Posl. br. 17 P - 109/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. V. d.o.o. za proizvodnju vina, trgovinu i usluge, OIB:…, iz K. P., , kojeg zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u D., protiv tuženika O. P. G. L. d.o.o. za poljoprivredu, ugostiteljstvo i usluge u stečaju, OIB:…, iz T., kojeg zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik iz odvjetničkog društva Z. B. p. d.o.o. u Z., radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe i dr., nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja H. K. te punomoćnika tuženika M. Z., 31. siječnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina radi naplate po Bjanko zadužnici broj OV – 868/2018 od 23.3.2018.

II. Proglašava se nedopuštenom ovrha pokrenuta po prijedlogu ovrhovoditelja O. P. G. L. d.o.o. za poljoprivredu, ugostiteljstvo i usluge u stečaju, T., OIB:…, po stečajnom upravitelju M. LJ., iz Š., OIB:…, protiv ovršenika V. V. d.o.o. za proizvodnju vina, trgovinu i usluge, K. P., OIB:… radi naplate po Bjanko zadužnici iznosa od 50.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 23.3.2018. do naplate, potvrđenoj 23.3.2018. po javnoj bilježnici I. K. iz K. broj OV-868/2018.

III. Nalaže se tuženiku predati tužitelju u posjed Bjanko zadužnicu potvrđenu po javnoj bilježnici I. K. iz K. broj OV-868/2018 od 23.2018.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do naplate po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotna poena.”

II. Nalaže se tužitelju V. V. d.o.o. za proizvodnju vina, trgovinu i usluge, OIB:..., iz K. P. naknaditi tuženiku O. P. G. L. d.o.o. za poljoprivredu, ugostiteljstvo i usluge u stečaju, OIB:… iz T., troškove postupka u iznosu od 4.600,00 kuna (četiritisućešestokuna) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi je naveo da je tuženik kao ovrhovidtelj kod FINA-e 14. travnja 2021. pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja kao ovršenika radi naplate nepostojećeg potraživanja po Bjanko zadužnici izdanoj od strane tužitelja i potvrđenoj po javnoj bilježnici I. K. iz K. broj OV-868/2018 od 23. ožujka 2018. Naveo je da je o pokretanju ovršnog postupka tužitelj saznao na temelju obavijesti FINA-e, a da obrazac zahtjeva za izravnu naplatu nije popunjen tako da se ne vidi kad je dospjela obveza zadužnice niti o kojem je iznosu duga riječ. Također, tužitelj je naveo da su tužitelj i tuženik 21. ožujka 2018. sklopili Ugovor o održavanju i plodouživanju vinograda na dvije godine, tj. za 2018. i 2019. Istaknuo je da je stečajni upravitelj tuženika M. LJ. dopisom od 7. prosinca 2018., odnosno da je u dopisu pogrešno istaknuta 2017. godina, obavijestio tužitelja da je zadužnica izdana isključivo za berbu iz 2018. Tužitelj je naveo da je na račun tuženika uplatio ugovoreni iznos naknade od 43.750,00 kuna po računu broj 1/2018 od 7. prosinca 2018. te da, iako je tuženikov stečajni upravitelj prethodno navedenim dopisom obavijestio tužitelja da se zadužnica odnosi za slučaj neplaćanja berbe iz 2018., tuženikov stečajni upravitelj je pokrenuo ovršni postupak na temelju predmetne zadužnice znajući da ne postoji dug i da ne postoji osnova za naplatu po bjanko zadužnici. Također, tužitelj je naveo da je kod Općinskog suda u Dubrovniku pokrenuo postupak odgode ovrhe po članku 206. Ovršnog zakona, ali da odgodu ovrhe mora opravdati tužbom radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, pa je stoga predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev. Naveo je da tuženik osporava da bi se tužiteljeva zadužnica odnosila isključivo za osiguranje duga za slučaj neplaćanja berbe iz 2018.godine.

3. Tužitelj je podneskom od 08. lipnja 2021. podnio prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, a koji prijedlog je odbijen rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku od 15. lipnja 2021.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to: bjanko zadužnica od 23. ožujka 2018. (list spisa 6 - 8), obavijest Financijske agencije, Podružnica D. (list spisa 9), zahtjev za izravnu naplatu od 14. travnja 2021. (list spisa 10 – 11), ugovor o održavanju i plodouživanju vinograda od 21. ožujka 2018. (list spisa 12 – 15), poziv na uplatu iznosa za berbu grožđa 2018. od 7. prosinca 2017. (list spisa 16), dogovor i potpis u vezi bjanko zadužnice za berbu 2018. od 7. prosinca 2017. (list spisa 2017.), račun broj 1/2018. od 7. prosinca 2018. (list spisa 18), izvod broj 86 (list spisa 19), rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj. 31 Ovr – 133/2021 od 8. lipnja 2021. (list spisa 38 – 41), te saslušao zastupnika po zakonu tužitelja V. V. (lis spisa 130 – 131).

