Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj P-277/2020-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Jeleni Ćelić, u pravnoj stvari tužitelja M.P., O. 17, V. OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M.B., odvjetniku u V., protiv tužene RH, OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u M., radi utvrđenja, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 20. prosinca 2021. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zz tuženice, dana 31. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj M.P., O. 17, 21276 V., OIB: ..., vlasnik nekretnine, oznake dio č. zem. 1166/82-1, ZU 617, k.o. O., i to baš dijela navedene nekretnine koja je prikazana u skici izmjere – očevida, likom 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 1, u površini od 1991 m², a koja skica čini sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka B.P. od 18. listopada 2021. i ove presude, pa je isti ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista postići uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini na svoje ime, za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tuženika, što je tužena dužna trpjeti.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.500,00 kn, a sve ovo u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zemljišnim knjigama Naslovnog suda, kao vlasnik nekretnine oznake č.zem. 1166/82-1, ZU 617, k.o. O., upisana je tužena RH, za cijelo. Međutim, bez obzira na zk i posjedovno stanje, nekretnina iz toč. 1. tužbe da je od pamtivijeka vlasništvo predaka tužitelja, pa je tako tužitelj vlasnik dijela nekretnine iz toč. 1., koji su u skici vještaka B.P. od kolovoza 2020. g., označeni likom i površinom, kako slijedi: Lik 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 1, površine 1991 m2. Tužitelj je nekretninu iz toč. II.tužbe, dobio na dar od svog oca i strica, tj. Z.P. i Ž.P., i to baš Ugovorom od 29.10.2020. godine, a isti su svoje suvlasništvo crpili iz ostavine svoje majke – sada pok. M.P.2 pok.– rođ. 1923. a umrle 2006. g., a koja je ove nekretnine opet dobila u nasljedstvo iza smrti svoje majke, sada pok. R.P. (1897 – 1988). Dalje, prabaka tužitelja i to sada pok. R.P. ovu nekretninu nasljeđuje od svog muža – sada pok. P.A. (1892 - 1970), a isti je vlasnost stekao časom smrti svog oca – sada pok. A.P. (1848 – 1918), što znači, da je tužitelj putem dosjedanja (posjed star preko 150 godina) stekao vlasništvo nekretnine iz toč.2.tužbe. Sukladno pozitivnim propisima, smatra se da je neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazilo u društvenom vlasništvu, dobilo svog titulara vlasništva stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92). Dakle, stajalište je da je Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi posredno provedena pretvorba neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, te da je stupanjem na snagu tog zakona zemljište postalo vlasništvo novonastalih pravnih subjekata (Općine, Županije i Gradovi). Zemljište je postalo vlasništvo novonastalih subjekata neovisno o tome da li su oni doista međusobno i proveli podjelu imovine propisanu čl. 87 ovog zakona. Znači, razgraničenje prostornog plana je od krucijalne važnosti, pa tako šuma i šumsko zemljište su pretvorbom postali vlasništvo RH (Zakon o šumama), poljoprivredno zemljište također sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, a ovdje je riječ o građevinskom zemljištu koji je shodno rečenim odredbama Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi vlasništvo Općine (lokalne uprave), koje je pogrešno upisano na ime i vlasništvo RH. Naime, sve nekretnine iz toč. 1.ovog zahtjeva, nisu uključene u šumsko gospodarski plan Hrvatskih šuma d.o.o. Tužitelj se prije pokretanja ove parnice obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, koji je odbijen dopisom zz tužene, br. N DO 58/2020. Obzirom na izneseno predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi tužitelja vlasnikom predmetne nekretnine.

2. Tužena je dana 2. prosinca 2020. godine podnijela pisani odgovor na tužbu u kojem navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Također navodi da predmetna tužba ne sadrži sve što sukladno čl. 186. i 106. ZPP-a obvezno mora sadržavati te je predložila sudu da pozove tužitelja da dopuni tužbu uz upozorenje na zakonske posljedice iz čl. 109. ZPP-a. Nadalje, navodi kako tužitelj ne prilaže niti predlaže dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva, štoviše, da je priložena dokumentacija u proturječju sa navodima tužbe, a da su tužbeni navodi u suprotnosti sa propisima koji se primjenjuju u predmetnoj pravnoj stvari te recentnoj praksi Vrhovnog suda RH, te da tužitelj ne predlaže relevantne dokaze na okolnosti dokazivanju sljedništva predmetne nekretnine, a da su priloženi dokazi proturječni sami sebi. Stoga sukladno navedenom, tužena predlaže sudu odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženoj.

