Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 15 Gž-80/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. O., …, OIB: …, koga zastupa direktor R. R., a njega punomoćnica M. R., odvjetnica u O., …, protiv tuženika T. P. iz V. G., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik mr.sc. A. Š., odvjetnik u V. G., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv- 206/2019-15 od 15. listopada 2020., dana 31. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika T. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-206/2019-15 od 15. listopada 2020. u dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja K. d.o.o. za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1 Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-1396/2019 od 19. travnja 2019., izdano od Javnog bilježnika M. J. iz V. G., u kojem se tuženom T. P., V. G., …, OIB: … nalaže da u roku od 8 (osam) dana isplati tužitelju iznos od 11.575,06 kn (jedanaesttisuća petsto sedamdesetpetkuna i šest lipa), uvećano za zakonske zatezne kamate, od prvog dana od dana dospijeća i to od dana 17. kolovoza 2016. temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, i to uvećanjem prosječne kamatne stope za tri postotna poena do namirenja,

- na iznos od 326,36 kn od 17.08. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 91,06 kn od 21.10. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.11. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.12. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.01. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.02. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.03. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.04. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.05. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 330,39 kn od 13.06. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.06. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.07. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.08. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.09. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.10. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.11. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.12. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.01. 2018. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.02. 2018. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.03. 2018. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.04. 2018. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.05. 2018. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.06. 2018. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.07. 2018. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.08. 2018. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.09. 2018. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.10. 2018. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.11. 2018. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.12. 2018. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.01. 2019. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.02. 2019. pa do isplate,

- na iznos od 396,00 kn od 21.03. 2019. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženom isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 5.500,00 kuna uz zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka preko iznosa dosuđenog pod toč. II izreke ove presude kao neosnovanim.

IV. Odbija se tuženi sa zahtjevom za naknadom troška postupka kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke žalbu je izjavio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se u cijelosti ukine platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi i tužitelju naloži da tuženiku naknadi troškove postupka, ili, podredno, ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, ali drugom sucu. U žalbi ističe da sud bez obrazloženja i opravdanog razloga nije uzeo u obzir činjenice i dokaze koje je istaknuo tuženik, čime je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. st. 3. i čl. 292. Zakona o parničnom postupku koja je utjecala na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude. Daljnja relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a Zakona o parničnom postupku odnosi se na pogrešnu primjenu pravila o teretu dokazivanja. Pobijana presuda nema svih razloga o odlučnim činjenicama jer je ograničena samo na reproduciranje stanja spisa, bez ocjene izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, zbog čega postoji proturječnost između razloga presude i sadržaja provedenih dokaza te proturječnost između izreke i razloga presude, tako da je presuda nejasna i nerazumljiva i ne može se ispitati, čime je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Iako je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi jasno naveo kako osporava visinu utuženog iznosa jer je uredno ispunjavao obvezu plaćanja pričuve od 2001. do 2019. godine, što tužitelj nije evidentirao, sud u obrazloženju presude navodi kako visina utuženog potraživanja nije sporna. Sud utvrđuje da propusti upravitelja u upravljanju i održavanju zgrade nemaju nikakvog značaja, iako je tuženik predložio saslušanje svjedoka i očevid na licu mjesta, a nije uzeo u obzir niti fotografije koje je tuženik dostavio. Navodi kako je više puta upozoravao tužitelja da ne održava vanjsku stolariju, zajedničke prostorije i instalacije, te se radi o prijevarnom postupanju tužitelja koji ga želi silom natjerati da plati usluge koje nisu pružene. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo jer uopće nije primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima nego isključivo Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, iako je trebalo primijeniti pravila o nalogu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da su žalbeni navodi u potpunosti paušalni i ničim potkrijepljeni, a takvi su i navodi koje je iznosio tijekom postupka. Tuženik tako primjerice navodi da je platio pričuvu za utuženi period a da tužitelj to nije evidentirao, ali ne daje nikakve dokaze o tome iako je u tom dijelu teret dokaza na njemu, dok je tužitelj dokazao osnovu i visinu svog potraživanja. Ističe kako je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja, kao upravitelja zgrade i predstavnika svih stanara, za isplatu nepodmirenih mjesečnih iznosa na ime zajedničke pričuve za održavanje stambene zgrade, čemu se tuženik neutemeljeno protivi sa argumentacijom da nije dužan plaćati jer tužitelj, kao upravitelj ne ispunjava svoje obveze. Pravilno je u presudi utvrđeno kako eventualni propusti upravitelja zgrade nisu u korelaciji sa obvezom tuženika da plaća mjesečne iznose pričuve. U odnosu na žalbene navode o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, navodi kako je prvostupanjski pravilno utvrdio da je međuvlasnički ugovor reguliran odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. da isti nije ugovor obveznog prava. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja, kao upravitelja zgrade u L., R. … i …, da mu tuženik, kao vlasnik stana u toj zgradi, na ime neplaćene zajedničke pričuve isplati iznos od 11.575,06 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, za razdoblje od 16. kolovoza 2016. do 20. ožujka 2019.

6. Ovaj postupak ima ishodište u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz V. G. poslovni broj Ovrv-1396/2019 od 19. travnja 2019., koje je rješenje povodom prigovora ovršenika, sada tuženika, rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-206/2019-2 od 30. rujna 2019. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. U konkretnom predmetu nije sporno da su suvlasnici stambene zgrade u L., na adresi …, zaključili međuvlasnički ugovor 18. kolovoza 2001. kojim su uredili svoje uzajamne odnose u svezi s upravljanjem i korištenjem predmetne zgrade, kao ni da su po ovlaštenom predstavniku suvlasnika 18. kolovoza 2001. zaključili ugovor o upravljanju stambenom zgradom sa tužiteljem kojim su istome povjerili poslove upravljanja predmetnom zgradom.

8. Tuženik je u prigovoru i tijekom postupka osporavao osnovu i visinu utuženog potraživanja iz razloga što tužitelj, kao upravitelj zgrade ne izvršava svoje obveze iz ugovora o upravljanju stambenom zgradom odnosno uopće ili u nedovoljnoj mjeri brine o stanju zajedničkih dijelova i uređaja predmetne stambene zgrade.

9. Prvostupanjski je sud u toč. I. izreke pobijane presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz V. G. poslovni broj Ovrv- 1396/2019 od 19. travnja 2019. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 11.575,06 kn sa zakonskim zateznim kamatama, u toč. II. izreke tuženiku naložio naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 5.500,00 kn, u toč. III. izreke odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka preko iznosa dosuđenog pod toč. II., dok je u toč. IV. izreke odbio zahtjev tuženika za naknadu troška postupka, kao neosnovan.

10. U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi kako je zakonska obveza svih suvlasnika nekretnine, pa tako i tuženika, sudjelovati u upravljanju nekretninom te doprinositi u zajedničku pričuvu, dok eventualni propusti upravitelja stambene zgrade nemaju nikakav značaj u odnosu na obvezu tuženika u svezi plaćanja iznosa zajedničke pričuve, koja obveza je utvrđena odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – u daljnjem tekstu: ZV) u visini utvrđenoj međuvlasničkim ugovorom, koji ugovor nije ugovor obveznog prava, nego ugovor predviđen i reguliran odredbama ZV, pa obveza tuženika na plaćanje zajedničke pričuve ne proizlazi iz obveznopravnog odnosa već opisanog odnosa između suvlasnika pojedinih posebnih dijelova zgrade. Neispunjenje ugovora u pogledu održavanja zajedničkih dijelova zgrade od strane upravitelja zgrade ne oslobađa suvlasnika obveze plaćanja zajedničke pričuve, a ukoliko tuženik nije zadovoljan s načinom upravljanja zgradom od strane upravitelja, on kao suvlasnk ima sva ovlaštenja predviđena čl. 88 ZV, pa tako i tražiti od suda smjenjivanje upravitelja koji grubo zanemaruje svoje dužnosti.