Druge dokaze sud nije provodio.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da su 21. ožujka 2018. sklopili Ugovor o održavanju i plodouživanju vinograda kojim je tuženik dao na korištenje tužitelju predmetne vinograde za berbu 2018. i 2019. godinu, te da je tužitelj izdao Bjanko zadužnicu koja je potvrđena po javnoj bilježnici I. K. iz K. broj OV-868/2018 od 23. ožujka 2018. Također, među strankama nije sporno da je tužitelj na račun tuženika uplatio ugovoreni iznos naknade od 43.750,00 kuna po računu broj 1/2018 od 7. prosinca 2018.

7. Među strankama je sporno je li se Bjanko zadužnica koja je potvrđena po javnoj bilježnici I. K. iz K. broj OV-868/2018 od 23. ožujka 2018. odnosi za slučaj neplaćanja berbe iz 2018. kako to navodi tužitelj, pa da samim time ne postoji tuženikova tražbina radi naplate po predmetnoj bjanko zadužnici ili se pak odnosi i za slučaj neplaćanja berbe iz 2019. godine kako to navodi tuženik.

8.1. Uvidom u bjanko zadužnicu od 23. ožujka 2018. (list spisa 6 – 8) sud je utvrdio da je tužitelj izdao predmetnu bjanko zadužnicu do 50.000,00 kuna 23. ožujka 2018. i da je ista ovjerena od strane javnog bilježnika I. K. s K. poslovni broj OV-868/2018 23. ožujka 2018.

8.2. Iz obavijesti Financijske agencije, Podružnica D. (list spisa 9) proizlazi da je Financijska agencija obavijestila tužitelja da je zaprimljena osnova za plaćanje na temelju koje je zatražena naplata novčane tražbine na teret računa tužitelja i njegovih novčanih sredstava.

8.3. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu od 14. travnja 2021. (list spisa 10 – 11) proizlazi da tuženik kao ovrhovoditelj zahtijeva izravnu naplatu novčane tražbine tužitelja kao ovršenika na temelju zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika I. K. s K. poslovni broj OV-868/2018 23. ožujka 2018.

8.4. Uvidom u ugovor o održavanju i plodouživanju vinograda od 21. ožujka 2018. (list spisa 12 – 15) sud je utvrdio da su tuženik kao Naručitelj i tužitelj kao Izvršitelj sklopili predmetni ugovor, a kojim su predmet ugovora vinogradi čiji je vlasnik i korisnik tuženik te da tuženik daje tužitelju na korištenje predmetne vinograde na rok dvije godine, odnosno za berbu 2018. i 2019. Također, iz predmetnog ugovora proizlazi da je tužitelj tuženiku za berbu 2018. dužan uplatiti u stečajnu masu dužnika iznos od 35.000,00 kuna plus PDV najkasnije do 31. prosinca 2018., a da je s naslova potpunog i ničim ograničenog plodouživanja, odnosno korištenja predmetnog vinograda u ugovorenom periodu tužitelj dužan tuženiku isplatiti naknadu za korištenje koja predstavlja u kunama izraženu protuvrijednost od 17% od ukupne količine ubranog grožđa.

8.5. Iz poziva na uplatu iznosa za berbu grožđa 2018. od 7. prosinca 2017. (list spisa 16) proizlazi da je tuženik pozvao tužitelja na uplatu ugovorenog iznosa od 35.000,00 kuna plus PDV, dok iz isprave "Dogovor i potpis u vezi bjanko zadužnice za berbu 2018." od 7. prosinca 2017. (list spisa 17.) proizlazi da tuženik uvjetno pristaje da se predmetna bjanko zadužnica odnosi na berbu 2018. godine, te ako naknada za tu berbu bude od strane tužitelja plaćena tuženiku do 31. prosinca 2018. isti pristaje da predmetna bjanko zadužnica prestane važiti i da je tuženik ne smije koristiti niti mu smije služiti za ovrhe.

8.6. Uvidom u račun broj 1/2018. od 7. prosinca 2018. (list spisa 18) proizlazi da je tuženik 7. prosinca 2018. izdao tužitelju račun na iznos 43.750,00 kuna, dok iz izvoda broj 86 (list spisa 19) proizlazi da je tužitelj uplatio tuženiku iznos od 43.750,00 kuna po računu Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s tim da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima i odredbama zakona.