3. Tužitelj je s obzirom na izrađeni nalaz i mišljenje vještaka uredio tužbeni zahtjev podneskom od dana 8.studenog 2021.(list 86 spisa). Tužena se usprotivila i uređenom tužbenom zahtjevu.

4. Punomoćnik tužitelja i zz tužene popisali su troškove postupka.

5. Izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem svih isprava u spisu, proveden je uviđaj na licu mjesta i vještačenje, te su saslušani svjedoci.

6. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 3 Poslovni broj: 9 Gž-683/2020-2 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dijela č.zem. 1166/82-1, ZU 617, k.o. O. površine 1991 m2, koja je u skici izmjere vještaka B.P. označena likom 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 1 (u daljnjem tekstu: predmetno zemljište) sa zahtjevom za uknjižbu tog prava vlasništva, što je tužena dužna trpjeti.

8. Tužitelj se prije podnošenja predmetne tužbe obratio tuženici radi mirnog rješenja spora, ali je tuženica taj prijedlog dopisom od 24.11.2020. godine otklonila (list 14 spisa).

9. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige 617 k.o. O. ( list 3-4-spisa) da je tužena upisana kao vlasnica na predmetnoj čest. zem. iz čega proizlazi njena pasivna legitimacija.

10. Sporno je je li tužitelj, sam i putem svojih pravnih prednika na temelju dosjelosti i Ugovora o darovanju stekao vlasništvo nekretnine opisane u izreci presude.

11. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama (list 26 spisa) vidljivo je da je k.č. br. 1166/82-1 k.o. O. nastala na temelju podataka revizije izvršene 1964. godine i starog katastarskog operata k.č. 1166/82-1 k.o. O., ukupne površine 12375366 m2 i da je upisana u više posjedovnih listova. Dio k.č. 1166/82-1 k.o. O. površine 8400 m2, upisan je u posjedovni list br. 114 na ime Z.P. i Ž.P. (list 41 spisa).

12. Iz Ugovora o darovanju nekretnine od 29.10.2020. godine vidljivo je da je tužitelj predmetnu nekretninu dobio na dar od svog oca Z.P. i strica Ž.P..

13. Iz Rješenja – Zaključka Kotarskog suda u V. br. O 440/1930 vidljivo je da je A.P. (tužiteljev šukundjed) preminuo 9.12.1918.godine, da su ga u pogledu nekretnina u k.o.O. naslijedili A. P., I. ., i mal.L., A. i A.P. , dok iz Rješenja o nasljeđivanju posl. br. O- 172/70 iza smrti A.P. pok. A. (tužiteljevog pradjeda) proizlazi da je isti rođen 1892., a umro 1970. i da je svu svoju imovinu koju sačinjavaju nekretnine položene u k.o.O. i k.o.V. ostavio u nasljedstvo supruzi R.P..

14. Iz Rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-83/8 iza R.P. (tužiteljeve prabake) proizlazi da je ista rođena 1897., a umrla 1988. te da su njenoj kćeri M.P.2 (tužiteljevoj baki) na temelju zakona i sporazuma između nasljednika - P. D., G. V. i M. P. upravo tužiteljevoj baki pripale nekretnine zv."P…", dva komada zemlj zv. "V…" i jedan komad zemlje zv."V..i" u k.o.O..

15. Iz Rješenja o nasljeđivanju posl.br.O-3/07 iza M.P.2 rođ.1923, umrle 2006.godine proizlazi da su nekretnine upisane u posjedovni list broj 559 k.o.O. i to dio k.č.1166/82- 1, pašnjak 600 m2 i k.č.2657/1, oranica 662 m2 pripale tužiteljevom ocu Z.P. i stricu Ž.P., jer su im sestre ustupile svoje nasljedne dijelove, dok iz Rješenja javnog bilježnika I. K. iz V. posl.br. Pu O-21/20 proizlazi da naknadno pronađenu imovinu iza umrle M.P.2 obuhvaćaju nekretnina zvana "V…" označena kao dio k.č.br. 1166/82-1 k.o. O. površine 8000 m2 i nekretnina zvana "V…" označena kao k.č.br.2656/2 k.o.O. 700 m2.

16. Prilikom provođenja uviđaja neposrednim opažanjem sud je utvrdio je da je predmetna nekretnina položena sjeverno u odnosu na županijsku cestu V. – Lj. te se ista nalazi u mjestu O., Grad V.. Na predmet spora se pristupa neposredno iza obiteljske kuće tužitelja i dvorišta ispred kuće, a do predmetne nekretnine se proteže put koji je tužitelj uspostavio radi lakšeg pristupa istoj. Predmetna nekretnina se sastoji od 2 dijela koji nisu na istoj nadmorskoj visini, odnosno zbog brdovitog terena predmet spora položen je kaskadno. Opisane razine zemljišta su u cijelosti kultivirane, te je sud uočio jasnu i vrlo staru ljudsku djelatnost građenja suhozida radi omeđivanja nekretnine, o kojima su iskazivali i svjedoci Z.P.,D.P., A.K. i Z.J., navodeći da se radi o davnim vremenima (u naravi prije njih) kada su suhozidi građeni, dakle prije nego li su oni rođeni, te o maslinama koje su postojale na predmetnoj nekretnini još od njihovog djetinjstva. Predmetni suhozidi su vidljivi i u nalazu i mišljenju vještaka, a predstavljaju jasnu ljudsku manifestaciju faktične vlasti nad određenim zemljišnim teritorijem (posebice u Dalmaciji), što je i ovdje slučaj.

17. Vještak B.P. prilikom provođenja uviđaja je naveo da u cijelosti ostaje kod izrađene skice mjerenja i da može kazati da je sve ono što je tužitelj pokazao na terenu u skici mjerenja označeno likom od 1-14 te se zapravo radi o dijelu čest. zem. 1166/82- 1 k.o. O. u površinu od 1991 m². Iz nalaza i mišljenja (list 74 – 85 spisa) proizlazi da se sporna nekretnina nalazi sjeverno od asfaltne ceste V.-O.- Lj. do koje se pristupa makadamskim putem širine cca 3 m koji je izgradio tužitelj i njegovi prednici u dužini od cca 150 m radi lakšeg korištenja i obrade sporne nekretnine koja je zvana "N… V…" i u cijelosti je omeđena suhozidom, a dodatnim suhozidom je razdijeljena na dio koji se obrađivao kao vrt i u kojem su vidljiva stabla maslina te drugi dio u kojem su vidljiva stabla trešanja.

Sporna nekretnina predstavlja dio nekretnine "N… V…" za koju tužitelj izjavljuje da je njegovo vlasništvo, a preostali dio da je vlasništvo njegovih pravnih prednika. Na skici očevida su prikazani svi detalji vidljivi na licu mjesta te suhozid koji se kontinuirano proteže granicom sporne nekretnine od istoka,juga i zapada, te je velik dio tih suhozida vidljiv na Hrvatskoj osnovnoj karti mjerila 1: 5000 ( sitno mjerilo), što znači da su suhozidi znatne veličine. Sporna nekretnina ima površinu od 1991 m2 i sjeverna joj granica predstavlja granicu građevinskog područja naselja O. vidljivu na Prostornom planu uređenja grada V.. Čest. zem. 1166/82-1 k.o. O. je u zemljišnoj knjizi upisana u Z.U.617 na ime RH za 1/1, u katastarskom operatu je upisana u dijelovima u 138 različitih posjedovnih listova, od čega za dio od 8400 m2 u posjedovni list broj 114 na ime Z.P. i Ž.P. za po ½. Upis katastra u posjedovni list datira od terenske revizije za K.O.O. iz 1964.godine.

Iz navedenog nalaza i mišljenja vještaka je vidljivo da se u odnosu na predmetnu nekretninu nisu provodile promjene iz katastra u zemljišniku, da u odnosu na istu postoji velik broj posjedovnih listova (čak 138!) , što sve upućuje na stvarno loše evidencije na ovom području, uslijed kojih je i nastala situacija da se nikad nije izvršio upis vlasništva na tužitelje ili njihove prednike.

Vještak je jasno, precizno i baš pokazivanjem tužitelja prikazao predmet spora, vrlo ga detaljno prikazujući sa svim elementima u prostoru, na njegovo nalaz i mišljenje nije bilo prigovora te je obrazložio u naravi ono što je tužitelj prikazao, te je sud je prihvatio navedeni nalaz i mišljenje jer je isti dan određeno i jasno, prema pravilima struke, znanosti i iskustva.

18. Iz iskaza saslušanog svjedoka Z.P., tužiteljevog oca, proizlazi da je predmetnu nekretninu zajedno s bratom Ž.P. darovao svom sinu M.P.. Istu su njih dvojica naslijedili nakon smrti majke M.P., jer su im sestre ustupile svoje nasljedne dijelove, a majka ju je dobila u dotu od oca A.P. i majke R.P., jer je tužiteljev djed a svjedokov otac imao nekretninu na kojoj su sagradili i kuću u kojoj svjedok i danas živi, a koja se naslanja na predmetnu nekretninu. Formalno da je M.P. predmetnu nekretninu naslijedila iz smrti svoje majke R.P., a zapravo ju je koristila od 1948. godine, odnosno od udaje. Predmetna nekretnina ima pučki naziv "N… V…", jer zimi ispod njihove kuće izvire na stotine vrela. Sve je ozidano suhozidom, postoje masline koje je sadio svjedokov djed, tužiteljev pradjed A.P., koji je rođen 1892. godine, a umro je 1970.godine. Neke su i starije pa je moguće da ih je sadio i pradjed ( tužiteljev šukundjed) A.P.2. koji je umro 1918. Predmetna nekretnina je u posjedu obitelji otkad pamti i on je tu čuvao krave, držali su i koze i ovce. Jedan dio je prikladan za obradu, tu su sadili luk. Sa zapada su međaši P…, sa istoka P…, s juga je njihova kuća i dvorište. Radi se o prilično strmom terenu. Ističe kako je među ljudima poznato koji se dio ove nekretnine koja ima veliku površinu nalazi u čijem posjedu, da postoje vidljive međe na terenu, te da ih nikada nitko nije smetao u posjedu.

19. Svjedok D.P. koji je tužiteljev susjed je svjedočio da se sporna nekretnina nalazi iza tužiteljeve kuće, te da su istu obrađivali članovi tužiteljeve obitelji još od pradjeda Ante od kojeg je predmetnu nekretninu naslijedila tužiteljeva baka M.P., a od nje tužiteljev otac od kojeg ju je dobio tužitelj. Svjedok je detaljno iskazivao kako na terenu postoje suhozidi, stare masline, da su tu sadili godišnje kulture, kao i da su čuvali stoku, a da ih nikad nitko nije smetao u posjedu, jer je sve to sam vidio. Poznati su mu i međaši predmetne nekretnine, sa zapada P…, a sa istoka P…, a ne zna ništa o upisima u zemljišne knjige na tom području. Kako se radi o osobi starije životne dobi koja od djetinjstva ima saznanja kao neposredni svjedok, to je iskaz ovog svjedoka životan, uvjerljiv i pouzdan.

20. Svjedok J.P. je iskazao kako je od predmetne nekretnine udaljen cca 500-600 m, te mu je poznato od kad je bio dijete da se na predmetnoj nekretnini čuvala stoka, a tu su bile masline, bajam, sve je omeđeno suhozidom. Kao dijete da je često bio uz pok. A.P. koji je umro 1970., te mu je poznato da je on predmetnu nekretninu darovao svojoj kćeri M.P., koju su naslijedili sinovi Z.P. i Ž.P.. Za zapada predmetne nekretnine da su međaši P…, sa istoka P…, a s juga kuća tužitelja, da tužitelja ni njegove pravne prednike nikad nitko nije smetao u posjedu. Da mu nije ništa poznato o upisima u zemljišne knjige na tom području, ali po kazivanju svog oca zna da je to bilo od dida A.P..

