna. Tužiteljima je valjalo priznati plaćeni trošak dopune građevinskog vještačenja po vještaku dipl. ing. M. Č. u iznosu od 2.000,00 kuna (l.s. 309, l.s. 313, l.s. 321, l.s. 323), te trošak očevida od 05. ožujka 2020. godine i građevinskog vještačenja po vještaku dipl. ing. M. K. u iznosu od 3.872,80 kuna (l.s. 408, l.s. 427). Napominje se da je rješenjem suda od 28. siječnja 2022. godine naloženo računovodstvu ovoga suda da se ostatak uplaćenog predujma od 1.127,20 kuna vrati uplatitelju-tužiteljici ad/2. Tužiteljima je valjalo priznati zatraženi trošak sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 5.000,00 kuna, na koji platež sudske pristojbe će tužitelji biti pozvani uz ovu presudu, i to iz razloga što tužitelji nisu platili pristojbu na ukidnu presudu ovoga suda poslovni broj P-1501/05 u iznosu od 5.000,00 kuna, naime uz presudu ovoga suda poslovni broj P-1501/05 su tužitelji nalogom suda pozvani da plate pristojbu na navedenu ukidnu presudu u iznosu od 100,00 kuna (l.s. 176), a u spisu nema dokaza da je taj iznos od 100,00 kuna plaćen. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 10. travnja 2017. godine, od 28. veljače 2020. godine i od 02. travnja 2020. godine, jer se ne radi o trošku iz čl. 155. st. 1. ZPP-a koji je bio potreban za vođenje parnice. Napominje se da je punomoćnica tužitelja ad/1 do ad/5 za sve radnje poduzete nakon 12. listopada 2018. godine (podneskom od 12. listopada 2018. godine je izvršena preinaka eventualnog tužbenog zahtjeva) tražila trošak za svaku radnju prema VPS od 800.000,00 kuna, a ne prema VPS od 1.164.000,00 kuna, pa je tužiteljima ad/1 do ad/5 za radnje poduzete nakon 12. listopada 2018. godine dosuđivan trošak u zatraženom iznosu prema VPS od 800.000,00 kuna.

20.4. Dakle ukupni parnični trošak dosuđen tužiteljima ad/1 do ad/5 iznosi 174.299,36 kuna, a s obzirom na postotak od 37,44% (u korist tužitelja) koji je preostao nakon gore navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, valjalo je tužiteljima ad/1 do ad/5 dosuditi 37,44 % od ukupno utvrđenog troška tužitelja ad/1 do ad/5 u iznosu od 174.299,36 kuna, a što iznosi 65.257,68 kuna.

20.5. Tužiteljima ad/6 i ad/7 priznati trošak parničkog postupka u iznosu od 57.608,00 kuna sastoji se od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za zastupanje na ročištima od 13. studenog 2019. godine, od 24. siječnja 2020. godine, od 05. ožujka 2020. godine, od 13. travnja 2021. godine, (4X800 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Tarife), od 22. studenog 2021. godine i od 08. prosinca 2021. godine-uvećano za 10% po Tbr. 36. Tarife (2X1280,40 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Tarife). PDV nije zatražen, pa isti nije niti dosuđen.

20.6. Dakle ukupni parnični trošak dosuđen tužiteljima ad/6 i ad/7 iznosi 57.608,00 kuna, a s obzirom na postotak od 37,44% (u korist tužitelja) koji je preostao nakon gore navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, valjalo je tužiteljima ad/6 i ad/7 dosuditi 37,44 % od ukupno utvrđenog troška tužitelja ad/6 i ad/7 u iznosu od 57.608,00 kuna, a što iznosi 21.568,43 kuna.

20.7. Slijedom gore navedenog valjalo je o zahtjevu stranaka za naknadu parničnog troška, imajući u vidu čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a odlučiti kao u toč. IV.-VIII. izreke presude.

U Zadru, 31. siječnja 2022. godine

S u d a c

Katarina Dragičević, v.r.

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 335. ZPP-a, a o njoj odlučuje Županijski sud.

Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka eventualnog tužbenog zahtjeva nije dopuštena posebna žalba (čl. 190. st. 9. ZPP-a).

DNA

1. Tužiteljima ad/1 do ad/5, po punomoćnici,

2. Tužiteljima ad/6 i ad/7, po punomoćnici,

3. Tuženicima ad/1 i ad/2, po punomoćnici.

Tužitelje ad/1 do ad/7 rješenjem pozvati da plate sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 5.000,00 kuna.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte