Poslovni broj: 3 UsI-3518/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić, uz sudjelovanje Ljiljane Lijić zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. K. iz S., …., kojeg zastupa opunomoćenik M. M. odvjetnik u

Odvjetničkom društvu M. & P., Z., … protiv tuženika

Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2022., a objavljene 31. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-561-01/21…, URBROJ:512-2501-… od 27. rujna 2021., kao i poništenje rješenja MORH-a, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., KLASA: UP/I-561-01/…, URBROJ:512M2-6501… od

4. lipnja 2021., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva obrane RH, Samostalne Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, KLASA: UP/II-561- 01/21-…, URBROJ:512-2501… od 27. rujna 2021., odbijena je žalba M.

K. rođ. …., ovdje tužitelja, podnesena protiv Rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., KLASA:UP/I-561-01/…, URBROJ:512M2- 6501-… od 4. lipnja 2021.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., KLASA:UP/I-561-…, URBROJ:512M2-

6501… od 4. lipnja 2021., odbijen je zahtjev M. K., ovdje tužitelja, za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite u borbenom sektoru u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 30. studenoga 1991., kao neosnovan.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podno tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari te navodi da je podnio zahtjev da mu se u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 30. studenoga 1991. utvrdi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite MZ „S.“ tadašnje općine D. te da je uz podneseni zahtjev priložio pisani „R.“ Hrvatske ratne mornarice o zaduženju opreme od 09.11.1991. iz kojeg da je vidljivo kako je po odluci Hrvatske ratne mornarice P. podijeljena oprema/komplet-prugasta ljudima koji su na raspolaganju i dežurstvima, a u kojem je pod točkom 13. naveden i potpisan tužitelj kao sudionik. Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na preslik pisanog „R." Hrvatske ratne mornarice o zaduženju opreme od 09.11.1991., koji je priložio u privitku tužbe.

4. Nadalje navodi da je uz zahtjev dostavio i pisanu Izjavu od 04.02.2021. kojom izjavljuje da se u srpnju 1991. prijavio u Narodnu zaštitu u mjesnoj zajednici S. i to tajniku M. C., te u kojoj nadalje opisuje poslove koje je obavljao za

Krizni štab na čijem čelu je bio gosp. A. G.. U odnosu na činjenice i okolnosti prijave u Narodnu zašttu u mjesnoj zajednici S., tužitelj predlaže saslušanje svjedoka gosp. M. C. iz D., …, koji je tijekom 1991.

zaprimao prijave u Narodnu zaštitu u mjesnoj zajednici S.. Kao dokaz na navedenu tvrdnju prilaže preslik pisane „Izjave" tužitelja od 04.02.2021., iskaz svjedoka gosp. M. C., iz D., …. Navodi da je u zahtjevu za

utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja priložio i dopis Hrvatske ratne mornarice, Postrojbe SIS-a P. iz koje da je vidIjivo kako je na drugoj stranici tužitelj naveden kao pripadnik grupe pod točkom 5., zajedno s tadašnjim zapovjednikom ONZ MZ „S. A. G. i tajnikom M. C.. Kao dokaz na

navedenu tvrdnju prilaže preslik dopisa Hrvatske ratne mornarice, Postrojbe SIS-a P.. Da je u pisanoj Izjavi od 24.02.2021. koju je dostavio prvostupanjskom tijelu, naveo da je bio pripadnik ONZ MZ „S." u razdoblju od 30.07.1991. do 30.11.1991., da je raspolagao zaduženom lovačkom puškom, a potom puškom M-48, da je kao pripadnik ONZ bio angažiran na ukrcaju streljiva na brodove odreda Narodne zaštite, a koje je bilo namijenjeno za opkoljeni grad D., da je vršio izviđanje morske obale, da je držao stražu danju i noću na lokacijama V., S., P.

i S.. T.. Da u pisanoj Izjavi navodi da je za vrijeme izviđačkog zadatka na predjelu Č. bio direktno izložen neprijateljskom djelovanju iz tenkovskog naoružanja iz pravca S., da je za vrijeme obavljanja straža u uvali V. bio izložen neprijateljskom minobacačkom djelovanju, da mu je život bio ugrožen u mjesecu listopadu i studenom 1991. za vrijeme izviđanja i stražarenja, da je navedene aktivnosti obavljao svakodnevno, da nije bio zaposlen, da njegove navode mogu potvrditi svjedoci A. G., K. C., M. B., R. B.,