21. Svjedok Z.J. iskazao je da je na predmetnu nekretninu kao dijete dolazio s tetkom R.P. i tetkom A.P. koji su tu imali trešnje i masline, a već tada sve da je bilo omeđeno suhozidom. Poznato mu je da je tetak A.P. predmetnu nekretninu koju zovu "N… V…" dobio od oca A.P.2, a on ju je dao svojoj kćeri M.P. kao i zemlje "P…" i "V…", koju su naslijedili sinovi Zlatan i Ž.P.. Predmetna nekretnina veže se na kuću tužitelja, sa istoka su međaši P…, sa zapada P…. Nikada ih nitko nije smetao u posjedu predmetne nekretnine, a njemu nije ništa poznato o upisima u zemljišne knjige na tom području.

22. Svjedokinja A.K. iskazala je da joj je poznat predmet spora, jer je došla živjeti u O. 1964. godine, kad se udala. Živi u susjednoj kući od tužitelja, pa je s M.P., bakom tužitelja, bila u vrlo dobrim odnosima. Na nekretnini iza njene kuće ona je sadila ljutiku, bob, kapulu, a svjedokinja joj je pomagala. Tu je bilo i trešanja i loze. M.P. joj je jedne prilike rekla da joj je to darovao njen otac A.P..

Nakon M.P. smrti predmetnu nekretninu naslijedili su njeni sinovi Z.P. i Ž.P.. Svjedokinji nije poznato da bi ih ikad itko smetao u posjedu, a na terenu postoje suhozidi.

23. Sud prihvaća kao istinite iskaze navedenih svjedoka, s obzirom na činjenicu da su ti iskazi međusobno podudarni, a svjedoci su uvjerljivo odgovarali na detaljna pitanja na okolnosti obiteljskih odnosa i posjedovanja koji su doveli do tužiteljevog isključivog vlasništva predmetne nekretnine kako je opisano u izreci presude. Svjedoci su iskazivali da im je dobro poznato o čemu svjedoče, a njihovi iskazi su potkrijepljeni ispravama priloženim u spisu – rješenjima o nasljeđivanju i nalazu i mišljenju vještaka. Svi svjedoci su jasno iskazivali o tome da od kada oni znaju za sebe (a starosti su od 59 do 81 godina) da je sporna nekretnina bila u posjedu tužiteljeve obitelji i to po saznanjima svjedoka Z.P. i Z. J. još tužiteljevog šukundjeda A.P.2. koji je živio u 19.stoljeću ( umro 1918.godine).

24. Prethodno navedenim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka utvrđeno je sljedeće:

- da je najstarija poznata osoba koja je započela dosjedanje kroz pošteni i neometani posjed predmeta spora još u 19.stoljeću bio šukundjed tužitelja A.P.2 koji je rođen.1848.godine, preminuo 9.12.1918.godine, kojeg su u pogledu nekretnina u k.o.O. naslijedili A.P., pradjed tužitelja, I. P., i mal.L.,A. i A.P. pok.M.;

- da je tužiteljevog pradjeda A. P. koji je rođen 1892., a umro 1970. u pogledu nekretnina u k.o.O. naslijedila supruga R.P., tužiteljeva prabaka;

- da su nasljednici tužiteljeve prabake koja je umrla 1988.g. bili tužiteljeva baka M.P.2, njena sestra V. G. i brat D. P., a da su na temelju zakona i sporazuma između nasljednika upravo tužiteljevoj baki pripale nekretnine zv."P…", dva komada zemlj zv. "V…" i jedan komad zemlje zv."V…" u k.o.O.;

- da je tužiteljeva baka M.P.2 predmetnu nekretninu dobila u dotu od oca Ante te da ju je posjedovala od udaje 1948.godine, iako ju je formalno naslijedila tek nakon smrti majke R.P.;

- da su nasljednicima iza tužiteljeve bake M.P.2 proglašeni tužiteljev otac Z.P. i stric Ž.P. jer su im sestre ustupile svoje nasljedne dijelove, koji su naslijedili nekretnine upisane u posjedovni list broj 559 k.o.O. i to dio k.č.1166/82-1, pašnjak 600 m2 i k.č.2657/1, oranica 662 m2 i nekretninu zvana ""N… V…" označena kao dio k.č.br. 1166/82-1 k.o. O. površine 8000 m2 i nekretninu zvana "V…" označena kao k.č.br.2656/2 k.o.O. 700 m2;