8.8. Zastupnik po zakonu tužitelja V. V. je naveo da je on sa stečajnim upraviteljem tuženika M. LJ. potpisao Ugovor o održavanju i plodouživanju vinograda 2018. godine, te da je prethodno navedenim ugovorom obuhvaćena naknada za plodouživanje vinograda za 2018. u iznosu od 35.000,00 kuna plus PDV, a za koju je on izvršio uplatu 24. prosinca 2018. po računu broj 1/2018. Također, naveo je da su se u odnosu na 2019. godinu dogovorili da će stečajni upravitelj tuženika M. LJ. poslati zastupnika koji će pregledati ubrano grožđe i pratiti berbu od početka do kraja te definirati kilažu ubranog grožđa. Naveo je da ga je gospođa iz knjigovodstva stečajnog upravitelja tuženika obavijestila da će gospodin P., zastupnik tuženika, doći u K. P. na vinograd i upoznati se sa direktorom tužitelja i sa situacijom u vinogradu. Istaknuo je da je gospodin P. bio čitavo vrijeme berbe u vinogradu, da je imao uvid u svo ubrano grožđe te da je izmjerio kilažu ubranog grožđa i takav podatak poslao stečajnom upravitelju tuženika. Također, naveo je da je 2019. godine bilo 16.440,00 kilograma grožđa, a da su taj podatak dobili i on i gospodin P. te da je on o tom podatku obavijestio stečajnog upravitelja tuženika. Naveo je da stečajni upravitelj tuženika tužitelju nije izdao nikakav račun za 2019. i da ga ja on osobno molio desetak puta, a i preko gospodina P., da mu izda račun. Također, naveo je da se bjanko zadužnica odnosila na berbu za 2018. godinu.

8.9. Sud tuženika nije saslušao budući da isti nije odazvao pozivu suda iako je uredno primio poziv radi saslušanja i bio upozoren da će ako ne pristupi, tužitelj biti saslušan u njegovoj odsutnosti te da će sud s obzirom na sve okolnosti ocijeniti od kakvog je značenja njegovo nepristupanje na ročištu, a sve sukladno članku 268. st. 3. i članku 269. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP).

8.10. Druge dokaze sud nije provodio jer smatra da je činjenično stanje o kojemu ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva u potpunosti i istinito utvrđeno i jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

9. Tužitelj je u podnesku od 08. rujna 2021. naveo da su na temelju čl. 6. stavka 2. Ugovora o održavanju i plodouživanju vinograda od 21. ožujka 2018. ugovorne strane trebale zajednički utvrditi i odgovarajućim zapisnikom obračunati iznos naknade za korištenje i plodouživanje vinograda u 2019. koju tužitelj treba isplatiti tuženiku sukladno članku 4. Ugovora o održavanju i plodouživanju vinograda od 21. ožujka 2018. Istim podneskom tužitelj navodi da je stečajni upravitelj tuženika M. LJ. za kontorlora berbe imenovao A. P.. Sud nije uzimao u obzir činjenice iznesene u spomenutom podnesku niti je kao dokaze prihvatio priloge uz taj podnesak na l.s. 60-61. Isto tako sud nije niti izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava od strane tuženika priloženih spisu 7. prosinca 2021.g. na l.s.120-128. Naime, u predmetnom se radi o sporu male vrijednosti u kojem je sukladno članku 461.a st.2. ZPP-a moguće samo u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti činjenice na kojima se temelje stranački zahtjevi odnosno predložiti dokaze kojim se utvrđuju iznesene činjenice. U pozivu za pripremno ročište u sporovima male vrijednosti kojeg su parnične stranke uredno zaprimile, a što proizlazi iz dostavnica na poleđini lista spisa 59 isti su u smislu čl. 461.a ZPP-a upozoreni da na pripremnom ročištu ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze osim u slučaju iz članka 461.a. st. 3 ZPP-a u smislu kojega stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu. Spomenuti podnesci stranaka odnosno isprave u prilogu priložene su spisu od strane parničnih stranaka nakon podnošenja tužbe odnosno odgovora na tužbu pa ih sud sukladno odredbi članka 461.a st.2. ZPP-a, nije mogao prihvatiti odnosno izvesti. Stoga nisu izvedeni dokazi tužitelja saslušati svjedoka A. P. (l.s. 60) niti od PU zatražiti podatak iz knjige IRA o tome da li je izdan račun tužitelju za 2019.g. (l.s. 65).

Suprotno navodima tužitelja da je Bjanko zadužnica Ov-868/2018 od 23.3.2018.g. temeljem koje je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak Zahtjevom za izravnu naplatu, izdana isključivo za berbu 2018. godine, za istaknuti je da navedeno ne proizlazi iz Bjanko zadužnice na l.s. 6-8 već proizlazi da je istu izdao pravni prednik tužitelja V. V. j.d.o.o. 23. ožujka 2018. g. radi naplate tražbine vjerovnika do 50.000,00 kuna koja je potvrđena po javnom bilježniku I. K. iz K. dana 23. ožujka 2018. g. pod brojem OV-868/2018. Budući iz čl. 7. Ugovora o održavanju i plodouživanju vinograda od 21. ožujka 2018.g. na l.s. 12-14 proizlazi da je izvršitelj (tužitelj) dužan taj Ugovor ovjeriti kod javnog bilježnika i istog dostaviti Naručitelju (tuženiku) zajedno s instrumentima osiguranja na ugovoreni rok, to se može pretpostaviti s obzirom na isti datum ovjere kako predmetne Bjanko zadužnice na l.s. 6-8 tako i predmetnog Ugovora o održavanju i plodouživanju vinograda od 21. ožujka 2018.g. na l.s. 12-14 da upravo predmetna Bjanko zadužnica Ov-868/2018 od 23.3.2018.g. predstavlja sredstvo osiguranja tražbine tuženika spram tužitelja iz predmetnog Ugovora o održavanju i plodouživanju vinograda od 21. ožujka 2018.g. na l.s. 12-14, a to je naknada za berbu 2018. godine i naknada za berbu 2019.g. Visina naknade za berbu 2018.g. dogovorena je čl.3 predmetnog Ugovora u visini od 35.000,00 kuna + PDV što iznosi upravo od strane tužitelja tuženiku isplaćenih 43.750,00 kuna. Međutim, tužitelj u svojoj tužbi ne samo da ne navodi da je tuženiku isplatio naknadu za berbu 2019.g. već u svojoj tužbi niti ne navodi da se Bjanko zadužnica Ov-868/2018 od 23.3.2018.g. odnosi na berbu 2019.g. već samo na berbu 2018. godine iz kojeg stava tužitelja ovaj sud zaključuje da isti tuženiku nije isplatio naknadu za berbu 2019.g.

Stoga, budući tužitelj nije prema tuženiku kao vjerovniku podmirio svoju obvezu iz osnovnog pravnog posla Ugovora o održavanju i plodouživanju vinograda od 21. ožujka 2018.g. na l.s. 12-14 (naknadu za berbu 2019.g.), to budući se predmetna Bjanko zadužnica i dalje nalazi u posjedu tuženika, to tužitelj niti ne može tražiti da mu tuženik vrati predmetnu zadužnicu.

Bez uspjeha je pokušaj tužitelja dokazati pa ni učiniti vjerojatnim da se Bjanko zadužnica Ov-868/2018 od 23.3.2018.g. odnosi samo na berbu 2018. godine. Upravo iz sadržaja dopisa stečajnog upravitelja tuženika M. LJ. od 7.12.2017.g. (po tužitelju nadnevka 7.12.2018.g.) može se zaključiti da se Bjanko zadužnica Ov-868/2018 od 23.3.2018.g. odnosi na berbe 2018. godine i 2019. godine ali isti svojom izjavom iz predmetnog dopisa tužitelju uvjetno pristaje da se Bjanko zadužnica Ov-868/2018 od 23.3.2018.g. odnosi na berbu 2018. godine, te ako naknada za tu berbu bude od strane tužitelja plaćena tuženiku do 31.12.2018.g. isti pristaje da predmetna Bjanko zadužnica prestane važiti i da je tuženik ne smije koristiti niti mu smije služiti za ovrhe, prisilne naplate i sl. Međutim, unatoč sadržaju dopisa tuženika od 7.12.2017.g. (nadnevka 7.12.2018.g.) upućenog pravnom predniku tužitelja takvom izjavom nisu prestala prava tuženika temeljem predmetne Bjanko zadužnice i takva izjava nema učinak na pravnu radnju tuženika pokretanja ovrhe Zahtjevom za izravnu naplatu po istoj toj bjanko zadužnici br. OV-868/2018 od 23.3.2018.g.