A. R., V. G. itd. te da ima utvrđen status hrvatskog branitelja kao pripadnik VP … i VP …. Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na uvid u spis predmeta posl. br. KLASA: UP/II-561-01/…. pri Samostalnoj službi za drugostupanjski upravni postupak. Da u prilog navedenom govori i javnobilježnička izjava svjedoka D. V. od 17.02.2021. hrvatskog branitelja koji je ostvario status za vrijeme pripadnosti VP … HRM i VP … Domobranskoj bojnoj, koja je priložena u spis u prvostupanjskom postupku te u kojoj među ostalim, izjavljuje: kako je tužitelj bio pripadnik navedenog ONZ, da je na raspolaganju imao lovačku pušku M- 48, da je stražario i dežurao, da je vršio ukrcaj ratnog materijala na glisere za potrebe opkoljenog D., da je dao na raspolaganje svoj kontejner za skladištenje

ratnog materijala. Da svjedok D. V. navadi da je na njega, M. L.

i tužitelja, za vrijeme izviđanja na području Če., neprijatelj pucao iz tenkova s područja R., da je na njega pucao iz neprijateljskih minobacača za vrijeme vršenja straže u V., da ne zna zbog čega stranka nije na popisu pripadnika, da se sjeća da je tužitelj na listi popisa bio evidentiran prije njega i N. L.. Da je uz zahtjev tužitelj također priložio i javnobilježnički ovjerenu Izjavu svjedoka M. L. od 15.02.2021., također hrvatskog branitelja koji je ostvario status branitelja kao pripadnik VP … i VP …, u kojoj da u potpunosti potvrđuje navode gore navedenog svjedoka D. V.. Kao dokaz na navedenu tvrdnju predlaže izvršiti uvid u spis predmeta

posl. br. KLASA: UP/II-561-… pri Samostalnoj službi za drugostupanjski

upravni postupak.

5. Tužitelj citira odredbu čl. 3. stavka 2. točke b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/117, 98/19, 84/21) kojom je propisano kako se hrvatskim braniteljem smatra osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30.07.1991.g. do 31.12.1991. te navodi kako je obzirom na navedenu izjavu tužitelja i svjedoka u potpunosti razvidno kako tužitelj kumulativno ispunjava tri zakonske pretpostavke za utvrđenje statusa branitelja, odnosno da je bio pripadnik odreda Narodne zaštite S. u vremenskom periodu duljem od 100 dana (razdoblje od 30.07.1991. do 30.11.1991.) te da je kao pripadnik ONZ sudjelovao u pružanju oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj u izravnoj svezi s tim otporom.

6. Radi utvrđenja ovih činjenica i okolnosti tužitelj predlaže izvesti dokaz saslušanjem svjedoka: R. B. iz S., ….,

A. R. iz S., …., N. L. iz

S., …. N. M. iz D.,

…, D. V., adresa i OIB naknadno, M.

L., adresa i OIB naknadno, svi pripadnici ONZ S. u razdoblju između

30.07.1991.g. do 31.12.1991.,a koji da su zajedno s tužiteljem provodili zadužene poslove.

7. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik tijekom provođenja drugostupanjskog postupka zatražio pisanu izjavu od svjedoka A. G., tadašnjeg zapovjednika

ONZ MZ S., na okolnosti sudjelovanja tužitelja u navedenom ONZ, a koji da je u svojoj izjavi potvrdio da je tužitelj bio pripadnik ONZ MZ S., ali da pogrešno navodi kako je tužitelj držao stražu 2 ili 3 puta te da je s posljednje straže pobjegao, da ga na straži nije našla smjena, te da za ostale njegove aktivnosti nema saznanja.

8. U odnosu na navedeno tužitelj ističe kako svjedoka i tadašnjeg zapovjednika ONZ MZ S., A. G. poznaje više od 50 godina i da su bili u jako dobrim odnosima, ali od rata da su odnosi poremećeni te da pretpostavlja da je iz tih razloga tužitelja izostavio s popisa ili zaboravio upisati. Da u pisanoj Izjavi svjedok A. G. pogrešno navodi kako je tužitelj u listopadu 1991. pokrenuo inicijativu da se zaustavi transport ratne opreme za opkoljeni D.; da su tužitelj, N. M. i

M. R. nasilno upali u prostorije Kriznog štaba te da su se fizički pokušali obračunati, a da ih je u tome spriječio Z. Ć. pod prijetnjom oružja. Dakle, da svjedok A. G. navodi da je tužitelj postupao protivno interesu sprječavanja otpora i očuvanja suvereniteta Republike Hrvatske, a što da je u potpunosti pogrešno obzirom da je tužitelju utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 1.12.1991. do 18.06.1992. kao pripadniku VP …, kao pripadniku VP … od 11.1993. do 20.03.1994. i od 04.08.1995. do 17.09.1995. što da je i potvrđeno podneskom Područnog odsjeka za poslove obrane D., posl. br. KLASA: 034-

02/… od 04.03..2021. te da je uz navedeni status branitelja tužitelj odlukom Predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana zaprimio odlikovanje Spomenicom Domovinskog rata za razdoblje 1990.-1992., koju je kao dokaz priložio u privitku tužbe.

9. Nadalje, da svjedok A. G. u navedenoj Izjavi također lažno iskazuje kako ne zna za inicijativu tužitelja iz 2006. kojom je zatražio priznavanje statusa hrvatskih branitelja za stanovnike otoka Š., obzirom da je isti bio stranka u navedenom postupku te je odustao od svog zahtjeva. Kao dokaz na navedenu tvrdnju predlaže izvršiti uvid u Rješenje Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Uprave za obranu D., KLASA: UP/II-034-02/…. od 07.11.2006.

10. Konačno, tužitelj navodi da obzirom da je A. G. u svom iskazu pogrešno navodio kako je tužitelj postupao protivno interesu Republike Hrvatske, lažno navodio da ne zna za inicijativu tužitelja iz 2006.g. u kojoj je bio i stranka u postupku te obzirom na postojanje poremećenih odnosa između tužitelja i A. G., da

je tuženik pogrešno dao na vjerodostojnosti privatnoj ispravi koja nije ni ovjerena, ni zaprimljena u tadašnjem Uredu za obranu D. , usprkos kontradiktornim izjavama svjedoka, koji potvrđuju sudjelovanje tužitelja u ONZ MZ „S. “ u periodu između 30.07.1991.do 30.11.1991.

11. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženog tijela, kao i osporavano prvostupanjsko rješenje te sam riješi predmetnu stvar, podredno da predmet vrati na ponovni postupak.

12. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 21. prosinca 2021. osporilo je tužbene navode tužitelja navodeći da je u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja pravilno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo te je citiralo odredbe čl. 3. te čl. 179. st. 1. točku a ) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 20/10,143/12, 94/16 i 29/17, dalje ZOHBDR-a).

13. Također je navelo da je iz spisa predmeta razvidno da M. K., ovdje tužitelj, u zahtjevu od 5. veljače 2021. traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite S. u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 30. studenog 1991.; da je kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite danonoćno držao straže u uvali V., S., P. i S. v. T. i vršio ukrcaj ratnog materijala naoružanja i streljiva za opkoljeni D. na glisere odreda naoružanih brodova te da je dao kontejner za smještaj i prekrcaj ratnog materijala.

14. Da iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane D. KLASA:034-02/…, URBROJ: 512M2-68-… od 26. veljače 2021. proizlazi da spiskovi Narodne zaštite općine D. ne postoje; da svjedoci D. V. i

M. L. u bitnom potvrđuju opisane aktivnosti koje je tužitelj naveo u zahtjevu. Da se svjedok A. G. tadašnji zapovjednik ONZ MZ S. u pisanoj Izjavi

od 12.04.2021. očitovao da je tužitelj u uvali V. držao straže 2 ili 3 puta, da je s posljednje straže pobjegao, da ga na straži nije našla smjena, da za ostale njegove aktivnosti nema saznanja, niti da ima saznanja da bi imenovani bio izložen borbenim aktivnostima ili tenkovskoj paljbi.

15. Da je suprotno navodima iz tužbe u postupku utvrđeno da tužitelj ne ispunjava niti jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za priznavanje statusa jer da nije bio pripadnik odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta RH nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga RH u kontinuiranom trajanju od 100 dana. Da je iz izjava samog tužitelja i svjedoka nedvojbeno utvrđeno kako isti nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom sukladno čl. 3. st. 2. Zakona. Da tužitelj u tužbi nije priložio niti jedan dokaz kojim i osporio zakonitost pobijanih rješenja. Stoga je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Podneskom od 19. siječnja 2022. opunomoćenik tužitelja je dostavio adrese i OIB-e za predložene svjedoke D. V. i M. L. te je ustrajao u

izvođenju dokaza saslušanjem svih predloženih svjedoka koji da će u cijelosti potvrditi navode tužitelja sadržane u tužbi, te koji iskazi da će biti u cijelosti suprotni Izjavi koju je dao A. G., a s kojim da tužitelj nije u dobrim odnosima nakon rata, zbog kojeg razloga da je A. G. namjerno i izostavio tužitelja iz navedenog spiska.

Uz podnesak je dostavljen i preslik dopisa MORH-a, KLASA:034-02/… od 14. siječnja 2022. iz kojeg da ja razvidno da se radi o preslici spiska koju je sastavio A. G., a koji spisak nije zaprimljen u tadašnjem Sekreterijatu za narodnu obranu, odnosno Uredu za obranu D. (list 33-34 spisa). Stoga da je prvostupanjsko upravno tijelo pogrešno dalo na vjerodostojnosti navedenoj ispravi. Istim podneskom je naveo kao je tužitelju već priznat status hrvatskog branitelja, među ostalim, i za razdoblje od 01.12.1991. do 18.06.1992. kao pripadniku VP …, dakle za razdoblje koje počinje neposredno nakon razdoblja koje je navedeno u tužbi kao razdoblje sudjelovanja u Narodnoj zaštiti S. (30.07.1991.-30.11.1991.), a što da upućuje na činjenicu vjerodostojnosti iskaza tužitelja.

17. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 21. siječnja 2022. zamjenica opunomoćenika tužitelja je u cijelosti ustrajala u navodima tužbe, te podneska, kao i prijedlogu za izvođenje dokaza saslušanjem svih predloženih svjedoka, a posebno za saslušanjem tužitelja te A. G., sve zbog kontradiktornosti izjava na okolnost sudjelovanja tužitelja u pružanju izravnog oružanog otpora kao pripadnika Narodne zaštite S. u razdoblju od 30.07.1991. do 30. studenog 1991.

18. Opunomoćenik tuženika se usprotivio izvođenju predloženih dokaza za saslušanjem predloženih svjedoka kao suvišnim jer da se izvođenjem dokaza saslušanjem ne bi došlo do promjene u meritumu stvari te je u cijelosti ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu, kao i navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, predlažući da sud zaključi raspravljanje te odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

19. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka, te na temelju izvedenih dokaza u upravnom sporu, vođen načelom učinkovitosti Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu te za saslušanjem predloženih svjedoka na okolnosti sudjelovanja tužitelja u pružanju izravnog oružanog otpora kao pripadnika Narodne zaštite S. u razdoblju od 30.07.1991. do 30. studenog 1991., kao suvišne ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

20. Slijedom navedenog, Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

21. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je popisala i zatražila naknadu troškova zastupanja tužitelja u upravnom sporu.

22. Opunomoćenik tuženika trošak nije popisao.

23. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, te savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

24. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/II- 561- 01/21-…., URBROJ:512-2501-… od 27. rujna 2021.

25. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite MZ „S.“ u borbenom sektoru za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 30. studenog 1991. u smislu odredbe čl. 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 20/10,143/12, 94/16 i 29/17, dalje ZOHBDR-a).

26. Odredbom članka 3. stavkom 1. ZHBDR-a je propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

27. Stavkom 2., istog članka, je propisano da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

28. Stavkom 3., istog članka, je propisano da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.

29. Stavkom 4., istog članka, je propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

30. Odredbom čl. 179. st. 1. toč. a) propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

31. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

32. Ovo stoga što je iz podataka spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i iz isprava koje je tužitelj priložio uz sudski spis, iz dokaza provedenih u upravnom postupku, ocjenom svakom dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao nesporno utvrđeno da se aktivnosti koje je tužitelj kao pripadnik naoružanog odreda ONZ MZ „S.“ obavljao i u kojima je sudjelovao, ne mogu podvesti pod zakonsku definiciju propisanu odredbom čl. 3. st. 1. i st. 2. ZOHBDR-a, odnosno nije neposredno borbeno djelovao odnosno pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s oružanim otporom.