- da je tužitelj predmetnu nekretninu od oca Z.P. i strica Ž.P. dobio na temelju Ugovora o darovanju nekretnine od 29.10.2020. Tužitelj se na temelju tog ugovora nije mogao upisati u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine jer niti njegov otac niti stric nisu bili upisani kao vlasnici, ali tužitelj ima valjani pravni temelj svog posjeda te je u trenutku podnošenja tužbe predmetnu nekretninu posjedovao kao zakoniti i pošteni posjednik ;

- da je stoga dosjedanje započeo tužiteljev šukundjed A.P.2 počevši prije 1900.godine, koje dosjedanje su tužiteljev pradjed A.P. i prabaka R.P. dovršili do 1941. godine, te je tužitelj dokazao slijed i pošteno posjedovanje njegovih pravnih prednika pa i samog tužitelja, čime je dokazao da je vlasnik predmeta spora;

25. Kako je prethodno izvedenim dokazima utvrđena potrebna kvaliteta posjeda, sud je primijenio materijalno pravo iz § 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: OGZ), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: ZOVO), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), pa presudio kao u izreci.

26. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla - ispunjenjem, u ovom slučaju sklapanjem Ugovora o darovanju između tužitelja i njegovog oca Z.P. i strica Ž.P. , na temelju odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava.

27. Što se tiče stjecanja temeljem nasljeđivanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja, pa je prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

28. Valja dodati kako, sve da i nije dokazano stjecanje prije 1941.godine,iako je ovaj sud mišljenja da je dokazano da su tužiteljevi prednici do 1941. stekli vlasništvo dosjelošću kako je to naprijed objašnjeno, i tada je tužitelj stekao vlasništvo dosjelošću. Naime, iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da je predmetna nekretnina u posjedu tužiteljeve bake M.P.2 od njene udaje 1948.godine, a nju su 2006.godine naslijedili tužiteljev otac i stric od kojih je tužitelj predmetnu nekretninu dobio na temelju Ugovora o darovanju 2020.godine, pa je od tada (1948.g.) do 1.1.1997.godine proteklo više od 40 godina, u kojem razdoblju je tužitelj zajedno sa svojim prednicima posjedovao predmetnu nekretninu, po pravnom shvaćanju izloženom u više odluka Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda RH.

29. Naime, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo RH (poljoprivredna zemljišta u bivšem društvenom vlasništvu), i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina unatrag od 1997. godine. Spomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

30. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997. nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno takvo što ne proizlazi iz nijednog dokaza. Pritom se poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud RH da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

31. U skladu sa izraženim pravnim shvaćanjem VSRH u odluci Rev-x-1075/12, dopušten je i određen zahtjev vlasničke zaštite kojim se faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno, skici vještaka mjernika, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod takvog pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten kasnije zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva.

Prema tome, tužitelj može zahtijevati utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine koji je grafički individualiziran i prikazan na skici lica mjesta vještaka mjernika, s tim da je tužitelj ovlašten tek na temelju ove presude i prijavnog lista, nakon što se provede parcelacija predmetnog zemljišta, izvršiti upis svog prava vlasništva.

32. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a i Tbr. 7., 8 i 9. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika jer je tužitelj koji je bio zastupan putem punomoćnika uspio u sporu u cijelosti za konačno uređenu tužbu, pa su mu priznati troškovi koji su bili nužni i opravdani: po 1000,00 kn + PDV 25% za zahtjev za mirno rješenje spora, sastav tužbe, 3 ročišta na kojima se raspravljalo (21.1.2021., 6.10.2021., 20.12.2021.) i obrazloženog podneska od 8.11.2021.g., (ukupno 7.500,00 kn) , trošak vještačenja i uviđaja 600,00 kn, sudske pristojbe 400,00 kn, dakle sveukupno 8.500,00 kn.

33. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 31. siječnja 2022.

S u t k i n j a :

Jelena Ćelić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. M. B., odvjetnik u V., …

2. ODO M., GUO