Iako iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja proizlazi;

da isti ukazuje na članak 6. Ugovora o održavanju i plodouživanju vinograda od 21. ožujka 2018.g. (l.s. 12-15) iz kojeg da proizlazi da će naručitelj (tuženik) izvršitelju (tužitelju) izdati odgovarajući račun za berbu iz 2019.g. za istaknuti je da tužitelj u činjeničnom historijatu tužbe ne navodi niti da se predmetna bjanko zadužnica (pored tražbine naknade za berbu 2018.g.) odnosi i na tražbinu naknade za berbu 2019.g., niti navodi da tražbina koja se odnosi na naknadu za berbu 2019.g. eventualno nije dospjela, niti da je ugovoreno među parničnim strankama da je tuženik kao naručitelj iz predmetnog ugovora dužan tužitelju kao izvršitelju iz predmetnog ugovora izdati račun za naknadu za berbu 2019.g,

Stoga se iskazom zastupnika po zakonu tužitelja ne mogu dokazivati činjenice koje tužitelj nije iznio u svojoj tužbi.

9. Dakle, u postupku nije utvrđeno da ne postoji tuženikova tražbina radi naplate po Bjanko zadužnici broj OV-868/2018 od 23. ožujka 2018., te se ne može proglasiti nedopuštenom ovrha pokrenuta po prijedlogu tuženika protiv tužitelja radi naplate po prethodno navedenoj bjanko zadužnici.

10. Člankom 203. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu ZV) propisano je da je pravo plodouživanja osobna služnost koja svojega nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo. Osim toga, člankom 209. stavkom 1. ZV-a propisano je da kad je ugroženo sućanstvo poslužne stvari, vlasnik može od plodouživatelja zahtijevati primjereno osiguranje. Člankom 20. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira.

Člankom 215. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje u tekstu: OZ) propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka, te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

Tijekom postupka nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o održavanju i plodouživanju vinograda od 21. ožujka 2018. kojim je za tužitelja nastala obveza prema tuženiku i to plaćanje naknade s naslova potpunog i ničim ograničenog plodouživanja, odnosno korištenja predmetnog vinograda u ugovorenom periodu.

Također, tijekom postupka nije sporno da je tužitelj izdao bjanko zadužnicu broj OV- 868/2018 od 23. ožujka 2018.

Osim toga, zastupnik po zakonu tužitelja je u svom iskazu naveo da je za 2019. bilo 16.440,00 kilograma grožđa pa je samim time tužitelj priznao postojanje tražbine za 2019. s napomenom da tražbina ne nastaje izdavanjem računa.

Također, s obzirom da je bjanko zadužnica privatna isprava kojom dužnik, ovdje tužitelj, daje suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka odnosno da potvrđuje da se novčana sredstva s tih računa izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan, tužitelj nije u pravu kad navodi da je bjanko zadužnica izdana samo za 2018. godinu i da mu tuženik nije izdao račun, pa da zbog toga ne mora podmiriti tražbinu za 2019. godinu za koju i sam priznaje da postoji. Bjanko zadužnica je pisana isprava koja služi kao instrument osiguranja plaćanja i izdavatelj zadužnice obvezuje se ispuniti obvezu upisanu na toj ispravi njezinom imatelju, što znači da se bjanko zadužnicom tužitelj obvezao ispuniti obvezu tuženiku, a koja obveza je nastala Ugovorom o održavanju i plodouživanju vinograda od 21. ožujka 2018. i koju tražbinu je i sam zastupnik po zakonu tužitelja u svom iskazu učinio nespornom. Stoga je u pravu tuženik koji navodi da bjanko zadužnica nije izdana samo za 2018. godinu, već i za 2019. godinu, odnosno da postoji tražbina tuženika i da postoji osnova za naplatu po predmetnoj bjanko zadužnici.

Slijedom toga, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, pa je isti valjalo odbiti, te odlučiti kao u točki I. izreke.

12. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tuženiku priznao samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 dalje u tekstu: OT), i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, dalje u tekstu: ZSP) sve na temelju čl. 155. st. 2. ZPP-a.

Zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka je osnovan za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (100 bodova x 10,00 kuna) sukladno Tbr.8 OT, zastupanje na ročištu 9. rujna 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (100 bodova x 10,00 kuna) te za zastupanje na ročištu 16. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (100 bodova x 10,00 kuna), sukladno Tbr. 9 OT., a što ukupno iznosi 3.000,00 kuna (tritisućekuna). Tuženiku je sukladno Tbr. 42 OT trebalo priznati i trošak PDV-a od 25% koji iznosi 750,00 kuna (sedamstopedesetkuna). Dakle, trošak parničnog postupka je priznat u ukupnom iznosu od 3.750,00 kuna (tritisućesedamstopedesetkuna).

Sud je priznao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 850,00 kuna, sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19).

S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan nadoknaditi istome iznos od 4.600,00 kuna (četiritisućešestokuna).

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Dubrovniku, 31. siječnja 2022. godine

Sutkinja

Anka Muhoberac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja H. K.

- punomoćniku tuženika M. Z., Z.