REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Posl. br. P-244/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mariji Grubor u pravnoj stvari tužitelja B. C. iz M., B. 51D, OIB, kojeg zastupa punomoćnik S. L. P.-V., odvjetnik u P., G. 3, protiv tuženika H. ureda za osiguranje, Z., M. 73, OIB, kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva M. & L. d.o.o., odvjetnici u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene 16. prosinca 2021. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja G. L. i punomoćnice tuženika K. R., dana 31. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo posl. br. Ovr-6840/2016 od 5. prosinca 2016.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom iznosa od 3.492,57 kuna (tritisućečetristodevedesetdvije kune i pedesetsedam lipa), u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka se odbija.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču- Parenzo posl. br. Ovr-6840/2016 od 5. prosinca 2016. Protiv navedenog rješenja podnio je žalbu, pa je Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo donio zaključak posl. br. Pu Ovr-2851/2019 od 8. ožujka 2021. kojim ga upućuje da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Navedeno rješenje o ovrsi donijeto je po prijedlogu tuženika koji je kao ovršnu ispravu naveo pravomoćno i ovršno rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. Ovr-2852/11 od 26. listopada 2011., doneseno na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli posl. br. P-2644/00 od 19. prosinca 2000. Istaknuo je kako rješenje o ovrsi nije ovršna isprava u smislu čl. 23. Ovršnog zakona i kako se na temelju toga ne može donijeti rješenje o ovrsi. Rješenje o ovrsi doneseno u ranijem ovršnom predmetu, a na temelju ovršne isprave posl. br. P-2644/00, čak i ako je postalo pravomoćno i ovršno, ne može predstavljati ovršnu ispravu. Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. Ovr-2852/11 od 26. listopada 2011. ne sadržava nalog i rok ostavljen ovršeniku za dobrovoljno udovoljenje tražbini ovrhovoditelja, pa to rješenje predstavlja samo provedbeno rješenje kojim se na temelju ovršne isprave (pravomoćne i ovršne sudske presude) određuje ovrha određenim sredstvom i na određenom predmetu, a ne ovršnu ispravu. Tuženikovo potraživanje prema tužitelju utvrđeno je presudom Općinskog suda u Puli posl. br. P-2644/00 od 19. prosinca 2000., a prijedlog za ovrhu na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-6840/2016 podnijet je sudu 14. rujna 2016. Iz navedenog proizlazi da je protekao desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima odnosno da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, pa je samim time i protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. S obzirom na to da je u postupku posl. br. Ovr-2852/11 ovrha obustavljena krivnjom ovrhovoditelja odnosno njegovom pasivnošću budući da nije predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe, ne može se smatrati da je je podnošenjem prijedloga za ovrhu prekinut tijek zastare u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti i predložio da sud odbaci tužbu jer tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Naveo je da se ovršni postupak posl. br. Ovr-6840/16, a čiju nedopuštenost tužitelj traži, ne vodi od 16. prosinca 2019. kada je Financijska agencija na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjižila navedenu osnovu za plaćanje zbog nemogućnosti izvršenja. Na temelju navedene osnove odnosno rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-6840/16 nije ništa ustegnuto, a on nije pokrenuo novi ovršni postupak niti tražio nastavak tog ovršnog postupka. Osim toga, istaknuo je prigovor prekluzije prava na podnošenje tužbe u ovom predmetu jer je tužitelj predmetnu tužbu podnio izvan roka od 15 dana od dana primitka zaključka kojim je upućen na podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

3. U nastavku postupka tužitelj je naveo kako ne osporava da je za rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo posl. br. Ovr- 6840/2016 od 5. prosinca 2016. utvrđena nemogućnost izvršenja osnove u skladu s čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, ali kako tuženik nije povukao predmetni prijedlog za ovrhu i da prema stanju spisa ne proizlazi da bi ovrha bila obustavljena, ukinuta ili na drugi način dovršena. Stoga da su neosnovani navodi tuženika da se postupak po predmetnom rješenju ne vodi od 2019. i da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka.

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi čitanjem statusa predmeta (str. 13-14, 35), specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (str. 28), potvrde o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje sa specifikacijom (str. 36-37), izlista iz sustava eSpis (str. 53) te isprava iz ovosudnog spisa posl. br. Pu Ovr-2851/19 (str. 42-47) te spisa Općinskog suda u Puli posl. br. P-2644/00, Ovr-1522/09 i Ovr- 2825/11.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Poreču - Parenzo posl. br. Ovr-6840/2016 od 5. prosinca 2016. određena je, radi naplate novčane tražbine tuženika u ukupnom iznosu od 36.582,90 kuna, ovrha na novčanim sredstvima ovršenika. Prijedlog za ovrhu tuženik je podnio 14. rujna 2016. (str. 44-47 spisa).

7. Zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo posl. br. Pu Ovr-2851/2019-25 od 8. ožujka 2021. upućen je tužitelj (u tom postupku ovršenik) da u roku 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj je upućen u parnicu jer je u žalbi protiv rješenja o ovrsi naveo da je nastupila zastara tražbine (str. 42-43), dok je u povodu ostalih žalbenih razloga ovršni predmet dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Rijeci (str. 35).

7.1. S obzirom na to da se ovosudni spis posl. br. Pu Ovr-2851/2019 (ranije: Ovr-6840/2016) nalazi na rješavanju kod višeg suda izvršen je uvid u izlist iz sustava eSpis radi utvrđenja kada je punomoćnik tužitelja zaprimio zaključak o upućivanju u parnicu.

7.2. Iz izlista iz sustava eSpis utvrđeno je da je punomoćnik tužitelja zaključak zaprimio 12. ožujka 2021. (str. 53), a tužitelj je ovaj parnični postupak pokrenuo 29. ožujka 2021. Kako je posljednji (petnaesti) dan roka pao u subotu (29. ožujka 2021.) odnosno kada sud nije radio tužitelj je, suprotno navodima tuženika, tužbu podnio unutar prekluzivnog roka od 15 dana.

8. Nisu osnovani ni navodi tuženika da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer je Financijska agencija predmetnu osnovu isknjižila iz redoslijeda osnova za plaćanje (str. 36), a iz razloga što predmetni ovršni postupak nije pravomoćno obustavljen te se nalazi na rješavanju kod višeg suda u povodu tužiteljeve žalbe na rješenje o ovrsi. Kada se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelji u skladu s čl. 5. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, u nastavku: OZ) mogu radi namirenja iste tražbine, u istom ovršnom postupku, predložiti novo sredstvo i predmet ovrhe. S obzirom na to da tuženik, unatoč nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja, može u tom ovršnom postupku predložiti novo sredstvo i predmet ovrhe, tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka.

9. Tužitelj je u tužbi naveo da proglašenje ovrhe nedopuštenom traži jer je predmetno rješenje o ovrsi donijeto na temelju isprave koja nije ovršna isprava (ranije doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. Ovr-2852/11 od 26. listopada 2011.) i jer je nastupila zastara potraživanja.

9.1. U skladu s čl. 52. OZ-a ovršenik se upućuje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ako je izjavio žalbu iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. do 11. OZ-a (st. 1.), i to zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu (st. 3.).

9.2. Žalbeni razlog da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava (žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 1. OZ-a) nije jedan od žalbenih razloga zbog kojih se ovršenik upućuje u parnicu niti je u konkretnom slučaju tužitelj iz tog žalbenog razloga upućen u parnicu. Tužitelj je u parnicu upućen isključivo iz razloga što je u žalbi istaknuo da je nastupila zastara potraživanja, pa je o njegovom tužbenom zahtjevu valjalo odlučiti u okviru tog žalbenog razloga.