11. Odredbom čl. 85. st. 2. ZV propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok je čl. 90. st. 1. istoga Zakona propisano da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Prema čl. 89. ZV troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima (st. 1.), a doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno (st. 2.).

12. Nadalje, odredbom čl. 380. st. 1. ZV određeno je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, dok je st. 4. istog članka određeno da su sredstva iz st. 1. ovog članka suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno. 13. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. uvezi s čl. 7. st. 3. i čl. 292. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.) na koju ukazuje žalitelj navodeći kako sud bez opravdanog razloga nije uzeo u obzir činjenice i dokaze koje je on

dredbom čl. 7. istaknuo, što je utjecalo na zakonitost i pravilnost pobijane presude. O st. 3. ZPP propisano je da sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne, dok odredba čl. 289. ZPP uređuje postupanje na pripremnom ročištu, koje počinje izlaganjem tužbe, a nakon toga tuženik odgovara na navode tužbe (st.1.). U daljnjem tijeku pripremnog ročišta raspravljat će se o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge, odnosno pobijaju prijedloge protivnika, a i o dokazima predloženim s njihove strane (st. 2.). Izvođenje dokaza određuje sud rješenjem u kojemu će se naznačiti sporna činjenica o kojoj treba izvesti dokaz i dokazno sredstvo (st. 3.). Predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja (st. 4.).

14. Navodi koje je tuženik iznosio tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbi svode se na dokazivanje činjenice da tužitelj, kao upravitelj stambene zgrade, ne ispunjava obveze koje je preuzeo ugovorom o upravljanju stambenom zgradom, a dokazi koje je predlagao usmjereni su također na dokazivanje iste činjenice, da tužitelj ne vodi brigu o stanju zajedničkih dijelova i uređaja predmetne stambene zgrade. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je plaćanje zajedničke pričuve zakonska obveza te da neispunjenje ugovora u pogledu održavanja zajedničkih dijelova zgrade od strane upravitelja zgrade ne oslobađa suvlasnika obveze plaćanja zajedničke pričuve. Stoga nije bilo potrebe saslušavati svjedoke predložene od strane tuženika, a na okolnost neodržavanja zgrade, obzirom da isti nisu bili od utjecaja na rješenje predmetnog spora.

15. Dakle, nezadovoljstvo načinom na koji izabrani upravitelj upravlja stambenom zgradom koje je suvlasnik, ne oslobađa tuženika od obveze plaćanja zajedničke pričuve, već je sukladno odredbi čl. 379. st. 3. ZV, zajedno s ostalim suvlasnicima s kojima zajedno ima više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, ovlašten razriješiti upravitelja i zahtijevati eventualnu štetu koja je nastala njegovim nemarom ili propustom.

16. Neosnovani žalitelj navodi da je sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja jer nije pravilno ocijenio izvedene dokaze i utvrdio sve odlučne činjenice, pa da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP. Naime, polazeći od zakonske obveze svih suvlasnika nekretnine, pa tako i tuženika, da snose mjesečne doprinose za zajedničku pričuvu, a imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije sporio da pričuvu za utuženo razdoblje nije platio, dok je tužitelj dokazao osnovu i visinu svog potraživanja, to je pravilno prvostupanjski sud tuženika obvezao na plaćanje utužene tražbine tužitelju.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije ostvarena niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazložena, izreka presude ne proturječi razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni.

18. Također, nisu počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

19. Prema tome, prvostupanjski sud je održavanjem na snazi platnog naloga iz predmetnog rješenja o ovrsi kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 11.575,06 kn uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, kao i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) kad je tuženiku naložio da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 5.500,00 kn

20. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu tj. odlučiti kao u toč. I ove drugostupanjske presude.

21. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

242 Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn s obzirom da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP ) te je odlučeno kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 31. siječnja 2022.

Nacrt odluke izradila

Sutkinja

viša sudska savjetnica

Blanka Pervan, v.r.

Ivana Festini, v.r.