33. Po ocjeni ovog Suda pravilno je postupilo prvostupanjsko upravno tijelo kada je odbilo zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite MZ „S.“ u borbenom sektoru za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 30. studenog 1991. kao neosnovan, posebno cijeneći činjenicu da tužitelj nije sudjelovao u direktom borbenom otporu agresoru, a kako je to tužitelj i naveo u svom Zahtjevu od 5. veljače 2021., te u svoji Izjavi od 04.02.2021., a potom i u podnesenoj tužbi, u kojima je naveo: „da je da je bio pripadnik ONZ MZ „S." u razdoblju od 30.07.1991. do 30.11.1991., da je raspolagao zaduženom lovačkom puškom, a potom puškom M-48, da je kao pripadnik ONZ bio angažiran na ukrcaju streljiva na brodove odreda Narodne zaštite, a koje je bilo namijenjeno za opkoljeni grad D., da je vršio izviđanje morske obale, da je držao stražu danju i noću na lokacijama V., S., P.

i S.. T.; da u pisanoj Izjavi navodi da je za vrijeme izviđačkog zadatka na predjelu Č. bio direktno izložen neprijateljskom djelovanju iz tenkovskog naoružanja iz pravca S., da je za vrijeme obavljanja straža u uvali V. bio izložen neprijateljskom minobacačkom djelovanju, da mu je život bio ugrožen u mjesecu listopadu i studenom 1991. za vrijeme izviđanja i stražarenja, da je navedene aktivnosti obavljao svakodnevno, da nije bio zaposlen, da njegove navode mogu potvrditi svjedoci.

34. Dakle, tužitelj nije bio pripadnik borbenog sektora, budući da se aktivnosti koje je tužitelj obavljao u obrani suvereniteta RH ne mogu podvesti pod odredbe članka 3. st. 2. citiranog Zakona, slijedom čega je prvostupanjsko upravno tijelo pravilno zaključilo da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznanje statusa hrvatskog branitelja sukladno odredbi članka 3. stavka 1. Zakona.

35. Valja istaći da je naprijed citiranim kogentnim zakonskim odredbama propisano i taksativno navedeno kojim kategorijama osoba se omogućuje utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te je nužno da se kumulativno utvrdi institucionalna pripadnost borbenom sektoru naoružanih odreda Narodne zaštite najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te u tom periodu i kontinuirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

36. Dakle, neophodno je da naprijed navedene pretpostavke budu kumulativno ispunjene, a što u konkretnoj upravnoj stvari nije slučaj, budući da je nesporno utvrđeno da tužitelj nema institucionalnu pripadnost borbenom sektoru naoružanih odreda Narodne zaštite najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., a kako to proizlazi iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Du. KLASA:034-02/…, URBROJ: 512M2-68-… od 26. veljače 2021.,

koji je priložen spiu tuženog tijela, a iz kojeg je razvidno da spiskovi Narodne zaštite općine D. ne postoje, ali da određeni podnositelji zahtjeva za priznavanje statusa hrvatskog branitelja kao pripadnici Narodne zaštite D. posjeduju iskaznice pripadnika Narodne zaštite i/ili potvrde o vremenu provedenom u Narodnoj zaštiti ovjerene pečatom Narodne zaštite D. i potpisom tadašnjeg dozapovjednika NZ-a D. pok. E. B., međutim što za podnositelja

zahtjeva, ovdje tužitelja, nije slučaj.

37. Također je nesporno da je tužitelj svojim radom i angažmanom nesporno dao svoj doprinos u obrani suvereniteta RH, međutim opisanim djelovanjima nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke čije ispunjenje zakon kumulativno propisuje odredbama čl. 3. st. 1. toč. b ZOHBDR-a, niti je sudjelovao u obrani suvereniteta RH u razdoblju i na način propisan odredbom čl. 3. st. 2. ZOHBDR-a.

38. Pored navedenog valja istaći da je Sud odbio prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja te predloženih svjedoka, budući da pored naprijed navedenih nespornih utvrđenja da tužitelj ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke čije ispunjenje zakon kumulativno propisuje, iskazi predloženih svjedoka ne mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, a kako to tužitelj neosnovano smatra.

39. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja po ocijeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, nisu povrijeđena pravila postupka niti je pogrešno primijenjen pravni propis, a tužitelj tužbenim navodima nije osporio zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja, slijedom čega nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

40. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

41. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12,152/14 i 29/17, dalje ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

42. Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

43. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, to je u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 31. siječnja 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju po opunom. uz Zapisnik o objavi

- tužitelj je oslobođen od plaćanja pristojbi po čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama i to u iznosu od 400,00 kn za tužbu i 500,00 kn za presudu

- tuženiku uz Zapisnik o objavi

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti - u

spis

- kal. pravom. do 15.03.2022.