10. Dakle, u ovom postupku sporno je da li je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

11. Uvidom u preslik spisa Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-2644/00 utvrđeno je da presudom zbog izostanka posl. br. P-2644/00-3 od 19. prosinca 2000. naloženo tužitelju (u tom postupku tuženiku) da tuženiku (u tom postupku tužitelju) isplati iznos od 30.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2000. do isplate i iznos od 3.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 4. svibnja 2000. do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu 3.582,90 kuna, sve u roku 15 dana. Navedena presuda je postala pravomoćna 31. ožujka 2001.

12. Prema čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, u nastavku: ZPP) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

12.1. S obzirom na to da je tražbina radi čije naplate je tuženik pokrenuo predmetni ovršni postupak utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli- Pola posl. br. P-2644/00 od 19. prosinca 2000., ta tražbina zastarijeva za deset godina.

13. U skladu s čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Dakle, podnošenjem prijedloga za ovrhu radi prisilne naplate tražbine dolazi do prekida zastare te zastara počinje teći iznova.

13.1. Međutim, svaka vjerovnikova radnja poduzeta u smislu čl. 241. ZOO-a ne dovodi do prekida zastare. Prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Smatra se da nije bilo prekida i ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (čl. 242. st. 1. i 2. ZOO-a).

13.2. U smislu navedenih zakonskih odredbi do prekida zastare ne dolazi u slučaju obustave ovršnog postupka ako je ovršni postupak obustavljen uslijed procesne pasivnosti ovrhovoditelja ili njegove procesne dispozicije (npr. ako ovrhovoditelj povuče prijedlog za ovrhu, ako ne uplati predujam potreban za provedbu ovrhe, ako u zakonskom roku ne predloži oduzimanje vozila i sl.) te se u tom slučaju zastarni rok računa od samog početka zastarnog roka (tako i VSRH u odluci br. Rev 180/05-2 od 15. ožujka 2005.). U slučaju da je do obustave ovrhe došlo bez krivnje ovrhovoditelja (npr. ako se nekretnina ne proda ni na drugom ročištu za dražbu, ako se pri pljenidbi ne nađu pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe i sl.) dolazi do prekida zastare te zastara počinje teći iznova.

14. Tuženik u odgovoru na tužbu, kao ni u daljnjem tijeku postupka, nije isticao da je pokretanjem ovršnih postupaka došlo do prekida zastare, već je tužitelj istaknuo da time nije došlo do prekida zastare i predložio da sud izvrši uvid u ovršne spise Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. Ovr-1522/09 i Ovr-2852/11. Ti su se postupci vodili radi naplate tražbine radi koje je pokrenut ovosudni ovršni postupak posl. br. Ovr-6840/2016 (sada Pu Ovr-2851/19).

14.1. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli - Pola posl. br. Ovr-1522/09 od 10. srpnja 2009. određena je ovrha na motornom vozilu tužitelja. S obzirom na to da tuženik nije uplatio predujam za rad sudskog ovršitelja, ovrha je obustavljena rješenjem Općinskog suda u Puli - Pola posl. br. Ovr-1522/09 od 9. prosinca 2010. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola posl. br. Gž-659/11-2 od 6. lipnja 2011.

14.2. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli - Pola posl. br. Ovr-2852/11 od 26. listopada 2011. određena je ovrha na novčanim sredstvima tužitelja. Taj ovršni postupak je obustavljen rješenjem Općinskog suda u Puli - Pola posl. br. Ovr- 2852/11 od 2. srpnja 2013. na temelju čl. 180.a st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, u nastavku: OZ-a). Navedenim člankom propisano je da će se ovrha obustaviti ako ovrhovoditelj ne bude namiren u skladu s rješenjem o ovrsi u roku od godine dana od dostave tog rješenja banci i ako u tom roku ne predloži izmjenu sredstava i predmeta ovrhe.

14.3. S obzirom na to da tuženik u ovršnom postupku posl. br. Ovr-1522/09 nije uplatio predujam potreban za provedbu ovrhe, a da u ovršnom postupku posl. br. Ovr-2852/11 nije predložio izmjenu sredstva i predmeta ovrhe, do obustave tih ovršnih postupaka došlo je uslijed njegove procesne pasivnosti.

14.4. Iz pravomoćnog rješenja o obustavi posl. br. Ovr-2852/11 od 2. srpnja 2013. proizlazi da je tuženik bio uredno obaviješten o tome da je njegova tražbina nenaplaćena (da na računu tužitelja nema novčanih sredstava) i da je zavedena u redoslijed naplate. Stoga je tuženik, a kako bi spriječio obustavu tog ovršnog postupka, bio dužan predložiti drugo sredstvo i predmet ovrhe. Okolnost da je ovršni postupak obustavljen na temelju čl. 180.a st. 4. Ovršnog zakona ne mora, samo po sebi, značiti da je do obustave ovrhe došlo zbog pasivnosti (krivnje) ovrhovoditelja, i to u slučajevima kada ovrhovoditelj nije mogao predložiti drugo sredstvo i predmet ovrhe jer se prethodno uvjerio da ovršenik ne ostvaruje plaću, nema nekretnina, pokretnina ili motorno vozilo ili da je na tim predmetima i sredstvima ovrhe već ranije, bez uspjeha, vođen ovršni postupak. U tom ovršnom spisu, tuženik, nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, nije poduzeo ni jednu radnju, a nije ni uložio žalbu na rješenje o obustavi ovrhe. U konkretnom slučaju iz ovršnog spisa se ne može utvrditi razlog tuženikove pasivnosti, ali on ni u ovom postupku nije tvrdio da je došlo do prekida zastare i na tu okolnost, kao stranci na kojoj je bio teret dokazivanja da je došlo do prekida zastare, nije predložio odgovarajuće dokaze.

14.5. S obzirom na to da je presuda kojom je utvrđena tražbina radi naplate koje se vodi predmetni ovršni postupak postala pravomoćna 31. ožujka 2001., a da je ovršni postupak pokrenut 14. rujna 2016. i da u tom razdoblju nije došlo do prekida zastare, nastupila je zastara potraživanja.

15. Slijedom svega navedenog valjalo je ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Poreču - Parenzo posl. br. Ovr- 6840/2016 od 5. prosinca 2016. proglasiti nedopuštenom.

16. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

16.1. U skladu s čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19) pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, valjalo mu je dosuditi opravdane parnične troškove.

16.2. Tužitelj je zatražio naknadu za zastupanje kod sastava tužbe, sastava podneska od 4. listopada 2021. te za zastupanje na ročištima od 14. listopada 2021. i 16. prosinca 2021. u iznosima od po 1.000,00 kuna uvećano za PDV. Osim toga, zatražio je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 735,13 kuna.

16.3. Troškovi zastupanja kod sastava tužbe i na ročištima su opravdani i pravilno obračunati osim za zastupanje na ročištu održanom dana 14. listopada 2021. jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi, niti se je raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima, pa naknada prema Tbr. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, u nastavku Tarife) iznosi 500,00 kuna uvećano za PDV (50 % od 1.000,00 kuna). Tužitelju nije priznata naknada za sastav podneska od 4. listopada 2021. jer je navode iz tog podneska mogao istaknuti na ročištima za koja su mu priznati troškovi zastupanja, pa taj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a. Osim toga, valjalo mu je priznati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 367,57 kuna jer mu je taj trošak i nastao, a s obzirom na to da je u skladu s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18) tužbu podnio u elektroničkom obliku, pa mu je pristojba naplaćena u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.

16.4. Prema tome opravdani troškovi tužitelja iznose 3.492,57 kuna.

16.5. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 3.492,57 kuna (t. II. izreke), dok su odbijeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu i zahtjev tuženika u cijelosti (t. III. i IV. izreke).

U Pazinu dana 31. siječnja 2022.

Sutkinja

Marija Grubor, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelj p. p., uz sudsku pristojbu na presudu,

2. tuženik p. p.